www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Naslovnica > Ratni zloini '91-'95 u RH
Nedjelja, 17 Studeni 2019
 
 
Ratni zloini '91-'95 u RH
TREBA CIGU RAZAPETI
etvrtak, 23 Svibanj 2013
http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/ostalo/prilozi-graana/14524-treba-cigu-razapeti.html

Vukovarska pria

U Vukovaru i oko Vukovara se još uvijek ne stišavaju burne rasprave oko uvoenja dvojezinih natpisa u gradu heroju. Jedni zagovaraju strogo provoenje slova zakona dok drugi pokušavaju rijeima i akcijama ukazati da ovaj potez Hrvatske Vlade, u ovom trenutku, ne bi bio pametan.

Prema jednom ispitivanju javnog mijenja u gradu na Dunavu više od osamdeset posto ispitanih graana srpske nacionalnosti protive se uvoenja irilinih natpisa u Vukovaru. U ovom trenutku vaniji im je problem otvaranje novih radnih mjesta i stvaranje što boljih uvjeta za suivot. Jedni i drugi se zbog toga iseljavaju, osobito mladi i mlade obitelji.

 Prigodom proslave pravoslavnog Badnjaka, prošle godine, zagrebaki episkop Jovan Pavlovi ree: «U nas se moe govoriti i o profesionalnim Srbima kojima je srpstvo profesija!» Takvi najburnije zagovaraju uvoenje dvojezinih natpisa u Vukovaru i to odmah, po mogunosti još danas! S hrvatske pak strane naješe se navodi razlog da bi to bilo ponovno razapinjanje grada, kao da mu ono tromjeseno razapinjanje iz 1991. godine nije bilo dovoljno, i da bi to ponovno razbuktalo nacionalne strasti!

Za razgovor o ovoj, kako kolege novinari vole rei i napisati, vruoj temi zamolio sam dvije Hrvatice Vukovarke. Jedna se zove Fanika Janko, a druga Vilma Vidovi. Obadvije su u Domovinskom ratu izgubile svoje mueve. Obadvije su lanice udruge «Hrvatska ena Vukovar», a uz to ih još vee i jedna svetopisamska odlika supruge i majke: «one su svoju enstvenost oivljavale muškom hrabrošu!», kako stoji u Drugoj knjizi o Makabejcima za majku Makabejku.

„Razapeti"

Odmah nakon ubojstva 12 hrvatskih redarstvenika, 2. svibnja 1991. godine u Borovu selu, Ivan Janko i drugi hrvatski rodoljubi u Vukovaru okupili su se u stoer za obranu Hrvatskog Vukovara. Na jednoj strani grada, onoj istonoj, ustroj i obranu grada, vodio je Tomislav Merep, a u zapadnom dijelu Blago Zadro. Deki su išli na obuku izvan grada u napuštenu Pikovu farmu nedaleko prigradskog naselja Sotin.

 U gradu su patrolirali i drali none strae. Jedan od vienijih i utjecajnih bršadinskih Srba još i danas, izvjesni Smiljani, vidjevši Ivana Janka, puno poznatijeg pod nadimkom «Cigo» u maskirnoj odori doslovno je rekao: «Cigu treba razapeti!» Bilo je to 15.svibnja 1991. godine. I dan danas ive svjedoci koji to mogu posvjedoiti. Nitko ovakve prijetnje, u to doba, nije previše ozbiljno shvaao.

A upravo se ta prijetnja dogodila, junaku ove utemeljene prie, Ivanu 14. rujna 1991. godine, samo etiri mjeseca kasnije. 15. rujna, te kobne 1991. godine, pao je taj dio Sajmišta, danas gradska etvrt, gdje su Ivana i još nekoliko njegovih suboraca uhitili Arkanovci.

Gospoa Fanika nerado se prisjea tih trenutaka i u dok s nama razgovara suze su joj teku niz lice. Njezina najbolja prijateljica Vilma majinski je tješi. Nakon kratke stanke Fanika nastavlja. Pojedinosti kako je moj suprug dospio u etnike ruke ni danas mi nisu poznate. Znam samo da su ga strašno muili. Njegove jauke prenosili su izravno preko motorole da bi što više uplašili hrvatske branitelje. Mog supruga su objesili za tenkovsku cijev. Ruke su mu vezali icom i pri svakom ispaljenju granate motorolom su izvikivali: «Ovo vam Cigo šalje vatrene pozdrave!» Vrhunac njegovih muka bilo je razapinjanje na teretni vagon.

Ubojstvo tenkovskom granatom

 Tenkovskom granatom raznijeli su mu tijelo, ostali su samo dijelovi kostiju ruku i nogu koji su bili vezani icom. Bilo je to 15. rujna 1991. godine. Gospoa Janko je tu stala i dugo je vremena gutala «knedle» koje su joj zapinjale u grlu. Prisjetila se i onog Srbina Smiljania s poetka naše prie i njegove prijetnje «Cigu treba razapeti», koju nitko u tom trenutku nije ozbiljno shvatio. Smiljani je i danas uspješan poslovan ovjek.

Grad mu je iznajmio ili prodao «Veleprometove hangare» na Sajmištu gdje su mnogi Hrvati Vukovarci bili mueni ili pak skonali svoje ivote. Odavde su Vukovarce nesrbe odvodili u razliite Srbijanske koncentracijske logore. Smiljani nije jedini koji je sudjelovao u srpskoj pobuni 1991. godine, a da za to nije odgovarao. Zato smo obadvije protiv uvoenja dvojezinih natpisa u gradu Vukovaru. Kao da ovakva razapinjanja, u doslovnom i prenesenom smislu te rijei, nisu bila dovoljna!

Jedno ovom slino izviješe snimila je 18.11. 2012. godine i bivša novinarka HTV-a Karolina Vidovi Krišto. To izviješe nikad nije bilo prikazano na javnoj televiziji, a spomenuta novinarka je zbog ovog priloga i priloga o kontraverznom 4. modulu o spolnom odgoju u našim školama smijenjena s poloaja urednice vrlo gledane TV-emisije «Slike iz Hrvatske».

Tekst i snimke:
Fra Vjenceslav Janji
 
PREIVJELI POLICAJAC: 'ISPRIAT U VAM PRAVU ISTINU O POKOLJU U BOROVOM SELU'
Petak, 03 Svibanj 2013


Malo tko zna i da je jedan od policajaca leao ranjene noge, sve dok mu nisu prišla dvojica. Jedan ga je primio za jednu, a drugi za drugu ruku. Tad je došao trei sa sjekirom i zabio mu je posred šljema. Sve je trajalo dvadesetak minuta. Dvanaest muki ubijenih policajaca, svi redom iz Vinkovaca i okolice... Bosak Robert uspješan je i vrlo obrazovan Vinkovanin koji ivi u Zagrebu i koji pokušava koliko-toliko sretno proivjeti ivot.  Koja je cijena ivota najbolje znaju oni pred ijim su oima pobijeni njihovi sunarodnjaci, vršnjaci...prijatelji. Robert je jedan od policajaca koji je preivio pakao tog 02. svibnja 1991. kada je muki pobijeno i izmasakrirano 12 njegovih kolega: 'Tamo sam vidio Stanimirovia, ali to nikoga ne zanima'

'Nije dobro ivjeti na temeljima tuge i ogorenosti', zapoeo je svoju priu Bosak, 'ali ja to jednostavno ponekad namjerno prizivam. Zašto? Najbolje bi bilo sve zaboraviti, ali ja ne elim zaboraviti. Ne elim, jer tek onda je smrt dvanaestorice iz Borovog sela bila uzaludna. Ionako im ništa ne ide u prilog, poevši od toga da da sam do sada bio na tri svjedoenja za ratni zloin i na sva tri sam naprasito zaustavljen kad sam rekao da sam tamo vidio Stanimirovia. Treba li što dodati? Osim toga, naša drava u silnoj elji za pravnim funkcioniranjem prkosi vlastitom narodu i podsmjehuje se svojim rtvama podiui spomenike srpskim vojnicima. Moete li zamisliti da se bostonskim bombašima digne spomenik u srcu Bostona? Ne moete, ali vidite, u Hrvatskoj je to mogue. Na taj nain izravno se klanjamo zloincima i minoriziramo naše rtve. Zato ja ne elim zaboraviti te deke, pa pod cijenu vlastite, doivotne tuge koju ni moji najblii ponekad ne mogu shvatiti.' Dogaaji u Borovom selu ispriani su na nebrojeno puno naina i sve do sada ostala poprilian misterij. U djejim udbenicima zauzimaju sramotno malo mjesta, svake godine se taj tragian dogaaj prigodno i obiljei, ali ostaju mnoge nedoreenosti, detalji i okolnosti...

'Ranjene policajce su klali i ubijali sjekirama'

'Poeo sam raditi kao policajac u Vukovaru, ali sam završio i specijalnu obuku u Zagrebu. Tog dana sam došao po plau i samostalno se prikljuio akciji spašavanja  dvojice ranjenih i zarobljenih policajaca. Njih trojica su, naime, bili u redovitoj ophodnji i završili su u Borovom selu. Jedan je uspio pobjei, a druga dvojica su zarobljena. Da se razumijemo, oteti i raniti policajce na slubenoj dunosti u to vrijeme i pod tim okolnostima je teroristiki in, pa ja poinitelje masakra u Borovom selu nazivam teroristima. Naravno, Zagreb se digao na noge i akcija je brzinski organizirana. Došao sam, dakle, s  kolegom Barišiem sat vremena prije u osobnom automobilu s kojeg smo skinuli tablice. Mogue da nas je i to spasilo. Takoer, bitno je znati da 95% policajaca nije nikad opalilo metak i da zapravo nismo bili spremni.  U 9 i 30 Bošnjak, koji je bio zapovjednik i koji je i sam tada poginuo, izdao je zapovijed po kojoj se trebalo ui sa ak 150 policajaca i to istovremeno s vinkovakog i daljskog ulaza, s tim da je jednu ekipu predvodio Josip Reihl-Kir. Ve tada su stvari krenule po zlu, jer je Kir jednostavno procijenio da je preopasno i povukao svoje ljude.

Kako je to mogao ve tada znati? Smatram da je imao informaciju, drugaije to ne mogu objasniti. Ipak, elim naglasiti da je nekolicina njegovih ljudi otkazala poslušnost i krenula u akciju, ali nisu mogli dalje jer je ve u meuvremenu došlo do pucnjave.  Šest policajaca s vinkovake strane ve je zauzelo poloaj, tom prilikom jedan je i ranjen. Naših preostalih policajaca je ušlo kilometar i pol prije centra. Pucalo se po autobusu u kojem su odmah poginula trojica policajaca, a ostali su ranjavani onako, u bijegu i pokušaju da se obrane od pucnjave. A onda je poeo masakr... Najmuniji dio prie o dogaaju iz Borovog sela... Naši deki su leali posvuda, izranjavani, nepokretni. Prilazili su im jednom po jednom i klali, kopali oi i rezali jezike. Pamtim Vuia koji je ranjen leao na cesti i molio nas da mu ne prilazimo pomoi. Bio je iskusniji, znao je da teroristi samo ekaju da mu doemo pomoi , pa da nas pobiju. Vui je odlunim glasom inzistirao da mu ne prilazimo. A onda mu je prišao jedan od njih i hladnokrvno pucao u njega... Malo tko zna za Vuia i koliki je heroj bio. Malo tko zna i da je jedan od policajaca leao ranjene noge, sve dok mu nisu prišla dvojica. Jedan ga je primio za jednu, a drugi za drugu ruku. Tad je došao trei sa sjekirom i zabio mu je posred šljema. Sve je trajalo dvadesetak minuta. Dvanaest muki ubijenih policajaca, svi redom iz Vinkovaca i okolice...

'Borovo selo je iznjedrilo heroje, ali su mnogi još uvijek anonimni'

Iako Robert nerado pria o sebi, saznajemo da je tada s Barišiem zarobio Slavka Arbutinu kojeg su uredno predali na daljnju obradu. Na upit je li bilo elje za osvetom, Robert nam je rekao: 'Imali smo zarobljenika u rukama, ali ne. Bili smo bijesni, ali nije nam palo na pamet uiniti ono što su oni uinili našim dekima.  Za tako nešto moraš biti ivotinja. Napominjem da su ljudi koji su ubijali i muili policajce obian šljam, uvoz iz Srbije, plaenici. Ali, sve uvijek nekako doe na svoje. uli ste za masakr koji je u Srbiji poinio jedan njihov bivši vojnik koji je ratovao u Borovom selu. Mislim da nijedan ovjek koji je takvo što inio drugom ovjeku ne moe više normalno ivjeti. Doe to na naplatu, kad-tad. Ja se ipak radije sjeam velikih ljudi, heroja. Spomenut u doktora Karlia koji je pristao doi na takvo jedno poprište i koji je nadljudskom snagom pokušavao spasiti naše momke. I spasio ih je, dosta. ak i one teške sluajeve od kojih bi mnogi odustali. Tog doktora su tada htjeli zaklati. Ne zaboravljam ni Martina Matkovia koji nas je spasio svojim izvrsnim pregovarakim sposobnostima s JNA koja se u Borovom selu pojavila oko 13 sati. Da nije bilo njega, tko zna, moglo je i gore završiti. Ma imamo mnoge velike ljude, samo se za njih slabo zna', objašnjava nam Bosak Robert. Ipak, ne propušta podijeliti s nama nevjerojatnu injenicu da stanovnici Borovog sela koji skupa sa Stanimiroviem sve znaju i dalje najnormalnije ive i da ih nitko ništa ne pita. Dapae. Od svojih zloinaca prave heroje kojima Hrvatska 'pravna drava' die spomenike.

Autor: Snjeana Vukovi Photo: Dnevno.hr
 
SJEAMO SE...KABRNJA
Nedjelja, 09 Prosinac 2012
Prošla je 21 godina od stradanja Škabrnje

Kolonom sjeanja juer je poelo obiljeavanje 21. godišnjice stradanja Škabrnje. Danas e se na sam dan stradanja tog mjesta na glavnom trgu u Škabrnji odrati središnja komemoracija. Tog kobnog jutra, 18. studenoga 1991.godine, pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojba, potpomognuti pješaštvom tzv. kninskoga korpusa na elu s Ratkom Mladiem, slomili su otpor hrvatskih branitelja.

Samo tog dana ubijeno je 48 civila i 15 branitelja a sve do osloboenja u Oluji 95. broj škabrnjskih rtava poveao se na 86 tako da u tom mjestu gotovo nema obitelji kojoj netko od najbliih lanova nije stradao u Domovinskom ratu.

U spomen na rtve brojna e izaslanstva danas poloiti vijence na spomen-obiljeje masovne grobnice, a misu e u crkvi Uznesenja Blaene Djevice Marije prevoditi zadarski nadbiskup elimir Pulji. Program obiljeavanja završava sutra, mimohodom Benkovac-Nadin-Škabrnja.

Izvor: index.hr




Ante Beljo, dopredsjednik Hrvatskog rtvoslovnog društva





 
AGENCIJA ZA ISTRAIVANJE I DOKUMENTACIJU RATNIH SUKOBA
Subota, 17 Studeni 2012
AGENCIJA ZA ISTRAIVANJE I DOKUMENTACIJU RATNIH SUKOBA

P R I O P E N J E 
– MEDIJIMA -svima-

Godišnjica strašnog, nekanjenog srpskog ratnog zloina
15. studenoga 1991. godine u Kostriima u Opini Majur
 

U naselju Kostrii u opini Majur sutra, 15. studenoga 2012. godine, obiljeit e se 21. godišnjica strašnog i krvavog srpskog ratnog zloina u tom naselju koje su poinili pripadnici Jedinice za posebne namjene MUP-a SAO Krajine "Kaline" Komogovina kojom je zapovijedao ratni zloinac, pokojni Stevan Borojevi Gadafi.

I ove godine zapalit emo svijee, poloiti cvijee i izmoliti molitvu za pokoj kostrikih nevinih rtava, obaviti svoju ljudsku, domoljubnu i etiku dunost prije svega prema rtvama tog nekanjenog ratnog zloina, jer 16 ubijenih nevinih i nenaoruanih hrvatskih civila, meu kojima je i rtva okrutno ubijene dvoje djece, dvogodišnjeg Tomislava i etverogodišnjeg Daria Juria, zasluuje i trai našu zahvalnost, poštovanje i sjeanje, naš trajni pijetet prema njihovim rtvama koje su dali za uskrsnue neovisne i meunarodno priznate Republike Hrvatske.

I dok se s ponosom, pijetetom i zahvalnošu sjeamo njihovih rtava, DA SE NE ZABORAVI, ne moemo ne postaviti pitanje odgovornosti njihovih ubojica, krvnika koji se i danas slobodno šeu i prkose zakonima i pravdi, ismijavajui rtve i ignorirajui meunarodne konvencije o pravima civilnog stanovništva i cijelu meunarodnu zajednicu.

Sve protekle godine upozoravali smo upanijsko dravno odvjetništvo u Sisku i upanijskog dravnog odvjetnika Stipu Vrdoljaka, te Dravno odvjetništvo Republike Hrvatske i glavnog dravnog odvjetnika Mladena Bajia da postoje originalni i vjerodostojni dokumenti iz kojih je vidljivo tko su poinitelji tog teškog, nekanjenog ratnog zloina nad civilnim stanovništvom, koji nikada ne zastarijeva. Tako je i upanijsko dravno odvjetništvo u Sisku, nakon što smo snimili ratnu rekonstrukciju o ratnom zloinu u Kostriima za emisiju "Istraga" NOVE TV, prije tri godine priopilo da je srpski ratni zloin u Kostriima PRIORITET koji se redovito razrmatra u timu za istraivanje ratnih zloina. Posebno napominjemo da je upanijsko dravno odvjetništvo u Sisku i tada, prije tri godine, imalo sve relevantne dokumente koji su dokazivali ratni zloin u Kostriima.

Sa aljenjem moramo ukazati i upozoriti na originalni zapisnik o ispitivanju pripadnika Jedinice za posebne namjene MUP-a SAO Krajine "Kaline" Komogovina Steve Borojevia uka na Okrunom sudu u Glini 21. svibnja 1992. godine, te ostale originalne dokumente koje smo našli nakon vojno-redarstvene akcije "Oluja"  u kolovozu 1995. godine, od kojih smo neke predali MUP-u RH, a neke smo predali Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata u Zagrebu.
Meutim, iako raspolau s inicijalnim dokumentima i svjedoenjima, Dravno odvjetništvo RH do sada nije podignulo niti optunicu protiv poinitelja, protiv ubojica i krvnika, koji ive u susjednoj Bosni i Hercegovini u dijelu koji bosanski Srbi nazivaju Republikom Srpskom, te prkose meunarodnim zakonima i pravu, Meunarodnom sudu za ratne zloine na podruju bivše Jugoslavije u Haagu, tzv. Haaškom sudu.

Poglavito je to licemjerje Dravnog odvjetništva RH i pravosudnih tijela RH, Haaškog suda i meunarodne zajednice u odnosu na ratni zloin u Kostriima u opini Majur strašno ako se zna kako dravne institucije RH ve tri godine znaju poinitelje tog neovjenog ina, te ne ine ništa da ubojice privedu zakonu i primjereno kazne, i to u vrijeme dok je cijela Hrvatska u velikoj strepnji kako e glasiti konana, pravomona presuda našim nevinim hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markau na sudu u Haagu, koji su optueni, ne za pojedinane ratne zloine, nego za zapovjednu odgovornost, i to za nedokazane optube.

Zbog toga pozivamo Dravno odvjetništvo RH i glavnog dravnog odvjetnika Mladena Bajia da konano podigne optunicu protiv  ubojice 16 nedunih hrvatskih civila u Kostriima, meu kojima njihovu hitnu intervenciju zaziva posebno rtva dvoje nedune i ubijene djece.
Pozivamo Mladena Bajia i DORH da konano ponu raditi svoj posao za koji ih plaa hrvatski narod, meu kojima su i obitelji kostrikih rtava, te da poduzmu mjere da se ubojice hrvatskih civila u Kostriima uhite, da se pritvore i da im se sudi za ratne zloine koje su poinili. Vrijeme je za pravdu.
Zapalimo svijee 15. studenoga, sjetimo se kostrikih rtava i molimo se za naše nevine hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markaa. Bog im pomogao. Molimo se za njih i za pravdu.

U Sisku, 14. studenoga 2012. godine

Predsjednik
IVICA PANDA ORKAN, v.r.
Ova email adresa je zatiena od spam robota, nije vidljiva ako ste iskljuili Javascript ;



OPINSKA NAELNICA
OPINSKO VIJEE

Majur, 06. studenog 2012. godine

POVODOM TUNE OBLJETNICE

P O Z I V A M O

Vas na komemorativni skup u naselje Kostrii, povodom obiljebe tragine smrti svih stanovnika naselja Kostrii, koji se dogodio 15. studenog 1991. godine.

Obiljeavanje ove obljetnice polaganjem cvijea, paljenjem svijea i slubom rijei s molitvom za sve stradale odrat e se:
u etvrtak, 15. studenog 2012. godine u 11,00 sati
Molimo da svojom nazonošu odamo duno poštovanje nevinim rtvama.

Da se ne zaboravi!
Opinska naelnica Predsjednik
Opinskog vijea
Ana Šari,v.r
Vlado Jami,v.r.

 
IZ JUTARNJEG LISTA - ZA OSMORICU NAJVEIH KRVNIKA PO 20 GODINA
Ponedjeljak, 09 Sijeanj 2012

Za osmoricu najveih krvnika po 20 godina

Link: http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=7630

Zbog likvidacije najmanje 200 hrvatskih ratnih zarobljenika 20. studenoga 1991. na Ovari kod Vukovara juer je na Specijalnom sudu za ratne zloine u Beogradu 14 osoba osueno na kazne zatvora u trajanju od 5 do 20 godina, a dvojica su osloboena optubi.

Krivima ih je, nakon godinu i devet mjeseci suenja, proglasilo trolano sudsko vijee, na elu sa sucem Veskom Krstajiem koji je u sudnici optuenima proitao nepravomone presude. Na maksimalnih 20 godina zatvora osueni su zapovjednik Teritorijalne obrane Vukovara Miroljub Vujovi i njegov zamjenik Stanko Vujanovi, Milan Lanuanin Kameni, koji je 1991. zapovijedao dobrovoljakom jedinicom "Leva Supoderica", Predrag Milojevi Kinez, Predrag Dragovi, Ivan Atanasijevi Iko, ore Šoši i Miroslav ankovi ani, dok su po 15 godina dobili Vujo Zlatar, Jovica Peri i Milan Vojnovi.

Predrag Madarac osuen je na 12 godina, a jedina ena meu 16 optuenih i Vujanovieva nevjenana supruga Nada Kalaba na devet godina. Najmanja kazna izreena je Goranu Mugoši zvanom Kuštro, i to pet godina jer je u špaliru pred hangarom na Ovari uzimao novac i tukao zarobljenike koji su iste noi strijeljani pokraj unaprijed iskopane jame na oblinjem Grabovu. Marko Ljuboja i Slobodan Kati su u nedostaku dokaza osloboeni i odmah pušteni iz pritvora.

U presudi se navodi kako su krivi što su od poslijepodneva 20. studenoga do ranih jutarnjih sati 21. studenoga 1991. na poljoprivrednom dobru Ovara kod Vukovara "vršili ubojstva, tjelesno ozljeivali i neovjeno postupali vrijeajui dostojanstvo" odvedenih iz vukovarske bolnice nakon sloma obrane grada.

Sudac Krstaji pritom spominje i kršenje pravila meunarodnog prava za vrijeme oruanog sukoba koji "u tadašnjoj RH u sastavu SFRJ nije imao karakter meunarodnog", kao i nepoštivanje enevskih konvencija. Osueni su tada, kao teritorijalci i dobrovoljci, bili su u sastavu tadašnje JNA.

Sudac Krstaji proitao je i imena 192 identificirane rtve Ovare, a pri izricanju presude iz beogradske je sudnice, iz staklom odvojenog prostora za optuene, udaljen Predrag Dragovi jer je psovao suca. Neki optueni mirno su slušali izricanje dugotrajnih kazni, jedni su se kriali, a drugi smijali. Njihove obitelji presudu su doekale jaucima i plaem, a zbog dobacivanja sudac im je zaprijetio udaljavanjem iz sudnice. Nitko od njih, nakon izlaska iz sudnice, nije htio razgovarati s novinarima.

Tijekom dvosatnog obrazlaganja presude sudac Krstaji je, meu ostalim, rekao kako je utvreno da je ono što se u noi 20. studenoga 1991. dogodilo na Ovari bilo unaprijed pripremljeno jer su svjedoci govorili o buci bagera koja se ranije tog dana ula s Grabova. Spomenuo je i da je u vrijeme odvoenja hrvatskih zarobljenika iz vukovarske bolnice zasjedala "vlada" tzv. SAO Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, na elu sa sadašnjim haaškim bjeguncem Goranom Hadiem, kada je od JNA zatraeno da preda zarobljenike jer su to "najozloglašenije ustaše kojima treba suditi narod Vukovara". Sudac Krstaji ponovio je još jednom scenarij prema kojem se odigrao zloin na Ovari, govorei o premlaivanju u špaliru i u hangaru na Ovari, potom odvoenju traktorskim prikolicama u sumrak u smjeru Grabova, strijeljanju u skupinama, ija su tijela potom zakopana buldoerom. Naveo je i svjedoenja o najmanje desetak zarobljenika, zadnjoj skupini koja je na kraju likvidirana pred hangarom.

"Samo pet osoba u sudnici je reklo 'da, ja sam bio na rupi'", podsjetio je Krstaji, a meu njima su i dva svjedoka suradnika - Spasoje Petkovi Štuka i Boo Latinovi, zvani Boro Krajišnik, koji su srbijanskim istraiteljima ispriali detalje zloina 1991. na Ovari.

Kao mjerilo za izreene zatvorske kazne, sudac je naveo "teinu posljedica i doprinos optuenih tome", istaknuvši kako "ih ima još puno koji bi tu trebali biti".  

Obitelji iz sudnice izašle sa slikama ubijenih na Ovari



Obitelji rtava s Ovare, koje su od 9. oujka pratile tijek suenja 16 optuenih, iz beogradske sudnice u Ustanikoj 29 nakon izricanja presude izašle su u tišini, nosei fotografije svojih najmilijih iji su posmrtni ostaci 1996. ekshumirani iz masovne grobnice na Ovari. - Neka im je sueno za ono što su poinili - komentirali su. - Presuda je donekle realna, no meni to ništa ne znai jer još uvijek ne znam sudbinu svoga sina Gorana koji je odveden iz vukovarske bolnice - rekla je novinarima majka Jelena Baketa. 

Obitelji rtava pred zgradom Specijalnog suda za ratne zloine doekao je autobus, a iz zgrade su izašli tek kada su taj prostor napustile obitelji i rodbina optuenih. I sam tijek izricanja presude obitelji rtava i obitelji optuenih pratile su na odvojenim galerijama. Novinarima i fotoreporterima ulazak u sudnicu nije bio omoguen, kao ni tijekom cijelog suenja. 


Nataša Kandi: Zadovoljna presudom


Nataša Kandi, direktorica Fonda za humanitarno pravo Srbije koja je u beogradskoj sudnici zatupala obitelji rtava Ovare, zadovoljna je presudom. - To nisu svi koji su sudjelovali u zloinu na Ovari, ostalo je još mnogo toga što treba razriješiti. Ali, ovo je tek prvo suenje pred Vijeem za ratne zloine, a vjerojatno e ih biti još - izjavila je novinarima. Kandi i dalje smatra da je optunica u sluaju Ovara bila manjkava jer je meu rtvama bilo i civila. Najvanije je, dodala je, to što je procesom za Ovaru dokazano da je srpsko pravosue u stanju suditi za ratne zloine.

Zastupnik obitelji rtava, odvjetnik Rajko Danilovi presudu je ocijenio znaajnom jer je "sud uspio rekonstrurati zloin na Ovari nakon 14 godina". Danilovi je rekao i da su se "neki izvukli od odgovornosti".


Sanja Butigan
 
«« Poetak « Prethodna 1 2 Sljedea » Kraj »»

Stranice 1 - 9 od 13
 
Top! Top!