| |
|
Recenzije i najave knjiga
|
Knjiga o zloèinima koji su dosad bili prikrivani i prešuæivani |
|
Subota, 23 Veljaèa 2013 |
Nove šokantne spoznaje: Partizani su u Austriji pobili tisuæu ljudi Povjesnièar dr. Florian Rulitz otkrio je u austrijskoj Koruškoj pojedinaène, grupne i masovne grobove, neke dosad nepoznate
http://www.vecernji.hr/vijesti/nove-sokantne-spoznaje-partizani-su-austriji-pobili-tisucu-ljudi-clanak-406274
Piše: Zvonimir Despot
Kad je Predsjedništvo Hrvatskog sabora skinulo pokroviteljstvo nad komemoracijom u Bleiburgu, predsjednik Sabora Boris Šprem to je obrazložio rijeèima: „Na Bleiburgu su se odvijale završne i legitimne borbe Narodnooslobodilaèke vojske Jugoslavije i veæ tada gotovo poraženih Paveliæevih snaga; došlo je do stradanja s obiju strana, ali nije bilo nevinih žrtava." Razgraðivanje stereotipa No demantira ga knjiga austrijskog povjesnièara dr. Floriana Thomasa Rulitza "Bleiburška i vetrinjska tragedija: partizansko nasilje u Koruškoj na primjeru protukomunistièkih izbjeglica u svibnju 1945.". Knjiga je objavljena u Austriji, a sad izlazi i u hrvatskom prijevodu u izdanju Poèasnog bleiburškog voda. U predgovoru je prof. dr. Heinz Dieter Pohl sa Sveuèilišta "Alpe-Jadran" u Klagenfurt napisao: "Pred nama je povijesna rasprava, u kojoj æe biti prikazani dogaðaji iz svibnja 1945. u Sloveniji prozvani vetrinjska tragedija, u Hrvatskoj kao bleiburška tragedija. U središtu istraživanja stoji partizansko nasilje u svibnju 1945. u austrijskoj Koruškoj, kad su se izmeðu kapitulacije njemaèke vojske i odlaska jugoslavenske partizanske vojske skoro dva tjedna poravnavali 'otvoreni unutarjugoslavenski raèuni'... Ovdje se dosadašnja prikazivanja partizana, kojima su borbe na prostoru Ferlac – Hollenburg – Viktring (Vetrinje) i Dravograd – Poljana – Bleiburg bile samo 'završni okršaji s opkoljenima', ukljuèivanjem novih izvornih podataka pojavljuju u jednom drugom svjetlu... Ovom je studijom povjesnièar dr. Florian Rulitz ostvario temeljni prilog razbristravanju dogaðaja u svibnju 1945. te s pomoæu opsežnog, prvi put sustavno obraðenog izvornog materijala (kao i do sada nepregledanih austrijskih izvora poput žandarmerijskih i župnih kronika) po moguænosti potpuno dokumentirao mjesta ubijanja, grobove, grupne i masovne grobnice hrvatskih i slovenskih bjegunaca u najjužnijoj austrijskoj saveznoj pokrajini. Time je ova studija znaèajan prilog za izradu neposredne poslijeratne povijesti, koja æe pridonijeti razgraðivanju veoma proširenih stereotipa, prije svega onoga, da su uvijek samo 'drugi' poèinili zloèine. Jer ovih je bilo na obje strane, ponajprije na nacionalsocijalistièkoj; ipak ona masovna ubojstva, koja su se dogodila po završetku borbenih okršaja ne mogu se objasniti, a još manje opravdati nacistièkim zloèinima. To vrijedi i za komunistièki teror OZN-e/UDB-e nakon 1945. protiv austrijskih državljana (pogoðeni su bili i koruški Slovenci), te hrvatske i slovenske emigracije u Koruškoj... Autor dr. Florian Rulitz otkrio je kod terenskog istraživanja u austrijskoj Koruškoj mnoštvo pojedinaènih, grupnih i masovnih grobova antikomunistièkih slavenskih bjegunaca, od kojih su neki do sada bili još potpuno nepoznati. Znatan dio radnje koja je pred nama poèiva na intervjuima sa svjedocima vremena." Žrtve u logorima Do sada se u Austriji, vezano uz razdoblje partizanske okupacije u svibnju 1945., polazilo od ukupno 128 pobijenih austrijskih civila, od kojih je veæina ostala ležati u masovnim grobnicama u slovenskoj Koruškoj u Mießtalu. No od 8. svibnja 1945. do povlaèenja jugoslavenskih partizana, samo iz župnih i žandarmerijskih izvora dolazi se do brojke od više od 350 ubijenih antikomunistièkih izbjeglica, koje su pokopane u Austriji. Broj ubojstava na austrijskom teritoriju je pak nešto veæi. Izvori govore o više od 1000 ubijenih izbjeglica. Zabilješke Službe sigurnosti potvrðuju da su izbjeglice pobijene u zarobljenièkim logorima i tijekom njihova odvoženja (prvenstveno prema izbjeglièko-zarobljenièkim logorima partizana u južnoj Koruškoj, kao i kamionima i vlakovima). Veæina pobijenih nije vraæena u Austriju, veæ je dovezena u Jugoslaviju i pokopana u masovnim grobnicama. Kada se zabilješke tih izvora zbroje, dolazi se do mnogo više od 1000 osoba koje su pobijene za vrijeme partizanske okupacije u svibnju 1945. u austrijskoj Koruškoj. To su nove spoznaje koje æe mnoge šokirati! Bleiburška i vetrinjska tragedija Knjiga "Bleiburška i vetrinjska tragedija" bit æe u prodaji od 10. svibnja na svim kioscima po cijeni od 49,90 kuna. Predgovor za nju napisao je i Valentin Inzko, austrijski diplomat i visoki predstavnik za BiH, koji piše: "Dr. Florian Thomas Rulitz unio je svojom publikacijom mnogo svjetla u tamu i pokušao je odgovoriti na mnoga pitanja. Uvjeren sam u to da æe njegova knjiga uskoro izaæi i na hrvatskom jeziku jer je ova tema u Republici Hrvatskoj još uvijek veoma nazoèna u javnim raspravama i najmanje jednom godišnje, kada se na samom mjestu spominju 'bleiburške žrtve', buknu one svom žestinom... Neka ova knjiga pomogne boljem razumijevanju bolne povijesti završetka zadnjeg svjetskog rata, gdje je jedan odlazeæi, grozni, totalitarni režim došao u doticaj s jednim novim totalitarnim režimom, komunizmom, koji je sve do svoje propasti godine 1989. obilježavao svijet na granicama Austrije." Knjiga je preraðena i proširena disertacija koja je Rulitzu u jesen 2010. bila odobrena na Fakultetu za kulturne znanosti Sveuèilišta "Alpe-Jadran" u Klagenfurtu. |
|
|
POZIV NA PREDSTAVLJANJE KNJIGE KRVAVA CETINA |
|
Subota, 02 Veljaèa 2013 |
 |
|
|
PRESTAVLJENA KNJIGA "KRVAVA CETINA" |
|
Subota, 02 Veljaèa 2013 |
|
http://www.ferata.hr/teme/12670-predstavljena-knjiga-krvava-cetina
Autor: Ante Botiæ
U prepunim Alkarskim dvorima sinoæ je uprilièeno predstavljanje knjige 'Krvava Cetina – Masovni pokolj u cetinskom kraju i Poljicima u Drugom svjetskom ratu', autora Ivana Kozlice. Organizatori predstavljanja bili su Matica Hrvatske - ogranak Sinj i Hrvatski centar za ratne žrtve.
Na predstavljanju knjige sudjelovali su msgr.dr.sc. Mile Bogoviæ, prof.dr.sc.Zvonimir Šeparoviæ, prof.dr.sc. Josip Jurèeviæ, dr.sc. Anðelko Mijatoviæ, fra Mirko Mariæ i autor mr.sc. Ivan Kozlica.
U ime organizatora sve nazoène pozdravio je fra Mirko Mariæ, predsjednik sinjskog ogranka Matice Hrvatske u Sinju, koji je naglasio zadovoljstvo time što je Ogranak Matice Hrvatske u Sinju jedan od sunakladnika znaèajnog djela kao što je Kozlièina knjiga.
O samom sadržajnom dijelu knjige u podužem izlaganju govorio je dr.sc. Anðelko Mijatoviæ, ugledni hrvatski povjesnièar, dugogodišnji politièki zatvorenik i savjetnik za kulturu dr. Franje Tuðmana.
'Sve što je navedeno u ovoj knjizi rezultat je mukotrpnog 12-godišnjeg rada autora. Knjiga obuhvaæa iznimno složenu tematiku i uredno je razdijeljena po cjelinama i redoslijedu stradanja na ovom podruèju, što èitatelju daje vrlo dobru preglednost èitanja. U knjizi koja ima 600-tinjak stranica postoji i 427 ilustracija, što fotografija, što dokumenata, novinskih zapisa i sl. I to je još jedan znaèajan odmak od dosadašnjih knjiga ili zapisa koji su obradili ovu temu. Posebno je važno što na dvjestotinjak stranica svoja svjedoèanstva opisuju ljudi koji su doživjeli strahote i stradanja svojih bližnjih. Knjiga sadrži i tabelarni prikaz svih žrtava na podruèju Cetine i Poljica s mjestom stradanja, a u knjizi je evidentirano 2322 žrtava masovnih pokolja', naglasio je dr. sc. Mijatoviæ.
Bivši ministar vanjskih poslova i pravosuða, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva prof.dr.sc. Zvonimir Šeparoviæ, koji je ujedno i jedan od recenzenata knjige, u svom izlaganju izmeðu ostalog je naglasio: 'Ovo je sjajna viktimološka knjiga, povijesna, sociološka studija izraðena od èovjeka koji u tome istražuje svoje roðake i djedove, narod svoga cetinskog i poljièkog kraja. U središtu svega je èovjek i njegovo stradanje.'
Ugledni hrvatski povjesnièar, prof.dr.sc. Josip Jurèeviæ govorio je o stalnom problematiziranju žrtava.
'Ovo što se dogaðalo u Sinju, tako složeno nije nigdje u Hrvatskoj. Tko god je ovdje došao ratovao je i upropaštavao i svi su bili protiv svih, a najviše je stradavao narod. I ako iz toga ne izvuèemo pouku, to æe biti još jedna tragedija za hrvatski narod. Ova knjiga o svemu tome upeèatljivo govori i tko je proèita suoèit æe se s tim povijesnim razdobljima, o kojima se šutjelo punih sedamdeset godina', kazao je prof.dr.sc. Josip Jurèeviæ.
Msgr.dr.sc. Mile Bogoviæ, gospiæko-senjski biskup, istaknuo je važnost u traženju podataka za sve žrtve.
'Ivan Kozlica je ovom knjigom odgovorio na naš današnji ljudski hrvatski zadatak, da se ne zaustavi istraživanje kamo su završile naše žrtve nego da povijest naša bude spašena. Svi smo mi, svatko na svom podruèju, odgovorni odraditi posao, kako bismo napravili jednu knjigu gdje æe biti svi vjerodostojni podaci za sve naše žrtve. To je naša ljudska i vjerska dužnost', zakljuèio je msgr.dr.sc. Mile Bogoviæ.
Mr. sc. Ivan Kozlica u svom kratkom obraæanju zahvalio je svima koji su na bilo koji naèin pomogli u realizaciji ovog dijela, za koje je trebalo mnogo truda i odricanja. Posebno se zahvalio svjedocima stradanja koji su preprièali te strašne ratne dogaðaje, te ponovio kako ovu knjigu posveæuje svima koji su stradali u masovnim pokoljima na podruèju Cetinskog kraja i Poljica.
Na ovom predstavljanju bile su i dvije osobe koji su preživjele strašne zloèine. Ana Šabiæ, roðena Giliæ, imala je 13 godina kada se u Krivodolu dogodio pokolj, a ona se od zadobivenih strašnih rana lijeèila pune èetiri godine. Andrija Pivèeviæ kao devetogodišnji djeèak preživio je pokolj u svojim Gatima koji su èetnici izvršili 1942 godine.
'Nosio sam mliko u Podgradac kada su me presreli èetnici koji su veæ poèeli paliti selo i ubijati. Jedan od njih me pitao kako da me ubiju, puškom ili nožem. Ja sam molio da me poštede jer sam jedini u majke. Meðutim, nakon što su pucali, uboli su me devet puta, ali hvala Bogu preživio sam. Najteže mi je bilo to što me mater ranjenog u košari nosila preko mrtvog æaæe. Zahvaljujem se gospodinu Kozlici što je uspio sve te strahote opisati u ovoj knjizi', kazao je Andrija Pivèeviæ.
|
|
|
HRVATSKI RATNI VETERANI HRVATSKI DOMOBRAN U ZADRU PREDSTAVLJA |
|
Nedjelja, 27 Sijeèanj 2013 |
 |
|
|
PREDSTAVLJANJE NOVE KNJIGE ŽELIMIRA KUŽATKA |
|
Petak, 18 Sijeèanj 2013 |
 |
|
|
Subota, 12 Sijeèanj 2013 |
http://m.slobodnadalmacija.hr/Novosti/Najnovije/tabid/296/articleType/ArticleView/articleId/195485/Default.aspx
Marijan Gubina kao djeèak završio u srpskim logorima: Silili su me da nosim krvava trupla, silovali su mi sestru…
Marijan Gubina iz Vukovara imao je deset godina kada je 1991. zatoèen u logoru. Dobio je nebrojeno udaraca, ne zna koliko je puta bio u nesvijesti, a onda su mu dali posao. Toènije, postao je rob èiji je zadatak bio ureðivanje dvorišta, sakupljanje smeæa, no vrlo skoro su “smeæe” postala ljudska tijela.
– Masakrirali bi ih na dvorištu, a onda bi mi kazali da ih odvuèem. Kako sam uopæe kao djeèak mogao vuæi trupla, ruke su mi se utapale u krvi mojih dojuèerašnjih susjeda…
Plakao sam, boljelo me tijelo od udaraca, kako da vam objasnim da sam radije tragao za dijelovima tijela jer mi je njih bilo lakše nositi na hrpu – kazivao nam je 31-godišnji Marijan Gubina, koji je u srpskim koncentracijskim logorima kao desetogodišnjak proveo 260 dana. Puno kasnije napisao je knjigu, pisao ju je kao da se njome spašava od ludila, sve što je proživio uoblièio je u roman naslovljen “260 dana”.
Nikog ne osuðuje
Knjiga je predstavljena na Sveuèilištu u Zadru, a autor Marijan Gubina malo je govorio o dogaðajima iz logora. Umjesto njegove rijeèi, èitani su ulomci iz knjige, a Marijan je poruèio da danas više nikoga ne mrzi, ne osuðuje, da ne generalizira. Kazao je da mu je drago što su predstavljanje njegove knjige organizirali upravo maloljetni branitelji iz Zadra jer je veliki broj maloljetnih branitelja s njim prošao pakao srbijanskih logora.
– Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome uèinite loše, proèitate moje iskustvo i ne dovedete sebe u napast da èinite loše, ni zbog nacionalizma, ni zbog rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti èega drugoga. Ja ne osuðujem, ne mrzim. Pitaju me u èemu je “fora”. Nema “fore”. Ljude dijelim na dobre i zle, i ni na koji drugi naèin – rekao je Gubina.
 U knjizi opisuje svaki detalj pakla, sve što je vidio, sva muèenja koja je proživio. U logor je sproveden sa svoje tri sestre, tada u dobi od šest, 12 i 20 godina, te s ocem i majkom.
– Uzalud je majka vrištala da uzmu nju, a ne najstariju kæerku. Emocionalno, to sam doživio najteže jer su moju sestru silovali toliko puta da nisam shvaæao kako je još živa. To su radili ispred svih nas, to su gledali moj otac i moja majka, ja. Samo bi nahrupili i iživljavali se na njoj. Tako je i zatrudnjela. Ona je po tijelu sva izrezana jer su je èesto vezivali za vrata i “trenirali” bacanje noževa. To su radili i kada je bila u visokom stupnju trudnoæe – kazao je Marijan Gubina.
Njegova sestra živi u Osijeku. Dijete koje je rodila danas ima 20 godina, i njezin sin je odgojen, kaže Gubina, da nikoga ne mrzi.
– Nema Srbi – Hrvati. Ima dobro – zlo. Puno je Srba koji nisu mogli gledati kako nas u logoru muèe i potajno su nam pomagali, spašavali nas od smrti. Jednoga su tako ubili, šefa straže, koji je pokušao zaštititi mog oca – kazao je Marijan.
Gubina je 1992. godine razmijenjen i vratio se u Osijek, u ratni Osijek. Nakon 260 dana logora, nije ga doèekao spokoj doma. Brinuo je o sestri koja je nakon silovanja rodila, brinuo je o majci jer se otac nakon logora prijavio u Hrvatsku vojsku.
Smrt oca
– Iste te, 1992. godine moj je otac poginuo na bojišnici. Kada sam ga sahranio, mislio sam da ne mogu više. Èesto sam mislio da ne mogu više. A onda mi se, ‘93. godine, dogodila tragedija, moja osmogodišnja sestra, koju isto tako u logoru, kao šestogodišnjakinju, nisu štedjeli od udaraca, poginula je u prometnoj nesreæi. Poginula je pred mojim oèima, grlio sam je, želio sam nestati – isprièao nam je Marijan, koji niz godina nije mogao podnijeti teret koji je proživio. Dva puta se pokušao ubiti. Za njega je život poèeo tek 2002. godine.
– Te sam godine doživio ljubav. Osjetio sam slobodu, osjetio sam da imam moguænost izbora, da slobodno mogu odluèiti hoæu li mrziti ili æe me mržnja ubiti. Uèio sam razdvajati emocije od razuma. Sabrao sam se – rekao je Gubina, koji danas sa suprugom i kæerkom živi u Osijeku. Na putu je još jedno dijete. Strah je, kaže, sahranio, no želi da njegova prièa obiðe svijet i da se èuje njegova poruka.
izvor: |
|
|
PRIGODOM 125 EMISIJA VJERA U SJENI POLITIKE NA RADIO MARIJI |
|
|
PREDSTAVLJANJE KNJIGE "VJERA U SJENI POLITIKE" 5. KNJIGA DAMIRA BOROVÈAKA |
|
Petak, 30 Studeni 2012 |
 |
|
|
POZIV NA PROMOCIJU KNJIGE "MEMOARI" ZDRAVKA TOMCA |
|
Petak, 30 Studeni 2012 |
 U Dvorani Vijenac
Kaptol 29a, Zagreb
U ponedjeljak 3. prosinca 2012. u 18 sati
Predstavljaèi:
Prof. dr. sc. Vlado Košiæ, biskup sisaèki
Akademik Davorin Rudolf
Prof. dr. sc. Miroslav Tuðman
Prof. dr. sc. Zdravko Tomac, autor
|
|
|
PISMO ZVONIMIRA ZORIÆA: NAKON 16-TOG STUDENOG |
|
Subota, 17 Studeni 2012 |
|
Pismo koje je stiglo na adresu predsjednika Hrvatskog žrtvoslovnog društva prof. Zvonimiru Šeparoviæu
November 16, 2012 10:39 PM
Èasni i dragi Zmajski brate i prijatelju Zvonimiru, danas sam cijeli dan pratio na HTV-u izricanje presude našim generalima koju je èitao predsjednik žalbenog vijeæa gospodin Theodor Meron i kroz suze sam doživljavao Tebe dragi Zvonimire kada si u subotu 10.11. ove 2012.g u "Mimari" pred prepunom dvoranom naših branitelja meðu ostalim iznio VEOMA HRABRO svoje uvjerenje o sudcu Meronu. Danas se je pokazalo, da Si bio u pravu i da je Tvoj sud o èasnosti i karakternosti toga gospodina Merona haškog sudca u žalbenom vijeæu bio briljantno toèan. Èestitam Ti na hrabrosti.
Govoriti pred prepunom dvoranom domoljuba o èovjeku o kojemu ovisi sudbina ne samo naših heroja generala Ante Gotovine i Mladena Markaèa nego i sudbina Lijepe naše koja da je nastala na zloèinu i krvi bio je preveliki rizik, ali Ti si dragi Zvonimire bio èvrsto uvjeren u svoje poznavanje pravih ljudi i njihovih vrednota i nisi niti èasa bio u dilemi o ishodu konaène presude. ÈESTITAM TI NA HRABROSTI.
VELIKI SI ÈOVJEK I POZNAVATELJ LJUDSKIH VRIJEDNOSTI a i PRAVNIK. Ne smijem ni pomisliti, što bi bilo da je presuda bila drugaèija, i kako bi se stvar odvijala na Tvoju štetu. Još jednom ÈESTITAM HRABRI BRATE.
Ujedno zahvaljujem na Tvojoj iskrenoj potpori na promociji moje knjige o Bleiburgu.
Srdaèan, zmajski pozdrav
Zvonimir Zoriæ, Zmaj od Plitvièkih jezera |
|
|
POZIV NA OTVARANJE KNJIŽNICE U MOSTARU |
|
Subota, 17 Studeni 2012 |
 |
|
| | «« Poèetak « Prethodna 1 2 3 4 5 6 7 8 Sljedeæa » Kraj »»
| | Stranice 31 - 45 od 110 |
|
|
|
|
|
