www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Naslovnica > In memoriam
Subota, 22 Srpanj 2017
 
 
In memoriam


POSLJEDNJI POZDRAV STJEPANU BRAJDIU
Ponedjeljak, 04 Studeni 2013
 
IN MEMORIAM - STJEPAN BRAJDI
etvrtak, 31 Listopad 2013
Umro je predsjednik Udruge “Macelj 1945" gosp. Stjepan Brajdi (1926. - 2013.)

Sudionik našeg Treeg Kongresa 2004. godine s referatom "MACELJ - NE DOPUSTIMO ZABETONIRATI ISTINU"  svjedoio je o dogaanjima:

... "Stari smo, umorni od obijanja pragova i ogoreni, pa pitamo: zašto nam sve to ine?      Prema procjenama strunjaka i izjavama svjedoka na tom uskom podruju nalazi se još oko 100 jama u kojima je našlo mueniku smrt oko 10.000 do 12.000 ljudi. Zašto je iznenada prekinuto daljnje iskapanje? Zašto sve te jame nisu obiljeene i podruje oznaeno za namjernike, nego je za javnost sakriveno? Zašto su kosti ovih muenika ve 12 godina na tako nehuman, nemoralan i besraman nain smještene na tavanu Zavoda za patologiju? Zašto se naše politike strukture, Vlada i Sabor na sve to oglušuju. Zar nas se toliko stide, moda ak i mrze da i zvjerski ubijenima ne daju da mirno poivaju u ovoj hrvatskoj zemlji za koju su se rtvovali? Sve to bez imalo stida i srama." ...

„uvajte svoje grobove, da ih se ne bi preoralo, naše su uništili, a na dobrom su putu da unište i vaše!...
tako je uvijek nanovo govorio i upozoravao nove naraštaje gosp. Brajdi.

U ime Hrvatskog rtvoslovnog društva izraavamo iskrenu suut obitelji.
Neka se ne zaboravi! Poivao u miru Bojem!


Na slici gosp. Stjepan Brajdi, preivjeli sudionik Bleiburške tragedije, sudionik Krinog puta, osuenik na smrt i dugogodišnji robijaš iz jugokomunistikih kazamata, gosp. Tom Beram, predsjednik Hrvatskog meudruštvenog odbora odbora za NSW iz Australije i gosp. Nikola Debeli lan predsjedništva Hrvatskog rtvoslovnog društva na promociji knjige ga Suzanne Brooks Pinevi "Britanija i Bleiburka tragedija" u Matici hrvatskih iseljenika, Zagreb, 27.09.2009. godine

Arhiva: Hrvatsko rtvoslovno društva
 
JUNAK DOMOLJUB
Utorak, 03 Rujan 2013

Jato hrvatskih ptica odletje širom svijeta,
Ogromno tuno jato,  s rodne hrvatske grude.
Otjera ga nepravda komunistika, kleta
Pod tue nebo, nek tui sluga bude.

U tom alosnom jatu sokol doletje sivi,
Naš Zvonko Buši, sin s Herceg Bosne, kama.
Slobode plamen u njemu buktao ivi,
Lik pradjedova, hrvatska zastava sama.

Pred dolarom Zvonko nije na koljena pao
Nit ga osvojiše rudnici amerikog zlata.
Za Hrvatsku je dis'o, srce joj na dar dao,
Osluškivao jauke zatoenih Hrvata.

Pripremajui letke bdio je mnoge noi,
Planove kovao ne ele nikom smrti.
Hrvatski narod plae, mora što prije poi,
Neprijateljski jaram treba zbaciti, strti.

Nadmonom smjelošu uz pomo prijatelja,
Zrakoplov „Boeing“ jedini spas mu bio.
Naalost, propade arka Zvonkina elja
Plan zlatnih snova, nije se ostvario.

Predade se mirno vlastima u Parizu,
Ne strahuju od kazne kol'ko god teška bude.
Tek bolna rana ga pekla: bijaše tako blizu,
Re bi na dohvat ruke, patnike rodne grude.

Ona e plakat i dalje, on e u zatvoru patit,
Oboje e ih boljet okova hladnih stisak.
Moda se nikad nee u krilo majke vratit,
Moda e vjeno slušat njezin pravedni vrisak.

Zvonko, hrvatski sokole, rtva ti prošlost kiti,
Trnjem si ukrasio staze zemaljske doli.
Poput pravednog Krista ispaštao si i ti,
Podnose strpljivo tisue muka i boli.

Nisi uivao potpunu branu radost,
Ni iskusio zagrljaj malog roenog eda.
Amerike tamnice ukradoše ti mladost,
Tuinska sila na nemilost te preda.

Trideset dva proljea sudba ti grubo uze,
Trideset i dva uvenula su cvijeta.
Trideset dvije Juliane suze,
Potekoše bolno diljem slobodnog svijeta.

Ta silna ena, aneo ivota tvoga,
Pratila te vjerno stazom teškoga kria.
Spajala vas ljubav darovana od Boga;
Što ste više patili, bješe ti srcu blia.

Vapila je za pravdom, a rugahu se sile:
„Opet slobodu trai ništavni Hrvat-ovjek?
Tim udnim ljudima muke su kanda mile.
Nek trunu u samici, nek sunca ne vide do vijek“.

Jest, trunio si, al' zaplakao nisi,
Jaala te snaga Zrinskoga, Frankopana.
Stepinev ponos osje'o u sebi ti si,
Ostao domoljub-junak, sve do zadnjega dana.

O sretnog li ovjeka što pravdu cijenit znade,
Što svoje ideale vjerno je slijedit htio.
Domovini majci srce i dušu dade;
Zvonko, hrvatska dušo, ti si taj ovjek bio.

Nek Bog blagoslovi hercegovaku grudu
I majku ti dragu, jer elik-junaka rodi.
Nek tvoje muke Hrvatu uzor budu,
Tvoja smionost, ko zvijezda nek nas vodi.

Brao Bugojanci, Andrii, Glavašu, Vegaru,
Mladi Ilija Lovriu, jedini majin sine.
Pjevajte danas u nebu slobode himnu staru,
Nek poklik Brune Buši, dijasporom se vine!

Nestao komunizam, neman paklena, gadna,
Nestao grozni reim Jugoslavije klete.
Ostala za njim djela grešna, krvava, smradna -
Jata odbjeglih ptica, rodnome gnijezdu lete.

Krasna Hrvatska zemljo, daj povratniku groba,
Izlijei rane njeg've, svij ga na tople grudi.
Ne daj da itko više uini od njeg roba,
Tvoje majinsko krilo najljepša plaa mu budi.

Marija Dubravac
Brisbane
 
IN MEMORIAM - ZVONKO BUI
Ponedjeljak, 02 Rujan 2013
Napustio nas je Zvonko Buši, molei za oprost, razoaran hrvatskom stvarnošu, iako je neizmjerno ljubio svoju domovinu, svoj hrvatski narod, svoju obitelj, i svoju suprugu Julienn.

Otišao je slomljen nepravdama, kojima je u hrvatskoj sadašnjosti svakodnevno izloeno hrvatsko domoljubno bie.

Otišao je nošen s misli, kojom je itav ivot proivio, s misli Oca domovine, dr. Ante Starevia koja e dovijeka zvoniti u srcu i duši hrvatskog naroda i u Vjenosti hrvatskog domoljuba, muenika Zvonka Bušia.

Ne traim neprilike ni pogibelji, nu kad se radi o pravu domovine, o srei naroda hrvatskoga, ja ne znam ni za kakovu pogibelj, ni za kakovu rtvu, nego nastojim da ispunim svoju dunost, i na koliko mi to za rukom poe, na toliko sam zadovoljan, ne pazei na posljedice koje se mene sama tiu.

Neka mu je laka Hrvatska gruda koju je tako ljubio.

Dragutin Bauman
lan Predsjedništva Hrvatskog rtvoslovnog društva
 
ZVONKO BUI - SIMBOL MUKE I PATNJE U HRVATSKOJ EMIGRACIJI
Ponedjeljak, 02 Rujan 2013
ZVONKO BUŠI PRIDRUILO SE PLEJADI HRVATSKIH VITEZOVA, RATNIKA I DOMOLJUBA DO VJENOSTI

Dok je bio iv Zvonko je bio simbol muke i patnje u hrvatskoj emigraciji, ali oito nije bio prihvaen u Hrvatskoj, jer ono zašto se je borio u suprotnosti je s onim s ime se susreo u (ne)slobodnoj i (ne)demokratskoj RH. Hrvatski se narod hrani s malodušnošu, malonacionalnošu, malokatolianstvom, maloljudstvom i nimalo volje za rtvu, a najbolji naputak je sebinosti. Prije dva desetljea Hrvati su bili uzor herojstva u svijetu, a danas ih se moe samo prepoznati na nogometnim utakmicama hrvatske reprezentacije.! U Hrvatskoj je domoljublje prihvatljivo, ali nacionalizam je rak-rana, ili kako jedan umišljeni novinar napisa: 'tinjajui arište mrnje''. No, Zvonko je imao drugaije tumaenje, jer je upravo zbog manifestiranje hrvatskog nacionalizma dobio drakonsku zatvorsku kaznu. Kada se ovjek odui da oduzme ivot sam sebi, onda je to krajnje ishodište koje je mogue uiniti u tom sudbonosnom vremenu, a ako to ljudi ine još pri punoj svijesti, kao što je Zvonko bio, jer je ostavio dva pisma; jedno svojoj obitelji i drugo hrvatskom narodu, onda je to bezizlaznost - odluka u oaju. 

Na alost, nije Zvonko jedini koji je sebi oduzeo ivot, naime ima više od 2000 hrvatskih branitelja koji takoer nisu mogli više ivjeti u Platonovoj peini (kako je Zvonko Buši nazvao Republiku Hrvatsku), pa su svojim ivotom ukazali i posvjedoili na zlodjela koja su ih natjerala na najdrastiniju smrt. Koliko god nije prihvaeno samoubojstvo s ljudskog i Bojeg gledišta, kao odgovor na bilo kakvu ivotnu prisilu, suosjean s onima koji su se odluili na takvo okonanje ivota, jer su vjerojatno došli do prepreka koja su više i jaa od njihove ljudske izdrljivosti. Moda e smrt Zvonke Bušia probuditi i pobuditi duše hrvatskog naroda, moda više nego što su to bile njegove rijei i djela, pa e u znak rtve koju je doprinio za Hrvatsku, biti ponukani da se trgnu iz umalosti, oslobode od sebinosti i organiziraju hrvatsko zajedništvo, koje e pobijediti vladajuu crveno-crnu kliku i sve neprijatelje hrvatskog naroda. Aleluja! Moda se u Hrvatskoj nee podii spomenik pokojnom Zvonki Bušiu, ali to nije ni bitno, jer on je za vrijeme svog ivota podigao spomenik sam sebi, kojeg nee moi srušiti zlobnici, antihrvatski i antikatoliki neprijatelji, jer je uvršen u srcima i dušama hrvatskih dravotvornih rodoljuba.

 S bolom u duši uruujem suut ucviljenoj supruzi Julienni - sestri Zdravki, oalošenoj obitelji i svim Hrvatima u obje domovine, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i u svijetu, koji suosjeaju tuni svršetak munog ivota pokojnog Zvonke Bušia. Pomolimo se Isusu Kristu za njegovu dušu da po Isusovom milosru doe u Kraljevstvo nebesko. Muenie, neka ti bude laka hrvatska gruda za koju si ivio i u kojoj si preminuo!
 

Nikola Debeli, lan predsjedništva Hrvatskog rtvoslovnog društva
 
«« Poetak « Prethodna 1 2 3 4 5 Sljedea » Kraj »»

Stranice 1 - 9 od 43
 
Top! Top!