www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Naslovnica > In memoriam
Nedjelja, 17 Studeni 2019
 
 
In memoriam


IN MEMORIAM - NA SPOMEN .S. VJERE PRCELA
Nedjelja, 04 Rujan 2011
NA SPOMEN . S. Vjere Prcela (1928.-2011.)

Piše njezin brat Ivan

Ana Prcela, etvrto od DVANAESTERO djece oca Petra i majke Ive Prcela, rodila se 5. travnja 1928. u selu Košute (Trilj), gdje je 1940. završila šest razreda osnovne škole.  Kao 13-godišnja, izvanredno nadarena i ZRELA djevojka, doivjela je uspostavu Nezavisne Drave Hrvatske. U godinama 1942.-1944., u sjeni udotvorne Gospe Sinjske, pripremala se je za redovniko zvanje u Drubi Skolskih Sestara Treega Reda Sv. Franje.

U posljednjoj godini NDH, uzevši redovniko ime Vjera, zapoela je svoj novicijat na Lovretu u Splitu u sjeni svetišta Gospe od Zdravlja. Tu je u Jugoslavensku Armiju tuna srca najprije otpratila sjemeništarca
brata Pavla, a šest mjeseci kasnije i brata Ivana, ondašnjeg franjevakog bogoslova u Makarskoj.

Obadva brata Sestre Vjere mrzili su Jugoslavensku Armiju pa su iz nje u Italiju pobjegli, Ivan u lipnju, a Pavao u listopadu 1945. Iako S. Vjera nije kriva bila za taj smioni korak svoje brae, ona je navodno zbog
te njihove “krivnje” iz lovretskog samostana bila poslana natrag svojim roditeljima. Godine 1948., mnogo poštovani fra Karlo Nola, Provincijal Provincije Presvetoga Otkupitelja, meni je u Grottaferrati (kod Rima) rekao, da je moja draga seka iz Drube NEPRAVEDNO bila otjerana. Kada je, mjesto Slovenke, za kormilo Drube Školskih Sestara u Vjenome gradu bila izabrana jedna Hrvatica, ova je iz Splita u Rim sasobom odvela i moju seku. Ta vrhovna poglavarica bila je, kao i mi djeca Petra Prcele, puna hrvatskih vjerskih i domoljubnih ideala. Ona je u S. Vjeri vidjela redovniko zvanje vrsto kao stanac-kamen i nju je u Drubu natrag primila i ponovno je poslala u novicijat u Grottaferrati koji je, kao i mnogo drugih velikih franjevakih pothvata, bio pod okriljem mnogo poštovanog dra. Fra Dominika Mandia.

Poslije novicijata, S. Vjera je poslana na bolniarske studije i postala vrhunska bolniarka. Kao takva, u bolnici San Filippo Neri nedaleko Vatikanskog breuljka, postala je ak i glava jednoga odjeljenja za najtee bolesnike. Sestre su je jednom ak izabrale i za 6-godišnji mandat predstojnice svih njih na slubi te vrlo poznate bolnice. Na poloaju bolniarke S. Vjera je ostala sve do svojega umirovljenja na pragu 21. stoljea. Njezino umirovljenje, iako ne odmah, dovelo je nju natrag na Lovret i u naš lipi Split.

Dok je UVIJEK DINAMINA S. Vjera slubovala u bolnici San Filippo Neri, kod nje sam u gostima bio
za vrijeme Papinstva Bl. Pape Ivana XXIII, Pavla VI. i Bl. Pape Ivana Pavla II Velikoga i skupa s njome bio u generalnim audijencijama tih velikih papa. Ona bi autom po mene došla i, po obiaju Rimljana i Rimljanki, Vjenim gradom me je brzim tempom kao izvrstan šofer vozila.

 Godine 1974., S. Vjera je s našom majkom bila u posjetu našemu bratu fra Boni u Vancouveru i nama trojici brae ovdje u Clevelandu. Godine 1986. s našom sekom Cecilijom opet nas je sve posjetila, o emu je dnevnik Plain Dealer 30. kolovoza te godine objavio dug i iscrpan lanak, popraen slikom S. Vjere,
Fra Bone, Cecilije, Pavla, Martina i mene. Šteta, sto uz nas šestero nisu bili nasa braa Mate i David i seka nam Marija!

Nasa seka Ana, C. S. Vjera, nas je brau toliko voljela da bi ona, u ast naših posjeta, svoj godišnji odmor
provela skupa s nama kadgod smo bili u Lijepoj našoj.  U mojemu sluaju, to se od 1994. do 2011. OSAM puta ponovilo!

im je S. Vjera zagazila u 81. godinu, ona je poela naglo fiziki opadati a to se ubrzalo za vrijeme ovogodišnjega bolovanja našega brata Pavla od raka na gušterai.  Kao brina i ljubazna sestra ona je s Pavlom bila u estom kontaktu. Jednom je nju nas sinovac Ante s Lovreta u svoju kuu, blizu groblja Lovrinac, doveo da vidi Pavla i mene na “skypu” i da s nama tako razgovara. Bila je zbog toga izvanredno zadovoljna.

Pavao, iako je itav svoj ivot pravi junak bio, s nemilim rakom je bitku izgubio i 29. kolovoza blago je u
krugu svoje brojne obitelji svoju dušu predao u ruke Isusa Propetoga. Tuna vijest o njegovom preminuu ubrzala je fiziku smrt C. S. Vjere i Sestrica smrt 2. rujna i nju je u rajske dvore odvela. Eto, duša njezina raja se nauivala u dinome krugu STOTINA TISUA hrvatskih mueniku, ukljuivši i naše roditelje, nasu bracu Pavla, fra Bonu i Davida i nasu seku Mariju! 

U to ime, predraga seko moja, DO VIENJA u raju!
 


Pred ukopom fra Bone Prcele na groblju Sv. Franje, Sinj, 17. srpnja 2002. godine

 

S lijeva na desno: prof. mr. Ivan Prcela; do Ivana je njegova seka .s. Vjera; uz fra Bonin odar narie njegova seka Marija, dok je ispod ruke dri njezin sin Šimun Milanovi Litre

 








Mnogo Poštovani Oe!

Ovdje smo tek ukopali tijelo brata Pavla a brat Mate nam javlja, da je juer 2. rujna 2011.g. Sestrica Smrt u Rajske dvore odnijela i nasu seku Anu, asnu Sestru Vjeru.

Budui da ete sigurno Vi nasu seku na vjeni poinak ispratiti, molim Vas, Mnogo poštovani Oe, izruite u moje vlastito ime, u ime našega brata Martina i Giuliane, udovice našega pokojnoga brata
 Pavla, te i u ime naših obitelji, ovdje u Clevelandu, duboku suut najprije itavoj redovnikoj zajednici Školskih Sestara Sv. Franje tu na Lovretu te i našemu bratu Mati i sestri Ceciliji i njihovim obiteljima, sto je eto uzor-redovnica asna Sestra Vjera nas ovdje u suznoj dolini NA KRATKO VRIJEME ostavila.

U dinome zboru STOTINA TISUA hrvatskih muenika, duša asne Sestre Vjere raja se nauivala skupa s našim roditeljima, s našom bracom fra Bonom, Pavlom i Davidom i s našom sestrom Marijom!

Anima Sororis Fidei et animae omnium fidelium defunctorum per misericordiam Dei requiescant in pace!

U ISUSU-MARIJI-JOSIPU,
Ivan Prcela, najstariji brat Sestre Vjere
 
IN MEMORIAM - KVIJETUKA ZORI
Subota, 03 Rujan 2011



Obitelji Zori i našem dugogodišnjem lanu gosp. Zvonimiru Zoriu - Zmaju od Plitvikih jezera Hrvatsko rtvoslovno društvo izraava iskrenu suut. S vjerom u vjeni ivot elimo Vam osnaiti nadu da odlazak nije kraj puta, nego ulazak u svjetlost koja sjedinjuje.

Sveta misa zadušnica odrati e se istoga dana u 18.00 sati u crkvi Sv. Obitelji u Drievoj.

 
IN MEMORIAM - PAVAO PRCELA
Utorak, 30 Kolovoz 2011
NA SPOMEN PROF. P. PRCELI

JUGO-PARTIZANSKI PORUNIK S KRUNICOM U DEPU

Svi jugo-partizanski “oficiri” nisu bili hrvatoderi. Neki su nosili krunicu u depu i nju molili. Jedan od njih bio je i Pavao Prcela, porunik u vojsci krvolonog Josipa Broza Tita.

P. Prcela je iz Biskupijskog sjemeništa u Splitu u listopadu 1944. mobiliziran bio u Jugoslavensku Armiju i u njoj kao porunik sluio. Jugo-partizani su u njemu vidjeli izvanredno nadarena i okretna 19-godišnjaka, rodom iz sela Košute, opine Trilj. Partizanski glavešine sigurno su znali, da je Pavao kao 17-godišnji pitomac Biskupijskog sjemeništa u Splitu jednog dana školske godine 1941.-1942. ljudskim izmetinama okitio sliku Benita Mussolinija.  Zbog ovog „zloina” Preasni Upravitelj Fulgosi Pavla je iz sjemeništa „protjerao” i na Isusovaku gimnaziju u Travnik poslao, ali ga je u jeseni 1943. u sjemenište u HRVATSKOM Splitu natrag primio.

Kad je Split u mjesecu listopadu 1944. doivio PREUASNO jugo-partizansko “osloboenje” Pavao Prcela je bio mobiliziran u Jugoslavensku Armiju i u njoj sluio kao porunik za telefonske veze, uvijek u depu nosei i molei krunicu B. D. Marije. S krunicom u depu i u srcu, Pavao je sudjelovao i u estokim borbama oko Širokog Brijega i nama franjevakim bogoslovima u Makarskoj ve koncem veljae 1945. detalje iznio u BESMRTNIM Širokobrijeskim muenicima. On je to kasnije u Rimu ispriao i dru Krunoslavu Draganoviu.

Juer 29. kolovoza 2011. g. preminuli prof. P. Prcela sudjelovao je takoer u borbama oko Knina, Gospia i u Istri. Uvijek s krunicom u depu, u listopadu 1945. bio je na poloaju blizu Pule. Ovdje je primio „vijest,” da su jugopartizani u masovnim PORATNIM pokoljima oko Trsta ubili i njegova brata Ivana. Zbog tih pokolja, Pavao je kao jugo-partizanski porunik pobjegao u Italiju pa je tako završio u engleskom KONCENTRACIJSKOM logoru u gradu Rimini. U tome logoru bilo je mnogo hrvatskih ustaša. Ovi su Pavla smatrali jugoslavenskim špijunom pa su ga poeli nemilice tui. Dok su ga tukli, Pavlu je iz depa na pod pala krunica B. D. Marije i ustaše su ne samo prestali njega tui nego su ga ak prihvatili kao svoga suborca!

Posredstvom dr. K. Draganovia i zauzimanjem Kardinala Montinija, Vatikanskog dravnog tajnika i kasnijega Pape Pavla VI, koncem mjeseca lipnja 1946. godine Pavao, osloboen logora, stie u Rim. U to vrijeme Rimom, pod vodstvom zloglasnog majora Stephen Clissolda, provodio se pravi lov na hrvatske izbjeglice.

 Mnogi istaknuti hrvatski novinari i drugi istaknuti Hrvati završiše u valama jugoslavenskog Moloha. U pogibelji za ivot bio je i Pavao sa svojim supatnicima prof. Vinkom Nikoliem, dr. Ivom Omtcaninom, dr. Mirkom Eteroviem i s drugim istaknutim Hrvatima. Meutim, zahvat dr. fra Serafina Zeevia i drugih hrvatskih franjevaca u Rimu spasio je Pavla i njegove supatnike te i mnogo drugih Hrvata. Pavao i još nekoliko istaknutih Hrvata krili su se u samostanu Franjevakih treoredaca u Via San Paolo alla Regola i tako su tu svoje ivote spasili.

Mladi i poletni Pavao Prcela tu u neposrednoj blizini Franjevakog treoredskog samostana susree i svoju odabranicu Giulianu, rodom Tardozzi. Njoj je ostao vjeran i kad je koncem 1949. odselio u Cleveland. im je u lipnju 1953. diplomirao i posao ga ekao na St. Edward High School, Lakewood, Ohio, Pavao je odletio u Rim i u Vatikanskoj upi i crkvi Sv. Ane sklopio brak sa svojom Giulianom. Nju je godinu kasnije k sebi u Cleveland doveo i s njome postao otac OSMERO djece, šest sinova i dvije keri.


Okruen svojom brojnom obitelji, Pavao Prcela, nekadašnji partizanski porunik S KRUNICOM U DEPU, juer je predao svoju dušu u ruke Krista Propetoga. Duša mu se raja nauivala, a njegov duh neka ivi u njegovoj udovici Giuliani i u brojnoj njihovoj obitelji!





Pred Hrvatskom crkvom sv. Pavla u Clevelandu  pedesetih godina XX. stoljea.
Na podnoju stepenica s lijeva na desno: prof. Branko Yirka, prof. Pavao Prcela i prof. dr. Jure Prpi.
Na stepenicama, slijeva na desno: gosp. Milan Milkovi i prof. Ivan Prcela.

Komentar I. J. Prcele… danas, 31. kolovoza 2011. svi pokojni osim mene…

























Pokojnikov brat
Ivan  John Prcela
Cleveland, Ohio – 30. kolovoza 2011.
Opirnije...
 
OBAVIJEST O SMRTI GA ZORKE BUNETE
Utorak, 09 Kolovoz 2011

 

 
UMRLA JE VELIKA PJESNIKINJA VESNA PARUN
Utorak, 26 Listopad 2010

Vesna Parun, naša najznaajnija i najpoznatija pjesnikinja iznimno bogatog i raznolikog opusa, umrla je u ponedjeljak 25.10.2010., ujutro u svojoj bolesnikoj sobi u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Stubikim Toplicama, u kojima je proboravila zadnjih desetak godina. Stvarala je dulje od pedeset godina. Vesna Parun, do zadnjeg daha u svojoj 88-oj godini dugog i uglavnom teškog ivota, bila je samo svoja i radila u osami bolnike sobe, uvijek pomalo ljuta i ogorena na svijet koji ne mari za pjesnike, no i nesalomljiva do zadnjeg daha.

Vesna je u Stubikim toplicama proslavila mnoge roendane, kada su je prigodno obilazili politiari i ljudi iz javnog ivota. Jedan od zadnjih koji ju je posjetio bio je i predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipovi. Ostavila je iza sebe bezbroj pjesama tiskanih u više od 60 knjiga, pria te brojne drame, dosegnuvši vrh gotovo na samom poetku svog puta, još. 1947. godine prekrasnom zbirkom Zore i vihori

Njena pjesma, mnoge od nas je zauvijek obiljeila i s tim stihovima smo ivjeli...

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrinost.
Ti koja umiješ s njegova ela itati
bolje od mene njegovu samou,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.
....
Otišla je na neko bolje mjesto baš u zoru, sama kao što je sama i ivjela gotovo itav svoj vijek, posvetivši ipak brojne ode ivotu samom, zaneseno, kako to samo najvei pjesnici znaju.

Jadranka Lui

 
«« Poetak « Prethodna 1 2 3 4 5 Sljedea » Kraj »»

Stranice 28 - 36 od 43
 
Top! Top!