www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Nedjelja, 21 Srpanj 2019
 
 
BRUNO BUI - VIZIONAR HRVATSKE SAMOSTALNOSTI
Srijeda, 24 Kolovoz 2011

 

http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/d-dijanovi/8913-osvrt-na-knjigu-anelka-mijatovia-o-bruni-buiu.html

Bruno Buši – vizionar hrvatske samostalnosti

Osvrt na knjigu Anelka Mijatovia "Bruno Buši - Prilog istraivanju ivota i djelovanja (1939.-1978.)", Školska knjiga, Zagreb, 2010.

T
ijekom 45 godina postojanja komunistike Jugoslavije mnogi su hrvatski domoljubi i intelektualci svoje hrvatstvo plaali tamnovanjem, premlaivanjem, muenjem, gubitkom osnovnih ljudskih prava, oduzimanjem egzistencijalnog minimuma, a neki i smru. 

Knjiga o Bušiu

Da je Buši doista bio opsjednut hrvatskom samostalnošu, pokazuje nam i knjiga dr. Anelka Mijatovia - na 270 str. tvrdog uveza ovaj je poznati hrvatski povjesniar, blizak prijatelj Brune Bušia i bivši uznik u jugoslavenskim kazamatima u osnovnim crtama rekonstruirao Bušiev ivot i djelovanje Tajna policija drave koju i danas neki nastoje prikazati pogodnim okvirom za razvitak hrvatskog naroda, nemilosrdno je pratila, progonila i likvidirala sve one osobe koje su svojim djelovanjem mogle imalo ugroziti komunistiki reim i „nesvrstanu Jugoslaviju". Nakon likvidacije i progona hrvatske intelektualne klase 1945. g. – zloin kojega bi teško podnio i daleko brojniji narod od hrvatskoga – bilo je potrebno nadzirati i u korijenu uništavati klice novoga intelektualnog otpora hrvatskog naroda protiv zloinake komunistike Jugoslavije.


 

Mnogi hrvatski mladii i djevojke nošeni idealima slobodne, nezavisne i suverene Hrvatske - unato spoznaji da si u velikom broju sluajeva potpisuju vlastitu osmrtnicu - na razliite su se naine borili protiv Jugoslavije i zloinakog komunizma. Neki od njih radi toga su prošli torture Gologa otoka i Svetoga Grgura, neki su spas potraili u emigraciji, dok je mnoge od njih likvidirala UDBA. S obzirom da bauk jugoslavenstva i apologija komunizma i dalje haraju Hrvatskom, novi naraštaji o tim ljudima ne znaju gotovo ništa. Po njima se ne nazivaju ulice, trgovi i škole, a da se u udbenicima povijesti o njima ne moe proitati niti slovca, suvišno je i napominjati. Ta mjesta rezervirana su za bivše komunistike zloince na elu s Josipom Brozom Titom. Kada ne bi bilo asopisa kao što je „Politiki zatvorenik", o tim zaslunim Hrvatima sutrašnji istraivai povijesti teško da bi mogli išta doznati. A rije je o osobama bez ije rtve ne bi bilo niti današnje Hrvatske.

Istaknuti domoljub

Jedan od takvih hrvatskih domoljuba, obuhvaenih zloinom prešuivanja, je i Ante Bruno Buši, novinar, knjievnik, povijesni istraiva i karizmatini voa hrvatske politike emigracije sedamdesetih godina dvadesetog stoljea. O Bušiu se, doduše, znade mnogo više nego o veini drugih boraca protiv Jugoslavije: po njemu se nazivaju i neke škole i ustanove i teško da postoji svjesniji Hrvat koji nije upoznat s njegovom traginom sudbinom (tu, dakako, ne raunamo novije polupismene generacije koje više znaju o Lepoj Breni i Ceci nego o Bleiburgu i Ovari). To samo svjedoi da je rije o izvanrednoj povijesnoj linosti koja je svojim radom i djelovanjem uvelike zaduila hrvatski narod: narod ija je sloboda i samostalnost bila trajna Bušieva opsesija. Malo je onih politiara i intelektualaca za koje se moe rei da su bili opsjednuti Hrvatskom i njezinom samostalnošu. Bruno Buši, jednako kao i njegov prijatelj i suradnik dr. Franjo Tuman, primjer su takvih izvanrednih persona.

A da je Buši doista bio opsjednut hrvatskom samostalnošu, pokazuje nam i knjiga dr. Anelka Mijatovia „Bruno Buši. Prilog istraivanju ivota i djelovanja (1939.-1978.)., koju je prošle godine objavila „Školska knjiga". Na 270 str. tvrdog uveza ovaj je poznati hrvatski povjesniar, blizak prijatelj Brune Bušia i bivši uznik u jugoslavenskim kazamatima u osnovnim crtama rekonstruirao Bušiev ivot i djelovanje, od roenja u Vinjanima Donjim nedaleko Imotskoga 1939., pa do mukoga ubojstva od strane tajne jugoslavenske policije UDBA-e 1978. u Parizu.

Veza s Tumanom

Ve kao mladi Bruno je Buši došao pod nadzor Udbe. Progon je zapoeo nakon što se je u jednoj anonimnoj anketi – kojom je reim elio provjeriti kako „diše omladina" u imotskoj gimnaziji – deklarirao kao vjernik i kritiki progovorio o tadašnjem komunistikom reimu, nacionalnoj neravnopravnosti, vjerskoj neslobodi, lošoj gospodarskoj situaciji i luksuzu komunistike „nove klase". Uslijedilo je osnivanje organizacije TIHO – Tajna organizacija hrvatske inteligencije, kojom je zapravo Udba preko svojih infiltriranih agenata nastojala kontrolirati protujugoslavensko i protukomunistiko djelovanjem hrvatske mladei.

S obzirom da je osnivanje organizacije bilo potaknuto od strane Udbe i jednoga njezinog agenta, lanovi su bili lako otkriveni i oštro kanjeni izbacivanjem iz Imotske gimnazije i zabranom daljnjega školovanja u Jugoslaviji. Meutim, nakon niza albi ovakve su odluke ipak bile promijenjene tako da je Bruno završio gimnaziju i upisao Ekonomski fakultet u Zagrebu, kojega je završio 1964. Nakon svršetka studija zaposlio se je u poduzeu za geološko-rudarska i graevinska istraivanja, no tamo nije ostao dugo, jer je ve sredinom 1965. dobio zaposlenje u Institutu za historiju radnikog pokreta, iji je direktor bio dr. Franjo Tuman. U Institutu je napisao nekoliko vanih lanaka, od kojih su neki bili okvalificirani opasnima za tadašnji reim, tako da je uslijedio prvi sudski proces, a nakon toga i bijeg u inozemstvo.

Sjena Udbe

I sav kasniji Bušiev ivot bio je obiljeen konstantnim nadzorom od strane Udbe, sudskim procesima, tamnovanjem u jugoslavenskim kazamatima (2 i pol godine strogoga zatvora u Staroj Gradišci) i ivotom u emigraciji, gdje je ponekad jedva – kako bi se to puki reklo – krpao kraj s krajem. Nedoekani san Buši je u biti anticipirao kasnija zbivanja, koja su urodila stvaranjem hrvatske drave 1991 g. Bušia je 1978. likvidirala Jugoslavija (upravo tako, kao što istie jedan od recenzenata ove knjige, Tomislav Jonji, ime udbina ubojice nije toliko bitno: bitno je to da je Bušia likvidirala Jugoslavija), tako da nije u ovozemaljskome ivotu doekao ostvarenje svoga sna. Iako je u emigraciji ivio vrlo kratko te iako je bio suoen s brojnim ogranienjima - znatne poteškoe u komunikaciji (teška govorna mana), nepostojanje stranake infrastrukture i nedostatak financijskih sredstva, Buši je u vrlo kratkom vremenu postao glavni autoritet politike emigracije, karizmatini voa u kojemu je hrvatska emigracija prepoznala jedan novi duh nesebine portvovnosti i vjere u hrvatski narod i njegove snage. Jak utjecaj svojim je tekstovima Buši izvršio i na tadašnje generacije studenata, koje su sudjelovale u Hrvatskome proljeu.

Svojim novinskim i publicistikim tekstovima Buši se je dotaknuo svih bitnih problema hrvatskoga naroda, na (geo)politikom, gospodarskom, kulturnom i dr. podrujima. Bušievo britko pero udaralo je kao malj tadašnje jugokomunistike vlastrodršce odane zloinakoj jugoslavenskoj i komunistikoj ideji, koja je predstavljala negaciju hrvatstva u samoj njegovoj biti. Idejom nacionalne pomirbe partizana i ustaša, Buši je u biti anticipirao kasnija zbivanja, koja su urodila stvaranjem hrvatske drave 1991 g. Bušia je 1978. likvidirala Jugoslavija (upravo tako, kao što istie jedan od recenzenata ove knjige, Tomislav Jonji, ime udbina ubojice nije toliko bitno: bitno je to da je Bušia likvidirala Jugoslavija), tako da nije u ovozemaljskome ivotu doekao ostvarenje svoga sna. No, zato Bušievi ideali samostalne Hrvatske i danas itekako ive, jer svi dogaaji nakon stvaranja samostalne Hrvatske pokazuju da je dravu moda i lakše stvoriti, pa makar to bilo i u krvavome ratu, negoli kasnije u prividnome miru uspješno sAuvati.

Lani navod

U vezi sa stvaranjem samostalne Hrvatske, po internetskim forumima i portalima posljednjih se godina esto povlai Bušievo tobonje „crno proroanstvo", gdje je Buši navodno predvidio:
"Da smo sloni i estiti davno bi imali dravu. A bit e roenje, rodit e se slobodna Hrvatska kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistika krvava carstva kao kule od karata. Nema ni jedne drave da je nastala bez krvavih gaa. Vjerojatno emo se i mi morati pobiti za slobodu sa Srbima, a moda i sa Turcima. Teret rata morat emo podnijeti svi podjednako .(...) No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo dravu, vidjet ete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljeima krao i potkradao, a najtee e i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit e na nas kao velike ptice grabljivice. Tada e biti najvee i nerješivo pitanje - kako nas tada spasiti od nas samih?!".

Meutim, dr. Anelko Mijatovi u svojoj je knjizi (str. 228-229.) dokazao kako je rije o obinoj krivotvorini, koju je Bušiu podmetnuo novinar i knjievnik Ante Mati.

Da je tome tako jasnije od iega svjedoi injenica da Buši bosanskohercegovake muslimane nije smatrao Turcima, nego Hrvatima, i da je prema njima gajio izrazito poštovanje. Izraz Turci rabio je jedino kada je govorio o vremenu Osmanskoga carstva.

Imao je prorokoga dara

No, da je Bruno Buši ipak imao prorokoga dara, svjedoi nam injenica da je predvidio da e prijelomne trenutke naše povijesti – a u takve je Buši nesumnjivo ubrajao stvaranje samostalne Hrvatske - odreene osobe nastojati iskoristiti za svoje sebine materijalne probitke. U jednom je pismu prijatelju tako zapisao:

"Ako doe sutra do prijelomnih trenutaka u našoj povijesti mala je vjerojatnost da narod ne e biti izigran i izdan za volju neijih posebnih, sebinih interesa. Nitko nije svet, svatko ima svoje slabosti i nitko se ne moe oteti pojedinim i podlim postupcima, ali sve ima granice, a mnoge naše nacionalne veliine u Domovini te granice ne poznaju".

Vrijeme Domovinskoga rata – kada su neki branili Hrvatsku, a drugi krali, tj. kada su neki dobili metak, a neki imetak, pokazuje nam da je Buši bio posve u pravu.

O neslozi

Komentirajui tadašnje stanje meu hrvatskom inteligencijom Buši je zapisao da ima više „solidarnosti meu zagrebakim prostitutkama, nego meu zagrebakim intelektualcima i uvaenim rodoljubima".Nesloni intelektualci Komentirajui tadašnje stanje meu hrvatskom inteligencijom Buši je zapisao da ima više „solidarnosti meu zagrebakim prostitutkama, nego meu zagrebakim intelektualcima i uvaenim rodoljubima"Nesloga hrvatske inteligencije i rodoljuba i danas je glavni razlog zašto nam dravom vladaju potomci zloinakog jugokomunistikog sustava. I sve dok se osobne taštine i sitni privatni interesi budu podreivali Hrvatskoj i njezinoj samostalnosti, Hrvatskom e vladati izdajice, kriminalci i strane agenture. Samo solidarnost i jedinstvo hrvatskog naroda, seljaka, radnika i intelektualca moe Hrvatsku ouvati na karti svijeta. Ako Hrvatskom u nadolazeim vremenima – koja e na globalnome planu dovesti do tektonskih promjena svjetske geopolitike arhitekture i društveno-politikih modela – budu vladali puzavci i klimavci kakvi vladaju danas, tada se Hrvatskoj doista ne piše dobro.

„I u najgorim prilikama se uvijek dade nešto napraviti. Treba uvijek ii naprijed. Od profesionalnih politiara nema ništa. Oni ne vjeruju u Hrvatsku, a moda je i ne ele. Slušaju samo upute stranih obavještajnih slubi. Nastoj okupiti mlade, poštene i poletne ljude. Nije bitno kakvu školsku spremu imaju(...) Zdrava pamet i poštenje više vrijede nego svi fakulteti (...) Stare prepustiti njima samima i njihovim policijskim šefovima" – zapisao je Buši u pismu jednom prijatelju davne 1976 g.

Stanje u Hrvatskoj danas je gotovo posve identino kao i tada – što nije pretjerano udno, s obzirom da slini sociopsihološki i mentalni sklop politiara i danas vlada Hrvatskom. No, od ocjene tadašnjeg i sadašnjeg stanja, puno je vaniji Bušiev prijedlog o okupljanju mladei. Doista, moda jedno mlade moe izvesti Hrvatsku iz današnje kaljue i vratiti ju na ispravan put. A taj put podrazumijeva samostalnu, nezavisnu i suverenu hrvatsku dravu, izvan bilo kakvih nadnacionalnih koncepcija. Jer, kao što ree Buši: "Unutar Jugoslavije (i EU-ropske unije, moja nap.) ne moe biti ni hrvatske drave, ni hrvatske pravice, niti ljudske slobode".

Davor Dijanovi

 

 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!