www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Srijeda, 20 Studeni 2019
 
 
KOMEMORACIJA DANA SJEANJA U VARADINSKOJ UPANIJI
Ponedjeljak, 29 Kolovoz 2011
 U organizaciji Društva za obiljeavanje grobišta ratnih i poratnih  rtava iz Varadina i Udruge Hrvatski domobran Varadinske Toplice komemoracijom obiljeen Dan sjeanja na rtve totalitarnih reima u Varadinskoj upaniji 
















Izdvajamo


Ivica Dijanuš, predsjednik ogranka udruge Hrvatski domobran Varadinske Toplice: Najgore razdoblje za hrvatske vojnika bilo je zasigurno po završetku Drugog svjetskog rata kada ih se masovno bez suda ubijalo, kada se njihovim glavama plaala trgovina teritorijem. Najviše nas boli  što do danas nitko nije odgovarao za te strašne zloine nad hrvatskim vojnicima. Nalogodavci, a i njihovi egzekutori, bili su godinama ili su još uvijek naši dobri susjedi.
Franjo Talan, predsjednik Društva za obiljeavanje grobišta:  Na ovome podruju sjeverne Hrvatske, Varadinske i Meimurske upanije, postoji preko 60 grobišta i jama u kojima lee posmrtni ostaci rtava vjerujemo da i one zasluuju minimum civilizacijskog poštovanja, a to je pravo na grob.  Ujedno izraavamo nadu da emo se i u Hrvatskoj i prema rtvama komunistikog poretka s dunim poštovanjem odnositi kako to dolikuje ljudima europskih opredjeljenja. 
Milana Pavlekovia, doupana Varadinske upanije: Danas se s pravom govori kako Europa nee biti ujedinjena dok se ne stvori zajedniki pregled povijesti, priznajui nacizam, staljinizam te fašistike i komunistike reime kao zajedniko naslijee. Zloini se ne smiju prikrivati, oni moraju biti jasno i strogo osueni i sankcionirani. Neka ovaj dan bude vjeiti spomen rtvama totalitarnih reima, reima koji se ne smiju nikada ponoviti i dogoditi na ovim prostorima.
eljko Tomaševi, dopredsjednik Hrvatskog rtvoslovnog društva: Ne moemo priznati, da hrvatske dravne vlasti istinski štuju ovaj Spomendan, dok ne zabranjuju petokraku zvijezdu kao simbol totalitarnog komunistikog sustava i reima, koji je prema nekim statistikim pokazateljima, prouzroio ak oko tri puta više rtava nego što su to poinila dva ostala takva sustava prošlog stoljea. Bez potrebe za bilo kavom usporedbom zloinakih totalitarnih sustava, za hrvatski narod je taj simbol, ta petokraka zvijezda, bila simbol najstrašnijeg neprijatelja, poinitelja najveeg zloina, jer nikada u znanoj nam povijesti naš narod nije bio toliko ubijan, protjerivan i raseljen po cijelom svijetu, uništavan u svojem identitetu, svojoj kulturi, vjeri, institucijama i nainu ivota, kako je to bilo injeno od godine 1945. pa do 1991, na velikom dijelu hrvatskog ivotnog prostora sve do osloboenja 1995. godine.
Mons. Josip Mrzljak, biskup Varadinske biskupije:  Krini put zapoinjemo prvom postajom koja kae Isusa osuuju na smrt. Tada je on uzeo kri i išao prema smrti. Kada mi idemo na Bleiburg i kada tamo inimo najveu komemoraciju za sve rtve hrvatskog krinog puta onda elimo njih pratiti na tom krinom putu.I kada su nam neki, gotovo podrugljivo govorili, kako na Bleiburgu nije gotovo nitko stradao, zašto tamo idete? Neki koji su bili u vrhu hrvatske politike. Gotovo je to ruganje svima nama, a posebno rtvama. Mi znamo da tamo nije puno poginulo, ali znamo da im je tamo reeno. Vi ste osueni na smrt. Moda bi im lakše bilo da su je odmah podnijeli, nego da su morali ii tim krinim putem nosei strahoviti kri, do smrti, ali i isto tako i mnoge druge krieve koje su nosili, koji smo mi svi zajedno nosili za vrijeme toga totalitarnog sustava kojega smo zvali komunizam koji je zapravo desetljeima tovario kri na mnoge nevine ljude. I zato je pravodostojno i pravedno da se toga sjeamo i da na poseban nain obiljeavamo ovaj današnji dan kojega je evo Europski parlament izglasao 2. travnja 2009. godine.
Zvijezda petokraka simbol totalitarnog komunistikog sustava

Okupljanje kod spomen kria u šumi udaljenoj oko 2  kilometra, od naselja Leskovec, na cesti Varadinske Toplice – Svibovec – Ludbreg,  udaljen oko 3,5 kilometara od sjedišta upe Svibovcec Topliki, zapoelo je oko pola etiri popodne, a do 16 sati tu su se našli predstavnici brojnih udruga iz sjeverne Hrvatske, pa i nešto udaljenijih mjesta. Uz organizatore Dna sjeanja na rtve totalitarnih i autoritarnih reima dvadesetog stoljea, Društvo za obiljeavanje grobišta ratnih i poratnih rtava  Varadin i udruge Hrvatski domobran Varadinske Toplice koji su pred 8 godine priredili i prvu komemoraciju na kojoj je spomen kri blagoslovio i misu sluio mons Marko Culej, prvi biskup Varadinske biskupije, tu  su bili predstavnici ogranka Hrvatski domobran iz Novog Marofa, Svetog Ivana Zeline, urevca, Varadina i Rijeke, lanovi Udruge veterana i dragovoljaca domovinskog rata, upe Sv.tri kralja Svibovec, Udruga dragovoljaca i veterana HOS-a Meimurja, Udruga dragovoljaca i veterana domovinskog rata Varadinskih Toplica kao i lanovi udruge Hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata iz Toplica, Društvo za obiljeavanje grobišta rtava komunizma iz akovca, Hrvatsko rtvoslovno društvo iz Zagreba, a tu su bili i predstavnici nekih politikih stranaka koje djeluje na podruju Varadinskih Toplica, Akcije za bolju Hrvatsku, HDZ-a, HNS-a, HSLS-a, … Tu su bili i predstavnici toplike vlasti, gradonaelnik Dragutin Kranjec, zamjenica Dragica Ratkovi i predsjednik Gradskog vijea Tomica ukli, a odavanju poasti nazoio je i zamjenik upana Varadinske upanije Milan Pavlekovi, kao i rodbina stradalih i upljani naselja upe i svjedoci. 

Komemoracija je pela hrvatskom himnom koju je, uz pratnju orguljaša Antuna Pokosa,  otpjevao zbor upe Sveta Tri kralja iz Svibovca, a potom je uslijedio mirozov koji je na trubi izveo prof. Tomislav Ratkovi. Potom su kod spomen kria poloeni vijenci i zapaljene svijee. Vijence su poloili predstavnici udruga, Grada Varadinske Toplice koji je i ove godine bio pokrovitelj komemoracije, politike stranke i ostali sudionici. U ime Društva za obiljeavanje grobišta vijenac su poloili Dragica Markan, Zlatko Pišpek i Stanko Cecelja, a u ime Hrvatskog rtvoslovnog društva eljko Tomaševi i Franjo Talan.

Govor predsjednika udruge Hrvatski domobran Varadinske Toplice
U ime organizatora spomen sjeanja sudionike je pozdravio Ivica Dijanuš, predsjednik ogranka HD V. Toplice, koji je u svom govoru rekao: - Sa najveim pijetetom pozdravljam veterane Hrvatskih oruanih snaga iz Drugog svjetskog  rata, sudionike krinih putova, sve muene i zlostavljane, jer Vama je posveen ovaj spomendan. Da Vam Bog  zdravlja da nadivite sve svoje krvnike. Povodom europskog dana sjeanja na rtve totalitarnih reima okupili smo se ovdje nad ovim grobovima golobradih mladia koji su mueni, razodjeveni, poniavani i ovdje poubijani, bez suda i dokazane im krivnje. Da poštovana gospodo, poubijani su zato što su bili hrvatski vojnici i mi im se zato klanjamo. Udruga Hrvatski Domobran promie pozitivne uspomene na hrvatskog vojnika oduvijek, a poglavito od davne 1868. godine kada je hrvatski vojnik i asnik smio progovoriti hrvatskim jezikom i zvati se hrvatski domobranom. Najgore razdoblje za hrvatskog vojnika bilo je zasigurno po završetku

Drugog svjetskog rata kada ih se masovno bez suda ubijalo, kada se njihovim glavama plaala trgovina teritorijem. Najviše nas boli  što do danas nitko nije odgovarao za te strašne zloine nad hrvatskim vojnicima. Nalogodavci, a i njihovi egzekutori, bili su godinama ili su još uvijek naši dobri susjedi. I evo za udo, proradila je savjest politiara koji prije trguju glavama tih patnika, a poslije pilatski peru ruke pa su ovaj dan proglasili danom sjeanja na te sunje.

Svjedoci smo da niti u domovinskom ratu hrvatski vojnik nema sretan završetak. Hrvatskog vojnika gleda se kao lopova i propalicu. Veliki dio hrvatskih vojnika i asnika trune po zatvorima ili ih se još uvijek goni kao ranjene zvijeri. Nama koji to javno govorimo spotie se da je to govor mrnje, zato svima jasno govorim, NE, mi ne mrzimo ali niti ne zaboravljamo. Mi ne veliamo nikakve politike, ali Vas molim da nam hrvatski vojnik uvijek u srcu bude i ostane heroj. Na to nas obvezuju ove umorne kosti hrvatskih mladia razasute diljem Lijepe naše i susjednih nam zemalja. – rekao je Ivica Dijanuš i potom rekao rijei zahvale: - Najdublje zahvaljujem svima koji ste svojim dolaskom stali na stranu istine koju ne smijemo zaboraviti, uveliali ovaj spomen na Hrvatske muenike. Zahvaljujem Gradu Varadinske Toplice. Ocu biskupu Josipu Mrzljaku i sveenicima, koji e predvoditi sv. misu, crkvenom zboru upe Sveta Tri kralja i  ravnatelju Antunu Pokosu, poduzeu “MESTRA“ Petkovec, DVD-u V.Toplice i Leskovec, predstavnicima medija te svima onima koji su potpomogli organizaciju ove sveanosti. Ostanite zdravi i ponosni na hrvatskog vojnika uz domobranski pozdrav, Za Hrvatsku uvijek!


Duni smo se i prema rtvama komunistikog poretka s dunim poštovanjem odnositi

Nazonima se u ime suorganizatora obratio Franjo Talan, predsjednik Društva za obiljeavanje grobišta ratnih i poratnih rtava koji je naglasio: -
Grobištima i stratištima Drugog svjetskog rata i poraa posuta su diljem Hrvatske, a više desetaka tisua civila i hrvatskih vojnika koji su u svibnju mjesecu 1945. godine nastojali spas potraili pod okriljem saveznika i povlaili se prema Austriji, poubijano je ve u susjednoj Sloveniji. Društvo za ureditev zamolanih grobova iz Ljubljane, u objavljenom zborniku, procjenjuje da je u valovima rijeka, rudarskim oknima i brojnim jamama, pancer grabama i ostalim obiljeenim i neobiljeenim stratištima poubijano 190 tisua Hrvata. (zbornik – strana 421), uz više desetaka tisua ostalih rtava.- U daljnjem izlaganju osvrnuo se i na rad Komisije za utvrivanje ratnih i poratnih rtava koja je prestala radom poetkom 2000-te, kada je došlo do promjene vlasti, te je u jesen iste godine osnovano Društvo s ciljem daljnjih prikupljanja podataka o stradalima i obiljeavanje grobišta.Društvo je u cilju istraivanja suradnju proširilo sa slinim udrugama u Hrvatskoj i Sloveniji, a plod te suradnje je i osnivanje zajednikog odbora za obiljeavanje grobišta Leskovec što su zajedno uinili predstavnici Društva i lanovi udruge Hrvatski domobran Varadinske Toplice. Zahvalio je tadanjem predsjedniku HD Toplice Franji Bešeniu, današnjem poasnom predsjedniku, kao i predsjedniku odbora Stjepanu Piškoru i ostalim lanovima, kao i biskupu Marku Culeju koji je 28. rujna 2003. godine spomen kri i blagoslovio.
Izrazio je i nadu da e se utvrditi i mjesto ukopa ubijenog svibovekog upnika Josipa Lesjaka, a i ostalih nestalih i stradalih u bezumlju ratnih i poratnih likvidacija.

Na ovome podruju sjeverne Hrvatske, Varadinske i Meimurske upanije, postoji preko 60 grobišta i jama u kojima lee posmrtni ostaci rtava vjerujemo da i one zasluuju minimum civilizacijskog poštovanja, a to je pravo na grob.  Ujedno izraavamo nadu da emo se i u Hrvatskoj i prema rtvama komunistikog poretka s dunim poštovanjem odnositi kako to dolikuje ljudima europskih opredjeljenja.

Još jednom svima hvala na sudjelovanju i molitvi za rtve grobišta Leskovec kojima pridruujemo i rtve stradale na ostalim mjestima kojih je više stotina u Hrvatskoj, a i stradalima i proganjanima po zatvorima i muilištima u kasnijem razdoblju. Pokoj im vjeni ma gdje poivale.


Europa nee biti ujedinjena dok se ne stvori zajedniki pregled povijesti

Nazonima se potom obratio Nikola Matii, predsjednik središnje udruge Hrvatski domobran, a potom i general Hrvatske vojske eljko Sai. Milana Pavlekovia, doupana upanije Varadinske rekao je: - S osobitim poštovanjem i pijetetom smo se danas okupili ovdje kako bismo odali poast ratnim i poratnim rtvama totalitarnih autoritarnih reima 20. stoljea. Ove godine se po prvi puta kao spomendan obiljeava Europski dan sjeanja na rtve svih totalitarnih reima i u ovo obiljeavanje se aktivno ukljuila i Varadinska upanija. Treba istaknuti kako se otkrivanjem i ocjenjivanjem komunistikih i drugih totalitarnih zloina, te prihvaanjem odgovornosti i traenjem oprosta postie svojevrsna pomirba kao krajnji cilj suvremenog civiliziranog društva. Svi znamo da je Hrvatska u prošlom stoljeu bila suoena s traginim stradanjima kao posljedicom vladavine totalitarnog sustava. Danas imamo demokraciju, mlada smo drava i moramo promicati demokratske norme i demokratska naela. Društvo koje se zatvara u sebe i koje nije spremno prihvatiti razliitost i otvorenost nije demokratsko društvo te kao takvo postaje zatvoreno i autokratsko. Hrvatska je danas otvorena zemlja, zemlja koja je na samom ulasku u Europsku uniju i koja mora biti jedna od nositelja demokracije na ovim prostorima. Nikada se ne smiju zaboraviti ljudske rtve koje su nepotrebno i suludo stradale samo zato što su bile drugaijih mišljenja, stavova, opredjeljenja. Danas se s pravom govori kako Europa nee biti ujedinjena dok se ne stvori zajedniki pregled povijesti, priznajui nacizam, staljinizam te fašistike i komunistike reime kao zajedniko naslijee.
Zloini se ne smiju prikrivati, oni moraju biti jasno i strogo osueni i sankcionirani.Neka ovaj dan bude vjeiti spomen rtvama totalitranih reima, reima koji se ne smiju nikada ponoviti i dogoditi na ovim prostorima. – rekao je na kraju zamjenik upana Milan Pavlekovi.

Prošlosti je potrebno udariti peat istine

U ime pokrovitelja komemoracije skup je pozdravio i prisutnima se obratio i Dragutin Kranjec, gradonaelnik Varadiskih Toplica:
Poštovane dame i gospodo.Poštovane obitelji rtava, poštovani Oe biskupe, poštovana gospodo sveenici, dragi gosti i uzvanici i svi oni koji su danas došli, na ovo mjesto tuge, da spokojno i dostojanstveno istini prue utjehu, i ne daju oblaku zaborava da pokrije ovaj kri. Zaborav se htio nametnuti šutnjom nad onima kojima danas odajemo poast. A to su rtve krvnikoga pohoda, njih 88 koji su ubijeni bez suda i dokazane krivnje sa ciljem nemilosrdnog i ivotinjskog nametanja nadmoi. A zbog ega danas ne moemo otisnuti i prebroditi, a to je podjela na Njih i Nas. U ne tako dalekoj prošlosti, u Hrvatskoj, kao i diljem svijeta rasplinule su se politike ideologije, represivnih metoda, metoda dijeljenja svijesti, zakidanje osobe kao individue sa namjerom stvaranja vladavine straha, ije su metode obraunavanja sa protivnicima reima bile: svaka tijelo pred salvom metaka klone. I svaki od tih politikih reima, ponekad i u sukobu jedan sa drugim, bio je narodni zatvor pod istim krovom kue totalitarizma. I nijedan od tih reima nije imao za pravo da razliitost kanjava lišenjem slobode i u toliko esto tunih sluaja smru. Neki od straara te kue i danas slobodno šeu sa svojom tamnom prošlošu i oni su danas nevidljivi pred zakonom. Ostaviti prošlost tako raskopanu i mutnu, ne dati zadovoljštinu obiteljima iji su sinovi, braa, oevi padali u ime utopije sramotno je i tuno. Sramotno je i tuno ne prihvatiti odgovornost utvrivanja istine, šutnjom preoblaiti prošlost stvarajui mitove i bajke. Ova krv koja je prolivena u rujnu 1943. godine nije bila bajka. Ona je tekla u tijelima neznanih nesretnika koji nisu bili krivi za nekonstruktivne politike dijaloge i taštinu onih koji su te dijaloge vodili. Ulij strah pa zavladaj! Zar takvu vladavinu ne moemo osuditi? Zar nije takvoj prošlosti potrebno udariti peat istine? Zašto se vraamo stalno kopajui po duhovima tih vremena? Zato što ona razdvaja, zato jer i danas iz usta odlaze dokazane tvrdnje obiju strana kako je bilo opravdano. Zapamtite, nijedan izgubljen ivot, nijedan dan oduzimanja slobode, muenje i iivljavanje nema opravdanje. Zapamtite ta kua totalitarizma bila je kuga sa razliitim simptomima razgranatih ideologija. Ono što nama ostaje, jest ustrajati na rehabilitaciji prošlosti, istini dati rije i jasnoom zatvoriti knjigu prošlosti koliko god ona bila tuna i nepravedna. I zapamtiti nijedan oblik totalitaristikog djelovanja nije smio koristiti sredstva ubijanja kako bi opravdao svoj cilj. Bio on, ondašnjim argonom upotrijebljen, njihov ili naš. Ostavimo djeci budunost istine da se barem oni, ako tako dugo nismo mogli mi, neoptereeni okrenu stvaranju zdravog temelja ivljenja. A vi, nesretni nosioci svijea istine, kojih se danas prisjeamo i spominjemo, neka Vam je laka zemlja.


Prema našim muenicima morali smo se odnositi prisilnom šutnjom.

O rtvama i stradanjima progovorio je i eljko Tomaševi, dopredsjednik Hrvatskog rtvoslovnog društva koji je rekao: Hvaljen Isus i Marija, štovani Oe biskupe, nazono sveenstvo, brao i sestre, na ovoj svetoj muenikoj stopi hrvatske zemlje pozdravljam Vas u ime svih lanova i vodstva Hrvatskog rtvoslovnog društva na elu s prof. dr. Zvonimirom Šeparoviem. Ovakvih je mjesta strašne muke, nama neprispodobive ni u mislima, a koju su podnijeli naši branitelji kao najdiniji sinovi roda svoga branei svoj rod i domovinu, zbog ega im je mrzitelj oduzimao ivote nadahnut ne Duhom Svetim nego zasigurno duhom neastivoga, na tisue od austrijske pa sve do grke granice, od kojih je nama znano preko 1500. ivoti na ovakvim stratištima nisu oduzimani samo braniteljima vojnicima, nego su jednako muki, ivoti oduzimani i djeci, enama, djevojkama i starcima. Takav se zloin ne moe razumjeti ni pravdati tek ideologijom bilo kojeg totalitarnog sustava, jer ni komunizam, ni nacizam ili fašizam, nisu u postignuu svoga cilja, u osnovi imali razloga oduzimati ivot majke ili djeteta. Razlog takvim stravinim ubojstvima, takvom istinskom genocidu poinjenom nad našim narodom, izvire nad svim iz mrnje, i to nacionalne mrnje prema hrvatskom narodu, mrnje koja je nadahnue sotone. Ne govorim ovo radi poticaja ili odravanja bilo kakve netrpeljivosti prema bilo kojem narodu ili pojedincu, ve stoga, jer je to istina koja se mora svjedoiti da bi se moglo blagoslovljeno ivjeti.

Ova naša plemenita zemlja, koju nam je dragi Bog podario tako lijepu, svojim izvorima nam nudi sve ljepote, mogunosti i darove. Meutim, svi mi smo svjedoci, da nam se naši dravni i narodni putovi ine nekako zamršenima. esto sam se pitao zašto pa pomišljam, da moda nedovoljno ili nikako inimo ono što Bog od nas trai, odnosno, da se prema našim narodnim muenicima, prema našoj rtvi, ne odnosimo sa štovanjem, s ljubavlju, sa suzom u oku, a znamo, da ni jedna hrvatska majka nije svoju suzu u oku otrla do kraja svoga ivota, pa se suze u svom oku ne smije sramiti ni jedan hrvatski ovjek, ni Hrvatska kao njihova Majka Domovina. U svim proteklim desetljeima, mi smo se na alost, prema našim muenicima morali odnositi prisilnom šutnjom. Uz poinjeni genocid kojim je osakaeno bie, ivo tkivo  hrvatskog naroda, pokušavao nam se nametnuti i memoricid, sve do potpune zabrane sjeanja, spomena, otkrivanja i obiljeavanja mjesta mnoštvenih zloinstava, odnosno utvrivanja istine, ime je nad našim muenicima injen produeni zloin ije se posljedice odraavaju do današnjih dana.


Na hrvatskim dravnim vlastima je odgovornost ispravljanja nepravde

Svjedoci smo, da ih se i nadalje vrijea, poniava, naziva svakojakim neasnim imenima, a svakoga tko se zauzme za njihovu ast i dostojanstvo, za viteštvo njihova imena, klevee se kao zagovornike fašizma, i slino. Iskustveno je znano, da je u svim redovnim vojskama svijeta, od pamtivijeka pa do dana današnjeg, a tako zasigurno i u doba II. svjetskog rata, velika manjina bila onih pripadnika koji su bili spremni poiniti zlo, a veliku veinu inili su uvijek jadni vojnici i dragovoljci, koji su iz ljubavi ginuli za svoj narod, krenuvši se boriti za slobodu i dostojanstvo svoga roda, svoje majke, obitelji, svoje Domovine, koji su u svojoj ivotnoj dobi, zasigurno sanjali i eljeli sve drugo osim rata i smrti. Sve njih nazivati zloincima je stravian zloin. Na hrvatskim dravnim vlastima i nadalje lei velika odgovornost ispravljanja te nepravde, jer sjeanje i spomen na naše narodno mueništvo opstalo je tek vrijednim radom iz ljubavi, onih asnih ljudi koji se nisu bojali pritisaka, ugroze svoga ivota i obitelji. Vrijednim radom tih asnih ljudi i društava, stvarala se javna svijest o osudi zloina i zadovoljštini rtve, a time i pritisak na tijela vlasti, koji je evo doveo i do toga, da je institucionalno usvojen i danas u Hrvatskoj obiljeavan, ovaj Spomendan na rtve totalitarnih sustava. Na alost, on se još uvijek institucionalno obiljeava više deklaratorno, nego istinski sadrajno. Ne moemo priznati, da hrvatske dravne vlasti istinski štuju ovaj Spomendan, dok ne zabranjuju petokraku zvijezdu kao simbol totalitarnog komunistikog sustava i reima, koji je prema nekim statistikim pokazateljima, prouzroio ak oko tri puta više rtava nego što su to poinila dva ostala takva sustava prošlog stoljea. Bez potrebe za bilo kavom usporedbom zloinakih totalitarnih sustava, za hrvatski narod je taj simbol, ta petokraka zvijezda, bila simbol najstrašnijeg neprijatelja, poinitelja najveeg zloina u znanoj nam povijesti našega naroda. Nikada u znanoj nam narodnoj povijesti, hrvatski narod nije bio tako i toliko ubijan, protjerivan i raseljen po cijelom svijetu, uništavan u svojem identitetu, svojoj kulturi, vjeri, institucijama i nainu ivota, kako je to bilo injeno od godine 1945. pa do 1991, na velikom dijelu hrvatskog ivotnog prostora sve do osloboenja 1995., a na ponekim dijelovima hrvatskog ivotnog prostora, poput Posavine, Srijema ili Boke kotorske, posljedicom na alost, sve do današnjeg dana. Znajui k tomu, za stravino velike razmjere i vrste stradanja hrvatskog naroda u prošlom stoljeu, prije svega ljudske gubitke, ne moemo biti zadovoljni iznosom odobrenih sredstava za provedbu ovoga zakona, koja su upravo nepristojno malena u odnosu na razna drugovrsna, a za zdravi razvoj i boljitak hrvatskog društva, duhovno i stvarno neusporedivo nebitnija dravna izdvajanja. 

Civilizacijska je obveza utvrivanje identiteta rtve

Dakle, unato donošenju Zakona o otkrivanju, obiljeavanju i odravanju grobova rtava komunistikih zloina poinjenih nakon Drugog svjetskog rata, naše dravne vlasti, naši sabornici, su nekakvim udom zaboravili, u taj zakon ugraditi i civilizacijski obvezujue utvrivanje identiteta rtve, jer svaka rtva ima pravo na ime pa potom i na obiteljski ili svoj grob. Dobili smo zakon koji e, daj Boe, pomoi i ubrzati otkrivanje onih mnoštvenih stratišta i gubilišta za koje
još ne znamo, utvrenje broja rtava u onima za  koje znamo, obiljeavanje i odravanje takvih mjesta narodnog mueništva, nadamo se, ne samo fiziki, nego i svakovrsnim dostojnim javnim spomenom, poput i ovakvog kakvim ih se mi danas ovdje spominjemo. Meutim, što je s utvrivanjem identiteta rtava? Hrvatsko rtvoslovno društvo je u zajedništvu s brojnim udrugama i društvima, jednako i naša Sveta crkva preko Hrvatske biskupske konferencije, kao i odreeni politiki imbenici, bilo zatrailo da se popis puanstva u 2011. iskoristi i kao prigoda za popis rtava II. svjetskog rata i poraa, koji se time mogao provesti gotovo bez financijskog optereenja. Na alost, hrvatske dravne vlasti su to odbile. Stoga smo sada svi zajedno pozvani djelovati, preko dravnog ureda koji je nadlean za provedbu ovoga zakona i koji e uskoro biti uspostavljen i poeti s radom, utjeui da se taj zakon poboljša i provodi na nain koji e omoguiti otkrivanje svih do sada skrivenih mnoštvenih ili pojedinanih grobišta, dostojno obiljeavanje svih grobišta, utvrivanje tonog broja rtava i njihovih imena kad god je to mogue, omoguujui im time pravo na dostojan grob. U tu nakanu zazivam Boji blagoslov na sve nas, neka nas sve Bog dragi blagoslovi, a naše muenike vjeno grli Srcem svojim Boanskim. Hvala Vam!

Komunizam je desetljeima tovario kri na mnoge nevine ljude

Potom je sluena misa koju je predvodio, uz koncelebraciju svibovekog upnika Jure Kopjara, dekana Stjepana Makara, vl Marka urina i toplikog upnika Stjepana Mosteaka, mons Josip Mrzljak varadinski biskup koji je u uvodu rekao: - Krini put zapoinjemo prvom
postajom koja kae Isusu osuuju na smrt. Tada je on uzeo kri i išao prema smrti. Kada mi idemo na Bleiburg i kada tamo inimo najveu komemoraciju za sve rtve hrvatskog krinog puta onda elimo njih pratiti na tom krinom putu.I kada su nam neki, gotovo podrugljivo govorili, kako na Bleiburgu nije gotovo nitko stradao zašto tamo idete? Neki koji su bili u vrhu hrvatske politike. Gotovo je to ruganje svima nama, a posebno rtvama. Mi znamo da tamo nije puno poginulo, ali znamo da im je tamo reeno. Vi ste osueni na smrt. Moda bi im lakše bilo da su je odmah podnijeli, nego da su morali ii tim krinim putem nosei strahoviti kri, do smrti, ali i isto tako i mnoge druge krieve koje su nosili, koji smo mi svi zajedno nosili za vrijeme toga totalitarnog sustava kojega smo zvali komunizam koji je zapravo desetljeima tovario kri na mnoge nevine ljude. I zato je pravo, dostojno i pravedno da se toga sjeamo i da na poseban nain obiljeavamo ovaj današnji dan kojega je evo Europski parlament izglasao 2. travnja 2009. godine. Mi smo obiljeavali i prije i nastojat emo obiljeiti svake godine ovaj datum. Vidimo da se pomiu neke stvari, da se moe nešto uiniti. Nastojat emo mi sveenici i biskupi i u našoj Varadinskoj biskupiji svake godine barem u jednom dijelu naše Biskupije, prošle godine smo bili u Meimurju, ove godine smo ovdje u Zagorju, tu je još Podravina. Svake godine na nekom mjestu kojih eto ima puno, i teško emo moi sva mjesta izredati da bismo na tom mjestu gdje poivaju naši pokojnici, njihovi zemni ostaci  koji imaju nato pravo, i upravo o tome govori ovaj europski dokument, koji ima naslov Europska savjest i totalitarizam,. Naalost ne znam da li je jedan medij u cijelosti objavio ovaj dokument. I bilo bi potrebno širiti i itati što on piše na koji nain bi se zapravo  to trebalo sprovoditi u ivotu. Mi kao kršani, kao  vjernici inimo ono što je najviše, a to je sveta misa. Nema veeg od toga, tu je naš poetak, tu je naš kraj. Tu u misi smo mi koje se ovdje vidimo na zemlji, ali s nama su i oni koji su otišli prije nas.

Pred kraj mise biskupu, sveenicima i vjernicima na dolasku zahvalio je i domai upnik Juraj Kopjar i naglasio: - Kako netko ree da e se moda saznati, kad-tad i za grob pokojnog upnika Josipa Lesjaka kojeg su takoer ubili 1945. godine. Vjerujem da se za njegov grob nee nikada saznati. – istaknuo je upnik i napomenuo da se otkrivanje istine o mjestu ovog grobišta doprinio pokojni Valent Dvekar, koji je bio na slubi lugara koji je zasijecanjem nekoliko stabala oko grobišta u šumi kroz više desetljea sauvao mjesto smaknua, da se ne zaboravi, a koje je kao desetogodišnji djeak zapamtio.

Misa i komemoracija na grobištu Leskovec završila je oko 18 sati te smo se svi potreseni polako vraali u dolinu.

Grobište Leskovec nastalo je pred 68 godina, 29. rujna 1943. tad su partizani u napadu na Varadinske Toplice zarobili 88  vojnika koji su se nalazili u  Hotelu Josipova kupelj, zapisano je u partizanskoj literaturi i kasnije izdavanim knjigama. Branitelji su dugo odolijevali napadu sve dok napadai nisu pomou benzina i vatrogasnih štrcaljki zapalili hotel prethodno zatvorivši dotok vode. Veina posade se predala, a dio ih se kroz odvodne kanale kojima se odvodila voda  iz hotela uspio izvui. No tek zakratko jer su ih partizanske snage zarobile i nakon muenja poubijale, na dva mjesta u urilovcu, u Hrastovcu…, a veinu njih 73 poveli su do sela Svibovec. Tu su se zarobljenici morali svui te su tako tjerani do naselja Lekovec, a odatle uz potok prema mjestu na kojem su po partizanskoj naredbi mještani oblinjeg naselja ve iskopali dvije grabe. Tu su ih poubijali, a mještani su ih morali zagrnuti zemljom. Na dostojan pokop i blagoslov groba i u njima pokopanih rtava ekalo se šest desetljea, 60. godina. Naime nitko nije znao tko bi to trebao uiniti? Kako bi se stvar pokrenula i grobište obiljeilo i posljednje poivalište partizanskih rtava blagoslovilo formiran je zajedniki Odbor koji je tu uz pomo ostalih i uinio.


Dan sjeanja na rtve totalitarnih ideologija i u Meimurju

Prvo obiljeavanje Dana sjeanja na rtve totalitarnih ideologija na podruju sjeverne Hrvatske odran je 23. kolovoza 2010. godine u upi Macinec u Meimurju, a tom prilikom pokopane su rtve iskopane i ekshumirane od oujka 2009. do 12. lipnja. Blagoslov groba i molitvu predvodio je biskup Josip Mrzljak koji je za rtve sluio i misu u crkvi u Macincu, a prvi puta otvoreno grobište posjetio je 7. travnja 2009. godine.

Ove godine obiljeavanje Dana sjeanja na rtve totalitarnih ideologija odrano je u nedjelju 21. kolovoza, s poetkom u 17 sati, molitvom koju su predvodili mons Leonarad  Logoar, dekan gornjemeimurskog dekanata iz Štrigove i domai upnik iz Macinca vl Stjepan Markuši, a uz organizatore molitvi i misi zadušnici koja je potom sluena u upnoj crkvi Pohoenja BDM, prisustvovali su u predstavnici  udruge Macelj i lanovi udruge Hrvatski domobran V. Toplice i akovec Varadin kao i Braa hrvatskog zmaja.

Kod grobnice je o poratnim stradanjima i likvidacijama na podruju Meimurja govorio Josip Kolari, predsjednik Društva za obiljeavanje grobišta rtava komunizma koji je istaknuo: Naše današnje okupljanje pred ovom grobnicom jest prije svega odavanje suuti ljudima koji su poratnih godina Drugog svjetskog rata muki ubijeni i o kojima se desetljeima nije smjelo govoriti, a okupljanjem na ovom mjestu pridruili smo se Europskoj i Saborskoj deklaraciji o osudi zloina totalitarnog komunistikog poretka u svijetu i u Hrvatskoj koja izmeu ostalog kae: rtve zloina totalitarnih komunistikih reima i njihove obitelji zasluuju suut, razumijevanje i priznanje za svoje patnje. Stoga danas s posebnim štovanjem suosjeamo s rodbinom davno nestalih rtava ljudskog bezumlja i vjerom kako se slino nikada više nee ponoviti. odavanje poasti.

Polaganjem vijenaca kod grobnice rtava na grobištu Sep 23. kolovoza i odavanju poasti izvršila je Meimurska upanija, a uz upana Ivana Perhoa, tu su bili prisutni i lanovi Društva, Matice hrvatske akovec i ostali.

Zapisao franjo talan



 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!