www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Naslovnica > In memoriam > In memoriam > IN MEMORIAM - NA SPOMEN .S. VJERE PRCELA
Petak, 20 Rujan 2019
 
 
IN MEMORIAM - NA SPOMEN .S. VJERE PRCELA
Nedjelja, 04 Rujan 2011
NA SPOMEN . S. Vjere Prcela (1928.-2011.)

Piše njezin brat Ivan

Ana Prcela, etvrto od DVANAESTERO djece oca Petra i majke Ive Prcela, rodila se 5. travnja 1928. u selu Košute (Trilj), gdje je 1940. završila šest razreda osnovne škole.  Kao 13-godišnja, izvanredno nadarena i ZRELA djevojka, doivjela je uspostavu Nezavisne Drave Hrvatske. U godinama 1942.-1944., u sjeni udotvorne Gospe Sinjske, pripremala se je za redovniko zvanje u Drubi Skolskih Sestara Treega Reda Sv. Franje.

U posljednjoj godini NDH, uzevši redovniko ime Vjera, zapoela je svoj novicijat na Lovretu u Splitu u sjeni svetišta Gospe od Zdravlja. Tu je u Jugoslavensku Armiju tuna srca najprije otpratila sjemeništarca
brata Pavla, a šest mjeseci kasnije i brata Ivana, ondašnjeg franjevakog bogoslova u Makarskoj.

Obadva brata Sestre Vjere mrzili su Jugoslavensku Armiju pa su iz nje u Italiju pobjegli, Ivan u lipnju, a Pavao u listopadu 1945. Iako S. Vjera nije kriva bila za taj smioni korak svoje brae, ona je navodno zbog
te njihove “krivnje” iz lovretskog samostana bila poslana natrag svojim roditeljima. Godine 1948., mnogo poštovani fra Karlo Nola, Provincijal Provincije Presvetoga Otkupitelja, meni je u Grottaferrati (kod Rima) rekao, da je moja draga seka iz Drube NEPRAVEDNO bila otjerana. Kada je, mjesto Slovenke, za kormilo Drube Školskih Sestara u Vjenome gradu bila izabrana jedna Hrvatica, ova je iz Splita u Rim sasobom odvela i moju seku. Ta vrhovna poglavarica bila je, kao i mi djeca Petra Prcele, puna hrvatskih vjerskih i domoljubnih ideala. Ona je u S. Vjeri vidjela redovniko zvanje vrsto kao stanac-kamen i nju je u Drubu natrag primila i ponovno je poslala u novicijat u Grottaferrati koji je, kao i mnogo drugih velikih franjevakih pothvata, bio pod okriljem mnogo poštovanog dra. Fra Dominika Mandia.

Poslije novicijata, S. Vjera je poslana na bolniarske studije i postala vrhunska bolniarka. Kao takva, u bolnici San Filippo Neri nedaleko Vatikanskog breuljka, postala je ak i glava jednoga odjeljenja za najtee bolesnike. Sestre su je jednom ak izabrale i za 6-godišnji mandat predstojnice svih njih na slubi te vrlo poznate bolnice. Na poloaju bolniarke S. Vjera je ostala sve do svojega umirovljenja na pragu 21. stoljea. Njezino umirovljenje, iako ne odmah, dovelo je nju natrag na Lovret i u naš lipi Split.

Dok je UVIJEK DINAMINA S. Vjera slubovala u bolnici San Filippo Neri, kod nje sam u gostima bio
za vrijeme Papinstva Bl. Pape Ivana XXIII, Pavla VI. i Bl. Pape Ivana Pavla II Velikoga i skupa s njome bio u generalnim audijencijama tih velikih papa. Ona bi autom po mene došla i, po obiaju Rimljana i Rimljanki, Vjenim gradom me je brzim tempom kao izvrstan šofer vozila.

 Godine 1974., S. Vjera je s našom majkom bila u posjetu našemu bratu fra Boni u Vancouveru i nama trojici brae ovdje u Clevelandu. Godine 1986. s našom sekom Cecilijom opet nas je sve posjetila, o emu je dnevnik Plain Dealer 30. kolovoza te godine objavio dug i iscrpan lanak, popraen slikom S. Vjere,
Fra Bone, Cecilije, Pavla, Martina i mene. Šteta, sto uz nas šestero nisu bili nasa braa Mate i David i seka nam Marija!

Nasa seka Ana, C. S. Vjera, nas je brau toliko voljela da bi ona, u ast naših posjeta, svoj godišnji odmor
provela skupa s nama kadgod smo bili u Lijepoj našoj.  U mojemu sluaju, to se od 1994. do 2011. OSAM puta ponovilo!

im je S. Vjera zagazila u 81. godinu, ona je poela naglo fiziki opadati a to se ubrzalo za vrijeme ovogodišnjega bolovanja našega brata Pavla od raka na gušterai.  Kao brina i ljubazna sestra ona je s Pavlom bila u estom kontaktu. Jednom je nju nas sinovac Ante s Lovreta u svoju kuu, blizu groblja Lovrinac, doveo da vidi Pavla i mene na “skypu” i da s nama tako razgovara. Bila je zbog toga izvanredno zadovoljna.

Pavao, iako je itav svoj ivot pravi junak bio, s nemilim rakom je bitku izgubio i 29. kolovoza blago je u
krugu svoje brojne obitelji svoju dušu predao u ruke Isusa Propetoga. Tuna vijest o njegovom preminuu ubrzala je fiziku smrt C. S. Vjere i Sestrica smrt 2. rujna i nju je u rajske dvore odvela. Eto, duša njezina raja se nauivala u dinome krugu STOTINA TISUA hrvatskih mueniku, ukljuivši i naše roditelje, nasu bracu Pavla, fra Bonu i Davida i nasu seku Mariju! 

U to ime, predraga seko moja, DO VIENJA u raju!
 


Pred ukopom fra Bone Prcele na groblju Sv. Franje, Sinj, 17. srpnja 2002. godine

 

S lijeva na desno: prof. mr. Ivan Prcela; do Ivana je njegova seka .s. Vjera; uz fra Bonin odar narie njegova seka Marija, dok je ispod ruke dri njezin sin Šimun Milanovi Litre

 








Mnogo Poštovani Oe!

Ovdje smo tek ukopali tijelo brata Pavla a brat Mate nam javlja, da je juer 2. rujna 2011.g. Sestrica Smrt u Rajske dvore odnijela i nasu seku Anu, asnu Sestru Vjeru.

Budui da ete sigurno Vi nasu seku na vjeni poinak ispratiti, molim Vas, Mnogo poštovani Oe, izruite u moje vlastito ime, u ime našega brata Martina i Giuliane, udovice našega pokojnoga brata
 Pavla, te i u ime naših obitelji, ovdje u Clevelandu, duboku suut najprije itavoj redovnikoj zajednici Školskih Sestara Sv. Franje tu na Lovretu te i našemu bratu Mati i sestri Ceciliji i njihovim obiteljima, sto je eto uzor-redovnica asna Sestra Vjera nas ovdje u suznoj dolini NA KRATKO VRIJEME ostavila.

U dinome zboru STOTINA TISUA hrvatskih muenika, duša asne Sestre Vjere raja se nauivala skupa s našim roditeljima, s našom bracom fra Bonom, Pavlom i Davidom i s našom sestrom Marijom!

Anima Sororis Fidei et animae omnium fidelium defunctorum per misericordiam Dei requiescant in pace!

U ISUSU-MARIJI-JOSIPU,
Ivan Prcela, najstariji brat Sestre Vjere
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!