www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Nedjelja, 21 Srpanj 2019
 
 
INTERVJU U GLASU KONCILA - ANTE BELJO
Ponedjeljak, 03 Listopad 2011
Tomislav Vukovi
INTERVJU: Ante Beljo, povratnik iz iseljeništva, bivši saborski zastupnik i dugogodišnji ravnatelj Hrvatske matice iseljenika

»Bit e ustavna tuba protiv diskriminirajuih odredaba!«


Naalost, mislim da je taj prijedlog obino, puki reeno, »bacanje prašine u oi« hrvatskoj javnosti u Hrvatskoj i inozemstvu, bez nekakvog konkretnog i, posebice, bez kvalitetnijeg pomaka u odnosu prema Hrvatima izvan Hrvatske, jer on npr. u pravom i pravnom smislu rijei nije zakon koji bi nekoga obvezivao. »Poruka hrvatskim dravljanima u svijetu je jasna, najblae reeno, diskriminirajua i poniavajua: svejedno je koliko e vas izii na izbore, 200.000, 20.000, 2.000, 200 ili samo 20, i tako ete imati tri zastupnika u Hrvatskome saboru.«
Prijedlog Zakona o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Hrvatske nedavno je u prvome itanju prihvaen na saborskome zasjedanju gotovo jednoglasno, sa samo tri suzdrana glasa. Predlagatelj zakona, vladajua koalicija, najavljuje donošenje zakona kao prijelomni trenutak u odnosu matine domovine Hrvatske prema Hrvatima izvan Hrvatske, s novim, kvalitetnijim, konkretnijim, sadrajnijim, operativnijim i pogodnijim elementima, što bi svaki iskreni hrvatski rodoljub i domoljub trebao pozdraviti.

Meutim, kljuna su pitanja: Koliko e donošenje spomenutog zakona doista na »vlastitoj koi«, i to kao eljenu blagodat, osjetiti Hrvati diljem svijeta? Što e konkretno to znaiti u njihovoj svagdašnjici u dijaspori? Hoe li imati osjeaj da ih je napokon u svoj naruaj s ovakvom vlasti »prigrlila« majinska Hrvatska, koja e potisnuti osjeaj maehinske Hrvatske? Koje su to nove odredbe koje e pomoi da se Hrvati izvan Hrvatske prestanu osjeati suvišnim teretom, politikim utegom, nepodnošljivom zaprekom gospodarskog oporavka i slino Republici Hrvatskoj? Jesu li hrvatski politiari, i vladajui i oporbeni, doista iskreni u svojim namjerama ili je ponovno rije o još jednom jeftinom predizbornom triku?

Na ta i slina pitanja potraili smo odgovore kod uglednoga hrvatskog povratnika i bivšeg zastupnika u Hrvatskome saboru Ante Belje. Roen je 1946. u Velikom Gornjem Ograeniku u opini itluk kod Mostara u rimokatolikoj upi sv. Stjepana Prvomuenika u erinu. Osnovnu je školu završio u erinu, gimnaziju na Širokom Brijegu, a studirao je fiziku na Prirodoslovno-matematikom fakultetu u Zagrebu, nakon ega g. 1967. odlazi u Austriju gdje boravi sve do konanog povraka u Hrvatsku g. 1990. Istaknuo se u radu i osnivanju brojnih udruga iseljenih Hrvata, ne samo u Kanadi nego i diljem svijeta, a u Hrvatskoj je obnašao niz odgovornih dunosti, od 1991. do 1992. bio je pomonik ministra u Ministarstvu informiranja, od 1993. do 2003. ravnatelj Matice iseljenika, a od 1995. do 2003. u dva mandata i saborski zastupnik na listi HDZ-a za dijasporu. Po isteku zastupnikog mandata aktivno sudjeluje u svim vanijim aktzivnostima u Hrvatskoj, koje su vezane uz širenje istine o novijoj hrvatskoj povijesti i veza iseljene i domovinske Hrvatske i Hravata u BiH te autohtonih hrvatskih manjina u susjednim zemljama.

»Sve spomenuto obian je kozmetiki zahvat«

G. Beljo, moete li nam na samome poetku ukratko, iako to esto i nije baš zahvalno, prokomentirati, onako openito, Prijedlog Zakona o odnosima Republike Hrvatske prema Hrvatima prema Hrvatima izvan Hrvatske?

BELJO: Naalost, mislim da je taj prijedlog obino, puki reeno, »bacanje prašine u oi« hrvatskoj javnosti u Hrvatskoj i inozemstvu, bez nekakvog konkretnog i, posebice ne, kvalitetnijeg pomaka u odnosu prema Hrvatima izvan Hrvatske, jer on npr. u pravom i pravnom smislu rijei nije zakon koji bi nekoga obvezivao, a što je zapravo bit svakoga zakona, ne mijenja se protuustavna odredba o samo tri zastupnika u Hrvatskome saboru, vezano uz hrvatske dravljane koji ive izvan RH, a koji su odreeni fiksnom kvotom i sl. On, dakle, u biti nikoga ne obvezuje jer njegove odredbe nemaju uope zakonsku normu. On je pregršt lijepih elja, nedostinih i maglovitih ideala, emotivnih poruka upuenih Hrvatima diljem svijeta, bez stvarnih temelja da on zaivi i da se ostvari. Skup je to, dakle, lijepih elja iz Hrvatske za Hrvate najrazliitijih skupina koji ive izvan Hrvatske, po onoj - ostanite tamo gdje jeste, vi ste naši, mi vas volimo...

Nije li, moda, prestroga takva ocjena jer se u prijedlogu zakona ipak predvia nešto novo, npr. osnivanje Središnjeg dravnog ureda za Hrvate izvan RH, Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan Hrvatske i »Ureda dobrodošlice«, uvoenje »statusa Hrvata bez hrvatskog dravljanstva«, »pogodnosti za Hrvate bez hrvatskog dravljanstva i bez spomenutog statusa«, »hrvatske kartice ili CROcard« za povoljniji pristup Hrvatima izvan Hrvatske odreenim uslugama, ega dosada nije bilo?

BELJO: Moram vas nadopuniti jer niste spomenuli i inicijativu za proglašenje Dana Hrvata izvan Hrvatske, ali pitam cijelu javnost: Što e »status«, »pogodnosti«, »CROkartica«, »hrvatski dan« »dobrodošlica« i slino promijeniti u potrebnom i primjerenom vrednovanju hrvatskih vlasti svih dijelova hrvatskog naroda izvan Hrvatske koji su, podsjetit u na samo jedan primjer, »reducirani« od nekadašnjih dvanaest na tri »fikusna« zastupnika u Hrvatskome saboru, u kojem se donose kljune odluke vane i za sve Hrvate u svijetu? To je tek osnovno polazište po kojemu bi hrvatski politiari trebali posvjedoiti da stvarno dre do njihova dostojanstva i prava, inae sve je spomenuto obian kozmetiki zahvat.

Treba razjasniti o kojim se skupinama Hrvata, koji ive izvan RH, govori. Kada je rije o zastupljenosti u Hrvatskome saboru, onda je to samo oko 400.000 hrvatskih dravljana koji ive izvan Republike Hrvatske, a nikako ne o svim pripadnicima hrvatskog naroda koji ive u BiH, susjednim zemljama kao tamošnja hrvatska nacionalna manjina, klasinim iseljenicima iz europskih i prekoocensakih zemalja, kao i onih koji su još uvijek na "privremenom radu", te, svakako, i njihovih potomaka. Prema sada vaeim zakonima RH, svi oni iz prve skupine su hrvatski dravljani koji imaju svoja prava i dunosti, jer ne postoje dvije kategorije hrvatskih dravljana, što nam najavljeni strategija i zakon sugeriraju, a svi ostali spadaju pod Zakon o strancima, koji ne definira strance prvoga, drugog ili dodatnih redova.

Hoe li stranci odluivati o hrvatskim problemima?

Bilo bi dobro u kontekstu skorašnjeg ulaska Hrvatske u Europsku Uniju da hrvatskoj javnosti pojasnite upozorenje koje ste izrekli na jednoj tribini o pravu dravljana EU-a u izborima za predstavnika tijela jedinica lokalne i podrune ili regionalne uprave u Hrvatskoj, jer o tome, ini se, dosada nitko nije javno progovorio.

BELJO: Samo u kratko ponoviti ono što sam rekao. Danom stjecanja punopravnog lanstva Republike Hrvatske u Europskoj Uniji stupaju na snagu pojedine odredbe promjene Ustava, koje su u Hrvatskom saboru usvojene 16. lipnja 2010, temeljem kojih su dravljani Republike Hrvatske graani Europske Unije i jami im se aktivno i pasivno birako pravo na izborima u Europski parlament i na lokalnim izborima u drugoj dravi lanici, sukladno propisima te drave lanice. No, jednako tako i pripadnici drugih drava EU-a, koji imaju prebivalište ili privremeni boravak ili neku nekretninu u RH, imaju pravo birati i biti birani u lokalne jedinice vlasti. To bi moglo biti problematino, posebice s motrišta hrvatskih nacionalnih interesa, u malim seoskim i otokim mjestima i sredinama u kojima e stranci zbog materijalnih mogunosti ili posjedovanja nekretnina initi veinu ili e ponuditi raznovrsne pogodnosti domaim mještanima za njima dan glas, što i nije neka velika novost u nekim dijelovima svijeta. No, puki reeno, tada e stranci odluivati o hrvatskim ivotnim problemima jer e imati pravo biranja na lokalnim izborima, što Hrvati iz tih mjesta iseljeni i bez hrvatskoga dravljanstva nemaju. Ovdje bih elio napomenuti da Hrvati po svijetu trebaju im prije srediti zemljišne i katastarske papire kako se ne bi dogodilo da pri ulasku Hrvatske u EU i primjeni europskih zakona ne završe na akcijskoj rasprodaji prema zakonu o porezu na nekretnine.


Postupna redukcija od 12 na 3 zastupnika

Ne zamjerite, ali kao da ste posebno ogoreni na sve dosadašnje izmjene ustavnog zakona po kojemu je broj zastupnika iz dijaspore spao na tri. Moete nam u kratkim crtama prikazati taj proces i zašto je, po Vašem mišljenu, upravo to »lakmus-papir« u odnosima prema Hrvatima izvan Hrvatske?

BELJO: Hvala na pitanju, i rado u odgovoriti. Najprije treba spomenuti da je hrvatskih dravljana izvan Republike Hrvatske s pravom glasa za izbore 1999. i 2003. bilo oko 386.000 ili 10% ukupnog hrvatskog birakog tijela. Na tim izborima, a i kasnije, bilo je potrebno za jedno zastupniko mjesto u Saboru RH oko 23.000 glasova, što je u odnosu na 144 zastupnika mjesta u 10 izbornih jedinica iznosilo 12 potencijalnih saborskih mjesta. Treba rei, ako se govori o fiksnoj kvoti, onda se uvijek mora raunati s najveim moguim brojem biraa s pravom glasa, a ne onih koji iziu na izbore.

Dakle, na izborima tih godina primjenjivan je mješoviti izborni sustav, što konkretno znai da je, kako sam ve spomenuo, bilo deset izbornih jedinica u kojima je birano po 14 zastupnika, i dvije posebne izborne jedinice: 11. izborna jedinica u kojoj je birano 12 zastupnika, fiksnom kvotom 6 iz BiH-a i 6 iz ostalih zemalja, te 12. izborna jedinica u kojoj su manjine birale ukupno 8 zastupnika fiksnom kvotom.

Od izbora g. 1999. preko onih iz g. 2003. i g. 2007. glasovanje hrvatskih dravljana s prebivalištem izvan RH nastojalo se na sve mogue naine onemoguiti, i to: nemogunošu veeg broja potencijalnih biraa da sudjeluju u izborima, jer se uope više ništa ne ini da se hrvatskim biraima udaljenim stotinama kilometara od slubeno odreenih birakih mjesta, npr. Hrvatima u Australiji od veleposlanstva RH u Canberri, generalnim konzulatima u Melbournu, Sydneyu i Perthu, izie ususret. Umjesto toga, kao da ih se eli sprijeiti da ostvare svoje temeljno ustavno pravo - da iziu na izbore. Kada je rije o Hrvatima u BiH-u, njih se nastojalo odvratiti od izlaska na izbore ogranienošu prostora u pojedinim konzulatima i veleposlanstvima, te nedovoljnim brojem osoblja koje treba obavljati inovniki dio posla na birakim mjestima. Nije zanemariva ni injenica da se onemoguavalo brojnim Hrvatima izvan Hrvatske da dobiju hrvatsko dravljanstvo i tako ostvare birako pravo, pa se tek sada nakon dvadeset godina samostalnosti hrvatske drave u predloenom Prijedlogu zakona o odnosu RH prema Hrvatima izvan Hrvatske u l. 36. predlae: »Sukladno Zakonu o hrvatskom dravljanstvu, ubrzat e se i olakšati primitak u hrvatsko dravljanstvo Hrvatima izvan Republike Hrvatske...« Pa, to je, svatko e se razuman sloiti, više nego alosno!

Slijede potom izbori g. 2003. u kojima je ostalo sve isto kao u prethodnom sluaju u 10 izbornih jedinica kao i u 12-oj, ali je u 11. izbornoj jedinici nefiksnom kvotom birano 5 zastupnika, i to 4 iz BiH-a i 1 iz ostalih zemalja. Na kraju dolaze zadnji izbori koji su odrani 2007. kada je u 11. izbornoj jedinici nefiksnom kvotom birano 5 zastupnika, koji su svi iz BiH-a.

No, toj postupnoj redukciji saborskih zastupnika biranih od Hrvata izvan Hrvatske još nije kraj jer je Hrvatska vlada sa sjednice 9. prosinca 2010. Saboru uputila prijedlog izmjena Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, u kojima je izmeu ostaloga rije i o izboru zastupnika koje biraju hrvatski dravljani bez prebivališta u Hrvatskoj. Vladine predloene izmjene doslovce su glasile: »Hrvatski e dravljani bez prebivališta u Hrvatskoj birati tri zastupnika na temelju kandidacijskih lista u posebnoj izbornoj jedinici, a birat e u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništava u stranoj dravi.«

Osobno mislim da je takvo »vjebanje strogoe« hrvatskih vlasti nad Hrvatima izvan Hrvatske ne samo protiv hrvatskih nacionalnih interesa nego je i protuustavno, pa e biti pokrenuta ustavna tuba protiv takve odluke jer je ona, po mnogoemu, protuustavna.

Malo sam, moda, otišao u širinu, ali taj povijesni presjek treba imati u vidu kada se procjenjuje sadašnja najavljena nova Strategije Republike Hrvatske prema Hrvatima izvan Hrvatske, te uspostava novoga zakonodavnog institucionalnog okvira za njezinu provedbu, tj. donošenje zakona.

Nemoralni sporazum sadašnjeg HDZ-a i SDP-a

Moete li javnosti otkriti na kojim e se pravnim i zakonskim uporištima temeljiti tuba?

BELJO: Kljuno je pitanje: Kako e se moi odrati one toke Ustava koje kau da je RH demokratske drava, da vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih dravljana, da narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odluivanjem, a ne nedemokratskim i nemoralnim stranakim dogovorima, kao što je to bio HDZ-SDP-ovski sporazum o promjeni Ustava RH koji je usvojenim u Hrvatskome saboru 16. lipnja 2010? Umjesto dotad primjenjivane »nefiksne kvote«, po kojoj je broj zastupnika u 11. izbornoj jedinici, koje su birali Hrvati izvan Hrvatske, ovisio o broju biraa koji su izišli na izbore, sada su im zajamena tri zastupnika mjesta u Saboru, bez obzira na odaziv biraa! Dakle, poruka hrvatskim dravljanima u svijetu je jasna i, najblae reeno, diskriminirajua i poniavajua: svejedno je koliko e vas izii na izbore, 200.000, 20.000, 2.000, 200 ili samo 20, i tako ete imati tri zastupnika u Hrvatskome saboru. Ne znam da postoji i u jednoj iseljenikoj zemlji na svijetu takav neprimjeren odnos matine drave prema vlastitim pripadnicima svoga naroda koji ivi izvan granica. Tko u tome moe išitati barem mrvicu elje da se oni potaknu i stimuliraju na izlazak na izbore i tako ostvare svoje ustavno pravo?

Potrebno je takoer istaknuti da hrvatske vlasti od 2000. do danas baš ništa, oito svjesno i namjerno, nisu poduzele da se omogui i organizira biranje izvan Hrvatske i »na koji drugi nain usklaen zakonom«, kako to doslovce sadri lanak ustavnog zakona: »U izborima za Hrvatski sabor i predsjednika Republike ostvarivanje birakog prava Republika Hrvatska osigurava i svojim dravljanima koji se u doba izbora zateknu izvan njezinih granica tako da mogu glasovati i u dravama u kojima se nalaze« ili, ovaj je dio posebice vaan, »na koji drugi nain usklaen zakonom«. Konkretno, zašto je dokinuto glasovanje u hrvatskim udrugama, katolikim upama i misijama i slino udaljenima od diplomatsko-konzularnih predstavništava? Ili smo još uvijek zarobljenici jugoslavensko-komunistikog mentaliteta s »neprijateljskom hrvatskom emigracijom«? Osim toga, hrvatska javnost ve je dugo uskraena za odgovor na pitanje: Što se dogodilo s toliko obeanim dopisnim glasovanjem?

Temeljem brojnih spomenutih injenica »na terenu« pod ozbiljnim je upitnikom provedba l. 10. Ustava: »Republika Hrvatska štiti prava i interese svojih dravljana koji ive i borave u inozemstvu i promie njihove veze s domovinom. Dijelovima hrvatskoga naroda u drugim dravama jami se osobita skrb i zaštita Republike Hrvatske.«

Na kraju, tuba je utemeljena i na samome Hrvatskom ustavu koji u l. 141. donosi: »Meunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvreni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, ine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona.« Time je RH kao suverena drava prihvatila naelo da ostvarivanje ljudskih prava, a tako posebno i nacionalnih prava i zaštita manjina nije više samo unutarnja stvar Republike Hrvatske, nego i zajednika stvar meunarodne zajednice. To nije ogranienje suvereniteta, kako bi netko u prvi tren mogao pomisliti, nego je to prihvaanje onih pravila koji vrijede u demokratskome svijetu ijim je ravnopravni lan i Republika Hrvatska.


»Mediji bez osjeaja za hrvatske nacionalne interese«

Svjesni ste toga da mediji u Hrvatskoj nimalo nee biti skloni protivljenju hrvatskim vlastima oko smanjenja prava Hrvatima izvan Hrvatske?

BELJO: Ma, potpuno sam svjestan toga i, hvala Bogu, imam ve nekog iskustva s njima. Naveo bih samo u tom smislu primjer »Veernjeg lista« od 26. svibnja 2010, str. 7, pod naslovom: »Tri fiksna zastupnika mogu biti puno bolji od 12 fikusnih«, u kojima se na nedolian i uvredljiv nain pisalo o radu zastupnika iz 11. izborne jedinice u Hrvatskome saboru. Morao sam reagirati i istaknuti nekoliko temeljnih injenica, kao npr. da su oni zastupali Hrvate iz itavog svijeta koji imaju hrvatsko dravljanstvo, a ne samo Hrvate u BiH-u, što se u hrvatskoj javnosti predstavljalo kao najvei problem, dakle, njih ukupno više od 380.000 ili oko 10% cjelokupnog birakog tijela. Pojasnio sam kako nije rije o izboru zastupnika od strane oko 4 milijuna Hrvata i njihovih potomaka koji danas ive u više od 50 drava, nego iskljuivo o hrvatskim dravljanima koji imaju prebivalište izvan RH i imaju ustavno pravo kako i svaki drugi hrvatski dravljani. A dogovor Kosor (HDZ) i Milanovia (SDP) o tri zastupnika fiksnom kvotom za hrvatske dravljane izvan Hrvatske, koji su mediji u slubi inozemnih gospodara i senzacija, bez ikakvog osjeaja za hrvatske nacionalne interese, pohvalili kao »uspješan civilizacijski iskorak prema preporuci Vesne Pusi«, pravi je apsurd. Njime se vrijeaju ne samo svi oni koji su dosada bili izabrani zastupnici u Saboru iz 11. izborne jedinice, nego i oni koji su svoje glasove davali tim zastupnicima.

 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!