www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Utorak, 16 Srpanj 2019
 
 
DAN SJEANJA NA HRVATSKE RTVE U VIROVITICI
etvrtak, 06 Listopad 2011

 Vlatko Ljubii

DAN SJEANJA NA HRVATSKE RTVE U VIROVITICI
5. LISTOPADA 1944. GODINE

Povodom pada Virovitice u partizanke ruke 5. listopada 1944. godine, lanovi Udruge hrvatski domobran Virovitica i Udruge za obiljeavanje grobišta ratnih i poratnih rtava Virovitica odali su poast hrvatskim rtvama koje se partizani tada pobili. Na gubilište hrvatskih orunika, na olu, je poloen vijenac i zapaljene svijee, gdje je Vatko Ljubii, u ime ove dvije udruge odrao prigodan govor. Vijenac je poloen i pored spomenika braniteljima Virovitice na Gradskom groblju, a na Šintarnici i na Kai su zapaljene svijee.

IZ GOVORA VLATKA LJUBIIA
SJEANJE NA HRVATSKE RTVE U VIROVITICI

Kad su partizani 5. listopada 1944. godine osvojili Viroviticu, dio zarobljenih branitelja su pobili, a dio odveli u logore. Zarobljene virovitike orunike su odveli iz grada i pobili u polje izmeu Virovitice i Korije. Kasnije su roaci i prijatelji neke od ubijenih prevezli na gradsko groblje i tamo ih pokopali.

Prema svjedoanstvu Jele Kovai iz Korije na ovom mjestu su zakopane 24 andara (orunika). Ona je tada bila dijete, a sjea se da je masovna grobnica izgledala kao trap po kojoj su djeca eprkala štapovima. Toan broj i imena rtava tek treba utvrditi.

andarmerijska brigada Banovine Hrvatske je osnovana 1939. godine. Uredba o  Oruništvu Banovine Hrvatske objavljena u Narodnim novinama 7. travnja 1941. godine navodi da se osniva posebno oruništvo Banovine Hrvatske, koje je organ bana za obavljanje policijske slube, i da preuzima cjelokupnu andarmerijsku slubu. Uspostavom Nezavisne Drave Hrvatske 10. travnja 1941. godine ova Uredba je posluila kao temelj poetne organizacije Hrvatskog oruništva.

Nama su poznata imena i sudbina ovih 15 virovitikih orunika:

  1. BILII JOSIP, r. 1904. godine u Malinu, opina Brod na Savi. Orunik. Partizani ga ubili 5. listopada 1944. godine kod Korije gdje su ga i zakopali. Posmrtni ostaci otkopani i sahranjeni na virovitikom groblju 17. listopada iste godine. 

  2. CIMADONI ANDRIJA r. 1902. godine u Mihovljanima, u Bosni. Orunik. Naen mrtav u polju kod Korije, gdje je i zakopan. Ubijen 5. listopada 1944. godine.

  3. CRNKOVI IVAN, r. 1909. godine u Prvi, Nova Gradiška. Orunik. Naen mrtav kod Korije. Ubijen 5. listopada 1944. godine. 

  4. GJEREK MARIJAN, r. 1906. godine u Viru, opina Posušje Oruniki narednik. Poginuo 5. listopada 1944. godine u Virovitici. 

  5. IVEZI FILIP, r. 1908. godine u Donjem Lapcu. Oruniki narednik. Poginuo u Virovitici 5. listopada 1944. godine.

  6. JURA MATO, r. 1897. godine u Loištu na otoku Brau Oruniki narednik. Poginuo 5. listopada 1944. godine u Virovitici. 

  7. JURKOVI NIKOLA r. 1919. godine u Kujniku, upa Oriovac. Orunik. Ubijen 5. listopada 1944. godine. Pronaen zakopan u polju izmeu Virovitice i Korije. 

  8. KOPI MATO, r. 1908. godine u Podgizadju, upa Nijemci. Orunik. Partizani ga ubili kod Korije 5. listopada 1944. godine. 

  9.  LOZINJAK MIJO, r. 1917.  godine u Kujniku, upa Oriovac. Orunik. Ubijen 5. listopada 1944. godine. Pronaen mrtav kod Korije gdje je bio i zakopan. 

  10. MOFERDINI MARKO, r. 1914. godine u Istri. Orunik. Poginuo 5. listopada 1944. godine u Virovitici. 

  11. PANDURI ANTUN, r. 1917. godine u Viljevcu, upa Moslavina. Orunik. Ubijen 5. listopada 1944. godine. Naen mrtav kod Korije. Sahranjen u Virovitici.   

  12. POPKOV ARSENIJA r. 1909. godine u Virovitici Pravoslavac. Oruniki narednik. Poginuo 5. listopada 1944. godine. 

  13. REVES FRANJO, r. 1900. godine u Podravskoj Slatini. Orunik. Naen mrtav kod Korije 5. listopada 1944. godine, gdje je bio i pokopan. 

  14. STAREVI FERDO, r. 1911. godine u Malinu, Brod na Savi. Orunik. Naen mrtav kod Korije za vrijeme napada partizana na Viroviticu 5. listopada 1944. godine. Sahranjen u Virovitici. 

  15.  ŠLOPAR  AUGUST, r. 1907. godine u Miholjanima. Oruniki narednik. Ubijen nakon predaje partizanima  5. listopada 1944. godine.


Poinitelji ratnih zloina u Virovitici 4. i 5. listopada 1944. godine, poinjenih u ime komunizma i antifašizma, nisu za svoje zloine kanjavani nego nagraivani. Nakon uspostave demokratske neovisne hrvatske prešutno su amnestirani i nastavili uivati steene povlastice.
Prava rtava na pravdu, u pravilu, nisu poštivana ak niti toliko da ih se dostojno pokopa.  Bol mnogih obitelji i pojedinaca, koji su izgubili oeve, brau, sestre, djecu, zaštitnike, hranitelje, vjeru u pravednost i nadu budunost još uvijek se nastoji omalovaiti kao da se radi o nevanim sitnicama.

Razliiti uznositi govori o pravednoj dravi i pravednosti iz perspektive hrvatskih rtava,  iz iskustva prešuivanja i omalovaavanja, izgledaju smiješno oholi i neiskreni. Moe li se od naroda koji nije u stanju niti svoje rtve pokopati oekivati da e izgraditi vlastitu dravu blagostanja?

Prije bi se moglo rei da narod koji nije u stanju vlastite rtve pokopati nema budunosti.
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!