www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Utorak, 16 Srpanj 2019
 
 
HRVATSKI SABORE VRATI NAM PANOVICU!
Utorak, 11 Listopad 2011
TEKST I SLIKE:

Damir Borovak



 

 Pozivom Zaviajne zajednice Španovana u nedjelju 9. listopada u prepunoj upnoj crkvi Uznesenja Blaene Djevice Marije u Pakracu sluena je sveta misa za sve rtve Španovice stradale u zloinu poinjenom u listopadu 1942. godine. U nagovoru upnik vl. Matija Jurakovi pozdravio je nazone potomke i preivjele Španovane te hodoasnike Hrvatskog rtvoslovnog društva iz Zagreba. Misu je izravno prenosio 1. program Hrvatskog radija u reiji voditeljice Tanje Baran.

Španovica je mjesto velike hrvatske tragedije i stradanja. Selo je bilo naseljeno Hrvatima ve od 1864., a prije Drugog svjetskog rata imalo je oko dvije i pol tisue stanovnika. U napadu srbopartizana na 6. listopada 1942. zaklana su i ubijena 142 Španovana, zapaljeno je 227 kua i selo je do temelja uništeno. Mnogi mještani završili su u masovnoj grobnici, a ostali prisilno raseljeni. Nakon 1945. srbokomunisti su zabranili povratak preivjelim Hrvatima. U selo su se naselili i prisvojili ga Srbi, koji su ga 1942. i palili. Crkva  Sv. Duha u Španovici ostala je itava u napadu 6. listopada 1942. godine. Zapaljena je tek dva tjedna nakon tog napada. Izgorjelo je sve osim zidova koji su ostali sve do 1945. godine. Nakon rata zidovi crkve minirani su sa 75 kg dinamita, a cigla je ugraivana u staje i svinjce novih srpskih kolonijalista. Selo je razoreno poslije rata, preivjeli stanovnici su raseljeni, sva zemlja konfiscirana. Cilj je bio uništiti svaki trag i spomen na partizanski zloin i etniko išenje koje je ondje provedeno, zabiljeio je u knjizi Španovaki rodoslov (Poega, 2006.) prognani Španovanin Zvonimir Erjavec. Ta nepravda traje sve do danas –  preivjeli Španovani i njihovi potomci ni u hrvatskoj dravi nisu dobili povrat svoga vlasništva.

 Poslije mise Španovani i hodoasnici krenuli su u Španovicu poloiti vijence. Na tom putu hodoasnici Hrvatskog rtvoslovnog društva na kratko su se zaustavili u Kusonjama. Poznat je sluaj 20 branitelja koji su zvjerski pogubljeni u akciji oslobaanja Kusonja kraj Pakraca, u rujnu 1991. godine. U veljai 1992. ekshumirani su iz masovne grobnice Rakov Potok s još 23 civilne rtve Kusonja. Zorica Posari, predsjednica Udruge obitelji poginulih branitelja Domovinskog rata 1991. u Kusonjama jednom je izjavila: »Zvjerski masakr naših sinova koji su u rujnu 1991. poinili etnici s podruja zapadne Slavonije, svakako je jedan od najveih i najteih zloina poinjen nad braniteljima u itavoj kronologiji Domovinskog rata. To se ne smije zaboraviti ni stoga što je rije o prvoj oslobodilakoj akciji na tom podruju. U etnikoj zasjedi 8. rujna 1991. pogubljeno je 20 branitelja od kojih su 18 Bjelovarani, a njihova okrutno izmasakrirana tijela ekshumirana su 29. sijenja 1992.«. Drugu obljetnicu pogubljenja 8. rujna 1993., roditelji rtava eljeli su obiljeiti na mjestu stradavanja svojih sinova u tada ve osloboenim Kusonjama. Došli su puni boli i tuge, s cvijeem i svijeama. No etnici su im u Kusonjama podmetnuli minu, pa su u eksploziji na komemoraciji smrtno stradale još tri osobe, a više ih je ranjeno. Majka Zorica Posari teško je ranjena u noge i od tada je u invalidskim kolicima. Danas se u Kusonjama nalazi kapela Male Gospe, koja je izgraena zahvaljujui upravo Zorici Posari i majkama poginulih branitelja. Izgradnjom crkve odana je poast sinovima tunih i ranjenih majki na mjestu gdje je poinjen dvostruki podli etniki zloin.

Desetak kilometara poslije Kusonja nalazi se Španovica. U sredini sela zvonik i stari temelji nekadašnje crkve Sv. Duha. Pored toga samo obnovljeni dom, ureena okolica doma i groblje. Tu se okupljaju prognani Španovani i njihovi potomci. Oglasilo se zvono i procesija kree na groblje povrh Španovice.

Na groblju, koje je takoer uništeno i razoreno, uz rijetke preostale pojedinane grobove, zajednika grobnica sa 142 Španovana. Na groblju velebni spomenik koji su podignuli protjerani Španovani u znak sjeanja na 398 stradalih rtava od 1939. do 1949. godine. Na masovnu grobnicu i pod spomenik polau se vijenci i pale svijee. Predsjednik Zaviajne zajednice Španovana Boris Pleša u govoru istie alosnu injenicu kako se nitko nikada iz hrvatske dravne vlasti nije došao pokloniti rtvama Španovice. I to je još jedan bolan dokaz kako se uporno zanemaruju hrvatske rtve, odnosno kako sve rtve nemaju isti kriterij povijesnog prisjeanja i poštovanja.

Potom je govorio gradonaelnik Pakraca Davor Huška, zatim zamjenik poeško-slavonskog upana Ferdinand Troha te predsjednik Hrvatskog rtvoslovnog društva prof. Zvonimir Šeparovi i naposljetku kroniar Španovice Zvonimir Erjavec koji ivi u Kanadi.

U obnavljenom Vatrogasnom domu moe se razgledati stalni postav fotografija kako je Španovica neko ivjela i izgledala. Zaviajna zajednica Španovana iz Pakraca prikuplja i objavljuje povijesnu grau o Španovici te vodi brigu o oivljavanju podruja sela s ciljem vraanja njegovih obiljeja, a prije svega ureenja groblja i crkve. Zajednica potie postupak za povrat konfiscirane imovine i povratak Španovana i njihovih potomaka na svoja ognjišta.

 Jedna od osnovnih zadaa je povrat oduzete imovine i demantiranje nametnutih komunistikih neistina o Španovanima. No to je bez podrške hrvatskih vlasti vrlo mukotrpno. Stoga usred sela, na nekadašnjoj opinskoj zgradi, na novoimenovanom Trgu rtava hrvatskih komunista i srboetnika, stoji natpis: HRVATSKI SABORE – VRATI NAM ŠPANOVICU!

Svaka bi hrvatska vlast trebala imati minimum poštovanja i pristojnosti prema povijesnoj istini i komunistikim zloinima te omoguiti vraanje otete zemlje njenim pravim vlasnicima. Tome ne bi trebale biti prepreka nikakve birokratske smicalice ili pokušaji izgovora o nemoguim provedbama – vratiti vlasništvo opljakanim vlasnicima i nasljednicima. Prognanici iz vremena 1941. -1945. iz Borievca, Zrina, Španovice i drugih mjesta ve 20 godina u hrvatskoj dravi ekaju pravdu povrata svojih uništenih i otetih ognjišta iz zloinakih srbokomunistikih vremena. Ljuti gorka injenica da hrvatska vlast uporno ignorira zahtjeve i produbljuje patnje Hrvata iz vremena partizansko-komunistikih tiranija.

Desetak kilometara od Španovice, okrueno šumama, nalazi se Buje. Nakon tzv. osloboenja Pakraca 13. rujna 1944. ondje je bio partizanski logor. U Buju su se od jeseni 1944. provodila prijeka suenja i smaknua strijeljanjem i vješanjem uglednih Pakraana. U selu postoje neobiljeeni grobovi Hrvata iz toga komunistikog doba. Godine 1991. tragina hrvatska povijest samo se ponovila i nastavila. Ondje je bio vojni centar tzv. SAO krajine zapad. Logor je bio osnovan ve prije samog poetka oruanih sukoba, a nalazio se u gospodarskim zgradama, kamo su poslije dopremani hrvatski zatoenici iz okolnih mjesta.

Buje je tako postalo poznato po zloglasnom srboetnikom logoru, kroz koji je prošlo oko 300 hrvatskih branitelja i civila. Negdje u tim šumama vjerojatno se nalaze još neotkrivene grobnice, a vjerojatno i ostaci dr. Ivana Šretera. Jedan lijenik koji je takoer bio zatoenik logora svjedoi da ga je upravo ondje vidio pri ispitivanju 29. kolovoza 1991. godine. Ni 20 godina nakon muenja nije razriješena sudbina nestalih preko stotinu logoraša, pa ni mirotvorca iz tih vremena dr. Šretera. Na alost ni zloinci nisu odgovarali. Ali kue, kako one u Kusonjama i Španovici, tako i one u Buju obnovljene su novcem iz hrvatske dravne riznice.

Hodoasnici Hrvatskog rtvoslovnog društva iz Zagreba u Buju su poloili vijenac i zapalili svijee kod spomenika. Vidjeli smo da se ovdje gradi nova zavjetna kapelica, no uoili smo i pokušaj rušenja kria povrh spomenika. Jaki eljezni profil kria izdrao je, ali je ostao savinut. Kome smeta kri stradalim Hrvatima u logoru Buje? To naalost nije teško zakljuiti.

 
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!