www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Utorak, 16 Srpanj 2019
 
 
DAN NEOVISNOSTI REPUBLIKE HRVATSKE U UPI VRATIINEC
Utorak, 18 Listopad 2011
Tekst i fotografije: Franjo Talan

Na Dan neovisnosti Republike Hrvatske u upi Vratišinec

Sjeanje na hrvatske branitelje i rtve nacistiko-komunistikog terora upe

Tradicionalni okupljanjem pred spomen obiljejem hrvatskim braniteljima i rtvama komunistikih progona i likvidacija poratnog razdoblja Drugog svjetskog rata upe Vratišinec lanovi Društva za obiljeavanje grobišta ratnih i poratnih rtava, rodbina stradalih i prijatelji obiljeili su Dan neovisnosti Republike Hrvatske, a vijenac kod spomen obiljeja poloila je i Opina Vratišinec. Podsjeamo, nakon višegodišnjih napora rodbine likvidiranih, spomen obiljeje u Vratišincu podignuto je 2008. godine, a na odranoj komemoraciji, koja je zapoela u 10 sati 8. listopada, spomenik je blagoslovio varadinski biskup mons. Josip Mrzljak. Prigodnim govorom prisutnima su se tada obratili i prof. dr. Zvonimir Bartoli i prof. dr. Zvonimir Šeparovi, predsjednik Hrvatskog rtvoslovnog društva, a nakon blagoslova i komemoracije biskup je u upnoj crkvi predvodio misu zadušnicu kojoj su uz rodbinu i upljane prisustvovali predstavnici desetak udruga, od „Dakse“ iz Dubrovnika do sjevernih krajeva Hrvatske.

Ovogodišnje sjeanje na stradale zapoelo je u 16 sati, hrvatskom himnom, Lijepa naša domovino, koju je uz pratnju na flauti uenice Barbare Turk, otpjevao zbor upe, a završnom dijelu komemoracije kod spomen obiljeja prisutni su završili pjesmom Boe uvaj Hrvatsku.

Nakon himne nazonima se obratio Josip Kolari, predsjednik Društva za obiljeavanje grobišta rtava komunizma, koji je rekao: Poštovane gospoe i gospodo, uvaeni gosti! U Hrvatskoj je evidentirano više od 900 grobišta i stratišta ratnog i poratnog razdoblja. Na podruju Meimurske upanije popisano je preko 700 rtava od kojih se veini ne zna grob.


Spomen obiljeje hrvatskim braniteljima i rtvama jugo- komu-            Molitvu kod spomen obiljeja predvodio je vl Tomislav Antekolovi
nistikog terora upe Vratišinec podignuto je na darovanom                upnik iz Murskog Središa koji je potom sluio i misu zadušnicu
zemljištu nasuprot groblja 



U spomen na hrvatske branitelje i rtve poloeni su vijenci i zapaljene svijee


Za vrijeme mise pred oltarom upne crkve                                  O poratnim rtvama upe Vratišinec, stradale od jugo-komunistikog terora 
Uzvišenja sv. Kria bile su izloene fotografije ubijenih           govorila je Barbara Turk
Uzvišenja sv. Kria bile su izloene fotografije ubijenih
sveenika, vl Ivana Maaria, ubijenog od nacista i
upnika upe Vratišinec Hinka Krodera, odvedenog
od komunista.

U masovnim stratištima: Repova šuma kod Štrigove, stratištu Sep kod Gornjeg Hrašana u upi Macinec, stratištu Ksajpa kod Šenkovca te posljednjem obiljeenom grobištu Leš u Kotoribi, nalazi se samo manji dio tih rtava. Gdje se nalaze ostale rtve? Dvadeset godina ivimo u slobodnoj i suverenoj Hrvatskoj dravi, a još uvijek nismo u potpunosti odluni suoiti se sa istinom. Vjerojatno zato svako malo otkrivamo nova stratišta, a svjedoci bešutnih zloina komunistikih vlastodraca još uvijek nisu sigurni jeli vrijeme istine napokon došlo. Moda je tako i poradi injenice da su poneki izvršitelji ili nalogodavci zloina još uvijek ivi. Oni koji skrivaju istinu ili to ine njihova djeca samo pokušavaju pobjei od neiste savjesti, ali tu je ovo prekrasno spomen obiljeje koje ih opominje i poziva na oprost i molitvu.
Poštovane gospoe i gospodo! Danas obiljeavamo i Dan neovisnosti, a ovaj dan mi smo posvetili rtvama upe Vratišinec i njihovu pravu na dostojanstven pokop, te im iskazujemo štovanje i ispravljamo ono što im je u godinama komunistike diktature bilo uskraeno, te molimo dobroga Boga za mir njihovim dušama i snagu našoj generaciji da ljubav i praštanje prenese na budua pokoljenja.

Nakon ukidanja Saborske komisije kao Udruga preuzeli brigu za obiljeavanje grobišta

Potom se okupljenima obratio Franjo Talan, predsjednik Društva iz Varadina koji je naglasio: - Poštovani prijatelji, evo danas, na Dan neovisnosti Republike Hrvatske, okupili smo se tu i ove godine kako bi odali poast hrvatskim braniteljima, a sjeamo se i ubijenog upnika Ivana Maaria, kriovljanskog upnika, rodom iz ove upe, kao i ovih rtava tu upisanih poubijanih od komunistikog terora nakon Drugog svjetskog rata. Eto ulazimo u 12 godinu rada Društva za obiljeavanje grobišta koje smo osnovali 20. rujna, danas ve davne 2000. godine. Naime te godine, uslijed promjena vlasti, zamro je rad tadanje Komisije za utvrivanje ratnih i poratnih rtava koja je s radom zapoela 1992. godine, a potkraj dvadesetog stoljea, osnivanjem Istraivakih središta Komisije aktivnije se poinju prikupljati podaci o rtvama i na podruju sjeverne Hrvatske, odnosno Varadinske i Meimurske upanije. Tako je na ovom podruju do ukidanja Komisije evidentirano preko 6 tisua rtava, a u središnjicu Komisije proslijeeni su podaci o preko pedeset jama i graba u kojima lee tijela poubijanih rtava iz doba Drugog svjetskog rata i poraa. Pošto je prestankom rada Komisije prestao i rad na prikupljanju podataka o rtvama, a znali smo da se na ovom našem podruju nalaze brojna neobiljeena i neistraena grobišta i stratišta u jesen smo formirali Društvo koje je poetnih godina radilo na podruju susjedne dvije upanije, a kasnije se rad Društva proširio i na ostala podruja.

Eto rad Komisije koja je bila financirana sredstvima iz dravnog prorauna RH, prestao je odlukom vlasti, a eto mi se danas moemo pohvaliti da smo kao volonterska udruga opstali 3 godine due. Obiljeili smo desetak grobišta na kojim se svake godine prireuju komemoracije i sjeanja na rtve, a uspješna suradnja uspostavljena je i s brojnim udrugama iz Hrvatske, HD-om, HDPZ-om, i Hrvatskim domobranom. Tu su ukljueni; Virovitica, Bjelovar, Dubrovnik, Koprivnica, Varadin, akovec, Sveti Ivan Zelina, Karlovac, Slatina, Split, Novi Marof, Varadinske Toplice..., udruga Macelj do braniteljskih udruga koje djeluju na ovom podruju. Suradnja je uspostavljena i s Vladinom Komisijom Republike Slovenije za rješavanje pitanja prešuenih grobova i rtava, a povelja o suradnji potpisana je s Društvo za ureditev zamolanih grobov iz Ljubljane koje vodi gospodin Franc Perme. U izdanom Zborniku slovenskog Društva procjenjuje se da je samo na slovenskom tlu poslije rata smrt našlo oko 190 tisua Hrvata, bivših vojnika i civila. Koliko ih je ubijeno u ratu i porau na ostalim podrujima, od etnika i partizana, i ostalih vojski koje su ratovale u Drugom svjetskom ratu i porau.

Ne samo da smo obiljeili desetak grobišta, ve smo i druge nastojali potaknuti da to uine, pa je tako došlo do podizanja spomen krieva i spomen obiljeja diljem susjednih podruja, Moenec, Kneginec..., a spomen krievi s upisanim rtvama ratnog i poratnog razdoblja tako stoje danas u upi Vinica, Maruševec i Donja Voa... O rtvama i stradanjima pisano je u  dnevnom i tjednom tisku, a tema o stradanjima ljudi na ovom, i s ovog podruju predstavljene su i na odranim kongresima koje pod vodstvom prof. dr. Zvonimira Šeparovia organizira Hrvatsko rtvoslovno društvo. Tako su na Petom kongresu predstavljeni podaci o svim grobištima s podruja susjedne dvije upanije. Redovito se izvješa o stradanjima i radu udruge mogu pratiti i na web stranicama Pietete, osnovano je Povjerenstvo za Republiku Sloveniju, a zahvaljujui Matici Hrvatskoj akovec o stradanjima izvješa su posljednjih desetak godina zabiljeena i u Hrvatskom kajkavskom kalendaru.

Komunistika vlast nakon Drugog svjetskog rata ubijala po presudi i bez nje


U cilju obiljeavanja grobišta i stratišta Uspostavljena je suradnja s obje upanije i brojnim opinama, a s posebnim osjeajem za ouvanje dostojanstva proganjanih i prešuivanih rtava totalitarnog sustava ukljuila se i Varadinska biskupija, od osnivanja Društva do današnjih dana.

Gospodin Lojzo Butorac iz Siska poslao mi je dopis da je s podruja Meimurja po vojnim sudovima osueno i strjeljano više desetaka osoba, a koliki su ubijeni bez suda??
Gospodin Butorac navodi da je Vojni sud Komande zagrebakog podruja

Od 15. svibnja do kraja 1945. godine izrekao 853 presude i sve su glasile: na smrt strijeljanjem. Tako su osueni Tomo Tomaši r. 1898. u Strahonincu, osuen  26. V. i strijeljan 1. VI. 1945. Josip Horvat, akad. slikar, r. 1904. u akovcu, osuen 2.VI. i strijeljan 2. VI. 1945. Vinko Pevec r. 1916. u Totovcu, osuen 1. VI. i strijeljan 5. VI. 1945. Ivan Paal  r. 1893. u akovcu, osuen 9. VII.i strijeljan 11. VII. 1945. Stjepan Prelonjak r. 1907. u Macincu, osuen 11. VII. i strijeljan 12. VII. 1945. 

Vojni sud Oblasti zagrebake JA Vijee kod Varadinske komande

U srpnju i kolovozu 1945. ovaj sud je izrekao šest smrtnih presude i sve su rtve Meimurci, navodi gospodin Butorac. Osuen je Stjepan Rusak r. 1901. u Dol. Dubravi, biljenik u Vratišincu, Rok Cimbola r. 1893. u Vratišincu, podvornik, Pavao Tuksar r. 1897. u Kriovcu, ratar, Rudolf Sabo r. 1906. u Petešovcu, ivio u Peklenici, mlinar,
Mijo Jambroši r. 1906. u Kriovcu, ivio u Peklenici, ratar, Jakob Šimuni r. 1887. u Podturnu, ivio u Gor. Kraljevcu, ratar.

Divizijski vojni sud JA u Bjelovaru

Od svibnja do kolovoza 1945. ovaj sud je izrekao 1661 presudu. Iz ovoga kratkog vremena i velikog broja presuda vidi se da to nije bilo normalno suenje. Svaki privedeni je bio kriv zbog toga što je Hrvat, pa se moglo suditi po kratkom postupku. Dijelom su sueni na vremenske kazne, naješe na 10, 15 i 20 godina, a dijelom na smrtne kazne.  Veina osuenih je iz okolice Bjelovara, a samo moda jedan iz Meimurja: uro Horvat iz Štefanca osuen na smrt strijeljanjem.


Vojni sud Vojne oblasti zagrebake JA Vijee komande grada akovca

Presude su izreene u srpnju i kolovozu 1945.i svi su osueni Meimurci:
Ivan Škvorc, trgovac, r. 1895. u s. Belica, osuen na smrt strijeljanjem, Vinko Crnec, stolar, r. 1889. u Nedelišu, na smrt strijeljanjem, Josip Jaluši, ratar, r. 1889. u Buzovcu, na smrt strijeljanjem, Josip Novak, r. 1883. u Nedelišu, na smrt strijeljanjem, Stjepan Crnec, radnik, r. 1896. u Sv. Jurju na Bregu, na smrt strijeljanjem, Ivan Kaniški, orunik, r. 1897. u Donjem Knegincu, na smrt strijeljanjem, Antun Mekovec, trgovac, r. 1896. u akovcu, na smrt strijeljanjem,  uro Dobša, ratar, r. 1886. u N. Selu, op. Varadin, ivio u Kuršancu, na 20 godina, Ivan Šopar, pekar, r. 1904. u Pribislavcu, na 10 godina, Mijo Major, ratar, r. 1890. u Štrukovcu, na 5 godina.

Vojni sud Vojne oblasti zagrebake JA Vijea kod komande grada Varadina

Ovaj sud je 19. srpnja 1945. osudio na smrt strijeljanjem  Antuna Škvorca r. 1917. u Zasadbregu, op Sv. Juraj na Bregu. Kriv je  što je 1942. stupio u hrvatsku vojsku i do kraja rata bio hrvatski vojnik.


Ubijeni bez sudske presude

Bez sudske presude ubijeno je preko 700 Meimuraca, što su utvrdili dosadašnji istraivai. Meutim, Kotarski NO Prelog  je 13. studenog 1945. napravio popis od 42 imena, kojima treba konfiscirati imovinu jer su u toku rata ubijeni od naših vlasti bez svake presude i koji su za vrijeme osloboenja ubijeni, a to su, po njihovom vlastitom priznanju:

Iz Preloga: Balent Gjula, Balent Aleksa, Baneli Franjo,  Baranaši Matija, Stjepan onkaš, Franjo Horvat, Karol Jeut, Franjo Kutnjak, Matija Šebaštijan, Antun Šoštari, Fridrich Zimprich i Alojzije bulj. Iz Donjeg  Pustakovca: Andrija Hrasti, Ivan Janec i Rok Janec. Iz Domašinca: Stjepan Dervodeli, Stjepan Furdi, Ivan Lisjak i Antun Vargek. Iz Palinovca: Ivan Kukec, Adam Lovreni, Antun Magla i Ivan Sabol. Iz Triša: Ivan emerik, Jakov Gavez i Josip Gavez. Iz D. Vidovca: Franjo Petrovi i Franjo Premec. Iz Oporovca: Valent Gosari i  Mato Švenda. Iz D. Dubrave: uro Majer i Dragutin Miser. Zatim po jedan iz ehovca Antun Ilijaš, iz Cirkovljana  Stjepan Kutnjak, iz Goriana uro Blaek, iz D. Kraljevca  Remuš Zadravec, iz D. Mihaljevca Gašpar Markovi, iz Hemuševca Rok Habuš, iz Drimurca Antun Horvat, iz M. Subotice Stjepan Kozjak, iz Strelca Valent Pintari i iz Štefanca Stjepan Jankovi.


Komunistika vlast poubijala više stotina tisua Hrvata, a ne manji broj primorala na odlazak u inozemstvo


Danas moemo zakljuiti da je u dvadesetom stoljeu, od nacizma i komunizma, Hrvatska ostala bez više stotina tisua stanovnika, taj broj prelazi brojku današnjih nezaposlenih, a zbog progona i šikaniranja komunistikih vlasti, kao i uskraivanja i onemoguavanja zapošljavanja i sprjeavanja samostalnog obavljanja poslova više stotina tisua Hrvata bilo je, zbog osiguranja sredstava za preivljavanje vlastitih obitelji, prisiljeno potraiti posao i vlastitu egzistenciju u inozemstvu privremenim zapošljavanjem koje je esto završilo napuštanjem rodne grude i zaviaja.

Na krilima nacistiko-komunistike ideologija, kao i raznih totalitarnih sustava dvadesetog stoljea gaena su osnovna ljudska prava, a u zatiranju sloboda obespravljenih naroda, grupa i pojedinaca ubijeni su deseci milijuna ljudi diljem Svijeta. Kako bi se rtvama komunistikih i nacistikih zloina odalo duno poštovanje od strane Vijea Europe predloeno je sjeanje na te rtve, a kao Dan sjeanja na rtve totalitarnih ideologija predloen je 23. kolovoz, datum na koji su 1939. godine nositelji vlasti oba sustava potpisali sporazum o nenapadanju, poznatiji kao pakt Hitler-Staljin. Ove godine Dan sjeanja po drugi puta obiljeili smo u Meimurskoj upaniji, a po prvi puta i u Varadinskoj upaniji.

Smatramo da svaki ovjek kao minimum koji smo mu kao zajednica duni osigurati je pravo na grob, što smo kao ljudi europskih civilizacijskih dostignua s dunim poštovanjem i pijetetom duni provoditi.

esto puta to rtvama nije omogueno te se pitamo što nam preostaje. Ostaje nam za rtve moliti i na njih podsjeati, a to nam govore i rezolucije Vijea Europe i deklaracija Sabora

Još jednom Vam zahvaljujem što ste se odazvali na današnju komemoraciju te Vas pozivam da i to nadalje inite, a nevinim rtvama mirni spokoj u znanim i neznanim grobovima, na brojnim poznatim i nepoznatim stratištima i grobištima.   Poivali u miru.


Ne zaboraviti luiti rtve od krvnika, dobro od zla


Prisutnima se potom obratio i Petar Novaki, predsjednik Skupštine Meimurske upanije koji je, nakon upuenog pozdrava, rekao: Povijesno gledano u svijetu, a i na ovim prostorima, dolazili su i prolazili razni sistemi, razne ideologije. Prošlo stoljee opeatila su dva ..izma, braa jednako zlih roditelja – fašizam i komunizam.

Ne stotine, ne tisue, ve milijune rtava ostavljali su na svom putu. Od slobodarskog  svijeta osueni, ratovima satrti, otišli su poraeni u ropotarnicu povijesti.
Nama i buduim generacijama rtve znanih i neznanih grobova i grobišta upuuju molbu i obvezu da na vrijeme prepoznamo i svom estinom ugasimo  i najmanju iskru tih pošasti koja se skrivaju u mranim ostacima neprosvijeenosti.
Poklonimo se rtvama, opraštajmo poput njih, ali nemojmo ih nikad zaboraviti. Nikada zaboravljati luiti rtve od krvnika, dobro od zla.

O rtvama upe Vratišinec pogubljenima i „nestalima“ u poratnom razdoblju Drugog svjetskog rata progovorila je Barbara Turk: - Meu rtvama je i vl. Hinko Kroder, upnik u Vratišincu. Muenik Kroder, iako Bavarac, jako je zavolio Hrvatsku i izvrsno je govorio hrvatski jezik. Osjeao se Hrvatom i borio se za dobrobit Hrvatske, osobito protiv maarizacije u Meimurju. Nije se bavio politikom. Bio je dobar pastir svoga stada. Kao upnik proveo je 24 godine u Vratišincu i uzorno vodio svoju upu. Sve optube koje su protiv njega naveli komunisti, bezone su lai.


Nakon povratka s hodoaša iz Marije Bistrice, na Veliku Gospu 1947. ubijen Valent Tuksar


Vl. Kroder bio je uzoran sveenik, o emu govore brojna svjedoanstva upljana. Izgarao je za svoje vjernike - Hrvate. To je bilo dovoljno da ga ondašnja partija stavi na listu nepoeljnih i da ga strijelja. im su komunisti došli na vlast, nakon Drugoga svjetskog rata, zatvorili su upnika Krodera u stari grad u akovcu, a zatim su ga odveli u Varadin i strijeljali. 

Nakon Drugoga svjetskog rata ubijeni su i ostali mještani Vratišinca: Josip Manari i tadašnji poštar Roko Cimbola. Godine 1947. i naselje Peklenica je u jednom danu ostalo bez etvorice mladia, dvadesetogodišnjaka. Uhieni, odvedeni i ubijeni su bili Josip Razlek, Roko Novini, Vid Zadravec i Antun Horvat. Podanici zloinakog komunizma našli su povod za uništenje još desetak Hrvata iz Peklenice, od kojih se danas znaju imena Valenta Tarandeka, Rudija Saboa, Valenta Škvorca, Mije Jambrošia i Valenta Munara. U Gornjem Kraljevcu na stravian nain ubijen je hrvatski domoljub, intelektualac i vjernik Valent Tuksar. Za vrijeme maarske okupacije Meimurja, Valent je zastupao meimurske Hrvate u Varadinu gdje je bio u izbjeglištvu do kraja rata. Na blagdan Velike Gospe 1947., nakon povratka s hodoaša iz Marije Bistrice, uhien je i strijeljan ispred kue, pred enom i djecom, dok su mu braa bila uhiena i muena. Ivan Tuksar dva je tjedna prije toga odveden u nepovrat i ubijen, kao i djevojka mu Cecilija Varošanec. Na slian nain nestali su još i Jakob Šimuni, Tomo Tkalec i Slavo Sršan, kao i Antun Turk iz Kriovca. Posljednja rtva polustoljetnoga jugokomunistikog terora bio je Rudi Mutvar iz Kriovca, uhien 1987., u pritvoru muen i na smrt pretuen zbog pjevanja hrvatskih domoljubnih pjesama. Veini navedenih muenika ne zna se za grob pa im je ovo spomen obiljeje i mjesto gdje se za njih mogu zapaliti svijee.  

Potom je uslijedilo polaganje vijenaca koje su poloili, Petra Turk te Ivan Pavlovi i Franjo rep, te u ime obitelji stradalih i ubijenih komunistikih rtava Karolina Turk, Marija Novak i Ivan Turk, a komemoraciji i misi zadušnici odazvali su se i Klara Šolti i Magareta Nerer sestre ubijenog Ivana Tuksara, Branko Maari, sin Josipa Maaria, kao i rodbina od Nijemaca ubijenog upnika Ivana Maari te rodbina ostalih stradalih i rtava.

Molitvu kod spomen obiljeja predvodio je vl Tomislav Antekolovi, upnik iz Murskog Središa naglasio je da je nakon rata u Varadinu „nestala“ i njegova sestrina i stric, (Stjepan Antekolovi, sin Josipa i Terezije roene Kišiek, roen 22. rujna 1898. godine u arovnici i njegova ki Milak Antekolovi, roena 6, prosinca 1924, godine u arovnici, ki Stjepana i Ljube roene Mavrek koji su 18. srpnja 1945. godine odvedeni iz Varadina po organima OZNE, te im se od tada zameo svaki trag, tako da se o njima više ništa ne zna. Op f. talan)

Sjeanje na poginule hrvatske branitelje i rtve komunistikog terora upe Vratišinec završilo je misom zadušnicom koju je sluio vl Antekolovi, a pred oltarom bile su izloene fotografije ubijenih sveenika, vl Ivana Maaria, ubijenog od nacista i upnika upe Vratišinec Hinka Krodera, odvedenog od komunista.

Na ubijenog upnika Hinka Krodera podsjea vitraj sa slikom Sv. Hinka na zapadnoj strani crkve koji je dao podii vl Hinko Gorienace, a ispod kojeg je zapisano: U znak zahvalnosti za dar sveeništva: Roditeljima Petru i Elizabeti Gorianec; upnicima: Hinko Kroder 1919 – 1945; Ivan Mihali 1945 – 1951; Ljudevit Balent 1951 – 1980. podie sveenik Hinko Gorianec, sveenik, 2002. godine.

Nakon mise organiziran je prigodni domjenak na kojem je Josip Kolari upoznao prisutne s radom Društva na podruju Meimurja, a sudionicima sjeanja pokazao je dva zlatna prstena koji su pronaeni kod ekshumacije rtava zapadnog dijela grobišta „Sep“ u upi Macinec. U svom izlaganju naglasio je da se sjeanja na rtve poratnih likvidacija jugo-komunistikog terora organiziraju naješe povodom dravnih praznika. Tako je povodom Dana dravnosti komemoracija na grobištu Leš u Kotoribi, od 2001. godine, u Gornjem Hrašanu na grobištu Sep 5. kolovoza, na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, a od 2008. godine Društvo Dan neovisnosti Republike Hrvatske obiljeava sjeanjem na rtve upe Vratišinec. U znak sjeanja na rtve Repove šume kod Štrigove poubijane potkraj oujka 1947. godine molitva je na godišnjicu stradanja, a druge subote u mjesecu srpnju na rtve grobišta Ksajpa u Šenkovcu kod akovca. 


Zapis o progonu vl Ivana Mihalia

Vl. Ivan Mihali, roen u Vratišincu 13. rujna 1913. godine. „Bio je kapelan u Bjelovaru. Idue 1945. godine upravitelj je rodne upe Vratišinec. No, uhien je i osuen na robiju . U zatvoru je od 1945 do 1950 godine. Dne 23. svibnja 1950. ponovno je preuzeo upu Vratišinec, ali je razriješen dunosti upnika ve 5. kolovoza iste godine. Osjea se nesigurnim i progonjenim i nakon robije, pa se sklanja po raznim upama. Od 8 sijenja 1951. godine do 8. listopada 1952. upnik je u aavici. Tada mu uspijeva pobjei u iseljeništvo. Odlazi u Australiju… stoji zapisano u knjizi Spomenica ljubavi Zagrebake nadbiskupije, autora dr. Stjepana Koula. Kada komunisti i razni poslušnici komunistikog sustava nisu uspjeli sami pokrenuti razvoj i ideje ugraditi u napredak i razvoj sredine u kojoj su ivjeli okomili su se na sveenike i inteligenciju. Svoj predani rad vl Mihali ugradio je pomoi katolikoj crkvi i Hrvatima gdje je ivio. Tako itamo na http://www.zupa-svkriz.hr/duhovnost/razno/australija1.htm: : Vl. Ivan Mihali je inae bio prvi hrvatski sveenik koji je uope nakon Drugoga svjetskog rata stigao u Australiju. Bilo je to poetkom 1953. U Adelaideu ga je primio tadašnji nadbiskup hrvatskoga podrijetla Mate Beovi, a ve 1955. zatiemo Mihalia u Sydneyu, odakle nakon dvije godine odlazi za Melbourne. Godinu dana kasnije (1958.) vraa se u Adelaide, gdje boravi sve do 1971. Iz Adelaidea odlazi u London pokraj Toronta u Kanadi, gdje organizira hrvatsko dušobriništvo, i vraa se u Australiju u pomo vl. Kasiu 1979., sada ve kao umirovljenik. Godine 1983. teško je stradao u prometnoj nesrei, a do smrti 1985. ivio je u Adelaideu.
Osnovao je Hrvatsku katoliku misiju u Adelaideu, a kasnije i u Kanadi. Eto tako je ivot završio Meimurju i Hrvatskoj odan sveenik, Ivan Mihali, koji zbog sustava koji ga je progonio nije mogao sveeniku slubu vršiti ni u rodnoj upi ni u Hrvatskoj. Iako je od doba komunizma u Hrvatskoj prošlo ve skoro dva desetljea ni do danas se njihovim rtvama nisu podigla dostojna spomen obiljeja, ni po upama ni po opinama, a brojna su i grobišta koja nisu obiljeena. Vjerujem da e u doglednoj budunosti u svakoj katedralnoj crkvi, u sjedištu biskupije biti postavljena spomen ploa sa imenima stradalih i ubijenih sveenika, a isto da e se dogoditi i u muškim i enskim samostanima razliitih redovnikih zajednica.

Tekst i fotografije Franjo Talan, lan Hrvatskog rtvoslovnog društva, predsjednik Društva za obiljeavanje grobišta ratnih i poratnih rtava Varadin osnovanog 20. 09. 2000.
(voditelj Istraivakog središta Varadin Komisije za utvrivanje ratnih i poratnih rtava, od poetka 1997. do njenog ukidanja)

 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!