www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Srijeda, 16 Listopad 2019
 
 
REFERAT MIRSADA BAKIA SA SVEANE AKADEMIJE
Ponedjeljak, 12 Prosinac 2011

REFERAT MIRSADA BAKŠIA ODVJETNIKA - BRIGADIRA HV um. ODRAN DANA 10. PROSINCA 2011
NA SVEANOJ AKADEMIJI HD U ZAGREBU, U POVODU MEUNARODNOG DANA LJUDSKIH PRAVA

 Na današnji dan kad se u gotovo cijelom svijetu slavi dan poštivanja ljudskih prava i sloboda, tako da evociraju  deklaraciju o poštivanju prava i sloboda graana, deklaraciju o poštivanju ljudskih prava i sloboda, kad spominju konferenciju u San Franciscu i plenarnu sjednicu UN-a u New Yorku, odluio sam svoj referat posvetiti hrvatskom velikanu, bardu, rodonaelniku osnovnih naela, principa i zasada o poštivanju ljudskih prava i sloboda, ovjeku koji se rodio u duhovnoj kolijevci hrvatskog naroda, Dr. Anti Stareviu, ime se malo naroda u svijetu kao hrvatski moe podiit. Upravo u ovdašnjoj duhovnoj kolijevci poniknuo je mudroslov koji je, sto godina prije nego što se ostali svijet i sjetio da Poveljom Ujedinjenih Naroda kanonizira ili normira promicanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda, sve to ugradio u temeljne postulate svog nauka, poev od  zahtjeva za poštovanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda, uz zahtjeve za istodobno poštivanje prava na posebnosti i razliitosti, bez obzira na vjersku i bilo kakvu drugu pripadnost. Sve je ovo uinio dr. Starevi, jedan od najveih vizionara roen u hrvatskom intelektualnom pejsagu-podneblju. Prije svih,  promovira, afirmira i snano zastupa tezu da vjera ne odreuje naciju. Takvim odreenjem utire put poimanju nacije modernijim i sveobuhvatnijim od uskogrudnoga vjerskog poistovjeivanja vjere s nacijom. Takva stajališta sublimira glasovitom izrekom: "mi smo Hrvati narod s VIŠE VJERA  i s katolianstvom i islamom, i to nije naša razlika nego naše bogatstvo".

U okvire poštovanja razliitosti utkao je i ostale religije kao posebnosti hrvatskog podneblja. Postojanje same injenice Starevieva afirmiranja i pozivanja više vjera, dovoljno je da bjelodano dokae duboku i istinsku vjerodostojnost uvodno postavljene teze. “Da vjera ne odreuje naciju“.

Tezu da vjera ne odreuje naciju, najbolje e mo prepoznati kroz nastojanje Talijana kojima katolika vjera nije nimalo smetala da poine strašne zloine nad istovjerskom katolikom braom Hrvatima, u nastojanju da izbrišu svaki trag hrvatstva i izvrše talijanizaciju i pripoje hrvatske teritorije Italiji. ak su u nedavnoj prošlosti to  inili u kolaboraciji sa srpskim etnikim zloincima, ubijanjem, klanjem i zatiranjem svega hrvatskog. Dakle, injenica da vjera ne odreuje naciju, ne samo da afirmira nauk dr. Ante Starevia, kao rodonaelnika univerzalnog sistema poštovanja ljudskih prava i sloboda, ve njegov vizionarski nauk ini istinskim prihvatljivim putokazom, koji e znatno kasnije slijediti sav civilizirani svijet, dograujui samo metode na stazama koje je prokrio i oznaio dr. Ante Starevi. Upravo ti njegovi postulati, kasnije biti e prihvaeni i Poveljom Ujedinjenih Naroda ali znatno kasnije.

Nipošto sluajno, posve ciljano u samo arište svoje filozofske pozornosti, u fokus filozofskog naputka, postavlja pravo, ime upozorava na injenicu da se tako regulira sloboda ovjekova postupanja, u sluaju kada bi ta sloboda mogla doi u sukob sa slobodom drugog ovjeka.

Stavljajui u korelaciju s jedne strane poštovanje posebnosti skupina, a s druge strane pravo, kao instrument jamstva prava i sloboda ovjeka, ljudskih skupina i njihovih posebnosti, postie harmoninu cjelinu koja e poslije u San Franciscu 1948 god. biti pripisana drugima koji u to vrijeme nisu ni sanjali toliko daleko i unaprijed.

Kako je s obzirom na vrijeme i prostor djelovanja, ideja o samostalnoj i nezavisnoj dravi Hrvatskoj zaokupljala panju ovog istinskog velikana, prirodno je da je u skladu sa tim skupinu pravnih normi nazvao hrvatsko dravno pravo. Tom nominacijom nije elio, kako to neki prikazuju, postii ili naglasiti ekskluzivnost ili što mnogi maliciozno tvrde, prednost hrvatskog prava pred drugim pravima radi ostvarenja nacionalne iskljuivosti. Takvo nakaradno poimanje potpuno je strano njegovu nauku. Skupini pravnih normi dao je atribut hrvatsko pravo iskljuivo kako bi naglasio originalnost, autentinost, izvornost hrvatskog prva i podcrtao razliku prema pravima koja se nazivaju rimskim, austrougarskim, germanskim, anglosaksonskim i drugim vrijedeim pravnim sustavima. Atribuciju hrvatsko pravo stoga tako i valja pojmiti,  kao potrebu na vlastitost, utemeljenu na naelima koja su izraz punog poštovanja prava i sloboda svih pojedinaca i zajednica. Upravo na takav nain dr. Starevi stvara potpuni pravni i civilizacijski novum u dotadašnjoj pravnoj teoriji i praksi.

Ovaj novum, punog poštovanja ljudskih prava i sloboda, bez obzira na vjeru, boju i naciju, uz poštovanje onih vrijednosti i ljudskih potencijala, koji su lišeni svakog licemjerja, nametnutog snagom vojne, tehnološke, ekonomske, znanstvene, ideološke, politike ili bilo koje vrste dominacije, zasnovane na moi i dominaciji moi, postati e kasnije pravilo i odrednica dijela svijeta okrenutog prema nastojanju punog poštivanja sloboda i prava.

Kako je Stareviev nauk kompleksan, filozofski i pravno, naravno da je bilo i bit e svakojakih tumaenja i teorijskih a posebno praktinih. Potonji praktini, koji su odreeni tono zacrtanim potrebama, pripisuju mu nacionalnu iskljuivost, što posebno ine Srbi, pripisujui mu nacionalšovinizam, no i neki Hrvati kad slino postupaju moda u dobrim i valjanim namjerama ali  naalost krivo poimaju i išitavaju pravnu i filozofsku misao i volju toga mudroslova, dajui postulatima dr. Starevia znaenje upravo suprotno njegovim postavkama, nastojei vidjeti njegov nauk kao borbu za hrvatske pravice ili pak kao neko iskljuivo hrvatstvo. Tvrdim da ni jedni ni drugi nemaju pravo i kompromitiraju svaki na svoj osobit nain kako ideju tako i viziju dr Starevia, koja je sasvim suprotna onome kako oni vide i ele protumaiti njegove filozofsko-vizionarske zasade i upute.

Naalost, ta tumaenja, a osobito pozivanje na praktinu primjenu, nisu uvijek bila na razini univerzalnih vrijednosti njegova nauka jer su zaobilazila i sr i ratio njegova nauka. Katkad su pojedini  tako postupali iz isto pragmatinih razloga pa i paradnih razmetanja, lišenih stvarnog poznavanja njegovog nauka, što je za posljedicu imalo kompromitiranje istinske i duboke tolerance koja resi duh i genij hrvatskog naroda, koju promovira i zastupa do krajnjih konzekvencija dr. Starevi. S druge strane, tu je naješe rije o malicioznoj namjeri da mu se pripiše nacionalna iskljuivost kako bi se na taj nain ocrnilo i omalovailo pravilno izitavanje postavljenih teza i postulata To se inilo   ak i onda kada se pod prividom tobonje znanstvene objektivnosti radi u korist hrvatskog naroda. Takva stajališta naješe zastupa  velikosrpska i jugoslavensko-komunistiko promidba iz tono programiranih ciljeva potiranja i objede svega hrvatskog što ide i do negiranja i postojanja hrvatske nacije, što ine i dan danas proglašavanjem hrvatskih svetinja zloinom. Naime, univerzalnost postavljenih principa dr. Starevia znai prepreku i onemoguavanje ve odavno etablirane velikosrpske ideje koju promoviraju na svakom koraku, ponekad toboe znanstveno, ponekad otvoreno grabei tue, naješe primjenom brahijalne slile jer po njima samo vjera odreuje naciju. Zastupanje i ostvarivanje te srpske ideje nanijet e mnogo zla svojom natranjakom i šovinistikom iskljuivošu i tezom da se nacionalni osjeaji moraju iskljuivo poistovjeivati s jednom vjerom ili civilizacijom, prema kojoj je jedino ispravno da je pravoslavac Srbin, katolik Hrvat a musliman u nešto tolerantnijem poimanju Turin, a naješe Balija ili ništa.

U prikazu velikosrpske propagande dr. Starevi nastoji se diskreditirati. To ine tvrdnjama da on kao pripadnik katolike vjere samo licemjerno ili, kako oni kau na "latinski" nain nastojao po brojnosti drugi narod muslimane zavesti, proglašavajui ih Hrvatima islamske vjere, nudei im tobonju ravnopravnost, iskljuivo radi ostvarenja Velike Hrvatske. Zapravo, nastoje kompromitirati sve, pripisujui njegovim principima poštovanja ljudskih prava, pogotovo pravu na posebnost, prevarantske i šovinistike ciljeve, kako bi prikrili svoje nakazne velikosrpske tenje za dominacijom ne samo u BiH ve na cijelom podruju koje nazivaju Balkan. Te permanentne ciljeve, pomno programiranim i planiranim  zloinima zapoet e Hrvatskoj upravo ritualno, na katoliki Uskrs a u Bosni na muslimanski blagdan, Kurban Bajram. Svu strahotu tog zloina spoznat e mo kao bjelodani svjedoci. Upravo radi toga njihove zlonamjerne i iskrivljene postavke o tobonjim  latinskim prevarama i slinim razlozima  doivljavaju posvemašnji teoretski i praktini fijasko. Sve te lai razobliuju i potiru dokazi koji proizlaze iz opeg prihvaanja nauka dr. Starevia od muslimana i dvjestogodišnje borbe islamskog dijela bošnjako-hrvatskog puanstva protiv srpske dominacije, koji su u nauku dr. Starevia vidjelo osloboenje od ugnjetavanja i spas od nastojanja posvemašnjeg uništenja. Upravo je prihvaanje nauka dr. Starevia,rezime djelovanja mnogobrojnih intelektualaca, preporoditelja muslimanskog stanovništva BiH, koji su koncem 18. i poetkom 19. stoljea kao i u 20. stoljeu djelovali, istiui svoju hrvatsku nacionalnu pripadnost uz paljivo njegovanje svoje pripadnosti civilizacijskom, tradicijskom i kulturnom krugu islama. Drugim rijeima, sva islamska inteligencija, ulema-sveenstvo i tzv. "obian svijet" u trenutku odlaska otomanskih zavojevaa s balkanske politike pozornice, isticala je svoju pripadnost hrvatskom narodu. To su potkrijepili gotovo svi muslimanski prvaci što su najzornije oitovali prilikom konstituiranja Ustavotvorne skupštine budue Kraljevine Jugoslavije, kada su se 23 od 24. zastupnika muslimana u toj skupštini izjasnila Hrvatima, iako je sigurno bilo probitanije izjasniti se Srbinom, ako ni zbog ega drugog, ono iz materijalnih razloga koje su velikosrpski  nazovi "ustavotvorci" obilno dijelili onima koji uz njih pristanu. Unato srpskom snubljenju svim raspoloivim metodama poev od onih nazovi "suptilnijih", podmiivanja i pruanja beneficija, pa sve do brahijalnih, prijetnjom na ivot i tijelo, na veliku alost velikosrba, usred Srbije, usred  Beograda u Ustavotvornoj skupštini budue srpske kraljevine ostali su muslimani dosljedni u svom nacionalnom izjašnjenju. Impozantan broj takvih stavova kako pojedinaca i skupina nastavlja se sve do današnjih dana.

Bilo bi krajnje nepravedno da u golemoj duhovnoj spirali hrvatskog duha onih koji su starevianstvo uzeli kao temeljno poelo univerzalnoga pravnog poretka, kao naelo punog i recipronog poštovanja ljudskih prava i sloboda, ne spomenem i ime Dr. DOMINIKA MANDIA znanstvenika, povjesniara i filozofa koji bezrezervno afirmira ispravnost Starevievih stajališta. Raspravljajui teze dr. Starevia, branei univerzalnu valjanost tih principa i postulata, suprotstavlja se svima koji ele obeskrijepiti Starevieve teze,te bez ikakve ograde eksplicite tvrdi, citiram: "muslimani i katolici pripadnici su univerzalnih vjera i prema tome mogu biti dobri graani svog ili bilo kojeg drugog naroda, pa kako vjera ne odreuje naciju, tako muslimani mogu biti jednako tako dobri i savršeni Hrvati kao i katolici, kojima katolika vjera ne daje nikakvu prednost da budu bolji Hrvati od Hrvata islamske vjere".

Takvo stajalište sigurno je konzekventni sublimat teza dr. Ante Starevia.

Naalost, kad je u jednome nesretnom povijesnom trenutku bila ostvarena puna afirmacija poštovanja razlike vjere i nacije kao i poštovanje razliitosti, upravo ta zlosretna vremena posluila su poslije za uspješnu objedu i zloinaki progon svih onih koji su istinski zastupali stareviansku misao i ideju. Nedopustivo i maliciozno, izjednaavaju dravu i reim, tenju hrvatskog naroda za vlastitom dravom uporno izjednaavaju sa tadašnjim reimom, radi kompromitiranja i objede, što i dan danas, protiv današnje Hrvatske rade, pod kodnim nazivom detumanizacija. Ovakva antihrvatska politika nastavlja se i dalje a posebno kulminira u 90 godinama kada permanentna srpska teza, divide et impera, baca sjeme razdora meu katolike i muslimane. Meutim, unato svim traginim dogaajima izmeu katolika i muslimana, starevianska misao i ideja iva je i danas, no mora se uporno raditi na reafirmaciji, pri emu se ne smije ni na trenutak dovesti u pitanje pravo na odreenje Bošnjaka na bošnjaku naciju koja je utemeljena na volji naroda i Povelji UN-a. injenicu da se danas bosanski muslimani nacionalno opredjeljuju kao Bošnjaci ne smije se uzimati kao neki protuhrvatski akt ili odricanje od svoga koljena i podrijetla, kako to Hrvate katolike nastoji uvjeriti velikosrpska-crnorukaška propaganda. Takvo izjašnjavanje treba tumaiti upravo suprotno, injenicom afirmacije pripadnosti, kao što je to sluaj kod Nijemaca i Austrijanaca, koji iako u dvije razliite drave i dva razliita pravna subjektiviteta, i dvije nacionalne determinacije, nesporno pripadaju jednom koljenu i podrijetlu te se oslanjaju jedni na druge. Takav su primjer Kosovo i Albanija. Dakle potrebno je tu injenicu prihvatiti i initi sve da doe do što tješnjih meusobnih veza. Nuno nam je initi sve da se uzajamno poštovanje koje je postojalo meu katolicima i muslimanima kroz cijelo razdoblje našega zajednikog ivljenja ponovno afirmira. Posebno valja istai nespornu injenicu da nikada u povijesti izmeu muslimana i katolika nije bilo sukoba i da je ovaj posljednji sukob namješten i isprovociran od velikosrpske komunjarske mašinerije u korist ostvarenja njihovih imperijalnih ciljeva. Njihove ciljeve naalost  provodili su neki sumnjivi ljudi politikog i inog podzemlja. Takvi su postojali i na jednoj i na drugoj strani zaklanjajui svoju rabotu tobonjim nacionalizmom i ostvarenjem nacionalnih prava. Jedinu korist od toga imaju Srbi koji i danas tu razjedinjenost postignutu njihovim zloinakim pothvatima obilato koriste, paktirajui malo s jednim malo s drugim, kako im i kada odgovara, dok politiki pigmeji jedne i druge strane vjeruju u njihovu iskrenost. Moram naalost spomenuti da se upravo zbog nasjedanja srpskoj propagandi ili pak udovoljavanju njihovim ciljevima, bošnjaštvo muslimana tumai kao antihrvatski akt a zaboravlja se da su muslimani dali golemi doprinos stvaranju i današnje samostalne hrvatske drave. Tko ima pravo da zaboravi ili izbriše  da je trideset tisua muslimana uestvovalo kao aktivni borci  u Domovinskom ratu. Poginulo ih je preko tisuu i dvjesto. Odlikovanje za njihovu nesebinu rtvu  dobili su posmrtno. Svojim Ukazom  prvi Predsjednik RH Dr. Franjo Tuman godine 1997. iskazao je priznanje i poštovanje muslimanima, bilo da su pod hrvatskim stijegom ratovali kao Hrvati islamske vjere  ili Bošnjaci, imenujui najvee hrvatsko odlikovanje - Kao asni znak vjenog spomena poginulim za hrvatsku dravu u ratu

Ovaj Ukaz Predsjednika RH objavljen je u NN br 120 od 10.studenog 1997. god. uz popis pojedinanih imena i prezimena boraca muslimana. 

Osim toga, da li se smije  smetnuti sa uma,  da unato meusobnog bolnog rata kod muslimana bez obzira ne njihovo izjašnjavanje, nikad, baš nikada u povijesti a niti sada nije bilo niti ima bilo kakvih protuhrvatski planova i teritorijalnih pretenzija, osim onih koje srpska šovinistika crnorukaška politika izmišlja radi osiguranje svoje dominacije tamo u BiH i ovdje, a kojoj je cilj obnova Jugoslavije pod njihovim pokroviteljstvom.

Pokojni prof,dr. Tomislav Ladan, sam rodom i porijeklom iz bosanskog kraja, prilikom jednog  našeg zajednikog promidbenog putovanja  koncem osamdesetih i poetku devedesetih godina, upozorio me je na jednu krilaticu koja je bitna determinanta zajednikog ivljenja katolika i muslimana i koja se je govorila u Bosni a glasi, Što je našoj brai katolicima na korist, nama muslimanima nije na štetu. Tako isto su govorili i katolici, što je našoj brai muslimanima na korist, nama katolicima nije na štetu. Ovo je najbolja ilustracija zajedništva i dokaza da se nije ivjelo jedni pored drugih ve zajedniki.

Da je to tako potvruje i Ahdnama, povelja sultana MEHMEDA II EL-FATIHA nedavno objavljena u ediciji Sedam stoljea franjevaca u Bosni (1291.-1991. god.) koju je veliki sultan izdao franjevcima u Milodrau godine 1463. i koja se uva u samostanu u Fojnici. Ahdnama u prijevodu znai povelju ili politiki ugovor i po svom sadraju o poštivanju ljudski prava i sloboda kao i poštivanju posebnosti i promicanju vjerske snošljivosti, daleko je ispred toliko razvikane Magnea carte libertatum, u prijevodu Velikog lista slobode, kojeg je morao, naglašavam, morao  engleski kralj izdati plemstvu i sveenstvu. Naprotiv, Ahdnama je dobrovoljni akt sultana  i time posve sigurno daleko znaajniji povijesni dokumenat od spomenute Magnae carte i po sadraju predstavlja najznaajniji dokument u svijetu o poštivanju posebnosti kao i poštivanja sloboda i prava.

Ovu Ahdnamu objavio sam u izvorniku i prijevodu u svojoj knjizi Doprinos muslimana hrvatskoj kulturi i dravi. Knjiga je na ulazu u salu.

Proitat u Vam jedan od bitnih dijelova sadraja Ahdname sultana Mehmeda II- El-Fatiha. Iz 1463
. god.:

Sedam stoljea franjevaca u Bosni (1291.-1991.)

Iz Ahdname

...Ja, sultan Mehmedhan, (dajem) na znanje cijelom svijetu (puku i odlinicima), da su posjednici ovoga carskog fermana, bosanski duhovnici, našli moju veliku milost, pa zapovijedam:

Neka nitko ne smeta i ne uznemiruje spomenute ni njihove crkve. Neka (mirno) stanuju u mom carstvu. A oni, koji su izbjegli, nek budu slobodni i sigurni. Neka se povrate i neka se bez straha u zemljama moga carstva nastane u svojim samostanima. Ni moje visoko Velianstvo, ni moji veziri, ni moji slubenici, ni moji podanici, niti itko od stanovnika moga carstva neka ih ne vrijea i ne uznemiruje. Neka nitko ne napada, niti vrijea i ugroava: ni njih, ni njihov ivot, ni njihov imetak, ni njihove crkve. Pa i to, ako bi iz tuine doveli kojega ovjeka u moju dravu, da im je dopušteno...


Molim vas za još malo panje jer vas elim upoznati da na poelima Dr. Starevia temeljio svoj govor Papa Ivan Pavao II. kad je govorio o ljudskim pravima u Washingtonu prilikom posjeta Ujedinjenim narodima 2. listopada 1979. Tada je istaknuo, da postoje dvije vrste sustavnog ugroavanja ljudskih prava. Prva je nepravedna raspodjela materijalnih dobara izmeu bogatih i siromašnih, a druga onemoguavanje slobode izraavanja i vjerskih sloboda.

Nekako istovremeno Predsjednik Islamske Republike Iran, Ajatolah Sayed Muhammad Hatami u Ujedinjenim Narodima  predloio je da se 2001. godina proglasi “GODINOM DIJALOGA CIVILIZACIJA”. U tjedniku HRVATSKO SLOVO od 12. sijenja 2001. obznanjen gotovo u cijelosti govor Ajatolaha Hatamija od 4. rujna 2000. izgovoren na plenarnoj sjednici UN-a.

U broju 1 od 7.sijenja 2001., katoliki tjednik “GLAS KONCILA“, na strani 2. objavljuje Papinu poruku uz svjetski Dan Mira pod nazivom “DIJALOG MEU KULTURAMA ZA CIVILIZACIJU LJUBAVI I MIRA“.Za ovu priliku citirat u samo jedan dio poruke Svetog Oca koji glasi:
“Domoljublje treba njegovati bez duhovne skuenosti, tako da se ljubi cijelo ovjeanstvo i nastoji izbjegavati zastranjivanja koja se javljaju kad se osjeaj pripadnosti preobraava u uzvisivanje samog sebe i odbacivanje razliitosti te oblike nacionalizma, rasizma i ksenofobije. To se pak moe postii samo onda ako ovjek zna cijeniti vrijednosti vlastite kulture i istodobno prepoznavati “da svaka kultura kao tipino ljudska i povijesno uvjetovana stvarnost, nuno ima svoja ogranienja“. “Budite tvorci novog ovjeanstva “ usklie Ajatolah i Sveti Otac , za razliku od Hunntingtona i Kissingerovog laboratorija mrnje koji zazivaju sukob civilizacija i potpuno uništenje svega što je ostavljeno ljudima na upravljanje.

Neka mi bude dopušteno da podsjetim svoje itatelje da je u Rimu u Vatikanu odrana zajednika molitva te da je prvi put u povijesti svijeta klanjan namaz usred Vatikana u prisustvo samog Svetog Oca, ime je bjelodano prihvaena poruka Ajatolaha Hatamija: “suosjeanje, a ne volja za mo”.

I da zakljuim

Sve izloeno na tragu je teza koje je vizionar, znanstvenik, politiki i filozofski analitiar, mudroslov dr. Ante Starevi, duboko zagledan u budunost, istinski poštujui posebnosti, utvrujui ono što je zajedniko, upozoravao da vjera nije isto što i nacija, da postojanje više vjera nije naša razlika, nego naše bogatstvo. Ta teza znai spoznaju, istinski duboko doivljenog i proivljenog uvjerenja, zasnovanog na injenicama i dokazima, lišenog svake vrste politikantstva ili kupoprodaje u korist nekih kratkoronih politikih ciljeva. Poštujui posebnost, uvaavajui pripadnosti odreenomu kulturnome, civilizacijskom krugu i tradiciji, u ovom sluaju islamskoj, stvorio je okvir pravnih dragulja koji e poslije prihvatiti cijeli svijet i koji e postati temeljna odrednica u cijelom svijetu, što e poslije u cijelosti afirmirati Povelja Ujedinjenih naroda, ime nam je namirio veliku ostavštinu za budunost na koju s pravom moemo biti ponosni, no moramo znati biti i promotori i uvari te goleme civilizacijske ostavštine dr. Ante Starevia.

 
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!