ZA DOMOLJUBNE MEDIJE - U SPOMEN MARTINU ŠTAINGLINU

Utorak, 03 Sijeèanj 2012

U spomen Martinu Štainglinu (Tini), (Lancova Vas 10. 11. 1927. – Donji Martijanec 26. 12. 2011.)   Na groblju u Donjem Martijancu, župi Svetog Martina i opæini Donji Martijanec, koja se nalazi na državnoj cesti D-2, izmeðu Varaždina i Ludbrega, a koja po teritorijalnom ustroju spada u Varaždinsku županiju i Varaždinsku biskupiju, oprostila smo se u utorak, 27. prosinca od Martina Štainglina - Tine, ljubitelj istine, istraživaè povijesti rodnog kraja, èlana Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava Varaždin i suradnika Istraživaèkog središta Varaždinske županije Saborske komisije za utvrðivanje ratnih i poratnih žrtava Drugog svjetskog rata u vrijeme dok je ona djelovala.    Obred sprovoda vodio je vlè Ivan Košutiæ, župnik župe Svetog Martina iz Martijanca, koji je zahvalio obitelji na brizi koju je posvetila bolesnom Martinu te mu u obiteljskoj kuæi omoguæila primanje svete ispovijedi i o Božiæu, a Martinu je zahvalio na svjedoèenju, ljubavi i doprinosu koju je ugradio u istraživanje povijesti župe, obilježavanje grobova i grobišta martijaneèkog podruèja. Na groblju se od pokojnog Martina oprostio Aleksandar Zadravec, slijedeæim rijeèima: Dragi Martine! Roðeni ste 11.10.1927.godine u Lancovoj Vasi u Sloveniji od majke Alojzije i oca Martina.Vaša obitelj, Vaši najbliži, rodbina, prijatelji, ali i mnogi koji su Vas poznavali kroz život, od milja su Vas zvali Tini. Vaš životni put nikada nije bilo lak. Kroz cijeli svoj život preuzeli ste obvezu na sebe i skrbili o teško bolesnoj sestri, zajedno sa svojom suprugom Matildom i svojom obitelji. Prerano ste se morali oprostiti od svog mlaðeg brata, koji je nenadano umro i èija je smrt ostavljala traga u nastavku Vašeg života. Bili ste èovjek koji je iskusio II svjetski rat i nedaæe koje su proizlazile iz njega i u kojem ste bili i ranjeni. Tijekom života uz svog oca izuèili ste kovaèki zanat i bili vješt majstor u obradi drveta i kolar. Dvadeset jednu godinu vjerno ste obavljali poziv u kojem ste brinuli o dostojnom pokopu, odnosno ispraæaju ljudi sa ovoga zemaljskog svijeta. Vezano na taj poziv, preuzeli ste na sebe jednu veoma humanu zadaæu, koju ste obavljali dugi niz godina. Pronalazili ste grobove ljudi za koje se možda nikada ne bi saznala ni imena, a kamoli mjesta na kojem poèivaju. Fascinantno je da ste svojim rukama izraðivali križeve, na svojim ih leðima nosili i obilježavajuæi mjesto, paleæi im svijeæe, pružili i tim ljudima dostojanstvo i mir. Preko èetrdeset godina bili ste èlan dobrovoljnog vatrogasnog društva. Dugi niz godina bili ste èlan udruge ratnih veterana. Iz velikog životnog iskustva, ali i èitajuæi i prouèavajuæi svjetske knjige i zapise, pisaca, povjesnièara, struènjaka prošlog i ovog vremena, kroz cijeli svoj život, savršeno ste izgradili svoj um i postali èovjek velikog znanja. Prouèavajuæi povijesnu i kulturnu Hrvatsku baštinu, nesebièno ste suraðivali sa Varaždinskim, ali i drugim Hrvatskim muzejima. Tijekom života zaslužno ste primili mnoga velika priznanja na svim podruèjima koja sam maloprije naveo. Bili ste priznati domoljub. U zajednici i u ovom društvu upravo ste svojim velikim djelima zavrijedili poštovanje i bili izuzetno cijenjen èovjek. Bez obzira na težak životni put, bolest, od poèetka do kraja svoga života živjeli ste pridržavajuæi se najveæih i najvrjednijih ljudskih naèela. Ove godine, zajedno sa svojom obitelji (suprugom, sestrom, kæerkom, zetom, unucima, praunucima), bez obzira na tešku bolest, doèekali ste i svoj posljednji Božiæ i time prenijeli svoju posljednju poruku. Na Štefanje, ponosno donosite svoj križ i predajete se u Božje ruke. Pišuæi ovaj govor, tisuæu sam se puta zapitao, što sam izostavio? Neæete mi zamjeriti, teško je pisati o èovjeku koji je napravio tolika dobra djela i svesti ih na samo jedan list papira. Bili ste mudar èovjek i znali ste za to te ste iza sebe ostavili neizbrisivi trag o svom životu.U ime Vaše supruge, sestre, kæerke sa obitelji, u ime moje obitelji i u moje osobno ime, ovim sam rijeèima želio izraziti iskreno i posebno poštovanje prema Vama. Martin Štainglin- Tini pokopan je na jugozapadnom dijelu groblja u Martijancu, s druge strane posljednjeg ovozemnog poèivališta grob je ženinih roditelja (Geriæ Ivan 1910. – 1992. i supruge mu Ane 1912.- 1993.). Na groblju u Donjem Martijancu još uvijek postoji križ koji je Martin sam napravio, pred 13 godina (na jesen 1998. godine), i postavio na grob žrtava poubijanih u progonima vlasti i Udbe nakon Drugog svjetskog rata i tako omoguæio rodbini stradalih polaganje vijenaca i paljenje svijeæa, a povodom blagdana Svih svetih tu vijenac položi i izaslanstvo Opæine Martijanec (dugo godina opæina Martijanec, u samostalnoj Hrvatskoj poèela s radom 1993. godine, djelovala je pod nazivom Donji Martijanec stoga je u dokumentima i literaturi moguæe pronaæi oba naziva – opaska franjo talan). Nakon sprovoda u grobnoj kuæici služena je misa zadušnica, a u uvodnom dijelu mise zadušnice, osvræuæi se ukuæanima, rodbini, prijateljima i župljanima, vlè Košutiæ je rekao. - Martin je svoj ovozemaljski život poklonio Vama svojim milim i dragima. Posebno mi je bio drag što je bio istinoljubiv, što je istraživao istinu i povijest našeg kraja, naše župne zajednice. Tu je ostavio biljeg koji æe uvijek biti prisutan Martinovima zalaganjem, žrtvom i mnogim odricanjima i zato ga preporuèamo ovom zadušnicom Gospodinu da  ga primi meðu svoje svete izabrane poput svetog Stjepana  koji je molio: Oèe oprosti im jer ne znaju što èine, i kada je to molio sasuli su ga kamenjem  i on je ušao u red muèenika crkve. Evo dragi Martine na taj dan svetog Stjepana Bog je primio tvoju dušu i vjerujemo da si se i ti našao meðu svetima muèenicima u vjeènosti. Martin Štainglin, od djetinjstva zvan Tini, sin Martina i Alojzija roð Hriberšek, roðen je 10. studenoga 1927. godine u Lancovoj Vasi, a od 1940. godine živi s roditeljima na posjedu obitelji Vuèetiæ, kod barunice Elizabete Vuèetiæ roðena Rauch. Tu je uz oca izuèio kovaèki zanat, a bio je i vješt majstor u obradi drveta i kolar. U toku rata partizani su uništavali prugu te su mladiæe koji nisu po godinama još bili za vojsku pozivani na popravljanje pruge, a potkraj 1944. godine Martin je pozvan u Hrvatsku vojsku u „Èasnu radnu službu“. Održavali su željeznièku prugu u Èukovcu kod Ludbrega gdje je i 10.sijeènja 1945. godine ranjen u obje noge. Otpremljen je u varaždinsku bolnicu gdje mu je iz lijeve noge izvaðen „šrapnel“, a u desnoj nozi željezni ostaci bombe ostali su mu do smrti. Iako još nezalijeèen iz bolnice ga je zaprežnim kolima potkraj rata, zamotanog u kabanicu, otpremio djed Vid te mu napravio drvene štake uz pomoæ kojih se kretao. Rane su zarasle, ali otežano hodanje zadržalo se cijeli život, a posljednjih godina se i dosta pogoršalo. Posljedice ranjavanja osjeæao je èitav život no tek rješenjem Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi od 19.10.2011.godine priznato mu je svojstvo ratnog vojnog invalida VII skupine sa 50% tjelesnog ošteæenja i pravo na osobnu invalidninu u mjeseènom iznosu od 399,12 kuna, što mu je i u starosti bio i jedini prihod. Oženio se 1955. godine Matildom Geriæ, kæi Ivana i Ane, s kojom cijeli život vodi brigu i o bolesnoj sestri. Roðenjem kæeri Marine obitelj se poveæala, a poslije su došli unuci i praunuci. Cijelog života radio je na poljoprivredi, a na župskom groblju je preko dvadeset godina vodio brigu o ukopu pokojnika, bio je i preko èetrdeset godina èlan Dobrovoljnog vatrogasnog društva. Bio je èovjek istine te se s posebnom ljubavlju ukljuèio u prikupljanje podataka o prešuæenim i prešuæivanim hrvatskim žrtvama i stradanjima, kako u župi Martijanec tako i u okolici, a zahvaljujuæi sjeæanju i svjedoèenju Martina danas su na podruèju župe i terenu nizvodno od Varaždina prema Ludbregu poznata uglavnom i sva stratišta i grobišta, kao i neke lokacije na Kalniku kamo je u mladosti odlazio u nabavu drva. Ne samo da je poznavao lokacije grobišta veæ je neka i spomen križem obilježio, žrtvama pokopanim na groblju u Martijancu, u šumi u Gornjem Martijancu, a da bi se i ostala grobišta obilježila i žrtve popisale i utvrdile ukljuèio se u rad Komisije te je po njenu ukidanju i jedan od osnivaèa Društva za obilježavanje grobišta.Umro je u obiteljskoj kuæi, na blagdan sv Stjepana, 26. prosinca 2011. godine, ujutro u 2 sata. Poèivao u miru Božjem ! Nekoliko fotografija snimljenih na pogrebu u Martijancu održanog u utorak, 27. prosinca 2011. godine s poèetkom u 15,30 sati Martin Štainglin – Tini (10. 11. 1927. –  26. 12. 2011.)   Zapisao i snimio Franjo Talan, osnivaè i predsjednik Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava  osnovanog u Varaždinu 20. 09. 2000. (voditelj Istraživaèkog središta Varaždin Komisije za utvrðivanje ratnih i poratnih žrtava, od poèetka 1997. do njenog ukidanja) Za web stranicu pripremio Dragutin Šafariæ – predsjednik Povjerenstva Društva za Republiku Sloveniju – urednik projekta Pieteta

 

« Prethodna		Sljedeæa »