www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Petak, 15 Studeni 2019
 
 
ZA DOMOLJUBNE MEDIJE - U SPOMEN MARTINU TAINGLINU
Utorak, 03 Sijeanj 2012
U spomen Martinu Štainglinu (Tini),
(Lancova Vas 10. 11. 1927. – Donji Martijanec 26. 12. 2011.)  

 Na groblju u Donjem Martijancu, upi Svetog Martina i opini Donji Martijanec, koja se nalazi na dravnoj cesti D-2, izmeu Varadina i Ludbrega, a koja po teritorijalnom ustroju spada u Varadinsku upaniju i Varadinsku biskupiju, oprostila smo se u utorak, 27. prosinca od Martina Štainglina - Tine, ljubitelj istine, istraiva povijesti rodnog kraja, lana Društva za obiljeavanje grobišta ratnih i poratnih rtava Varadin i suradnika Istraivakog središta Varadinske upanije Saborske komisije za utvrivanje ratnih i poratnih rtava Drugog svjetskog rata u vrijeme dok je ona djelovala.   

Obred sprovoda vodio je vl Ivan Košuti, upnik upe Svetog Martina iz Martijanca, koji je zahvalio obitelji na brizi koju je posvetila bolesnom Martinu te mu u obiteljskoj kui omoguila primanje svete ispovijedi i o Boiu, a Martinu je zahvalio na svjedoenju, ljubavi i doprinosu koju je ugradio u istraivanje povijesti upe, obiljeavanje grobova i grobišta martijanekog podruja. Na groblju se od pokojnog Martina oprostio Aleksandar Zadravec, slijedeim rijeima:

Dragi Martine! Roeni ste 11.10.1927.godine u Lancovoj Vasi u Sloveniji od majke Alojzije i oca Martina.Vaša obitelj, Vaši najblii, rodbina, prijatelji, ali i mnogi koji su Vas poznavali kroz ivot, od milja su Vas zvali Tini. Vaš ivotni put nikada nije bilo lak. Kroz cijeli svoj ivot preuzeli ste obvezu na sebe i skrbili o teško bolesnoj sestri, zajedno sa svojom suprugom Matildom i svojom obitelji. Prerano ste se morali oprostiti od svog mlaeg brata, koji je nenadano umro i ija je smrt ostavljala traga u nastavku Vašeg ivota.

Bili ste ovjek koji je iskusio II svjetski rat i nedae koje su proizlazile iz njega i u kojem ste bili i ranjeni.
Tijekom ivota uz svog oca izuili ste kovaki zanat i bili vješt majstor u obradi drveta i kolar.
Dvadeset jednu godinu vjerno ste obavljali poziv u kojem ste brinuli o dostojnom pokopu, odnosno ispraaju ljudi sa ovoga zemaljskog svijeta. Vezano na taj poziv, preuzeli ste na sebe jednu veoma humanu zadau, koju ste obavljali dugi niz godina. Pronalazili ste grobove ljudi za koje se moda nikada ne bi saznala ni imena, a kamoli mjesta na kojem poivaju. Fascinantno je da ste svojim rukama izraivali krieve, na svojim ih leima nosili i obiljeavajui mjesto, palei im svijee, pruili i tim ljudima dostojanstvo i mir.
Preko etrdeset godina bili ste lan dobrovoljnog vatrogasnog društva. Dugi niz godina bili ste lan udruge ratnih veterana.
Iz velikog ivotnog iskustva, ali i itajui i prouavajui svjetske knjige i zapise, pisaca, povjesniara, strunjaka prošlog i ovog vremena, kroz cijeli svoj ivot, savršeno ste izgradili svoj um i postali ovjek velikog znanja.
Prouavajui povijesnu i kulturnu Hrvatsku baštinu, nesebino ste suraivali sa Varadinskim, ali i drugim Hrvatskim muzejima. Tijekom ivota zasluno ste primili mnoga velika priznanja na svim podrujima koja sam maloprije naveo.
Bili ste priznati domoljub. U zajednici i u ovom društvu upravo ste svojim velikim djelima zavrijedili poštovanje i bili izuzetno cijenjen ovjek.
Bez obzira na teak ivotni put, bolest, od poetka do kraja svoga ivota ivjeli ste pridravajui se najveih i najvrjednijih ljudskih naela.
Ove godine, zajedno sa svojom obitelji (suprugom, sestrom, kerkom, zetom, unucima, praunucima), bez obzira na tešku bolest, doekali ste i svoj posljednji Boi i time prenijeli svoju posljednju poruku.
Na Štefanje, ponosno donosite svoj kri i predajete se u Boje ruke.
Pišui ovaj govor, tisuu sam se puta zapitao, što sam izostavio? Neete mi zamjeriti, teško je pisati o ovjeku koji je napravio tolika dobra djela i svesti ih na samo jedan list papira. Bili ste mudar ovjek i znali ste za to te ste iza sebe ostavili neizbrisivi trag o svom ivotu.
U ime Vaše supruge, sestre, kerke sa obitelji, u ime moje obitelji i u moje osobno ime, ovim sam rijeima elio izraziti iskreno i posebno poštovanje prema Vama.
Martin Štainglin- Tini pokopan je na jugozapadnom dijelu groblja u Martijancu, s druge strane posljednjeg ovozemnog poivališta grob je eninih roditelja (Geri Ivan 1910. – 1992. i supruge mu Ane 1912.- 1993.). Na groblju u Donjem Martijancu još uvijek postoji kri koji je Martin sam napravio, pred 13 godina (na jesen 1998. godine), i postavio na grob rtava poubijanih u progonima vlasti i Udbe nakon Drugog svjetskog rata i tako omoguio rodbini stradalih polaganje vijenaca i paljenje svijea, a povodom blagdana Svih svetih tu vijenac poloi i izaslanstvo Opine Martijanec (dugo godina opina Martijanec, u samostalnoj Hrvatskoj poela s radom 1993. godine, djelovala je pod nazivom Donji Martijanec stoga je u dokumentima i literaturi mogue pronai oba naziva – opaska franjo talan).
Nakon sprovoda u grobnoj kuici sluena je misa zadušnica, a u uvodnom dijelu mise zadušnice, osvrui se ukuanima, rodbini, prijateljima i upljanima, vl Košuti je rekao. - Martin je svoj ovozemaljski ivot poklonio Vama svojim milim i dragima. Posebno mi je bio drag što je bio istinoljubiv, što je istraivao istinu i povijest našeg kraja, naše upne zajednice. Tu je ostavio biljeg koji e uvijek biti prisutan Martinovima zalaganjem, rtvom i mnogim odricanjima i zato ga preporuamo ovom zadušnicom Gospodinu da  ga primi meu svoje svete izabrane poput svetog Stjepana  koji je molio: Oe oprosti im jer ne znaju što ine, i kada je to molio sasuli su ga kamenjem  i on je ušao u red muenika crkve. Evo dragi Martine na taj dan svetog Stjepana Bog je primio tvoju dušu i vjerujemo da si se i ti našao meu svetima muenicima u vjenosti.

Martin Štainglin, od djetinjstva zvan Tini, sin Martina i Alojzija ro Hriberšek, roen je 10. studenoga 1927. godine u Lancovoj Vasi, a od 1940. godine ivi s roditeljima na posjedu obitelji Vueti, kod barunice Elizabete Vueti roena Rauch. Tu je uz oca izuio kovaki zanat, a bio je i vješt majstor u obradi drveta i kolar.
U toku rata partizani su uništavali prugu te su mladie koji nisu po godinama još bili za vojsku pozivani na popravljanje pruge, a potkraj 1944. godine Martin je pozvan u Hrvatsku vojsku u „asnu radnu slubu“. Odravali su eljezniku prugu u ukovcu kod Ludbrega gdje je i 10.sijenja 1945. godine ranjen u obje noge. Otpremljen je u varadinsku bolnicu gdje mu je iz lijeve noge izvaen „šrapnel“, a u desnoj nozi eljezni ostaci bombe ostali su mu do smrti. Iako još nezalijeen iz bolnice ga je zaprenim kolima potkraj rata, zamotanog u kabanicu, otpremio djed Vid te mu napravio drvene štake uz pomo kojih se kretao. Rane su zarasle, ali oteano hodanje zadralo se cijeli ivot, a posljednjih godina se i dosta pogoršalo. Posljedice ranjavanja osjeao je itav ivot no tek rješenjem Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi od 19.10.2011.godine priznato mu je svojstvo ratnog vojnog invalida VII skupine sa 50% tjelesnog ošteenja i pravo na osobnu invalidninu u mjesenom iznosu od 399,12 kuna, što mu je i u starosti bio i jedini prihod.
Oenio se 1955. godine Matildom Geri, ki Ivana i Ane, s kojom cijeli ivot vodi brigu i o bolesnoj sestri. Roenjem keri Marine obitelj se poveala, a poslije su došli unuci i praunuci. Cijelog ivota radio je na poljoprivredi, a na upskom groblju je preko dvadeset godina vodio brigu o ukopu pokojnika, bio je i preko etrdeset godina lan Dobrovoljnog vatrogasnog društva.
Bio je ovjek istine te se s posebnom ljubavlju ukljuio u prikupljanje podataka o prešuenim i prešuivanim hrvatskim rtvama i stradanjima, kako u upi Martijanec tako i u okolici, a zahvaljujui sjeanju i svjedoenju Martina danas su na podruju upe i terenu nizvodno od Varadina prema Ludbregu poznata uglavnom i sva stratišta i grobišta, kao i neke lokacije na Kalniku kamo je u mladosti odlazio u nabavu drva. Ne samo da je poznavao lokacije grobišta ve je neka i spomen kriem obiljeio, rtvama pokopanim na groblju u Martijancu, u šumi u Gornjem Martijancu, a da bi se i ostala grobišta obiljeila i rtve popisale i utvrdile ukljuio se u rad Komisije te je po njenu ukidanju i jedan od osnivaa Društva za obiljeavanje grobišta.Umro je u obiteljskoj kui, na blagdan sv Stjepana, 26. prosinca 2011. godine, ujutro u 2 sata. Poivao u miru Bojem !

Nekoliko fotografija snimljenih na pogrebu u Martijancu odranog u utorak, 27. prosinca 2011. godine s poetkom u 15,30 sati Martin Štainglin – Tini (10. 11. 1927. –  26. 12. 2011.)  















Zapisao i snimio Franjo Talan,
osniva i predsjednik Društva za obiljeavanje grobišta ratnih i poratnih rtava  osnovanog u Varadinu 20. 09. 2000. (voditelj Istraivakog središta Varadin Komisije za utvrivanje ratnih i poratnih rtava, od poetka 1997. do njenog ukidanja)

Za web stranicu pripremio Dragutin Šafari – predsjednik Povjerenstva Društva za Republiku Sloveniju – urednik projekta Pieteta



 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!