www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Srijeda, 20 Studeni 2019
 
 
PROPOVIJED BISKUPA BOGOVIA U GVOZDANSKOM
Srijeda, 18 Sijeanj 2012

Mons. dr. MILE BOGOVI: DRAVA NIJE SLUAJNA, NEGO JE IZRASLA NA KRŠANSKIM TEMELJIMA

U nedjelju 15. sijenja 2012. misno slavlje u crkvi Sv. Filipa i Jakova u Gvozdanskom je predvodio biskup gospiko-senjski mons. dr. Mile Bogovi.


Biskup Jezerinac, biskup Bogovi i biskup Koši u crkvi Sv. Filipa i Jakova, Gvozdansko 2012.

Prije javnog Isusovog nastupa pojavio se njegov pretea Ivan Krstitelj. Oko Ivana se ve okupilo veliko mnoštvo ljudi koji su ga s oduševljenjem slušali. U tu sredinu dolazi Isus. Ivan Krstitelj predstavlja ovako Isusa: „Evo Jaganjca Bojega koji odnosi grijehe svijeta" (Iv 1, 30). Ivan ne prepušta rei slušateljima da je od njega vei onaj koji za njim dolazi, t. j. Isus.
Bez sumnje da je Ivan dobro izabrao rijei za predstavljanje Isusa. On ga usporeuje s janjetom koje odnosi, oprašta, oduzima grijehe svijeta. Uvjeren sam da nam to Ivanovo proroštvo pomae da još bolje shvatimo kako dogaaj iz 1578. u Gvozdanskom, tako i 20. godišnjicu priznanja samostalne hrvatske drave. Zar nisu i branitelji Gvozdanskog bili nemone rtve, poput janjaca? Zar nije u temelje samostalne hrvatske drave pred 20. godina postavljeno pomirenje i praštanje?


Gvozdansko i obrana Hrvatske.
Branitelji Gvozdanskoga i drugih naših gradova i utvrda u 15. i 16. stoljeu osjeali su se doista kao nezaštieni jaganjci koje se nemilosrdno rtvuje. Znam da vam je svima poznat dogaaj od 13. sijenja 1578. godine. No, ono što je posebno vrijedno, treba eše ponavljati, drati na pameti. Zbog toga ponavljamo esto Ivanove rijei: „Evo jaganjac Boji...". Iz slinih razloga valja esto ponoviti i taj dogaaj iz 1578. jer je on po istoi rtve i ljubavi bez premca, ne samo u našoj povijesti.

U usporedbi s velikom turskom silom, šaica branitelja tri mjeseca je odolijevala branei opkoljeno Gvozdansko. Nisu prihvatili tri ponude za predajom. Mogli su time spasiti ivote, a da im nitko ozbiljan ne bi smio prigovoriti. Ponestalo im je hrane, pia, municije i mnogoga drugoga, ali nije ponestalo spremnosti da brane svoj grad, svoj narod, svoju domovinu do zadnjih snaga, do zadnjeg izdisaja. Kada Turin više nije primijetio nikakav otpor, ušao je u grad i našao smrznute branitelje na njihovim poloajima. Ostao je zadivljen. Zadivljeni smo i mi. Zato smo i došli danas da to svoje divljenje i svoju zahvalnost izrazimo. ao nam je što je to velejunaštvo premalo prisutno u svijesti hrvatskoga naroda. Mi koji smo danas ovdje trebamo obeati da emo poruku tog dogaaja širiti u svom narodu. Branitelji Gvozdanskog su bili doista nemoni i nezaštieni kao janjci pred vukovima.

Janje simbol nenasilja. Janje je u Starom zavjetu poznato kao najiša rtva. Inae, nad njime se vrši naješe nasilje, ubija ga se i kolje. Ono pak ne ini niti moe initi nasilje nad nikim. Ono je slika nevinog ovjeka koji trpi nasilje. Što to onda Ivan ve na poetku javnog djelovanja prorokuje za Isusa: da e biti rtva, rtva koja nee nikome nanijeti silu, ali e nad njim biti vršeno i izvršeno nasilje? I nije se Ivan prevario u svom proroštvu. I neki starozavjetni pravednici bili su izloeni nasilju, iako nisu ništa skrivili (Jr 20, 8). No ono što nas hrabri i gaji našu nadu jest da e na koncu taj „jaganjac Boji" pobijediti. Kao što su idovi po rtvi janjeta bili osloboeni od egipatskog ropstva, tako e svijet po rtvi „jaganjca Bojega" biti osloboen ropstva grijeha i smrti. Naime, u zadnjoj knjizi Sv. pisma, Otkrivanju ili Apokalipsi, predstavljeno je janje kao konani pobjednik kojemu se klanjaju sve nebeske sile. To je snana poruka svakom kršaninu i ovjeku, da nee pobijediti nasilnici, nego oni koji su bili njihove rtve. To izraavaju i one rijei koje izgovara sveenik kad uzme hostiju i pozove vjernike: „Evo jaganjca Bojega... Blago onima koji su pozvani na gozbu Jaganjevu!"

Iz svega reenoga moemo vidjeti što je zapravo elio Ivan rei kada je Isusa nazvao jaganjcem Bojim. Isus doista nee nad nikim vršiti nasilje, a nad njim e biti izvršeno nasilje kao na janjetu.

Branitelj nemonih. Ono što nas dodatno mui jest da je i Isus i svojim sljedbenicima poruio da e im se slino dogaati, jer ih šalje kao „janjce meu vukove" (Lk 10, 3). Mnogi e primijetiti: Pa to je ono što nas vjernike neprestano stavlja meu gubitnike; gura nas se u poloaj nemonika pred monima, uvijek se od nas trai da budemo rtva napadaa i nasilnika. Nisu rijetki takvi prigovori. Zato se valja ozbiljno zapitati: Na koji nain Bog štiti svoje vjernike?

Pa Isus je obeao da nas nee ostaviti siroad (Iv 15, 18). Poslat e nam svoga Duha. Znakovito je da Isus Duha Svetoga naziva Braniteljem. Znamo što znai rije branitelj. Njegova zadaa je braniti one koji su ugroeni, napadnuti. Zato je biti branitelj uzvišena sluba i uloga. Mi, dakle, imamo branitelja, koji e nas braniti u našim nemoima i koji e nas uvesti u svu istinu. Taj Branitelj je Boja ljubav, što znai da je ljubav dostatno kršaninovo oruje, s kojim se on uspješno bori za svoj ivot i za svoje spasenje. Dakako, povjerovati da se tim putem moe ivot sauvati i obraniti, moe samo vjernik, onaj koje je upoznao Isusa Krista. To ne moe shvatiti ni ateist ni agnostik. Nemojmo od njih to ni oekivati! Tu istinu trebamo u svijetu mi svjedoiti da ona i drugima bude shvatljiva. Prisutnost Bojega Duha u svijetu je braniteljska koja ga brani i pomae mu na putu uzdizanja prema vjenom zajedništvu u Presvetom Trojstvu.

Ipak mi se ini da tu treba dodati da se ni kršanin ne treba pasivno predati na milost i nemilost tuem nasilju. Isus je rekao da je on pastir Dobri koji brani svoje ovce, koji je za njih spreman i poginuti, branei ih. I mi trebamo initi jednako. A pastir ima štap u ruci. Ne nosi ga samo da se podbaa na nj, nego da njime udara napadaa, da stvarno brani svoje stado. I to kraja. Nije on tu da brani samo sebe i svoje interese. On brani druge. Kada kršanin sredstvima koja su mu na raspolaganju brani nevino napadnutoga, svoju obitelj, svoj narod, svoju domovinu, time ne samo da nije povrijeena kršanska ljubav nego je ona time upravo posvjedoena. To je ljubav prema ugroenome, prema nemonome. To ne vrijedi samo za obranu u ratu kada se brani ratnim sredstvima. Ima napada i u miru, raznim drugim sredstvima. Zar ne, brao i sestre, da se u našoj sredini dogaa i ne samo preko medija - napad na nevine ljude, a da napadnuti mnogo puta nisu vidjeli u nama spremnost da ih branimo? Mi smo duni stati u obranu nevino optuenih. Ne smijemo rei da se to nas ne tie. Ali uvijek se treba uvati da mrnja, a ne ljubav, ne postane pogonska snaga našeg djelovanja jer im se ona ukljui ovjek postane napada.

Zar nam se danas u braniteljima Gvozdanskog ne prua najljepši primjer takva svjedoanstva? Nisu branitelji drali cvijee u rukama, ali jednako tako nisu do kraja ostali u tvravi zato što su nekoga mrzili, nego zato što su ljubili svoje ugroene i nezaštiene obitelji, svoje mještane, svoj narod, svoju domovinu. Ljubav prema njima davala im je snagu da ostanu do kraja na svojim braniteljskim poloajima. Nisu je branei povrijedili nego posvjedoili.

 Opraštanje. A što nam poruuje reenica: „Evo jaganjac Boji koji oduzima grijehe svijeta"? U meni i u tebi, brate i sestro, ima grijeha. Nismo potpuno isti. Trebamo se toga osloboditi. U svijetu ima mnogo grijeha: mrnje, osvete, lai i mnogih drugih grijeha, bez obzira kako ih netko zvao. Sin Boji nije došao da svijet optui i osudi, nego da ga spasi. Zato Ivan kae za Isusa da je „jaganjac Boji koji oduzima grijehe svijeta". To oduzimanje grijeha, praštanje po janjetu ve je predoznaeno u rtvi janjeta kojom su idovi osloboeni iz egipatskog ropstva u koje su dospjeli upravo zbog svojih grijeha. Da bi se ljudi oslobodili od grijeha, prinošene su rtve okajnice. Sve su te rtve imale za cilj opraštanje grijehe, ali nisu sve bile jednake. Kristova nevina rtva ima snagu oistiti svaki grijeh poinjen od poetka svijeta do kraja svijeta. Svaki tvoj i svaki moj! Ona to ima zbog toga što je bila ista, nevina, bez ikakve mane grijeha (mrnje, neprijateljstva i sl.) ispunjena ljubavlju prema svakome. To mi ispovijedamo u svakoj misi najprije trostrukim poklikom: Jaganje Boji koji oduzimaš grijehe svijeta, a zatim i rijeima kojima sveenik poziva vjernike na priest: Evo jaganjca Bojega, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta!

Tuitelji. Duh ovoga svijeta nije sklon opraštanju, oduzimanju grijeha, nego tuenju i kanjavanju. U jednoj anketi osoba godine u Hrvatskoj je dravni tuitelj. To da tuitelj ima vanu rije nakon ratnih operacija, bilo bi razumljivo, ali nakon toliko godina mira, to nije normalno. Ne ulazim ovdje u prosudbu kako on obavlja svoju dunost, nego istiem injenicu da je tuilaštvo, optuivanje i kanjavanje u Hrvatskoj dobilo tako istaknuto mjesto: ispred Crkve, znanosti, umjetnosti, kulture, gospodarstva. U nas je stalno na sceni montiranje optunica i ekanje osude kao da se u tim okvirima odvija ivot našega naroda. Tom sustavu krivnja je kruh svagdanji kojim se on hrani.

Tom mentalitetu optuivanja trebamo nametnuti Kristov projekt spašavanja, opraštanja, pomaganja svijeta i ovjeka. To treba uiniti prisutnim i djelatnim u Hrvatskoj. Tko je prvi pozvan da se toga prihvati nego Crkva i kršani!? Nemojmo se poistovjeivati svijetu jer on ne razumije ni što je grijeh niti što je oproštenje.
Mi kršani ne smijemo biti oni koji sude svijetu, nego koji donose spasenje. Ne smijemo postati kritiari koji od drugih trae da ine što mi ne radimo. Nemojmo oekivati da agnostici i nevjernici shvate bolje što je ovom svijetu potrebno nego mi kršani. Oni nemaju viši kriterij od javnog mišljenja. Mi imamo Isusa Krista. Mi trebamo biti sol ove hrvatske zemlje, kvasac i svijetlo ovome hrvatskom narodu. Kritizirati samo druge što Hrvatsku ne vode prema boljemu, znailo bi da mi elimo skinuti sa sebe odgovornost, da ne vjerujemo da smo mi snagom svoje vjere u stanju uiniti ono što drugi niti mogu niti razumiju.

Kad sam se nakon dugo vremena našao 1992. u Karlovcu s jednom svojom susjedom, priala mi je što je sve doivjela u Slunju prije povlaenja, kako su naše progonili na putu prema sigurnijim krajevima. Na koncu sam je pitao što misli o progoniteljima i osuuje li ih. Ona me je malo udno pogledala što ja kao sveenik postavljam takvo pitanje i odgovorila mi: „Ja sam rekla kako sam ja to doivjela, a nije moje nekoga suditi. To pripada Bogu. Ja se ponašam onako kako sam u crkvi i u obitelji slušala da se treba ponašati. Ne znam jesu li oni imali prilike nešto slino uti." Dobro je razumjela Isusove rijei: „Ne osuujte i neete biti osueni" (Lk 6, 37). Bila je otvorena za Boji put opraštanja koji je Ivan navijestio kada je predstavio Isusa rijeima: „Evo jaganjca Bojega koji odnosi grijehe svijeta!"

Zakljuak. Kada je Ivan Krstitelj predstavio Isusa kao jaganjca koji odnosi grijehe svijeta (sa svijete, s ljudi), prorekao mu je tunu sudbinu da e poput nevinog janjeta postati rtva nasilja. No, isus je ispunjavajui to Ivanovo proroštvo objavio svijetu da je trpljenje nevine rtve najmonija snaga spašavanja ovjeka i svijeta. To je snaga koja moe ovjeka osloboditi od svakog grijeha i konano od smrti, odnosno darovati mu vjenost u Bogu. Zato su kršani znali cijeniti nevine rtve; njih su uzimali za svoje uzore i njima su se preporuivali.
Mi u svojoj prošlosti imamo mnogo takvih uzora. Trebamo ih bolje upoznati i s njima se ponositi. Neke od njih Crkva je proglasila svetim muenicima. No taj naslov s pravom pripada i mnogim drugima koji nisu slubeno proglašeni a koji su svoje ivote izloili i zaloili zato da bi drugi mogli ivjeti. Svima njima izgradili smo CHM. Meu njima kao uzor mueništva i velejunaštva danas s ponosom u duši istiemo muenike u Gvozdanskom. Neka spomen na njih bude trajno u sjeanju hrvatskog naroda. Vjerujemo da ih je Gospodin nagradio i uveo u svoj mir. Vjerujemo takoer da je i njihova rtva po Kristu priskrbila nam oproštenje mnogih grijeha koje smo kao narod poinili. Zahvaljujemo danas na godišnjicu meunarodnog priznanja Hrvatske Drave što smo u vrijeme njezinog nastanka, iako smo tada izgledali nemoni poput rtvenog jaganjca, svoju dravu postavili na kršanskim temeljima pomirenja i praštanja. Ponosni smo i na njezinu uspostavu i na takve njezine temelje. To doista ne trebamo zahvaliti tek nekom sluajnom raspoloenju nego zdravim kršanskim korijenima koji su hranjeni zaslugama brojnih nevinih rtava kao što su bile i one u Gvozdanskom 13. sijenja 1578. godine.

biskup gospiko-senjski mons. dr. Mile Bogovi

Fotografije: Lj. Škrinjar

 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!