www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Utorak, 28 Sijeanj 2020
 
 
MILE BOGOVI: LJUDI KOJI NE ELE UTI NE MOGU OBNAATI VISOKE FUNKCIJE
Utorak, 28 Veljaa 2012

http://www.hkv.hr/izdvojeno/reportae/ostali-autori/10780-mile-bogovi-hrvatske-rtve-i-muenici-zasluuju-potovanje.html

Ponedjeljak, 27. veljae 2012.


KORIZMENO HODOAŠE U CRKVU HRVATSKIH MUENIKA


 Gospiko-senjska biskupija ove godine poela je s korizmenim hodoašima u Crkvu hrvatskih muenika. Dosada su ta hodoaša išla u gospiku katedralu. Naime, pred deset godina, tonije 6. travnja 2002., dogovorom izmeu gospiko-senjskog biskupa i predsjednika Hrvatskog sabora, krenula je inicijativa za izgradnju CHM. Juer je hodoastio gospiki dekanat. Prije sv. mise bio je krini put. Zbog snijega nije se moglo ii s Krbavskog polja nego je pobonost obavljena na postajama oko Svetišta, a završetak je bio u Memorijalnom parku pred Vukovarskim kriem.
Misu je u crkvi, pred više stotina hodoasnika, predvodio biskup Mile Bogovi zajedno sa sveenicima gospikog dekanata. U svojoj propovijedi Biskup se osvrnuo i na plan aktualne vlasti da se Ured za pronalaenje, obiljeavanje i odravanje grobova rtava komunistikih zloina nakon Drugog svjetskog rata, kojem je on lan Upravnog vijea, dodijeli sudbina bivše Saborske komisije za rtve rata, tj. da prestane raditi u zakonski propisanim okvirima.
Podsjeamo, Ured je osnovan tek prošle godine, nakon etiri godine priprema, Zakonom o pronalaenju, obiljeavanju i odravanju grobova rtava komunistikih zloina nakon II. svjetskog rata, a uz suglasnost tada oporbenog SDP-a. U prvobitnom sastavu Upravnog vijea Ureda bili su predvieni dr. Andrija Hebrang, koji bi mu predsjedavao i koji je kasnije ponudio ostavku ako se tako moe spasiti nezavisnost Ureda, Stjepan Adani iz Ministarstva branitelja, Mato Bilonji iz Odbora za ratne veterane, Zdravko Dizdar iz Hrvatskog instituta za povijest, Branko Kincl kojega je predloio HAZU, zatim biskup gospiko-senjski Mile Bogovi kako smo ve rekli, Snjeana Ivanovi na prijedlog Hrvatskog dravnog arhiva i Dubravka Horvat po prijedlogu Hrvatskog crvenog kria.


Meu ostalim Biskup je rekao:

„CHM je jaki poticaj da se na ovim prostorima pone graditi zajedništvo oko stradalnika, muenika, a ne oko pobjednika i muitelja. Tom idejom smo se nosili kada smo ovdje, na mjestu velike nacionalne tragedije, zapoeli graditi CHM. Vjerujemo da e naše rtve doprinijeti jaanju našeg zajedništva. Ne vjerujemo, naime, da e se na ovim prostorima, u mladoj hrvatskoj dravi, zajedništvo moi izgraivati stavljanjem u prvi plan muitelje, bez obzira bio on ratni pobjednik ili gubitnik, jer bismo u protivnom stvarali prikladan okvir za mrnju. Biti obuzet muiteljem, znai otvarati se mrnji i osveti. Zajedništvo e se moi izgraivati samo ako u prvi plan stavimo stradalnike, bez obzira koji oni bili, i da im izrazimo poštovanje. U tom smislu trebamo uiniti snaan zaokret u odnosu na našu prošlost. zato smo, u skladu s praksom i zadaom Crkve, krenuli na izgradnju svetišta na ast muenicima.

Taj govor o poštivanju rtava ujan je na ovom brdu jer o njemu govori ne samo naziv crkve nego i svaki njezin dio i njezino okruenje. S ovoga brda taj se govor nadaleko proširio, a nastojat emo da on nadjaa govor o pobjednicima i muiteljima. Ne treba ivjeti u iluziji da e taj nain mišljenja biti od svih i brzo prihvaen. Ima i danas pojedinaca i skupina koji i dalje poniavaju rtve nijeui im pravo na ime i na grob. I danas se koristi instrumentima vlasti da se uguši ozakonjena inicijativa da se pronau, obiljee i uvaju grobišta rtava komunistikog terora. Ne e se te rtve danas nazivati rijeima njihovih ubojica: da su uši, gnjide, štakori, štetoine koje treba bez milosra uništiti, koje ne mogu imati ljudska prava, pa ni pravo na ljudski pokop. Takve rijei se danas nee uti, ali zašto se do sada prema ostacima tih rtava stvarno odnosi kao da nije rije o ljudima, kao da su ih njihovi ubojice ispravno nazvali. No, vjerujemo da e odgovorni prepoznati u tim rtvama ljude i da e u tom smislu i odnositi se prema njima.

Trebamo, naime, biti strpljivi jer bivši povlašteni sloj društva i njihovi gojenci, ljudi koji su se ljuljali na granama nepravedne i nasilne vlasti, teško shvaaju ljudska prava onih nad kojima su imali pravo vršiti „diktaturu proletarijata". Sve je ujniji krik nevinih rtava koji je nasilno prekinut u nekoj od brojnih jama i o kojemu se nije smjelo priati. Doista treba biti potpuno gluh pa da se ti krikovi ne uju. Znamo da je uvijek bilo gluhih ljudi, ali nije ih mudro postavljati na mjesto gdje je sluh vaan."

Nakon priesti blagoslovljeno je novo svetohranište. Svetohranište je izradila zlatarska radionica Arredi sacri Bartoncello Poianella di Bressavido kraj Vicence (Italija). Projektno rješenje izradila je marijana Koai prema naputcima Radoslava Buania. Svetohranište je dar Mare i Dragutina Pavlinovia iz Livna. Biskup je darovateljima i projektantima uruio zahvalnicu i zadrao se s njima u razgovoru oko nastavka ureenja Svetišta.

Cjelovita homilija biskupa dr. Mile Bogovia

 Pozdravljam vas brao sveenici i vjernici gospikog dekanata na prvom korizmenom hodoašu u Crkvu hrvatskih muenika.
Odluili smo da na mjesto hodoaša u gospiku katedrali, u koju smo hodoastili deset godina, bar jedan petogodišnji ciklus hodoastimo u ovu crkvu koja je plod desetgodišnjeg rada naše Biskupije ali i svih Hrvata katolika. Naime, 6. travnja 2002. dogovorom izmeu gospiko-senjskog biskupa i predsjednika Hrvatskog sabora krenula je inicijativa za izgradnju CHM. Nije mi poznato da je na našim prostorima pri gradnji neke crkve sudjelovao tako široki i organizirani krug vjernika Hrvata. Preostaje nam još veliki posao da zaponu i da se ustale hodoaša sa svih strana otkuda su dolazile podrške, materijalne i moralne, za izgradnju CHM. Zapoinjemo s hodoašem naše Biskupije jer je crkva na našem podruju i jer je odavde krenula inicijativa i odavde je izgradnja imala najjau podršku.

Kako je na našem podruju mogla nastati i ostvariti se ideja crkve svih hrvatskih muenika. Ovaj prostor simbol je hrvatskih stradanja, a nalazi se u i u zemljopisnom središtu hrvatske drave. Ovdje se odigrala 9. rujna 1493. Krbavska bitka, najvea tragedija hrvatskog naroda prije Bleiburga i krinih putova prošlog stoljea. Na ovim prostorima nakon Krbavske bitke promijenjen je govor, primijenjeni su nazivi mjesta, rijeka i gora jer je prethodno stanovništvo uništeno ili prognano. Nije tko imao uvati ni govor ni spomenute nazive.

CHM je jaki poticaj da se na ovim prostorima pone graditi zajedništvo oko stradalnika, muenika, a ne oko pobjednika i muitelja. Bog je htio da se zajedništvo cijeloga svijeta izgrauje na slavlju uzvišene Kristove rtve. Proslava te rtve u središtu je svakog misnog slavlja. Crkva je u svojoj povijesti jaala pridruujui Kristovoj rtvi muenike rtve svojih lanova. U prvi plan nisu stavljani muitelji nego njihove rtve.

Tom idejom smo se nosili kada smo ovdje, na mjestu velike nacionalne tragedije, zapoeli graditi CHM. Vjerujemo da e naše rtve doprinijeti jaanju našeg zajedništva. Ne vjerujemo, naime, da e se na ovim prostorima, u mladoj hrvatskoj dravi, zajedništvo moi izgraivati stavljanjem u prvi plan muitelje, bez obzira bio on ratni pobjednik ili gubitnik, jer bismo u protivnom stvarali prikladan okvir za mrnju. Biti obuzet muiteljem, znai otvarati se mrnji i osveti. Zajedništvo e se moi izgraivati samo ako u prvi plan stavimo stradalnike, bez obzira koji oni bili, i da im izrazimo poštovanje. U tom smislu trebamo uiniti snaan zaokret u odnosu na našu prošlost. zato smo, u skladu s praksom i zadaom Crkve, krenuli na izgradnju svetišta na ast muenicima.

Taj govor o poštivanju rtava ujan je na ovom brdu jer o njemu govori ne samo naziv crkve nego i svaki njezin dio i njezino okruenje. S ovoga brda taj se govor nadaleko proširio, a nastojat emo da on nadjaa govor o pobjednicima i muiteljima. Ne treba ivjeti u iluziji da e taj nain mišljenja biti od svih i brzo prihvaen. Ima i danas pojedinaca i skupina koji i dalje poniavaju rtve nijeui im pravo na ime i na grob. I danas se koristi instrumentima vlasti da se uguši ozakonjena inicijativa da se pronau, obiljee i uvaju grobišta rtava komunistikog terora. Nee se te rtve danas nazivati rijeima njihovih ubojica: da su uši, gnjide, štakori, štetoine koje treba bez milosra uništiti, koje ne mogu imati ljudska prava, pa ni pravo na ljudski pokop. Takve rijei se danas nee uti, ali zašto se do sada prema ostacima tih rtava stvarno odnosi kao da nije rije o ljudima, kao da su ih njihovi ubojice ispravno nazvali. No, vjerujemo da e odgovorni prepoznati u tim rtvama ljude i da e u tom smislu i odnositi se prema njima.
Trebamo, naime, biti strpljivi jer bivši povlašteni sloj društva i njihovi gojenci, ljudi koji su se ljuljali na granama nepravedne i nasilne vlasti, teško shvaaju ljudska prava onih nad kojima su imali pravo vršiti „diktaturu proletarijata". Sve je ujniji krik nevinih rtava koji je nasilno prekinut u nekoj od brojnih jama i o kojemu se nije smjelo priati. Doista treba biti potpuno gluh pa da se ti krikovi ne uju. Znamo da je uvijek bilo gluhih ljudi, ali nije ih mudro postavljati na mjesto gdje je sluh vaan.
Naš dekanat je stolni dekanat. To znai da je prvi meu njih pet jer je u središtu Biskupije. Površinom je vei od nekih naših biskupija, a po broju vjernika nije mnogo vei od nekih upa u Zagrebu. No, kako rekoh, on je znaajan jer je u zemljopisnom središtu Hrvatske, a imat e i nacionalno svetište na svom podruju. U nedavno objavljenoj knjiici itamo da na našem podruju ima više masovnih grobnica u kojem su baene rtve Drugog svjetskog rata i poraa a do danas im nije izraen ljudski pijetet i ljudsko poštovanje. Da spomenemo neke: Brotnja, Vrace kraj Graaca, Golubinjaa, Rudopolje, Štikada, Mušaluk, ani gaj, Naalost, to nije sve što pokazuju otkria grobišta masovnih pogubljenja u Kosinju i okolici. Loš je znak što se ljudi još i danas boje o tome govoriti. Crkva u Hrvata je pokrenula akciju da se u svim biskupijama istrae mueniki znakovi tih stradanja.

Nalazimo se u Godini vjere i upne kateheze. Crkva osjea poteškoe u navještaju vjere suvremenom ovjeku i u prenošenju vjere na mlae naraštaje. Zato se govori o „novoj evangelizaciji", o poticajima da to bolje inimo. Papa Benedikt XVI. zacijelo osjea na tom podruju svojevrsnu krizu pa je proglasio Godinu vjere. Mi u našoj Biskupiji uz tu godinu i dalje nastavljamo s Godinom upne kateheze. Povodom Godine vjere i upne kateheze uputio sam svim sveenicima i vjernicima svoju korizmenu poslanicu koju ete imati u rukama idue nedjelje.
Današnja Sluba rijei govori o kušnji odnosno napasti. ovjek bi htio biti ono što nije i postii cilj na nain kako se to ne postie. U tome je izvor njegovih kušnji i napasti. Potrebno je, dakle, upoznati istinu o ovjeku, o njegovim mogunostima i ogranienjima. Ulazimo u vrijeme u kojemu se treba suoiti s istinom da smo sami po sebi pepeo, ne moemo od onoga što od sebe imamo oekivati da budemo nešto veliko. No, mi ipak nismo bezvrijedni jer je Drugi (Bog) udahnuo ivot u naš pepeo i njemu trebamo biti za to zahvalni. O tome nam govori i ona slika o stvaranju ovjeka kada je Bog napravio ovjeka „od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah ivota" (Post 2, 7). ivot, dakle, ovjek nije dobio od praha zemaljskog, od sebe, nego mu ga je Bog udahnuo, on ga je primio od drugoga (Drugoga).
Bog je stvorio ovjeka i obdario ga mnogim dobroinstvima. Kaemo da je prvi ovjek sagriješio iz oholosti, ali rijetko kada se protumai što to znai. Oholost je napuhivanje svoje vanosti preko stvarnih granica, do te mjere kao da za sve što pojedinac jest i ima ne treba biti zahvalan nikome izvan sebe, niti se pri odluivanju treba obazirati na ikoga drugoga. Ohol ovjek svojim stavom eli rei: Za ono što jesam, što imam, što znam, ne trebam rei hvala nikome. U svakom asu slobodan sam opredijeliti kako se meni svia!
To je napuhivanje. To je la. To je oholost. Sjeti se ovjee da si prah! Da se povue ono što si dobio izvan sebe, od Drugoga, od drugih, vratio bi se opet u prah.
Trajna je napast za ovjeka da se on igra Boga. Sve ovisi o meni. Napasnik ne napušta ovjeka ni u jednom trenutku i stalno ga u tu la uvjerava, nastojei skloniti ovjeka da ne bude nikome zahvalan i da se u donošenju odluka ne treba na nikoga obazirati.

Zašto Bog nije oslobodio ovjeka od tih kušnji i napasti? Zašto je dopustio da i sam Krist bude stavljen u tu kušnju?
Sveti Augustin u današnjem itanju asoslova daje nam na to odgovor:
„ivot naš na ovom hodoasnikom putovanju ne moe biti bez kušnje. Rast naš ostvaruje se kroz kušnje. Nitko sebe ne poznaje ako nije kušan. Nitko ne moe biti okrunjen ako nije pobijedio. Nitko ne moe pobijediti ako se nije borio. A nitko se ne moe boriti ako nema neprijatelja i napasti."
Pred nama je korizma. neka to bude plodno vrijeme u kojemu emo uz Boju pomo nadvladati brojne kušnje. Tada e one pridonijeti našem rastu kao ljudi i kao kršana.
Zahvaljujem dekanu i vašim upnicima na trudu i radu na svojim mjestima. Posebno hvala udbinskom upniku koji je ujedno i uvar ovog Svetišta. Nije danas lako biti sveenik. Zahvaljujem sveenicima i na tome što su vas doveli ovamo na ovaj susret u Crkvi hrvatskih muenika. Budite uvjereni da uz Boju pomo sve naše kušnje moemo pretvoriti u naše pobjede.
Bog vam u tome bio na pomoi i sveti hrvatski muenici. Amen.

Poniavanje rtava

Ima i danas pojedinaca i skupina koji i dalje poniavaju rtve nijeui im pravo na ime i na grob. I danas se koristi instrumentima vlasti da se uguši ozakonjena inicijativa da se pronau, obiljee i uvaju grobišta rtava komunistikog terora. Nee se te rtve danas nazivati rijeima njihovih ubojica: da su uši, gnjide, štakori, štetoine koje treba bez milosra uništiti, koje ne mogu imati ljudska prava, pa ni pravo na ljudski pokop. Takve rijei se danas nee uti, ali zašto se do sada prema ostacima tih rtava stvarno odnosi kao da nije rije o ljudima, kao da su ih njihovi ubojice ispravno nazvali


Neizvjesna sudbina Ureda

U svojoj propovijedi Biskup se osvrnuo i na plan aktualne vlasti da se Ured za pronalaenje, obiljeavanje i odravanje grobova rtava komunistikih zloina nakon Drugog svjetskog rata dodijeli sudbina bivše Saborske komisije za rtve rata, tj. da prestane raditi u zakonski propisanim okvirima.

 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!