www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Srijeda, 01 Travanj 2020
 
 
U HRVATSKOJ BILE I OSTALE STRAE GENERALA DRAE
Nedjelja, 25 Oujak 2012
http://www.dnevno.hr/kolumne/josip_jurcevic/pocetnici/634798.html

U HRVATSKOJ BILE I OSTALE STRAE GENERALA DRAE
(Po)etnici

Nakon kapitulacije Italije (08. 09. 1943. g.) u nizu gradova i mjesta june Hrvatske – Šibeniku, Trogiru, Kaštelima, Splitu, Makarskoj itd. - Hrvati su ustrojavali i u velikom broju dragovoljno ulazili u etnike postrojbe.

Subota, 24.03.2012 11:35

 Nekoliko puta svake godine vrh vladajue i tzv. oporbene upravljake elite samostalne i neovisne drave RH odlazi na javna okultna etnika i komunistika sijela, koja su u suprotnosti s interesima hrvatske drave, demokracije i zdravog razuma. Taj in upravljakih elita hrvatskoj se javnosti predstavlja i tumai na krajnje površan, prenaivan nain. Navodno, to – jednostavno i bez obrazloenja - mora biti, jer jedino „tako funkcionira svijet“. Navodno „naši“ to ine kao „fintu“, protivno svojoj volji i uvjerenjima te to nema nekih dubljih temelja, interesa i svrhe.

Na tome tragu, proteklih dana se u hrvatskoj javnosti svom estinom lome koplja glede sudskog postupka kojim se u Srbiji rehabilitira etniki voa Dragoljub (Draa ili ia) Mihailovi. U manipulativnom oblikovanju lomljenja kopalja sudjeluju mnogobrojni; od medijskih kolumnista i komentatora, preko nezaobilaznih politiara, do znanstvenika i knjievnika.

Sukobi i oko ove teme veoma brzo ulaze u podruje usijanja te svekolika opljakana i izgladnjela hrvatska javnost biva uvuena u još jednu crno-bijelu zasljepljujuu i izgubljenu navijaku bitku. Što se o temi više javno piše i govori, to se više poveava razina neznanja i neosvještenosti hrvatskog društva.

U takvoj javnoj bitki svi sudionici do posljednje kapi krvi ratuju za svoju stranu, ne propitujui se jesu li na pravoj strani, tj. je li ta njihova strana zaista njihova?
Zbog svega toga, nije preporuljivo u Hrvatskoj se previše uzbuivati, jer to prvenstveno nije dobro za zdravlje: fiziko i duhovno. Pogotovo to nije dobro u još jednoj galopirajuoj gospodarskoj, egzistencijalnoj i drugaijoj krizi u koju u Hrvatskoj tek ulazimo.

Naime, u ovoj predstavi zamagljivanja stvarnosti sve je ve vieno ili veoma slino onome što je bilo i sredinom 1980-ih godina, u drugojugoslavenskim okolnostima. Kako ne bismo ni vidjeli kuda idemo niti znali tko smo, usisava nas se u vrtlog još jedne površne i bezvezne igre, bez ikakvog kruha. Nekada davno, barem je bilo kruha i igara. Ali valjda svaki napredak nosi nešto novoga.

Stoga se ovdje nee ponavljati opepoznati i površni refreni o zloinima koje je etništvo poinilo u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, nego e se naznaiti javno nespominjane povijesne injenice i pozadine te aktualni i budui kontinuiteti i znaenja.

Savezniki ratni hvalospjevi etnicima i Drai

Dragoljub Mihailovi je u mladosti bio odlian uenik, i u gimnaziji i u glazbenoj školi, a potom je upisao vojnu akademiju te je sudjelovao u Balkanskim ratovima (1912. i 1913. g.), u kojima je najprije odlikovan srebrnom, a potom i zlatnom medaljom za hrabrost.

No, Draa je u srbijansku stvarnu i mitsku povijest ušao u Drugom svjetskom ratu, jer je bio voa etnikog politikog i vojnog pokreta, koji je tipinom zloinakom metodologijom nastojao ostvariti velikosrbijanske ciljeve. Meutim, Draina i etnika ratna i sadašnja rehabilitacijska pria nije nimalo jednostavna; u srbijanskom, meunarodnom, hrvatskom i bosanskohercegovakom kontekstu.

Ve 1941. g. Draa je osnovao vojsku pod nazivom „etniki odredi jugoslovenske vojske“ i politiko tijelo „ Centralni nacionalni komitet“, što je zajedno inilo tzv. „Ravnogorski pokret“. Zbog brzog razvoja pokreta i interesa koji su se od njega oekivali, u listopadu 1941. kod Mihailovia je došla i ostala vojna misija V. Britanije, a mjesec dana kasnije predsjednik izbjeglike vlade prve Jugoslavije (D. Simovi) unaprijedio je Mihailovia u in generala.

U meuvremenu, voeni su intenzivni pregovori izmeu partizana i etnika te je osnovana i zajednika komisija. Tada (1941. g.) najmanje dva puta su se osobno sastali Mihailovi i Tito, no do trajnog dogovora nije došlo, jer je svaki od njih htio sebe i svoje ciljeve nametnuti drugom. Mihailovi je tada od Tita zatraio i iz partizanske tvornice dobio 500 pušaka i streljivo za etnike.

Zanimljivo je što je prije nekoliko godina Jovanka Broz izjavila beogradskim novinama da su se na njenu inicijativu Tito i Draa dva puta našli i na prostoru Hrvatske, te da su tada njih dvojica „priali i spavali jedan pored drugog na prostirkama od slame“.

Poetkom 1942. g. izbjeglika vlada prve Jugoslavije i kralj Petar 2. (koji su boravili u Londonu) imenovali su Mihailovia „ministrom vojske, mornarice i vazduhoplovstva“, a etnike su proglasili „Jugoslovenskom vojskom u otadbini“. Cijelo ovo vrijeme britanski i ameriki mediji su uestalo objavljivali goleme hvalospjeve o junaštvu etnika i Drae, a u svibnju 1942. g. poznati ameriki asopis „Time“ preko cijele naslovnice objavio je sliku D. Mihailovia i proglasio ga "najveim partizanskim ratnikom Europe".

Potrebno je naglasiti da se tada i Sovjetski savez (radi svojih interesa) odnosio savezniki prema izbjeglikoj jugoslavenskoj vladi i etnicima, te da je stoga krajem 1942. g. sprijeio Tita i partiju da svoj AVNOJ proglase skupštinom.

U kolovozu 1942. g. etnici su, nakon serije zloina, izvršili i zastrašujui pokolj nekoliko tisua muslimanskog stanovništva u Foi, a protuudar vojske NDH sprijeile su talijanske postrojbe. U oujku 1943. g. etnici – zajedno s njemakom, talijanskom i hrvatskom vojskom – sudjeluju u sukobu protiv partizana na Neretvi.

U svibnju 1943. g. u etniki štab stie i prva vojna misija SAD-a, a iste godine u SAD-u je snimljen hvalospjevni igrani film „etnici – borbena gerila“.

etnici i Draa u ratnom raspletu

No, rasplet vojnih i politikih dogaaja - meunarodnih i na jugoslavenskom prostoru – nije išao u prilog etnikom pokretu. Stoga, u sijenju 1944. g. Draa (pokušavajui se suprotstaviti sve snanijem komunistikom partizanskom pokretu i njegovom AVNOJ-u) saziva „Svejugoslavenski kongres“ na kojem etniki pokret formalno odustaje od programa Velike Srbije, te je Srbima, Hrvatima i Slovencima ponuena federacija nakon završetka rata.

Potom Draa piše i V. Maeku (predsjedniku HSS-a) nudei mu da „da sastavimo tri samostalne i posve ravnopravne vojske, jednu srpsku, jednu hrvatsku i jednu slovensku, i da se zajedniki rame uz rame borimo protiv komunista.“ U kolovozu 1944. g. Mihailovi ima namjeru da etnici u Srbiji doekaju sovjetsku Crvenu Armiju kao savezniku vojsku.

Meutim, od svega toga nije bilo rezultata jer su Britanci ve duboko ušli u kombinaciju spajanja Tita i kralja Petra 2., pa kralja najteim osobnim i drugim ucjenama prisiljavaju da proglasi ukidanje etnike „Vrhovne komande“ i umirovljenje Drae. Odmah potom, rujna 1944. g., kralj Petar 2. je preko BBC-a uputio javni poziv „svim Srbima, Hrvatima i Slovencima da se ujedine i stupe u Narodnooslobodilaku vojsku pod vodstvom maršala Tita.“

Ovu kraljevu poruku - uz pomo raznih nevidljivih snaga – jedini su „pravilno“ shvatili etnici, koji zapoinju masovni organizirani prelazak i pretvorbu u Titove partizane, sa svim dosadašnjim posljedicama. No, to nije tema ove kolumne.

Draa i dio etnika (60-ak tisua) – uz (polu)tajnu pomo Saveznika - i nadalje su traili druge putove svojeg otvorenoga opstanka. Nade su polagali i u injenicu da su u drugoj polovici 1944. g. na prostoru Srbije spasili ak 417 oborenih saveznikih pilota (343 amerika). Nakon teških poraza od partizana, etnici i Draa se ujesen 1944. g. povlae na prostror današnje BiH te tu dolazi do njihovih daljnjih poraza i rasula.

Dio etnikih zapovjednika (D. Ljoti, M. uji, M. Jevevi i dr.) i njihovih postrojbi boravili su u Istri, te su pozivali Drau i ostatke etnika da dou u Istru i odatle nastave borbu protiv komunista. Neki etniki zapovjednici predlagali su Mihailoviu da se pokuša sporazumjeti s Titom. No, Mihailovi odbija ove i druge prijedloge, dobrim dijelom i zbog pogrešnih informacija koje su mu – po nalogu komunistike obavještajne slube (OZN-e) - slali etnici koji su prešli na partizansku stranu. Na kraju, u oujku 1946. g. najblii suradnici su izdali Mihailovia te ga uhiuje OZN-a u operaciji koju je vodio zloglasni J. Kapii. Potom je Mihailovi, sredinom srpnja 1946. godine, osuen i pogubljen, te sahranjen na nepoznatom mjestu.

Ameriki predsjednik H. Truman je posthumno D. Mihailoviu (zbog spašavanja amerikih pilota) dodijelio „Odlije za zasluge“, ali je to izvedeno u tajnosti, kako se ne bi poremetilo amerike interese u komunistikoj Jugoslaviji. No, 2005. g. ker D. Mihailovia primila je oevo odlije, uz sveanu ceremoniju koja je odrana u beogradskom uredu vojnog savjetnika SAD-a.

Aktualni postupak sudske rehabilitacije D. Mihailovia u Srbiji je – sukladno zakonu - pokrenuo njegov unuk, a pridruili su se i drugi pojedinci te udruge. Slian zakon za rehabilitaciju osoba osuenih u montiranim sudskim procesima postoji i u Hrvatskoj.

Draa hrvatski ponos, a etnici hrvatski junaci

Hrvatski istraivai su utvrdili da je naziv „etnik“ nastao i koristio se sredinom 17. stoljea u Hrvatskoj, a odnosio se na hrvatske ustanike (Hrvate) koji su u junoj Hrvatskoj - naješe prema narudbi Mleana -„etovali“ protiv Osmanlija.

U Srbiji se tek od sredine 19. stoljea koristi naziv „etnik“, za male neslubene postrojbe koje su iz Srbije – radi pljake i zloina – kratkotrajno upadale na turska podruja. Iza toga, etnike postrojbe su, osim u mirnodopskom terorizmu, sudjelovale i u svim ratovima koje je vodila Srbija: Balkanski ratovi, Prvi i Drugi svjetski rat te srbijanska oruana agresija na Hrvatsku, BiH i Kosovo.

U jednoumno postavljenoj hrvatskoj javnosti je najmanje spominjana iznimno vana injenica, da se veliki broj etnikih Hrvata ukljuivao u etniki pokret, koji je – izmeu dva rata i tijekom Drugog svjetskoga rata - imao iznimno razgranatu i monu mreu u Hrvatskoj i BiH.

U Drugom svjetskom ratu, veliki broj Hrvata je dragovoljno odlazio u etnike postrojbe. Hrvati su se, primjerice, nalazili i na zapovjednim mjestima u Dinarskoj etnikoj diviziji, a Hrvat je bio zapovjednik Drugog etnikog odreda u kojem je bilo priblino 2.500 etnika, uglavnom etnikih Hrvata.

U veljai 1943. g. ustrojeni su „Splitsko-šibeniki etniki bataljon" i „Odred vojvode Biranina", u kojima su preteito bili Hrvati, koji su u tim postrojbama ostali do kraja rata. Nakon kapitulacije Italije (08. 09. 1943. g.) u nizu gradova i mjesta june Hrvatske – Šibeniku, Trogiru, Kaštelima, Splitu, Makarskoj itd. - Hrvati su ustrojavali i u velikom broju dragovoljno ulazili u etnike postrojbe. U memoarskoj literaturi nalazi se podatak da je nakon kapitulacije Italije u Splitu etnicima dragovoljno pristupilo priblino 30% Hrvata jugoslavenske orijentacije.

Padom Italije etnike postrojbe, u kojima je bio veliki broj Hrvata, razoruale su Talijane i od njih preuzele otoke Cres, Veliki i Mali Lošinj, Silbu, Olib i Sveti Petar.

Na samom kraju rata prema Austriji se, zajedno s hrvatskom i njemakom vojskom, povlaio i dio etnikih postrojbi, u kojima je bio veliki broj etnikih Hrvata, koji su i u tim okolnostima ostali nepokolebljivo do kraja vjerni etnicima, Drai i srbijanskome kralju.

Poseban hrvatski etniki biser u Drugom svjetskom ratu bile su dvije akcije najistaknutijih tadašnjih predstavnika hrvatskih upravljakih elita, tj. elnika HSS-a. Najprije je - u svibnju 1942. g. preko BBC-a – Krnjevi uputio poruku hrvatskom narodu da podri etnike. A vrhunac je bila velika akcija I. Šubašia (do rata bana Banovine Hrvatske i kasnijeg nesretnog potpisnika sporazuma s Titom) koji je sredinom 1942. g. posjetio hrvatske iseljenike u SAD-u i uz veliki pritisak ih pridobio da kralju Petru 2. upute memorandum u kojem kao svoje hrvatske uzore istiu „naš zajedniki ponos, Drau Mihailovia sa junakim etnicima“.

U Hrvatskoj i nadalje, „svud su strae generala Drae“

Moda e nakon nekolicine ovdje navedenih podataka ipak postati donekle jasnije tko je to i zbog ega, ve u rujnu 1992. g. u strukturama vlasti RH – donošenjem prvog zakona o aboliciji - zapoeli sustavnu rehabilitaciju etnika i etništva u Hrvatskoj. Ta rehabilitacija je do sada postupno prerasla u novu, još prikrivenu, duboku i široku penetriranost aboliranih etnika u dravne i društvene upravljake strukture Republike Hrvatske.

Istovremeno i sukladno ovome procesu, dogaala se u institucijama RH i pretvorba obrane hrvatske drave u navodni zloinaki pothvat, što je hrvatsko društvo i dravu nuno dovelo pred opu destrukciju.

Proteklih nekoliko godina takoer moemo pratiti kako kljune osobe u institucijama RH pripremaju katastrofalno i suludo odustajanje od tube protiv Srbije i bratsko odustajanje od traenja ratne odštete. Uz to, sadašnji predsjednik RH (I. Josipovi) zaneseno i intenzivno - kao da je servilni nii srbijanski inovnik - pridonosi povratku Srbije na imperijalni poloaj u tzv. Regionu te na sve naina pokušava rehabilitirati zloinaku Republiku Srpsku.

Prema tome, s naelnog i hrvatskog nacionalnog motrišta, u Srbiji nije problem sudski proces rehabilitacije mrtvog D. Mihailovia, nego se naelni problem i stvarna opasnost nalaze u tome što je i nakon odlaska Miloševia etnika koncepcija i metodologija ostala glavno odreenje dravne i društvene strukture Srbije.

Meutim, kad se radi o temi koju simbolizira pojam „etništvo“, pravi i glavni problem Hrvatske jesu razorni etniki kadrovi i razorni duh etništva u institucijama hrvatske drave i hrvatskog društva.

Pritom su za buduu sudbinu Hrvatske jednako opasni osviješteni etnici i njihovi zblenuti poetnici. A tragina povijesna iskustva nas upozoravaju da je bilo i ostalo potpuno nevano kojeg su etnikog podrijetla i etnici i poetnici, jer su uinci njihovog djelovanja stalno ostavljali iste zloinake tragove.
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!