www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Utorak, 28 Sijeanj 2020
 
 
U SPOMEN NA ZLATKA PIPEKA (1955. - 2012.)
Nedjelja, 15 Travanj 2012
U spomen na Zlatka Pišpeka (1955. – 2012.), uzornog vjernika, promicatelje istine i hrvatskog domoljuba – lana Društva za obiljeavanje grobišta

Najzasluniji za obiljeavanje grobišta Leš i ouvanja uspomene na prešuene rtve komunistike poratne vlasti Drugog svjetskog rata upe Kotoriba 

 U velikom tjednu, na veliki etvrtak, 5. travnja 2012. godine, oprostili smo se na groblju u Kotoribi, u Meimurju,  od Zlatka Pišpeka (6. rujna 1955. – 04. travnja 2012.).

Zdravstveno stanje Zlatka Pišpeka (1955.) iz Kotoribe posljednjih mjeseci, pa i godina, nije bilo najbolje te je u nekoliko navrata bio na lijeenju u Zagrebu i upanijskoj bolnici u akovcu, a da bi njegovala bolesnog brata u rodnu upu kui iz Australije vratila se i sestra Marija (1950). Zbog pogoršanog zdravstvenog stanja ove godine nije sudjelovao u radu Skupštine Društva za obiljeavanje grobišta ratnih i poratnih rtava koja je odrana u subotu 3. oujka u Varadinu, kao ni na Treem krinom putu grobištima i stratištima Varadinske biskupije. U akovekoj bolnici posjetili smo ga 8. oujka (Josip Kolari i franjo talan op ft.), nakon ega smo se uputili za Štrigovu kako bi dogovorili detalje za završni dio Treeg krinog puta grobištima i stratištima Varadinske biskupije koji je odran 24. oujka.


Na krinom putu jedanaestu postaju molili smo kod spomen kria u Kotoribi, posveenu stradalim rtvama grobišta Leš, poginulim i nestalim Kotoripanima, gdje smo bili u 16 sati, a tu nam se molitvi pridruilo i više desetaka  upljana upe. Ove godine nije se mogao pridruiti Zlatko i njegova obitelj. Iako nije bilo planirano posjetili smo ga i zajedno izmolili molitvu Oe naš koju je predvodila lanica Društva Barbara Turk.
 Zd

Zdravstveno stanje Zlatka pogoršalo se u utorak, 3. travnja te je u veernjim satima vozilom hitne prebaen u bolnicu u akovec. Dobro srce Zlatka nije izdralo i ujutro oko sedam sati preselio je u Vjenost. alosnu vijest u srijedu ujutro prenijela mi je Dragica Markan, a kasnije smo saznali i vrijeme ukopa, etvrtak u 16 sati. 

 Na ispraaju Zlatka, uz rodbinu i prijatelje okupilo se i više stotina Kotoripana i ljudi koji su s njime suraivali i radili. Obred sprovoda vodio je vl Marijan Horvat, kotoripski upnik, a uz lanove Društva iz akovca, Varadina, Ludbrega oproštaju su prisustvovali i mladi iz Udruge Hrvatski domobran akovec – Varadin. Kako na Veliki etvrtak, posljednji dan korizme, zapoinje Vazmeno trodnevlje i nema mise, a na veer je u svakoj upi misa veere gospodnje, misa za preminulog Zlatka sluila e se u Kotoribi u utorak naveer u 18 i 30, 10. travnja 2012. godine.

Na groblju se u ime od Zlatka Pišpeka, uzornog vjernika, promicatelje istine i hrvatskog domoljuba oprostila Dragica Markan koja je rekla: - Dragi Zlatko! Sve koji smo te cijenili kao dobrog prijatelja ostavio si na svom dugom putu u tuzi i alosti. Još kao dijete ula sam od starijih ljudi koji govorahu - Najtee je rastanak s prijateljem.

Jednoj osobi nisi bio samo prijatelj? Bio si joj i dragi mili brat. Tvoja sestra Marija toliko je shrvana tvojim odlaskom da Ti ne moe proitati svoje rijei koje ti svakako eli uputiti. Zato sada ja progovaram u ime tvoje sestre:
Dragi brate! Ja se ponosim tobom. Zbog siromaštva morala sam poi u tuinu, kada si Ti imao 12 godina. Teak je bio tvoj i moj ivot, ostao si bez oca sa 16 godina, pa si preuzeo svu brigu na sebe da olakšaš i pomaeš majci i bratu. Prošlo je dosta godina kako nisam mogla doi, ali zadnjih 15 godina smo natrag uspostavili bratsku ljubav, ali dragi Bog je htio drugaije. On je imao drugi plan za tebe, a ja sam mu zahvalna što sam te imala 56 godina. Ja sam sada s tobom, ali moram poi svojoj obitelji u daleku Australiju. Zahvalna sam ti dragi brate Zlatko. Uvijek eš biti u mojim mislima i molitvama. Tvoja sestra Marica, šogor Martin i neaci Stiven i Ivica s obiteljima
Neka je blagoslovljena tvoja vjenost. Iskreno zahvaljujem tvojoj dragoj obitelji na svemu što su ti pruili u tvojem ivotu, a posebno sada kada je bilo najtee i najpotrebnije.

U ime Društva za obiljeavanje grobišta ratnih i poratnih rtava Varadin i akovec oprostio se i Franjo Talan, a u svom govoru rekao je:

Oalošeni lanovi obitelji i dragi  prijatelji  Zlatka!
Danas na veliki etvrtak, 5. travnja 2012. godine okupili smo se na ovome mjestu kako bismo na posljednji poinak ispratili našeg Zlatka. Iako smo znali za zloudnu bolest od koje je Zlatko posljednjih godina bolovao nadali smo se da je ovozemni rastanak još daleko i da e Zlatko prebroditi i nadvladati bolest i zajedno sa suprugom Anicom, obitelju,  prijateljima i poznanicima doekati mirnu starost.

Zlatko je roen 6. rujna 1955. godine. ivio je zajedno s roditeljima koji su uz Zlatka imali još troje djece, Ljubicu koja umire kao dijete, Mariju i najmlaeg Zdravka. Cijeli ivot proivio je u voljenom mjestu i upi iju povijest je dobro poznavao i više nego što su povijesne knjige zapisale i slubene strukture vlasti dozvolile. Djetinjstvo je zajedno s braom proveo uz roditelje, oca Stjepana i majku Elizabetu za koju je sam rekao da je bila kriarica koju mu je u srce usadila ljubav prema zaviaju, Hrvatskoj domovini i Bogu. Osnovnu školu polazio je u Kotoribi, a srednju - metalski smjer u akovcu, te poslije u Varadinu završava za energetiara i kotlove pod tlakom.

enidbom za Anicu osniva vlastitu obitelj u kojoj je roeno troje djece, pokojna Patricija, sin Mario i kerka Valentina, a odrastanjem djece obitelji se prikljuuje i zet Danijel te unuk Alan.  Zlatko je bio istinski domoljub, uzoriti vjernik upe Kotoriba, bivši lan crkvenog vijea, te predsjednik ekonomskog vijea upe Kotoriba. Dobitnik je spomenice domovinskog rata, lan Udruga hrvatskih veterana domovinskog rata.

Boljela ga je nepravda i poniavanje ljudi u doba komunistike vlasti koje su se okomile i na brojne Kotoripane koji su bili proganjani, zatvarani i mueni, a neki su i ivotom platili neuklapanje u novu civilizaciju koja se represijom i progonima stvarala pod vrstom šakom komunistike partije, dravnog, policijskog i vojnog aparata. Boljelo su ga nepravde i poniavanje Crkve i vjernika kako u vrijeme školovanja tako i u javnom ivotu te je s oduševljenjem doekao uvoenje demokracije i osamostaljenje Hrvatske.

Ne mirei se s prešuivanjem istine i hrvatskih rtava i stradanja u doba Drugog svjetskog rata i poraa ukljuio se u rad Društva za obiljeavanje grobišta te su zahvaljujui i njegovom neumornom istraivakom radu danas poznata imena i prezimena svih poginulih i nestalih Kotoripana, koji su stradali kao vojnici ili civili, u doba rata, kao i u poratnim progonima i likvidacijama. Zahvaljujui zalaganju Zlatka podignut je i spomen kri za rtve grobišta Leš Kotoriba, a zalaganjem Zlatka u spomen zid hrvatskih stratišta i grobišta Crkve hrvatskih muenika na Udbini bite e ugraen kamen s imenom ovog kotoripskog grobišta.

Smatrajui da svaki ovjek zasluuje barem pravo na grob radosno je sudjelovao, dok su mu to zdravstvene prilike dozvolile,  i na komemoracijama i misama za rtve ostalih grobišta u susjedne dvije upanije, Ksajpa-Šenkovec, Štrigova, Gornji Hrašan, Pancerica Cestica, Leskovec kod V. Toplica, Dravska šuma Varadin …. i ostalima, a smatrajui da se i prema rtvama na ostalim grobištima i muilištima treba dati dostojan spomen rado je hodoastio i u Bleiburg, Macelj, Tezno, šumu Lug kod Bjelovari, Svetoj Ani u Kosovo kod Knina kao i prešuivanim rtvama naselja upe Donji Mosti poubijanim u etnikom pohodu u travnju 1941. godine. Ljubav prema Domovini i hrvatskoj grudi posvjedoio je i pohodima i hodoašima u spomen na stradale i rtve u Domovinskom ratu, od Voina, gdje je bio prisutan na završnom dijelu Petog hrvatskog rtvoslovnog kongresa, i Vukovara, do ostalih mjesta stradalih u obrani Hrvatske. Radosno je sudjelovao i na proštenjima u marijanskim svetištima i susretu sa Svetim ocem, a svojom ljudskom, domoljubnom i vjerskom dunošu smatrao je i sudjelovanje na proglašenju blaenima Drinskim muenicama koje je bilo u Sarajevu lanjske godine.

Zahvaljujui Zlatku danas su i ovdje prešuivane rtve dobile status koji zasluuju, a što je u skladu s temeljnim ljudskim pravima, u duhu usvojenih deklaracija i europske civilizacije.

U ime Društva za obiljeavanje grobišta ratnih i poratnih rtava Varadin, u ime Društva za obiljeavanje grobišta rtava komunizma akovec i u ime Hrvatskog rtvoslovnog društva, supruzi Anici, djeci, roacima i prijateljima  izraavam kršansku suut, a Tebi dragi prijatelju Zlatko neka je mir vjeni u hrvatskoj, meimurskoj zemlji drage upe Kotoriba koju si toliko volio te radost u Nebu gdje Ti se i mi nadamo s vremenom pridruiti.
Poivao u miru Bojem, bila Ti laka hrvatska gruda!

Nakon molitve kod grobne kuice za kriem smo se uputili do groba, posljednjeg mjesta ovozemnog poinka, a vijenac Društva ponijeli su Josip Kolari, Barbara Turk i Jasenka Zdelar, pridruili smo se i mi ostali (Stjepan Jovan, Boris Veselnik, Ivan Sermek Marijana Kolari …), kao i više stotina Kotoripana i prijatelja. Ispred udruge Hrvatski domobran pokopu su prisustvovali Mario i Saša Marciuš, Martin Hunjadi, Martin Bani, David Lešnjak, Matej Mesari i Nikola Perho … 

Zlatko hvala Ti za prijateljstvo i ljubav koji su ugradio u prouavanje istine o prešuenim i prešuivanim hrvatskim rtvama …

Zapisao Franjo Talan, predsjednik Društva za obiljeavanje grobišta


ALBUM IN MEMORIAM ZLATKO PIŠPEK













U prvom dijelu nekoliko  fotografija s ispraaja na groblju u Kotoribi, a potom i nekoliko  snimljenih od 5. lipnja 2009. godine na utvrivanju lokacije grobišta Leš, komemoracije u Voinu u Donjim Mostima i na Lešu 2011. godine do susreta sa Svetim Ocem u Zagrebu 2011. godine.
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!