www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Nedjelja, 05 Srpanj 2020
 
 
Govor predsjednika HDSSB-a Vladimira iljagia na Bleiburgu 12. svibnja 2012. godine
Nedjelja, 13 Svibanj 2012

Štovane Hrvatice i Hrvati, oe biskupe i sveenici, poštovani lanovi poasnog Bleiburškog voda i svih nazonih udruga, predstavnici hrvatskog naroda iz BiH, štovani efendijo i predstavnici Mešihata Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj, brao i sestre, dragi hodoasnici, prijatelji i njegovatelji tune uspomene na rtve Bleiburga i Krinoga puta koji ste došli iz svih krajeva svijeta i drage nam Domovine.

Vi niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta.“
Misao je ovo iz Evanelja kojom upuujem pozdrave svima vama koji ste danas ovdje, u Bleiburgu, na mjestu koje je simbol i metafora svih hrvatskih stradanja od zvjerskih komunistikih zloina poinjenih nad hrvatskim narodom 1945. godine. 
Danas su ovdje, kao i svake godine, izabrani!
I svi koji su danas ovdje trebaju biti ponosni što su ovdje! I oni koji nas sada gledaju i suosjeaju sa nama.
A oni koji su mogli i trebali biti ovdje, a nisu jer su se toga odrekli i ne suosjeaju sa nama, i bolje da nisu ovdje.
Jer njima ovdje i nije mjesto!
I vi i ja znamo o kome govorim.
U ivotu svakoga od nas postoje trenutci i dani na koje smo posebno ponosni. Takvih dana nema previše, ali baš zato što su rijetki, time su znaajniji i posebniji.
Jedan od takvih dana za mene osobno jest i današnji dan.
Dan kada s ponosom upuujem pozdrave svima vama, ne samo u svoje osobno ime ve i u ime Osjeko-baranjske upanije, pokrovitelja ovogodišnje komemoracije rtvama jedne od najveih tragedija hrvatskoga naroda, rtvama Bleiburške tragedije.
Neizmjerno ponosan na tu injenicu, u isto vrijeme sam i ogoren spoznajom da je Predsjedništvo najvišeg predstavnikog i zakonodavnog tijela Republike Hrvatske, Hrvatskog sabora, nakon mnogo godina, ove godine donijelo, ne samo sramotnu, ve i izdajniku odluku o odustajanju od pokroviteljstva nad obiljeavanjem ovog „krinog puta“ kojim su na stotine tisua nevinih pripadnika hrvatskog naroda hodili prije 67 godina.
Hrvatski narod je u svojoj povijesti pretrpio mnoga teška iskušenja i podnio teške rtve za svoju slobodu i nezavisnost.
Ne odlazei u daleku povijest, i u našoj blioj povijesti brojni su bili pokušaji hrvatskoga naroda za zbacivanje okupacijskoga jarma i postizanja nacionalne i osobne slobode i dravne nezavisnosti. 
Od Pobune hvarskih puana poetkom 16. stoljea, preko Seljake bune 1573. godine, hrvatskih sinova Zrinsko-Frankopana, povijesnih Pokreta za slobodu Bosne u prvoj polovici XIX stoljea, Rakovikog ustanka 1871. godine slavnog Eugena Kvaternika, Hercegovakog ustanka krajem 19. stoljea, Pobune labinskih rudara 1921. godine i Velebitskog ustanka 1932. godine, sve do obnovljene dravnosti travnja 1941. godine, u nesretnim svjetskim politikim i povijesnim okolnostima nadolazeeg vihora II svjetskog rata i uspostave Nezavisne Drave Hrvatske.
I danas ovdje, na ovom svetom tlu natopljenom nevinom hrvatskom krvlju, onima koji su donijeli izdajniku odluku kojom se ograuju od ovog simbola stradanja vlastitog naroda treba s ponosom ponoviti povijesnu istinu izgovorenu kroz misao prvog hrvatskog predsjednika i povjesniara dr. Franje Tumana 24. veljae 1989. godine, da „NDH nije bila samo puka kvislinška tvorba ve i izraz povijesnih tenji hrvatskog naroda za svojom samostalnom dravom.“ 
I nakon 1945. godine, nakon koje je hrvatski narod i svako hrvatsko nacionalno promišljanje bilo izvrgnuto nevienim komunistikim zloinima i teroru, tenje hrvatskoga naroda za slobodom i nezavisnošu nisu zamrle. 
Naprotiv, nastavile su se, usprkos svim zloinima Titovog zloinakog jugo-komunistikog reima i zvjerskim udbaškim obraunima sa svakom hrvatskom domoljubnom mišlju. 
I pamti hrvatski narod sva nastojanja i aktivnosti iseljene Hrvatske na ouvanju i njegovanju hrvatske dravotvorne misli u organizaciji hrvatske politike emigracije od 1945. godine diljem demokratskog slobodnog svijeta, sve do predveerja ponovnog uskrsnua hrvatske drave 1990. godine.
Kroz ta desetljea nebrojeni su hrvatski muenici poloili svoje ivote na oltar Domovine, sve u elji ostvarenja i oivotvorenja tisuljetnog sna brojnih generacija Hrvata za slobodnom i nezavisnom hrvatskom dravom.
I onda, 1991. godine, taj je tisuljetni san konano postao i stvarnost!
Plaen visokom cijenom ivota hrvatske mladosti, tisuljetni hrvatski san je konaan dosanjan!
No, onda kada smo pomislili da je san uistinu postao stvarnost, poeli smo se suoavati sa spoznajom da je komunistiko zlo samo zamrlo, ali i ne zauvijek umrlo i zauvijek iskorijenjeno!
I ta prikrivena ideološka neman u Hrvatskoj, ne samo da ivi, nego danas, na alost, Hrvatskom i vlada!
Nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tumana, Republika Hrvatska je za Predsjednika dobila ovjeka koji, osim što je izvršio zadatak meunarodnih silnika i svojim lanim svjedoenjem pred haaškim istraiteljima i meunarodnim sudom u Haagu iskriminalizirao Domovinski rat, uinio i in nacionalne veleizdaje izjednaivši odgovornost hrvatske rtve i velikosrpskog agresora.
Godinama je drugi hrvatski predsjednik s pozicije hrvatskog suverena pravdao neobranjive krvave komunistike partizanske zloince i zloine koji su se dogaali pod simbolom Titove „crvene zvijezde petokrake“, još mjesecima nakon 8. svibnja 1945 godine. Njegovim prestankom mandata, po tko zna koji puta naivno smo vjerovali da se hrvatskom narodu više tako što ne moe dogoditi i ponoviti. 
Ali naalost, ponovilo se i dogodilo. Danas, 22 godine nakon uspostave moderne hrvatske drave, njome, uz asne izuzetke, vladaju potomci onih iji su preci bili aktivni sljedbenici, ili direktni izvršioci jugoslavenskih komunistikih zloina koji su prije 67 godina izvršili stravina zla nad nevinim hrvatskim civilima, enama, djecom i hrvatskim ratnim vojnim zarobljenicima.
Suoeni sa neistom savjesti i zloinakom prošlosti svojih predaka, u strahu definitivnog skidanja polustoljetnog „vela tajni“ sa zloina skrivenih u mranim jamama, grobištima i grobovima du krinoga puta od Bleiburga, preko Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije do Makedonije, ti isti pojedinci koji danas spletom ponovnih nesretnih politikih okolnosti obnašaju vlast u Republici Hrvatskoj, uzeli su si nepripadajue pravo odbiti pokroviteljstvo nad ovom openacionalnom komemoracijom najvee tragedije hrvatskog naroda u etrnaestostoljetnoj hrvatskoj povijesti. 
Potporu za ovakvu izdajniku politiku aktualni vlastodršci crpe i iz ponašanja današnjeg predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovia, koji, ne samo da i 67 godina nakon završetka drugog Svjetskog rata bolesno eli voditi „bitke protiv ustaške zmije“ u dravi iji je, na alost, predsjednik, ve se i ne rijetko neukusno hvali kako je „dijete Titovog partizana“, i to onog istog Tita kojeg istaknuti povjesniari svjetskog glasa svrstavaju u dokazanu skupinu od 10 najveih zloinaca XX stoljea.
To je, na alost, danas hrvatska stvarnost. Ono ega bi se mnogi svjesni, savjesni i duboko nacionalno osviješteni sinovi hrvatskog naroda stidjeli, trei po redu predsjednik Republike Hrvatske i njemu ideološki bliski partijski drugovi se ponose. 
Zaboravljaju da oni koji zatvaraju oi nad uinjenim zloinima svojih predaka, potpiruju i izazivaju nove podjele i ponovo bacaju klicu ponovnih razdora za koje smo mislili da su postignutim stupnjem zavidnog nacionalnog jedinstva 1990. godine zauvijek ostali iza nas. 
Ukidanje pokroviteljstva Hrvatskoga sabora nad povijesno najveom klaonicom više desetaka, a moda i više od stotinu tisua Hrvata izraz je ne samo nepriznavanja grijeha i zloina svojih „otaca i djedova“, ve i podmukli ponovni „pucanj u potiljak“, ovaj puta u potiljak potomaka rtava. 
Bez namjere za osporavanjem legitimiteta aktualne Vlade RH u voenju zemlje u ovom teškom gospodarskom trenutku koji Hrvatska proivljava, sa ovoga mjesta kao povijesnog simbola svih hrvatskih stradanja i patnji poruujemo vlasti i ukazujemo hrvatskoj javnosti, da „niste dobili mandat hrvatskog naroda da vodite politiku kojom ete pokušati prikriti i poništiti neoborive pokazatelje zloinake komunistike politike nakon 15. svibnja 1945. godine“!
Ne samo da nemate mandat prikrivati stravine razmjere tih zloina, ve imate obvezu kazneno-pravnog progona i privoenja još ivuih komunistikih zloinaca licu pravde, bez obzira o kome se radi. 
Vi, današnji vlastodršci, morati ete priznati da je Bleiburška tragedija u svakom pogledu i prema broju pogubljenih civila i zarobljenih hrvatskih vojnika, kao i prema nizu drugih posljedica – uvjerljivo najvea tragedija u cijeloj hrvatskoj povijesti. Morati ete priznati da je krajem II-svjetskog rata i u porau jugoslavenski komunistiki reim sustavno provodio sve oblike nasilja nad Hrvatima i Hrvatskom. 
Vi, ideološki slijednici nekadašnje Komunistike partije, morati ete priznati da su u divljakom i niim ogranienom jugokomunistikom revolucionarnom pohodu ljudi masovno ubijani, zatvarani u logore, proganjani i pljakani, te na sve naine zlostavljani i mueni. Morati ete priznati da su uz masovne zloine nad ljudima, ti komunistiki zloinci potpuno rastrojili sve hrvatske institucije, nacionalne vrijednosti, tradicijsku baštinu i simbole.
Vi, ideološki sljedbenici Titova jugoslavenskog zloinakog komunistikog nauka, kad-tad ete morati priznati injenice o ogromnim razmjerima i sustavnosti uinjenih poratnih zloina nad Hrvatima i drugim narodima koji su boravili u jugoslavenskoj komunistikoj tamnici, jer o tome najzornije svjedoi preko 1700 masovnih prikrivenih grobišta koja su do sada evidentirana na prostoru od Bleiburškog polja, preko cijelog prostora bivše Jugoslavije, do granice s Grkom. 
Oni koji su 1991. godine glasovali u Hrvatskom saboru protiv hrvatske neovisnosti, a danas vode tu njima neeljenu dravu, nee moi zatajiti današnjim i buduim generacijama hrvatske mladosti, da su u jugoslavenskom komunistikom pohodu smrti njihovih predaka, najstrašnija bila sustavna masovna pogubljena bez ikakvog suenja i bez voenja ikakve evidencije. To je povijesna istina koja se mora prenositi s generacije na generaciju. I zato smo mi danas ovdje, na ovom satu nacionalne povijesti. 
U protivnom, ovakva politika današnjeg vodstva Republike Hrvatske ponovno otvara nezarasle stare rane nacionalnih podjela. 
A to ne samo da nije dobro, ve to osim što vodi u neminovne daljnje nacionalne podjele, vodi i u mogue sukobe unutar hrvatskog nacionalnog korpusa! 
I ovdje, na Bleiburškom polju, ne moemo i ne smijemo zaboraviti i ne sjetiti se svih rtava iz Domovinskoga rata koje su poloile svoje ivote za uspostavu i oivotvorenje tisuljetnog sna nebrojenih generacija Hrvata, za slobodnu i nezavisnu dravu Hrvatsku.
Od Vukovara do Dubrovnika!
Hrvatske rtve Bleiburške tragedije su rtve Titovih partizanskih koljaa i zloinaca, a hrvatske rtve iz Domovinskoga rata su rtve sinova i unuka tih istih povampirenih srbo-komunistikih zloinaca, pedeset godina poslije. 
I zato je danas, na alost, u Hrvatskoj postalo potpuno „normalno“ da hrvatski heroji Domovinskoga rata nevini lee u hrvatskim, bosansko-hercegovakim, haaškim i inim kazamatima diljem Europe, a da u Hrvatskom saboru sjede, zbog abolicije nikad osueni pripadnici zloinakih paravojnih srpskih oruanih skupina! 
Ali zato, usprkos svima onima koji su doprinijeli toj sramotnoj injenici da naši hrvatski heroji lee utamnieni, u ime naših hrvatskih generala, heroja Domovinskoga rata i u ime svih stradalnika Domovinskoga rata, s ovoga, za svakog Hrvata svetoga mjesta, upuujem pozdrave cijelom hrvatskom narodu i poziv na jedinstvo iseljene i domovinske Hrvatske.
I završit u svoj govor rijeima poznatog hrvatskog povjesniara Vjekoslava Klaia: „... jedna kap krvi prolivene za domovinu vrijedi više nego itavo more ili najguša kiša rodoljubnih govora...!
Oni ijoj se rtvi danas klanjamo, umriješe s porukom nama: „Vi koji ostaste, ne dozvolite da naša rtva i rtva svih poginulih bude uzaludna!
To nam poruuju naši mrtvi preci. To su rijei neizreene, ali struje u mislima našim. To su rijei koje se ne uju, ali koje odjekuju u srcima našim. To je ono što daje mir dušama njihovim. I to je ono što nam oni, više nego itko drugi, imaju pravo za rei! 
I stoga, odajui poast našoj muki ubijenoj brai i sestrama, rtvama zloinakog Titovog jugo-komunistikog reima, ne zaboravimo zavjeta svih onih koji domovinu istinski vole: „Nikada se nemoj zamoriti u davanju domovini.“
Kao što se niti oni nisu zamorili u tom davanju domovini Hrvatskoj kada su joj poklonili svoje ivote!

Hvala na pozornosti !

 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!