www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Srijeda, 22 Sijeanj 2020
 
 
OTVORENO PISMO HRVATSKOG KNJIEVNIKA MILE PEORDE
Utorak, 22 Svibanj 2012
MATVEJEVI I DALJE UBIJA ISTINU, OCRNJUJE  HRVATE I HRVATSKU, KLEVETNIKI SVRSTAVAJUI ARALICU,VULETIA I MENE MEU POMAGAE SRPSKIM ZLOINCIMA  RATKU MLADIU I KARADIU, OPTUENIMA ZA GENOCID U SREBRENICI

Uz privatnu tubu protiv  klevetnika dr. Predraga Matvejevia, koji nastavlja ubijati istinu, klevetati Hrvate i Hrvatsku,  i najavljeni poetak suenja, pred Opinskim kaznenim sudom u Zagrebu u ponedjeljak 21. svibnja, P. Matvejeviu, ve osuivanom g. 2005. za iste uvrjede i klevete od 10.11.2001. u lanku „Naši talibani“, a ponovljene g.2011. u talijanskomu dnevniku „Corriere della sera“ u lanku SREBRENICA ET GLI SCRITTORI LATITANTI / SREBRENICA I KNJIEVNICI (ZLOINCI) U BIJEGU OD PRAVDE

Poštovani prijatelji i prijateljice istine i slobode, dajem na znanje svima vama ljudima dobre volje, medijima i demokratskim ustanovama hrvatskim i meunarodnim povezanima u  zajedništvo univerzalnim uljudbenim naelima istinoljubivosti i pravednosti, svima koji ele istinu u ljubavi, jednu i boansku, kao mjerilo stvari u društvu i odnosa meu ljudima, narodima i dravama, da je dr. Predrag Matvejevi bio pravomono osuen „klevetnik i laljivac“,  jer je izvršio brutalni i marksizoidni verbalni politiki atentat na istinu, na Hrvatsku i na mene osobno, svojim klevetama u lanku „Naši talibani“, u zagrebakomu „Jutarnjemu listu“, 10. studenoga 2001. Za taj svoj zloinaki, haagdijski, a zbog moga davidovskoga suprotstavljanja istomu neuspješni, pokušaj reiranja svojevrstnih mirnodobskih Ahmia,  P.Matvejevi je, na temelju moje privatne graanske tube,  bio suen na sudu u Zagrebu i osuen 2.11.2005., nekoliko dana uoi apsolutne zastare, na tek simbolinu uvjetnu kaznu zatvora od pet mjeseci, s rokom kušnje od dvije godine. Naalost, bio je  za to svoje blaenje i prijezir muenike i demokratske Hrvatske u ratu protiv srpskoga okupatora, odnosno za umorstvo mene kao ravnopravna hrvatskoga graanina i Europljanina, nagraen potporom i priznanjima nekih lokalnih yu-ljeviarskih i filoserbskih boraca za neogranienu slobodu klevetanja i eliminiranja u Hrvatskoj onih drugih i, od njihove formacije jednoumlja i naslijeenih jugostruktura zloina, drugaijih, ali i potporom nekih pojedinaca i skupina izvan Hrvatske,  bilo da su optereeni predrasudama o Lijepoj Našoj, bilo da su pripadnicima iste „crvene elije“, dok su brojni  u našoj dravi i u svijetu mogli biti zavedeni sustavnom i totalitarnom  masmedijsko-politikom  ljeviarsko-kompartijskom manipulacijom, s novim izmišljotinama i klevetama, grubim fascio-jergovievskim napadima i pritiscima na sudce i sudstvo i dijabolinim ozloglašavanjem mene sama, zato što sam, branei istinu i domovinu i svoj ivot,  inae Matvejevievom specijalnoslubaškom klevetom pripremljene za Haag, lin ili kri,  pokušao nasilnika civilizirano privesti  k „spoznanjiju prava“ i doveo ga pred sud u demokratskoj Hrvatskoj (a, nota bene, P.Matvejevi je zahtijevao, i još uvijek zahtijeva, da meni, Aralici i Vuletiu i bezbrojnim neimenovanim hrvatskih knjievnicima sude sudovi poput onih jugokomunistikih i simodubajieviskih nakon mnoštvenoga pokolja hrvatske vojske i civila g. 1945.!). Manipulacijom udbopartijskih ideoloških uvara jezika, javnosti se klevetnik sam predstavljao i bio predstavljan (ak i u glavnom dnevniku Hrvatske televizije, na kojoj je istoga antikroata zastupao i sudstvo napadao „doktor korupcije“ Ivo Sanader, tada na dunosti predsjednika Vlade RH i predsjednika HDZ-a) ne kao politiki jugoideolog i antidemokrat,  ve kao „osoba dijaloga“ i navodna rtva „ustašoidnih tumanovaca“; a dosuenu smiješnu prijetnju kaznom zatvora notornomu klevetniku (koju je uvjetni osuenik javno medijski izvrgavao ruglu, uz to tvrdei kako e ga predsjednik RH pomilovati)  predstavljali su – teškom robijom, a mene, oklevetana i za likvidaciju obiljeena, ne kao hrvatskoga intelektualca i humanitarca   i sveuilišnoga lektora u Francuskoj zauzeta za slobodu domovine i mir, nego,  prema jugodiktatorskoj udbopartijskoj terminologiji – kao „negativna elementa“,  kojega treba iva ubaciti u prvu nepopunjenu „Hudu jamu“ i višestrukim betonskim zidovima zazidati! 
Prošle je godine, 13. svibnja 2011., ovaj svoj EPH-julistaški klevetniki napad,  prireen za talijanske itatelje, P. Matvejevi ponovio u Italiji, u uglednomu i visokonakladnomu dnevniku „Corriere della Sera“, i to dan uoi moga najavljenoga, i ipak sretno i uspješno odrana, knjievnoga gostovanja u Padovi, u svetištu našega Svetoga Leopolda Bogdana Mandia, na znaajnoj manifestaciji hrvatsko-talijanskoga prijateljstva, „Danima Hrvata u Italiji“. I u tomu svomu, u biti neostaljinistikomu, uradku poznati „italo-komunist“,  „knjievnik i novinar“ i trgovaki putnik „jugoslavenstva“ u apsolutno nehrvatskomu kljuu, P.Matvejevi dezinformira talijansku javnost o biti velikosrpske invazije na hrvatske zemlje i narod zapadno od Dunava i Drine, o Hrvatima i Hrvatskoj, o ovomu našemu mediteransko-mitteleuropskomu dijelu Europe openito,  a trojicu hrvatskih knjievnika (na „dugakom popisu gadova/nedostojnih“, napisa dr. P. Matvejevi), Ivana Aralicu, Anelka Vuletia i mene, poetiki i politiki dokazanih humanista i demokrata europejskoga pravca, opetovano poimence prokazuje kao „profašiste“, „nacionaliste“, ali i „srboetnike“, suodgovorne ak i za velikosrpski genocid u Srebrenici. I trpa nas, intelektualne borce za slobodu i mir hrvatskom narodu,  u istu zloinaku vreu s osiima, Mladiima, Adiima, Raškoviima, Šešeljima, Plavšikama, Karadiima i njima slinim ideolozima i izvršiteljima srpskofašistike agresije na naš narod i drave Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, s istom beskrajnom lakoom podmetanja i difamiranja s kojom je prokazivao hrvatskoga predsjednika i utemeljitelja demokratske drave Hrvatske akademika dr. Franju Tumana, vrhovnoga zapovjednika Hrvatske vojske u vrijeme narodno-osloboditeljskoga Domovinskoga rata protiv srpskoga okupatora i beogradske „JNA“, da je „gori srboder i od najzloglasnjih ustaša Hrvata“, jer je, s junacima poput Ante Gotovine,  olujnoga generala HV,   uspio 'etniki oistiti' lijepu našu domovinu kao nitko prije njega, više i temeljitije nego oni koji su urlikali 'bje'te psine preko Drine' „ (P. Matvejevi, „Nacional“, str. 61., 22.rujna, 1999.)

Duboko štujui i ivotvorno baštinei tisuljetno hrvatsko knjitvo, kulturu, ali i junaštvo saeto u povijestnoj sintagmi „antemurale christianitatis“, demokratizam i kršanski humanizam, po kojima smo i s kojima smo znakovito i trajno ugraeni u civilizacijsku zgradu današnje Europae, a branei istinu Hrvatske i svoj ivot i ime pred klevetnikim, u središnjici formacije antidemoktratizma i antikroatizma osmišljenim, navalama na Mir i Dobro, na demokratski sustav i na uljudbu nam samu, ponovno sam tuio P. Matvejevia zbog njegova ponovljenoga zloina klevete, kojom ovaj doktorski difamator i dezinformator osakauje istinu, majstorskom svojom mistrijom nabacuje blato na duhovnu Hrvatsku, i zahtijeva da hrvatskim knjievnicima, pa i meni kao jednomu od samo trojice imenovanih na matvejevitchevskomu „dugakomu popisu gadova/nedostojnika“ još neimenovanih, sudi neki prijeki i posebni sud poput „sudova asti“ koji su u srpskoboljševikoj „Jugoslaviji“, nakon poraza nacifašizma i pada hrvatske nacije,  krvniki razkomadane, iako meu pobjednike nad fašizmom posve zaslueno uvrštene,  pod  novo serbookupacijsko „osloboenje“ god. 1945., sudili stotinama tisua „kolaboranata fašizma“.

Klevetniko je pero svoje još jedanput u Hrvate i Hrvatsku znalaki zabio znai naš proslavljeni dojavnik dr.Predrag Matvejevi. Ovaj talijanski i hrvatski dravljanin, pariški doktorant, nekadašnji zasluni jugoslavenski PEN-zaštitnik srpskoetnikoga vojvode dr. Vojislava Šešelja, ex-docent Filozofskoga fakulteta u Zagrebu i rimske La Sapienze, koji je u veljai 1989. u Zagrebu osnovao, zajedno s Pupovcem, Puhovskim i srpskim generalom Koom Popoviem, neojugokomunistiku stranku Udruenu jugoslavensku demokratsku inicijativu /UJDI., a god. 1999. bio, kako su mediji javili, kandidatom talijanskih komunista na izborima za Europski parlament, objavio je u Italiji novinski lanak, bolje kazano, inter-nacionalistiki letak-metak, u kojemu miroljubivim hrvatskim knjievnicima i demokratima klevetniki sudi i presuuje kao zloincima i fašistima, svrstavajui ih uz bok srpskim ratnim zloincima Radovanu Kardiu i Ratku Mladiu, tim istaknutim izvršiteljima velikosrpskoga ratnoga pohoda na Hercegovinu i na Bosnu. Uostalom, redakcijskom opremom teksta i konteksta Matvejevieve „tjeralice“ jest reprodukcija tjeralice s likovima srpskih ratnih zloinaca generala Mladia i knjievnika Karadia te strašna i diljem svijeta poznata fotografija iz naše Bosne s mnogobrojnim lijesovima   muslimansko-bosanskih  rtava srpskoetnike i „JNA“ agresije i „istrage poturica i latina“. 

Iako je P. Matvejevi za gotovo isto poinjeno zlodjelo, sadrano još u njegovu novinskom lanku „Naši talibani“ od 10.11.2001. u zagrebakomu „Jutarnjemu listu“, bio osuen na simbolinu kaznu iliti prijetnju kaznom zatvora od pet mjeseci uvjetno dvije godine (koju nije odleao iako je bezbroj puta postavljeni uvjet bezobzirno kršio nastavljajui, ak izrijekom ne priznavši ni hrvatski sud ni presudu, krivotvoriti istinu i difamirati i Hrvatsku i hrvatske rtve svoga klevetnikoga ina), P.Matvejevi je, premda poasni podpredsjednik londonskoga PEN- centra, bez imalo obzira prema Povelji PEN-a, prema istini i ljudima i prema Zagrebu  u ijemu središtu ivi, ponovio svoje simbolino zlosilje nad Hrvatima i Hrvatskom, rtvama velikosrpske i JNA ratne agresije. Osmišljeno je i ostrašeno dezinformirao javnost prijateljske nam i susjedne, s nama Hrvatima tijekom naše milenijske povijesti i kulture kulturološki i duhovno-religijski toliko povezane, Italije, i, zlorabei svoj ugled ex-docenta s La Sapienze, klevetniki prokazao, javno denuncirao trojicu hrvatskih knjievnika, Ivana Aralicu, Anelka Vuletia i mene, Milu Pešordu, zapravo „srboetnikim“ knjievnicima-zloincima suodgovornima za velikosrpski genocid nad našim narodom u Srebrenici, simbolnom mjestu Bosnae Argentinae, genocid planski izvršen u duhu pansrpskoga koncepta Naertanija i Memoranduma, pod vojnim zapovjedništvom Ratka Mladia, visokoga oficira srbijanske tzv. Jugoslavenske Narodne Armije, nad našim golorukim narodom u Bosni i Hercegovini, A.D.1995., a pod glavnim stvarnim zapovjedništvom svesrpskoga zloinakoga „voda“, komunista-socijalista Slobodana Miloševia, koji je, po svjedokim rijeima njegova bliskoga suradnika Bate ivojinovia, ve godine 1992., na Hrvate i Hrvatsku poslao oko 300.000 srpskih naoruanih osvajaa, pripadnika „JNA“ i paravojnih etnikih srpskih postrojbi, na plai Beograda, koji izvršiše agresiju, poiniše genocid i kulturocid nad narodom i zemljama hrvatskim, ali se do dana današnjega ne pogledaše ni Srbi ni Srbija, još nedenacificirana, dapae, u zrcalu Istine i odgovornosti za planske zloine  i razaranja na tlu cijele nam hrvatske domovine.

Mogue osokoljen svojim društvenim statusom, u nedekomuniziranu društvu kojim znatno upravlja stara udbosfera i nova nenarodna središnjica, povlaštene osobe iznad zakona i Ustava, koji kao da mu je jamio g. 2005. ne samo hadezeovski doktor elementalne korupcije Ivo Sanader (o Vesni Pusi da ne govorimo i njezinu priopenju u prilog kršitelju Ustava i zakona!), nego i esdepeovski aktualni predsjednik RH osobno javno proglasivši g. 2010. nepostojeim, iako poinjenim i na sudu dokazanim i zakonski sankcioniranim, Matvejeviev zloin klevete te imenujui netom osuena laljivca i klevetnika, igosana u njegovu zloinstvu i presudom samoga Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, predstavnikom Hrvatske u uglednoj svjetskoj Organizaciji frankofonih drava, objavio je difamator Matvejevi svoj pamflet u visokonakladnome talijanskom dnevniku CORRIERE DELLA SERA, na stranici 23., u središnjemu tematskomu bloku posveenu 50. obljetnici AMNESTY INTERNATIONAL, lanak pod naslovom  SREBRENICA ET GLI SCRITTORI LATITANTI / SREBRENICA I KNJIEVNICI U BIJEGU OD PRAVDE, s podnaslovom GENOCID, redakcijski opremljen posterom napravljenim u prigodi 10. obljetnice genocida u Srebrenici, odnosno reprodukcijom tjeralice s fotografijama srpskih ratnih zloinaca Ratka Mladia i Radovana Karadia, u bijegu od pravde, te likom autora lanka-metka u ulozi  lovca na glave hrvatskih knjievnika koji su branili svoj hrvatski jezik, narod i cijelu domovinu od velikosrpske invazije i okupacije. Djelo, moglo bi se s pravom rei, dostojno onoga koji, prema rijeima profesora Zdravka Tomca, objelodanjenim u njegovu politološkomu eseju u zagrebakomu „Fokusu“ 25.travnja 2008., „
brani i zastupa velikosrpska etnika stajališta“.

Za stvar istine dobro je znati da je P.Matvejevi g. 2011., i u ovomu svomu „najnovijemu“, a od godine 2001. diljem „Regiona“ i u svijet, na više jezika, višemilijunskomu itateljstvu odaslanomu, „talibanizatorskomu“ pamfletu, dakle uz desetu obljetnicu poznatoga masmedijskoga juriša na istinu i nevine hrvatske rtve ilas-matvejevievske „plemenite mrnje“ prema Hrvatima, napisao, potpisao i urbi et orbi kurirsko-klevetniki dojavio monstruoznu la da sam ja (i ini imenovani i neimenovani hrvatski knjievnici) svoje pero „upotrijebio u slubi fašista i njihovih teških zlodjela“ (navod: „Naši talibani“, 2001.-„Srebrenica et gli scrittori latitanti“, 2011.): Dojavio je jugo-arbitar regionarskoga suda u sjeni, bijesan na Hrvate koji su srušili milu mu monarhofašistiko-jugokomunistiku „Srboslaviju“ (a sama se udavila od krvi nevinih i silnoga croatoderstva),  da spadam meu srboetnike i „sve ostale koji su bili uz zloin, poticali na zloin, prešuivali i zatajivali zloine, opravdavali teška zlodjela na najrazliitije naine i još uvijek ih pokušavaju opravdati“ (isto). I zakljuio je, ovaj veleum iz jugorasne škole jedinstva i blatstva, nomenklaturski gluh na jauke iz „elovine“ u Mostaru (gdje crotuiteljev otac Vsevolod Matvejevi bijaše desetak godina yukomunistikim „sudijom“, a moj otac, za vrijeme rata g. 1941.-1945. hrvatski domobran u samovoznoj satniji vojske NDH, nakon 1945., kriv zato što je ostao iv i ist i napojio edna i nahranio gladna i nije pristao biti „suradnik“, odlea dvije godine na robiji u Zenici kao jedna od rtava montiranih „jugoslavenskih“ tzv. staljinistikih suenja), da i meni imade suditi i kao „hrvato-bosancu“ (!) i kao „istom sijau mrnje“ (!) posebni „sud asti“, poput sudova „koji su djelovali u Jugoslaviji i u Europi poslije Drugoga svjetskoga rata“ (isto), onih democidnih kvazi-sudova od Dakse i Širokoga Brijega, od Istre i Laniša  i Gologa  otoka, pa sve do Beograda, Zagreba, Jazovke, Bleiburga i Crngroba i tisua skrivenih i diljem zapadne „Jugoslavije“ rasporeenih „hudih jama“ i „fojbi“, s milijunskim nevinim rtvama  serbsko-komunistikih „revolucionarnih“  orgija. Orgija kojih je iluminatsko-krvolonim vrhuncem  patološke mrnje prema Hrvatima i rimokatolištvu i ideji obnove Hrvatske Drave bio udovišni in spaljivanja srdca svetakoga nam muenika blaenoga Alojzija Stepinca, kardinala i hrvatskoga metropolita - nakon njegova umorstva klevetanjem, robijanjem, zlostavljanjem i trovanjem – ritualno izvršen u jugoslavenskoj policijskoj spalionici u glavnomu gradu Hrvatske – Zagrebu, godine 1960. I zato je tavarišima à la matvejevi  posve normalno da svijetom i dalje krui udovišna kleveta o Hrvatima kao najzloinakijemu narodu na svijetu i o 600.000-1.000.000 poklanih Srba i idova u radnomu logoru Jasenovcu, o bl.Stepincu, nadbiskupu zagrebakomu, mueniku za prava ovjeka, naroda i Crkvu,  kao o „nadbiskupu genocida“ i da budu ušutkani, procesuirani, proganjani, verbalno i na druge naine umlaivani i iz javnoga ivota u domovini i u svijetu uklonjeni svi oni koji ne pristaju na diktat šutnje o planski izvršenomu jugoserbskomu genocidu i kulturocidu mitoloških razmjera nad Hrvatima, na diktat šutnje o šutnji.

Svjestan svoje graanske obveze i hrvatskoga deranstva uvanja i promicanja ustavnih demokratskih vrijednosti i europskih naših standarda humanizma i prijateljstva i otvorena dijaloga i suradnje meu ljudima i narodima, a koje dr. P.Matvejevi, kao neformalni i neumorni stjegonoša krvavocrvenih zastavica jugoslavlja i antikroatizma, svojim, na takovoj idejno matrici zasnovanim, neznanstvenim i pseudohumanistikim politikim stajalištima i osmišljenim dezinformacijama ozbiljno ugroava, prisiljen takoer obraniti istinu i vlastitu ast i ugled, ivot sam, na koje P.Matvejevi svojim klevetnikim konfabulacijama i masmedijskim kriptokomunjarskim i kriptošovinistikim kampanjama planetarnih razmjera, ve 10-ak godina neprekidno napada, morao sam podnijeti protiv klevetnika i difamatora tubu Opinskomu kaznenomu sudu Zagreb dana 29.07.2011. Sudac Milenko akovi, predsjednik vijea, zakazao je prvo roište na Opinskomu kaznenomu sudu u Zagrebu,
u ponedjeljak, 21. svibnja 2012. u 10 sati.

U vjeri mira i pomirenja u istini, koja nas oslobaa za potpun ivot u Rijei i na njoj zasnovanoj ovjekovoj slobodi i pobratimstvu  lica u svemiru,  utjeem se, dragi prijatelji, našemu najvišemu opeovjeanskomu zakonu - zakonu Ljubavi. S milošu sam Bojom pomogao da jedna  klevetarska jugo-neman istinom bude razobliena u Parizu, u tijeku slavnih godina devedesetih protekloga stoljea svehrvatskoga rata za nezavisnost i za istinu Hrvatske, velikim dijelom zahvaljujui plemenitu ozraju ovjekoljublja tolikih hrvatskih prijatelja meu Francuzima djelatno otvorenih prema Rijei u teškim nam i veliajnim danima rata za opstanak pred srbijanskom najezdom, koje je došlo do izraaja i na akademskim okruglim stolovima i simpozijima poput onoga pariškoga 3. i 4. veljae 1992. o „sudbinama nacija bivše Jugoslavije“. Pomogao sam prijateljima Istine, i na njoj ujedinjene Europae, otkriti postojanje sustava, u karadievskomu koveiu idejno osmišljena, lanim jugoslavenstvom (a stvarnim velikosrpstvom) savršeno prikrivena, djelom knjievnika Dobrice osia proslavljena, na potpuno uništenje hrvatstva usmjerena - sustava pansrpske lai . Deranstvom je mojim staviti se i ovdje na raspolaganje da se boguhvalni dan blagosti i mira dogodi u Zagrebu, graanima Hrvatske i cijelomu hrvatskomu narodu, koji je mnogo stradao  i propatio (ali ne samo on)  u stoljeu dvadesetomu od zlosilja triju totalitaristikih društvenih poredaka, a nadasve kao rtva  tuinske okupacije i istragaškoga fašistiko-komunistikoga barbarogenija, neprekinutoga i nerazkrinkanoga djelovanja njegove „Crne ruke“ meu nama i njegova (barbarogenijeva), masmedijsko-politiki umreenoga, gramšijevski osuvremenjenoga, idejnoga koncepta pamfletizma kao nacizma „nebeskoga naroda“. Da nikada više ni nad kojim ljudskim biem ne bude, kao što nada mnom jest, poinjen ovakav monstruozni zloin totalne i totalitarne klevete, jer i Matvejevieva, makar koliko prema meni bila i osvetniki motivirana, „Kleveta je ozbiljan zloin (prof.dr. Zvonimir Šeparovi, Hrvatsko slovo br. 791., str.28., Zagreb, 18.VI.2010.), kao strukturni dio one planetarno-zloiniteljske lai  crnorukaški navaljene na hrvatski jezik, zemlju i ljude. A šutnja o takovomu zloinu, kojim se gaze temeljna prava ovjeka i ugroavaju sloboda i dostojanstvo naroda i naša još krhka stabljika demokracije i hrvatsko suvereno i ponosno pribivanje za zajednikim stolom ravnopravnih europskih nacija?! Pa odmahivanje rukom prema svemu tomu zlomu, koje nam navodno u naše ime i za naše dobro uporno nameu?! U toj šutnji, u kojoj se ne die glas ni moralne teologije ni moralne filozofije ni etike, ni „dobrih pastira“, kao da nestaje ovjenosti i ovjeka, navlastito onoga, Hrvatice ili Hrvata, koji, u boanstvenomu Danteovu Raju forse di Croazia viene“, koji iz Hrvatske hodoasniki doe pokloniti se pred svete Veronike rubac, s bogodivljenjem supatniki uskliknuvši: „Signor mio Gesù Cristo, Dio verace, / or fu sì fatta la semblanza vostra?“ („Gospodine moj Kriste, Boe pravi,/takav li dakle bješe lik tvoj sveti?“ - Maras) Kao da pod teretom šutnje sve manje ivi duhovna Hrvatska.

Mile Pešorda
Zagreb, svibanj 2012.


U PRIVITKU: P. Matvejevia „Srebrenica i knjievnici zloinci u bijegu od pravde“



CORRIERE DELLA SERA

– dnevne novine; datum 13.05.2011.,stranica 23., list 1/3

SREBRENICA I KNJIEVNICI U BIJEGU OD PRAVDE

Piše Predrag Matvejevi

Podnaslov:

              Genocid
: Poster napravljen 2005. godine u prigodi desete obljetnice pokolja u Srebrenici, gdje su srpsko-bosanske snage okrutno poubijale  više od 8000 bosanskih muslimana. Od tada se, svake godine, u srpnju, lanovi obitelji rtava okupljaju na mjestu genocida. Na okrugloj slici, pisac Predrag Matvejevi.

Na posteru s logom Amnesty International: Ovaj se put borimo  protiv slobode. I slike ratnih zloinaca Ratka Mladia i Radovana Karadia  s tjeralice: trai se (daljni tekst neitak).

Sarajevo ne moe lako zaboraviti tolike svoje graane koji pogiboše razneseni granatama u ulici Vase Miskina dok su stajali u redu za komad kruha, kao niti mrtve ubijene na isti nain na maloj trnici etvrti Markale dok su kupovali kilogram krumpira: raskomadana tjelesa, ljude i ene na mjestu preminule dok ih se pokušavalo prevesti u bolnice ve prenapuene ranjenicima; ne moe zaboraviti rane i lokve krvi na nogostupima, urlike onih koji su zapomagali i pomo koja je ponekad stizala kada se više ništa nije moglo uiniti da bi se spasio neiji ivot. I poslije svega toga, kako se ne prisjetiti uasnih, sramotnih vijesti i lai koje su širili ubojice, a prema kojima su navodno ti isti bosanski muslimani sami sebe bombardirali, i ubijali se, kako bi na sebe privukli panju svijeta? Još je strašniji i sramotniji sam smisao tih vijesti i takvih lai koje su reimski propagandisti pokušavali proširiti svim sredstvima: navesti nekoga da se sam ubije, gore je nego ubiti ga.

Intelektualci snose najvei dio odgovornosti za sve to što se dogodilo. Bilo bi dobro kada bi postojao kakav poseban sud za knjievnike i novinare, sud bolji i stroi od Collegi dei probiviri (Vijea izabranih sudaca) i od sudova asti koji su djelovali u Jugoslaviji i u Europi nakon Drugoga svjetskog rata, a pred koje su bili pozivani odgovarati knjievnici koji su svoje pero upotrijebili u slubi fašista i njihovih teških zlodjela. Takav sud trebao bi moi osuditi pred javnošu sve one koji su odgovorni za ovu tragediju, upoznajui svijet s njihovim imenima: onoga tko je od poetka pouavao i pripremio srpskoga “voda”koji se danas nalazi pred Haškim sudom (a uitelji mu bijahu Dobrica osi i njegove skutonoše), onoga koji je podravao hrvatskoga “vrhovnika” i iskoristio svoje pero u opravdanje agresije na Bosnu (Ivana Aralicu, na primjer), onoga tko je drao mikrofon pod bradom  “guslara” i veliao njegove podvige dok je ovaj tukao  po ljudima s jednoga na drugi kraj grada Sarajeva (i tu mislim na srpskoga romanopisca Momu Kapora bosanskoga podrijetla). I sve ostale koji su bili uz zloin, poticali na zloin, prešuivali i zatajivali zloine, opravdavali teška zlodjela na najrazliitije naine i još uvijek ih pokušavaju opravdati: beogradskoga knjievnika Matiju Bekovia, koji je bacio neizbrisivu sramotu na vlastitu nadarenost; srpsko-hercegovakoga pjesnika Gojka ogu i srbo-bosanca Rajka Nogu, s njihovim nacionalistikim misticizmom; hrvatsko-bosanskoga romanopisca i pjesnika Anelka Vuletia, autanta na bojištu nekima od najgorih promicatelja mrnje kao što su pokojni Mate Boban, bivši Tumanov predsjednik takozvane Hrvatske republike Herceg-Bosne, te Tute Naletilia, koji danas odgovara za strahovite ratne zloine; pjesnika Milu Pešordu, hrvato-bosanca, koji je i sam sija mrnje. I popis tih gadova/nedostojnika mogao bi se nastaviti, dugaak je. A neki ljudi od pera meu muslimanima, pripadnici dakle onoga naroda koji je više nego ijedan drugi u Bosni pretrpio nasilje i patnju, morali bi napokon progovoriti i pisati, osuujui ih, o zloinima koje su poinili njihovi sunarodnjaci u Grabovici, elebiima, Bradini, Busovai i ni sam ne znam gdje još, zloinima ne uvijek poinjenima u legitimnoj obrani.

Nakon Drugoga svjetskog rata bilo je njemakih pisaca koji su, ne bez osobnoga rizika, otvorili oi naciji trudei se pokazati sunarodnjacima sve zloine koje su u njihovo ime poinili nacisti. I mi bismo morali, prije ili kasnije, slijediti taj primjer. Hrvati to još uvijek nisu uinili  ak niti za jezovite ratne zloine koje su poinili ustaše za vrijeme drugoga svjetskog rata; to danas, umjesto nas,  ine sinovi naših idova, iji su roditelji bili poklani u logorima  rasijanim od Paga do Jasenovca. Premalo je onih koji se usuuju pogledati se u zrcalu da se ne uasnu od svoje vlastite slike u odrazu. Knjievnici bjee od te nezahvalne zadae, nacionalistiki intelektualci ne ele smatrati vlastitu naciju onakvom  kakva jest ili je bila, više vole ohrabrujue i uvijek vjene mitove. Novim voama, kao i njihovim prethodnicima, na srcu lei prije svega vlast. Pa ak i dok se ivjelo u federalnoj zajednici, radije su se uvijek naglašavali i gotovo uvijek prijavljivali zloini koje su drugi protiv nas poinili, a skrivali naši. I sve dok ne sagledamo sami sebe, sve dok ne preispitamo svoju vlastitu savjest, nee se moi dogoditi niti pravo osvješivanje niti  istinsko proišenje. 
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!