www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
etvrtak, 18 Srpanj 2019
 
 
JOSIP JOJA RICOV GOSTOVAO NA VEER U KNJIARI
Srijeda, 13 Lipanj 2012

http://www.zadarskanadbiskupija.hr/?p=2324

‘I svoju patnju uzimam za dar Boji. U mom ivotu u svemu se biljei Boja prisutnost’ rekao je Joja Ricov, istaknuti hrvatski knjievnik koji je u srijedu 27. listopada gostovao na dogaaju ‘Veer u knjiari’ u knjiari ‘Verbum’ u Zadru. Odlika njegovog stvaralaštva je humanistika angairanost, visoka moralnost, nepokorna vjernost Bogu i idealima. Opisuju ga kao oporbenjaka u ivotu i knjievnom radu, da je ist i nekalkulant, do djeje prostodušnosti. Više od 30 godina kao umjetnik u Hrvatskoj zatoen u sarkofag – takvo je iskustvo doivio taj umjetnik rodom iz Kali, iznimnih pjesnikih ostvarenja u antologiji hrvatskog pjesništva. Njegova su djela i u mnogim inozemnim antologijama: talijanskoj, francuskoj, poljskoj, ileanskoj i meksikoj. Ove godine Društvo hrvatskih knjievnika iji je lan u Zagrebu je proslavilo 80 godina njegovog ivota. Likovni je i knjievni kritiar, esejist, dramski pisac, publicist, antologiar, prevoditelj, fonetik i predava slavistike, autor 40 svezaka raznovrsne umjetnike grae. Zbog domoljubne rijei Ricov je proganjan; s 15 godina u logor su ga odveli nacisti, iz zadarskog sjemeništa ‘Zmajevi’ zbog opiranja talijanizaciji su ga izbacili fašisti, a jugoslavenski komunisti su ga zatoili na Goli otok. Tito ga je pustio na intervenciju talijanskog nobelovca, Ricovog prijatelja Salvatorea Quasimoda. Zbog nepodobnosti prijevodi mu nisu objavljivani do 1989. g., a pisani prije 40 godina neki su tek sad u pripremi za tisak. Bio je lektor na Dravnom i katolikom sveuilištu u Milanu, urednik milanskog asopisa “D’Ars Agency” i savjetnik kazališta “Trebbo”; sastavio je, priredio i preveo talijanske antologije, bio je francuski stipendist i dobitnik meunarodnih nagrada. U strunim krugovima je dugogodišnji uvaeni audiorehabilitator u Centru SUVAG.

Bio je utemeljitelj i urednik ‘Hrvatskog knjievnog lista’, zajednice samostalnih pisaca TIN. «Neprekidno su bile rezervirane kandije za sve što smo radili i što smo ostavili u povijesti. Za nas je bila osigurana samo smrt» kae Ricov koji je od 1959.-1961. g. zatoen na otoiu Grgur kod Golog otoka gdje je bio u tamnici. «etiri i pol mjeseca nisam mogao prošetati kroz prostor zatvora nego sam trunuo u eliji. Trovali su me ‘lijekovima’, pucale su mi ile, što se moe išitati iz moje poezije. Lijenik, koji danas ivi u Zagrebu, dao bi nalog ‘Ako se nije popravilo stanje, dupliraj dozu’. A ta duplirana doza bila je moja smrt» rekao je Ricov. Kae da se uvijek utio djetetom Bojim, te je prosvijetljen Duhom Svetim bacio ‘lijekove’ u posudu za izmet. Na Grguru se snašao pišui na papirnatoj ‘škarnicli’ a iz trulog poda je kopkajui prstima izvukao maleni avao. Njime je biljeio stihove na papirnatu vreicu; na razne naine je spasio te papire po ljudima koji su odlazili s Grgura. «Poslije sam sve te papire odgonetavao, što je bilo zapisano, itajui prema svjetlosti Bojeg dana na suncu. Tako sam spasio cijele poeme» rekao je Ricov. Spomen Afrike u njegovim djelima metafora je za tamnicu Jugoslavije. «Morao sam se dovijati na koje šine staviti kotae mog govornog i idejnog vlaka, da bi se provukla misao i da, doe li do novog uhienja, izvuem glavu; jer sam spoznao da e me loviti rije po rije» rekao je Ricov, pitajui se tih godina hoe li njegovo djelo biti izbrisano iz povijesti. Podsjetio je i na rijei Štjefa Katia na Grguru, koji je Ricovu rekao: ‘Samo ti piši. Tko e ti ikada što objaviti u Jugoslaviji!?’ «Ali ne samo u njoj, nego i u mojoj Hrvatskoj, dravi za koju smo izgarali, zvali su nas muenicima. A izreka tog panduria Udbe ostala je na snazi više od 30 godina» rekao je Ricov. Dobitnik je i jedne od najveih meunarodnih nagrada, Zlatne partenope, kao vitez umjetnosti 1997. g. «No tu vijest u mojoj zemlji nisu objavili ni radio ni televizija. A ta je nagrada vea od one koju je 1978. g. dobio Miroslav Krlea. Jer još uvijek traje opstruktivno i kronino stanje bolesti mladunadi ljubiice bijele, koja je u svim stranakama, baca nas u depresiju i pitamo se je li mogue da e to trajati. Nee trajati uvijeke, ali ta poast još traje jer se ne moe preko noi izbrisati 50 godina silne opsesije. Zato e komunizam još dugo zavoditi» upozorio je Ricov, svrstan u Kaštelanov i Ujeviev naraštaj. U srednjoškolskom razdoblju bavio se kiparstvom i glumom, te je i u ‘Verbumu’ kao dramski interpreta opisao stvaralake okolnosti svog potresnog ivota. Knjievnici i drugi umjetnici istiu Ricovu nekonformistiku narav, nikad podoban a uvijek mlad; skroman, izuzetno vitalnog duha, ljubljeno dijete zadarskog nadbiskupa Dujma Munzanija, za ivot zahvaljuje Bogu i Gospi, smatrajui znaajnim da je roen baš na Blagovijest.

Ines Grbi

 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!