www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
etvrtak, 17 Listopad 2019
 
 
SPOMEN HODOAE HD-a U BORIEVAC I ZRIN
Nedjelja, 16 Rujan 2012
SPOMEN HODOAŠE HRVATSKOG RTVOSLOVNOG DRUŠTVA

Liko mjesto Borievac i drevni Zrin u hrvatskom Pounju, po kojemu su hrvatski banovi Šubii i dobili ime Zrinski i u kojem je roen hrvatski i svjetski velikan Nikola Šubi Zrinski, uz slavonsko selo Španovicu, dva su znamena hrvatskoga stradanja i progonstva koje traje sve do današnjih dana.

 I ove su se godine na upni blagdan Male Gospe 08. rujna u Borievcu i u nedjelju 09. rujna u Zrinu okupili još ivui prognanici i njihovi potomci, predstavnici Hrvatskog rtvoslovnog društva i brojnih drugih hrvatskih domoljubnih i braniteljskih udruga, odajui molitvom poast stradalima i uvajui sjeanje o preteškoj nevinoj rtvi Hrvata tih krajeva. Mjesto Borievac je do temelja spaljeno i uništeno 02. kolovoza 1941. u etnikom ustanku koji je bio zapoet 26/27. srpnja 1941. zaustavljanjem vlaka s hodoasnicima Svetoj Ani u Kosovo kod Knina pa mukim ubojstvima nevinoga vjernikoga puka i njihovim bacanjem u krašku jamu Golubinku. Takav ustanak se sve do 1991. slavio u Srbu kao Dan antifašistikog ustanka naroda Hrvatske, a tragino je da je tomu zloinu i hrvatska koalicijska vlada 2010. sramno obnovila spomenik kojeg su hrvatski branitelji bili srušili u „Oluji“ 1995. godine. U tom etnikom ustanku, u kojemu su sudjelovali i srpski partizani toga kraja, pobijen je ili je tek manjim dijelom uspio izbjei, sav katoliki puk Istone Like na prostoru sjeverno od Knina pa do Plitvica, kao i katoliki i muslimanski puk dodirnoga dijela zapadne Bosne. Takvim sustavnim etnikim išenjem, odnosno genocidom u kojemu su poinjeni najstraviniji zloini nad nevinim civilnim stanovništvom ukljuujui ene i djecu, posve su zatrti Hrvati u upama Borievac, Bosanski Petrovac, Krnjeuša i Drvar, a potom i u Udbini, Priboju i ostalim rubnim hrvatskim mjestima. Organiziranim zloinom u elji trajnog brisanja svakoga traga postojanja Hrvata na ovim prostorima, mrzitelji su spalili ak i zemljišne knjige Borievca, a potom su u nekadašnjem središtu potpuno razorenoga mjesta izgradili klaonicu za stoku. Konanim dovršenjem svoje zloinake nakane drali su brisanje Boriavca sa zemljopisne karte. Svim izbjeglim Borievljanima koji su svoje nove domove našli veinom na podruju Slavonije, gdje su bili prisiljeni sluiti na tuoj zemlji bez svoga doma i ikakve osobne imovine, bio je zabranjen ne samo povratak, nego i sam dolazak u Borievac sve do osloboenja u kolovozu 1995 godine. Uništenje zemljišnih knjiga pa neshvatljiva nebriga hrvatskih vlasti za njihovim prioritetnim obnavljanjem znatno su oteali njihov povratak sve do današnjega dana. Ipak, zahvaljujui predanosti i suradnji Borievljana i biskupa Gospiko-Senjskog Mons. Mile Bogovia, u Borievcu je pred završetkom obnove drevna kamena ljepotica, crkva Roenja Blaene Djevice Marije.

Svetomisno slavlje je i ove godine, u suslavljenju s upnicima okolnih upa, predvodio biskup Gospiko-Senjski Mons. dr. sc. Mile Bogovi. U prigodnoj propovijedi je naglasio da nas okuplja klanjanje rvi koje nas i zbliava, jer kako Boja ljubav nema i ne trai razloga, tako i mrnja nema razlog ve jednostavno mrzi, a pravi pobjednici nisu oni koji su od mrzitelja pretrpjeli  poraz, nego se oni koji su pretrpjeli mueništvo i iivljavanje silnika, jer se Boja ljubav ne gasi ni u trpljenju ni u smrti, što znamo po primjeru našega Spasitelja Isusa Krista.

 U prigodi ovogodišnjeg spomenhodoaša predstavljena je i knjiga autora Josipa Paviia „Dossier Borievac“ koja izvornom dokumentacijom i vjernom memoaristikom svjedoi istinu o zatiranju upe Borievac. Predstavljai ovog iznimno vrijednog djela bili su Mons. dr. sc. Mile Bogovi koji je uputio poruku nade da Borievac ivi dalje ne samo u ovoj knjizi nego i u svojim ljudima koji mu se vraaju, prof. Ana Došen koja je svjedoila zloin nad njezinom rodnom Krnjeušom, povjesnik dr.sc. Zlatko Holjevac koji je iznio saeti pregled knjige, Jadranka Matašin predsjednica Udruge Liana upe Borievac, koja se osvrnula na stradanje i sadašnje povratnike teškoe, akademik Dubravko Jeli kojeg je u ovomu djelu najsnanije dojmila memoaristika, dr. sc. Zdravko Tomac, borievljanski zet, koji je vrlo osjeajno ukazao na sablazan slavljenja zloina u Srbu umjesto zadovoljštine i ašenja rtve. Predstavljae i okupljeno hodoasniko mnoštvo u crkvi Roenja Blaene Djevice Marije je srdano pozdravio i zahvalio im se sam autor i nakladnik Joisp Pavii.

Istina koju je u svojoj propovijedi naglasio o. biskup Mile Bogovi da se Borievljani nisu donedavno smjeli vratiti svom Borievcu, a da Borievac još nije vraen njima, jednako je alosna hrvatska stvarnost i u sluaju drevnog hrvatskog Zrina i sudbine njegovih potomaka.

Mjesto Zrin i njegov Zrinski grad su u potpunosti uništili pounjski srpski partizani na blagdan Male Gospe 1943., pod jedinom izlikom da ni jedan Zrinjanin nije elio prii ni suraivati s partizanima. Veina muškaraca, njih skoro tristo, odmah je bila pobijena, a preostali stanovnici, ponajviše ene i djeca su raseljeni, takoer veinom u Slavoniju. Sve njihove obiteljske kue, gospodarske zgrade, groblje, Zrinski grad, upna crkva Našaša Svetoga Kria i crkve Sv. Marije Magdalene pokraj Zrinskog grada su uništeni do temelja. Nakon Drugog svjetskog rata nametnuta je šutnja o tom zloinu. ak i danas, dvadeset i dvije godine od uspostave slobodne hrvatske drave, hrvatski Zrin je pust i jedina je upa u Sisakoj biskupiji bez i jednog vjernika katolika. Ta injenica je tim više bolna jer postoje ouvane zemljišne knjige i katastarski planovi Zrina po kojima je mogue uspostaviti tono vlasnikopravno stanje, lakše nego što je to sluaj u Borievcu gdje je ouvan samo popis svih parcela i posjednika iz 1907. (izraen za tadašnje vojne potrebe na njemakom jeziku).

Zrin - mons. Vlado Koši

Svetomisno slavlje u Zrinu je predvodio sisaki biskup Mons. dr.sc. Vlado Koši u suslavljenju sa upnicima okolnih upa. U prigodnoj propovijedi se spomenuo rijei proroka Izaije o pravdi na ovoj zemlji, ustvrdivši da se nepravde ne mogu initi dovijeka jer e Bog i na njoj uspostaviti svoju pravdu. Zato smo pozvani bez straha se usprotiviti zlu i nepravdi poput one kojoj je i sam svjedoio na proslavi tzv. „keltske noi“ u Sisku gdje se jednako slavilo Svetoga Kvirina i tzv. partizanske „antifašiste“ koji su stvarno bili obini i najkrvaviji zloinci, a ljubitelji „lijepe kape partizanke“ se bezonim laima usuuju njih nazivati hrvatskim braniteljima. Upitao se što li bi takvi na ovom mjestu, gdje je smaknuto skoro 300 ljudi, a svi ostali protjerani uz zabranu povratka i oduzimanje sve imovine, gdje je razorena crkva Našaša Svetoga Kria mogli odgovoriti? Protivei se stavljanju Svetoga Kvirina uz isti bok sa zloincima, izrekao je zabranu svakog javnoga spominjanja imena bilo kojeg svetca Katolike crkve na podruju Sisake biskupije bez njegovog prethodnog odobrenja. Naglasivši da nam je Domovina umorna od onih koji se suprotstavljaju istini, poruio je da se mi ne smijemo umoriti u borbi za istinu. Okupljeni smo zbog pravednosti, a primjerom Isusa Krista koji je pobijedio sve ovozemaljske spletke pa i samu smrt, znamo da Bog moe iz svakoga srca iskorijeniti zlo i spasiti svakoga ovjeka.

I ove godine, ni u Borievcu ni u Zrinu nije bilo predstavnika najviših hrvatskih dravnih vlasti, dok lokalni srpski dunosnici iz Dvora na Uni redovito ignoriraju obiljeavanje Zrinskih rtava. Jednako tako, dravni mediji nisu izravno prenosili Svetomisna slavlja iz Borievca i Zrina, niti su o takvoj mnoštvenoj hrvatskoj muenikoj rtvi javnosti prenijeli primjerenu vijest. Stoga je predvoditelj zrinskog Svetomisnog slavlja odranog na temeljima razorene crkve Našaša Svetoga Kria, za koju se nadamo poetku obnove u sljedeoj godini, sisaki biskup Mons. Vlado Koši uputio snanu poruku, „Efata“ – Otvori se Domovino moja, ne budi slijepa i nijema na nepravdu i gluha za istinu, progovori o istini i nepravdi, izaberi Domovino moja koga eš astiti –Krista ili antikrista!

eljko Tomaševi
lan Predsjedništva Hrvatskog rtvoslovnog društva


Fotografije: Arhiva HD - Jadranka Lui

 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!