www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
etvrtak, 18 Srpanj 2019
 
 
12. kolovoza 2012. - Mons. Juraj Jezerinac ONI SU DALI SVOJE IVOTE DA BI MI IVJELI
Nedjelja, 16 Rujan 2012
Vojni ordinarij mons. Juraj Jezerinac je na poziv banjalukog biskupa mons. Franje Komarice u nedjelju 12. kolovoza 2012. blagoslovio Krini put Spomen parka branitelja Domovinskog rata elebi u Livadnicama na planini Steretini iznad Livanjskog polja, na mjestu gdje je bila prva crta bojišnice u Domovinskom ratu.



Krini put s monumentalnim postajama izraenim presloavanjem blagoslovljenih dovrataka i kutnika (oša) njihovih domova spaljenih i porušenih u Domovinskom ratu, u kršanske simbole za koje i pod kojima su ivjeli i umirali njihovi dini pretci, u duljini od 4 kilometra je podignut predanošu puk. hrvatske vojske Zvonka Popovia rodom iz elebia, uz svesrdnu pomo njegovih prijatelja iz Udruge „elebi 92“, ljudi dobre volje te Ministarstva branitelja BiH i Ministarstva kulture RH.



Mons. Jezerinac je okupljenom vjernikom mnoštvu ukazao na potpunu jedinstvenost ovoga Krinog puta, ne samo na ivotnim prostorima hrvatskoga naroda ve zasigurno i u cijelomu svijetu, a u kojemu se oslikava i povijesni krini put ovoga hrvatskoga kraja teško stradalog u II. Svjetskom ratu i porau pa ponovo u Domovinskom ratu, o emu svjedoi ovo kamenje kao ivi spomen na teške dane hrvatskoga naroda u BiH. Svaki ovaj kamen svjedoi o vjeri, praštanju, ljubavi, molitvi, prihvaanju kria i ivota, ukratko, o vjeri hrvatskoga puka koji je ivio na ovim ovih prostorima i poziv je svima na obnovu svoje vjere i uvanje svojih hrvatskih i katolikih korijena. Naglasivši da se jedino po kriu postie spasenje, jer po njemu umiremo grijesima da bismo ivjeli u vjenosti, pozvao je hrvatski narod na potrebu progovaranja vjerom kao obranom od govora sile. U vremenu nemoi ljudske rijei, Rije Boja je melem za našu dušu. Spomenuvši poruku iz 1. Poslanice ap. Pavla Solunjanima da ne tugujemo kao oni koji nemaju vjere, jer kao što je Isus uskrsnuo doi e i naše uskrsnue, spomenuo se prie iz amerikog grada Neschvilla, o ovjeku koji je saalivši se nad svojim mladim susjedom otišao u rat umjesto njega i poginuo, a mladi mu je kasnije podigao nadgrobni spomenik i na njemu napisao: “On je umro umjesto mene“. Tako su i naši hrvatski branitelji dali svoj ivot da bi mi ivjeli i time su u potpunosti ostvarili Isusove rijei da nema vee ljubavi od ljubavi onoga tko svoj ivot dade za prijatelja svoga. Kakve li snane poruke koju su nam oni ostavili, ustvrdio je Mons. Jezerinac.

Nakon blagoslova Krinog puta poloeni su vijenci i zapaljene svijee za poginule hrvatske branitelje pred postojom nazvanom „Krievi“ koja nalikuje Kriu na Vukovarskom groblju.



Mons. Jezerinac je potom u suslavljenju s vojnim kapelanom MORH-a fra Markom Medom sinom ove upe iz mjesta Strupni, mjesnim upnikom upe Ljubuni fra Ivanom Lovriem i upnicima njemakih upa Frankfurt i Münsterhausen, fra. Ilijom Krezom i vl. Mirkom avarom, predslavio Svetu Misu i u prigodnoj propovijedi ponovio da smo svjedoci blagoslova velikog zdanja, ijeg znaenja za ovaj livanjski kraj i šire, nismo ni svjesni u ovom trenutku, jer nije rije samo o blagoslovu postaja krinoga puta, nego i o njegovoj poruci koji je podigla ljubav.

Kamen porušenih i spaljenih domova bio je dugi niz godina u ljetnim mjesecima pokriven koprivom i travom, a u zimi snijegom. Kiša ga je esto umivala kako bi doekao dan kad e biti ugraen u krini put i krunicu. Zahvaljujui zamisli Zvonka Popovia koji je u dubini svoje duše osjetio elju da se ovaj kamen sakupi i presloi u kršanske simbole, podignut je velianstveni spomenik spomen - park koji je prije svega spomen na divne i drage naše branitelje Domovinskog rata. Krunica napravljena od kamena, spomen je na krunicu što su je nosili naši branitelji. Oni su sa sobom ponijeli u svom rodoljublju i domoljublju na bojište narodne ideale i univerzalnu ljubav. Krunicu oko vrata i vjeru u srcu. Bogoljublje i ovjekoljublje.

Mons. Jezerinac je poelio da ovaj prostor bude ubudue veliko okupljalište ljudi i mjesto molitve na kojemu emo se nadahnjivati kako se ivi bogoljublje, ovjekoljublje i domoljublje zajedno. Upravo kako mu je u svojemu pismu poruio biskup mons. Komarica kojemu je elja da još bolje upoznamo svoju vjeru, da je ivimo i svjedoimo, da bi se ponovno vratila vjera i ivot, ula pjesma mladia i djevojaka i vidjela lica razdragane djece. Vjera u Boga Isusa Krista bila je oduvijek, i danas takoer, naša pokretaka snaga. To posebno svjedoi krunica kao i postaje Krinoga puta, podignuti na ovom prostoru, koja svaka od njih ima svoju povijest i svoju poruku, a posebno spomenik na kojem piše Alfa i Omega. Rijei su to Kristove koji je rekao za sebe: "Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji! Poetak i svršetak! (Otk 22, 13) . Ovih nedjelja slušamo euharistijski govor o "Kruhu ivota" - a to je sam Isus, koji je Poetak i Svršetak.

Današnje evanelje nastavak je evanelja od prošle nedjelje. Ono opisuje mrmljanje idova što je rekao: "Ja sam kruh ivota koji je s neba sišao" (Iv 6,41). "Nije li to sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: "Sišao sam s neba"? (Iv 6, 42), pitali se idovi. Tim su rijeima otvreno dali do znanja da ne priznaju Isusa kao Spasitelja svijeta, da je On boanskoga porijekla. Evanelist Ivan, koji je napisao ovo evanelje svojim vjernicima za pouku, eli istaknuti da je mrmljanje protiv Isusa bilo u stvari suprotstavljanje i odbijanje Bojega dara vjere i spasenja koje nam Bog nudi po svom Sinu Isusu Kristu. A to je grijeh protiv Duha Svetoga. Bog sve poduzima da spasi ovjeka. O ovjeku ovisi hoe li ga prihvatiti ili ne e!

U drugom dijelu evanelja evanelist je više istaknuo blagovanje: "Tko bude jeo od ovoga kruha, ivjet e uvijeke" (Iv 6, 41). Kruh o kojem govori Isus jest Euharistija i Rije Boja.

Poznato je da je za vrijeme komunizma bilo teško nabaviti Biblije, posebno u Rusiji i Kini. Biblije su smatrali neprijateljskim djelovanjem. Zbog toga je bilo puno ljudi po zatvorima. Jedan je ruski lijenik, koji je bio u zatvoru u Sibiru, rekao: "Kad sam bio na prisilnom radu i u tamnici, Rije  mi je Boja davala snagu i svima koji su bili  sa mnom u zatvoru. Kristovo evanelje ulijevalo mi je nadu". Bogu hvala, mi nismo u tako teškoj situaciji kao kršani u vrijeme komunistikog jednoumlja. To ne znai da nemamo teškoe u ispovijedanju i ivljenju vjere. Najnoviji blaenik dr. Ivan Merz je rekao: "Kako je teško biti kršaninom!" I pred nama je, kao i pred Ilijom, dalek put. Treba nam snage i jakosti da bismo se odrali kao vjernici. Najbolji lijek je Rije Boja, molitva i euharistija o kojoj govori Isus u današnjem evanelju. To je posebno iskustvo, koje je dano onima, koji prihvaaju Evanelje kao Rije Boju, koje ne ostaje bez ploda u dušama onih koji ga vjerom prihvaaju i u srcu o njemu razmišljaju. U svjetlu ovih rijei ne udimo se što je Isus rekao: "Blago oima koje gledaju što vi gledate! Kaem vam: mnogi su proroci i krajevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i uti što vi slušate, ali nisu uli" (Lk 10: 23-24).

Da bi Rije Boja bila u nama djelotvorna, apostol Pavao poziva u Poslanici Efeanima vjernike na novi ivot. Nabraja 6 ljudskih mana koje se javljaju u meuljudskim odnosima, a to su: gorina, gnjev, srdba, vika, hula, opakost. Ako je ovjek vjeito ljut na sebe i na druge, ako optuuje Boga i ljuti se na sve pa i na samoga Boga, u njemu ne moe doi do novoga ivota. Samo Bog moe uiniti udo da se takav ovjek obrati. Stoga je potrebna molitva za obraenje takvih ljudi, prije svega za vlastito obraenje a onda i za obraenje drugih ljudi, jer Bog ne eli smrti grešnika nego da se obrati i da ivi. Zato je i došao.

Nasuprot mana o kojima govori Pavao on pred nas stavlja vrline kao što su dobrostivost, milosrdnost, praštajui jedni drugima kao što je Bog u Isusu Kristu oprostio (usp Ef 4,32). Zato Pavao kae: "Budite dakle nasljedovatelji Boji, kao djeca ljubljena i hodite u ljubavi kao što je Krist ljubio vas i sebe predao za nas kao prinos i rtvu Bogu"  (Ef 4, 2).

Na kraju propovijedi mons. Jezerinac je okupljene vjernike, predstavnike društvenih vlasti i politikih stranaka, snano pozvao na nunost postignua narodnog jedinstva jer smo brojano premali narod da bi iz bilo kojeg osobnog ili drugog razloga bili nesloni i poigravali se jedinstvom ugroavajui time i sam svoj opstanak.

Sama mjesna upa Ljubuni kojoj je zaštitnik Roenje Blaene Djevice Marije protee se sjevernom stranom Livanjskog polja, u duljini od 25 km uz prometnicu od Livna prema Bosanskom Grahovu i nakon Vidoša je najstarija upa na Livanjskom polju. Kao posebna upa Ljubuni vodi se od 1802. godine. upna crkva je graena od 1865 do 1871, dok je zvonik podignut 1887. godine. U crkvenom dvorištvu postavljeno je bronano poprsje fra Lovri Karauli, istaknutom livanjskom i bosanskom franjevcu, kojega su 1875. ubili Turci. Fra Viktora baltia su 08. Veljae 1943. U Livnu uhitili pa ubili patizani. Istu sudbinu doivio je i njegov nasljednik fra Borivoj Mio kojeg su partizani uhitili noi izmeu 06. i 07. svibnja 1944. godine.  U ui su dvije podrune svrkve, u Priluci u ast sv. Stjepana i u Kovaiu u ast sv. Nikole Tavelia. Osim njih još su dvije crkvice u Lusniu sv. Ive Krstitelja i u Strupniu sv. Ante Padovanskoga. U ljeto 1969 u upu su došle Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije koje djeluju u katehizaciji i voenju crkvenog pjevanja. upom upravljaju franjevci Bosne Srebrene, a pripadaju joj naselja Ljubuni, elebi, Veliki i Mali Kablii, Kovai, Lusni, Priluka, Prisap, Strupni i irovi.







Zabiljeio: eljko Tomaševi
Fotografije: Ivo Dolic
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!