www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
etvrtak, 18 Srpanj 2019
 
 
HODOAE U ZRIN 2012. - DRUTVO ZA OBILJEAVANJE GROBITA RATNIH I PORATNIH RTAVA
Subota, 22 Rujan 2012
Društvo za obiljeavanje grobišta ratnih i poratnih rtava

Hodoaše u Zrin 2012. godine

Društvo za obiljeavanje grobišta ratnih i poratnih rtava osnovano je u rujnu mjesecu 2000. godine u Varadinu, a temeljni zadatak udruge je obiljeavanje prešuivanih grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraa na prostorima gdje udruga djeluje i gdje ima lanova te istraivanje i prikupljanje podataka o stradanjima i utvrivanje prešuivanih rtava ratova i totalitarnih ideologija.

Veinu aktivnosti Udruga provodi na podruju Varadinske i Meimurske upanije, a u cilju istraivanja stradanja i obiljeavanja prešuivanih grobišta na podruju Virovitiko-podravske upanije (grobište Mrtvi jarak…) osnovana je i podrunica koju vodi Vlatko Ljubii. Osnovano je i povjerenstvo za Republiku Sloveniju koju vodi lan Društva Dragutin Šafari preko kojeg radi projekt Pieteta
(http://www.safaric-safaric.si/pieteta_CRO.html ), a koji je pokrenut s ciljem kako bi se i putem interneta što vei broj ljudi upoznao sa stradanjima i prešuivanjima rtava totalitarne komunistike ideologije koja je na ovim prostorima napravila puno zla i prouzroila brojna stradanja, likvidacije i progone ljudi, zatajivanja zloina i istine. Ove godine prikljuili smo se hodoašu u Zrin koje je o obljetnici stradanja organiziralo Hrvatsko rtvoslovno društvo iz Zagreba, a hodoašu su se prikljuile i ostale udruge i pojedinci.

Vonja prema Zrinu

Okupljanje hodoasnika za posjet Zrinu 9. rujna 2012. godine poelo je dvadesetak minuta prije šest sati, a ja sam iz Kriovljana iz opine Cestica pristigao desetak minuta prije zakazanog polaska. Voa puta u našem autobusu bio je Ivan Jaklin, povjerenik HKV za Varadin. Nakon nekoliko minuta nazvao me lan Društva Franjo rep s upitom gdje stoji autobus i ima li još koje mjesto te sam ga nakon konzultacija s voom puta pozvao da doe kod meteorološkog stupa, kod Katedrale u Varadinu, u ulice bl. Alojzija Stepinca. Ubrzo je stigao i ušao i autobus nakon ega je utvreno da nedostaje nekoliko prijavljenih, a bilo je i nešto novopridošlih koji su s time raunali. Iz akovca su se pridruili lanovi Bratovštine Petra Zrinskog - asni stol akovec, s predsjednikom Zlatkom Bacingerom i ostalim lanovima meu kojima je bio i Marijan Ramušak, Sarajko Baksa i ostali. 
 



Krenuli smo iz Varadina nekoliko minuta iza zakazanog vremena te je autobus tvrtke Lackovi ubrzo stigao do autobusnog stajališta u Turinu, na staroj cesti prema Novom Marofu i Zagrebu gdje nam se prikljuilo etvero hodoasnika iz Beretinca iz upe Sveti Ilija (gospodin Slatki …). U autobusu nas je tridesetak. Putovanje nastavljamo prema Novom Marofu poslije kojeg odlazim na auto put prema Zagrebu. Na odmorištu Sesvete kratko je zadravanje, tek da se riješe fiziološke potrebe, a neki su stigli popiti kavu. Kreemo prema Zagrebu i oko pola osam dolazimo do koncertne dvorane Vatroslav Lisinski te u autobus prihvaao dvadesetak novih hodoasnika. Prvi autobus vodi Damir Borovak, autor knjige “Gvozdansko - Hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora”, a tu je i Ante Beljo, eljko Tomaševi, i agilna tajnica HD-a Jadranka Lui, Milan Pavi iz urmanca, Dragutin Šafari iz Velenja, predsjednik Povjerenstva Društva za Republiku Sloveniju, urednik „Pietete“… naravno i brojni drugi meu kojima je i dosta potomaka protjeranih Zrinjana. Na hodoaše put Zrina krenuli su i preivjeli Zrinjani od kojih sam neke imao prilike upoznati u samom Zrinu. Prolazimo kroz Petrinju i autobus vozi dalje prema Hrvatskoj Kostajnici kamo dolazimo nešto prije deset sati (sjetio sam se svog prvog boravka u tom gradu, nije se po meni znaajno promijenio- crkva na poetku naselja i danas je ruševina, obnovljena je Franjevaka crkva – bio sam tu s podrunicom HPZ-a Varadin, povodom obiljeavanja Dana politikih zatvorenika). Tu je odreen kratki odmor te nakon popijene kave odlazim do Une, pozdravljam se s gospoom Jadrankom, našom tajnicom HD, gospoom Polonom, Antom, eljkom, Damirom i ostalima koje znam i koji se mene sjeaju. Kreemo prema Dvoru i poslije prema Zrinu, dijelom uskom makadamskom cestom, a ponekad autobus ostrue o grane, ponekad grebu po krovu, a malo i sa strane. Stiemo u Zrin nešto prije 11 sati te odlazimo na mjesto gdje je nekad stajala upna crkva Našaša Svetog Kria, pozdravljam se sa upnikom, vl. Stjepanom Filipecom, nismo se vidjeli dugo vremena, a upoznali smo se još u Nedelišu gdje je bio vikarom (kapelanom) na upi na kojoj je moj stric Franjo Talan (1932-2010.) bio upnikom od  1974. do 1986. Na upu sam u to doba esto  dolazio, kao srednjoškolac, kasnije student, a poslije i kao nastavnik. Zajedno sa stricem prokrstario sam i dosta upa gornjeg Meimurja, a esto sam bio i u upnom vinogradu kod Sv. Jurja na Bregu, u Lopatincu… U upi Raskrije…, Štrigova, a rado sam boravio i kao dijete kod strica dok je bio u Martinskoj Vesi. Pozdravio sam se i s biskupom Košiem koji je 2006. godine predvodio misu za rtve udbinih likvidacija poubijane kod Drave u Lovreanu, 22/23. srpnja 1946. godine. Pozdravljam i fra Gorana Rukavinu koji je sa svojim vjernicima došao autobusom iz Topuskog, a do osnivanja samostana u Topuskom bio je u Varadinu. Naravno tu je i fra Ivica Petanjak, i ostali sveenici, asne sestre…

Prije mise, u ime upe prisutne hodoasnike pozdravio je vl Stjepan Filipec i upljane obavijestio o misama koje e se idui tjedan, od ponedjeljka do nedjelje sluiti na podruju upa kojima upravlja. Misa e se o sedamdesetoj obljetnici stradanja i progonu Zrinjana u Drugom svjetskome ratu sluiti 15. rujna 2013. godine, a u planu je da se tog datuma blagoslovi i kamen temeljac za ponovnu gradnju crkve srušene u partizansko-komunistikom napadu na selo.

Hrvatska treba odbaciti sve totalitarizme, ili jednako veliati sve zloince i njihove simbole

U uvodnom dijelu mise upnik Filipec pozdravio je biskupa Košia i hodoasnike, a potom je misu predvodio i propovijed odrao sam biskup Koši s kojim su suslavili i ostali sveenici.

U odranoj homiliji biskup Koši se osvrnuo i na odranu Keltsku no u Sisku u kojoj se u istom scenariju slave sveci i oni koji su rušili katolike crkve. -
Keltska no, to hvalevrijedno povijesno prisjeanje na dogaaje i ljude koji su uinili da Sisak bude i ostane „grad hrvatskih pobjeda“, ponosan i lijep, svima nama drag i da se sjeajui njegovih slavnih i velikih dana, osoba i dogaaja i mi danas na njima nadahnjujemo i da ih slijedimo. No, baš zato ne mogu prešutjeti ono što me strašno iznenadilo, dapae prenerazilo. Rije je o velianju tzv. osloboditelja Drugog svjetskog rata. Nisam mogao vjerovati da se, nakon što je ve više od 22 godine taj sustav propao, još uvijek velia i pjevaju mu se hvalospjevi. Pitam se zašto je komunizam propao ako je bio med i mlijeko, tolika neviena srea za naš narod? I zašto se ne oslobodimo ve jednom tog poklonstva zloinakom reimu koji je – evo, ovdje, vi ste ivi ljudi, dragi Zrinjani, primjer – posijao tolike mrtve, pobio i raselio Hrvate, srušio domove i crkvu, otjerao u progonstvo preivjele i nametnuo šutnju nad time? Volio bih vidjeti ovdje, na ovom mjestu one koje veliaju te tzv. osloboditelje, i uti što bi oni nama mogli odgovoriti na pitanje o naravi tog pokreta koji je zavio u crno i još uvijek dri u podanikom poloaju obespravljene Zrinjane? Meutim, nije to što sam sino doivio samo jedna sluajna epizoda koja se eto dogodila, pa što emo – jednom se na godinu mogu pjevati i „Po šumama i gorama“! Ne, dragi prijatelji! Meu nama ima još uvijek onih koji brane zloince, i tu logiku na alost nameu svima nama, od male djece do zrelih ljudi. Peru nam mozgove kao da smo svi mi budale! Pa pogledajte, nee ovaj naš skup prenositi televizija, nee o ovoj komemoraciji biti vijesti u medijima, niti e tko od predstavnika vlasti – koja bi trebala zastupati sav naš narod - biti ovdje! Ništa od toga. Što to znai? To na alost znai da juerašnje velianje komunista nije sluaj nego pravilo u novoj Hrvatskoj dravi. A vjerujte mi, nee biti sree našem narodu ni ovoj dravi dok ona jednako ne osudi i odbaci sve totalitarizme, sve zloince i sve njihove simbole! Rekao sam jasno poslije ljutnje koja me obuzela sino: ovaj naš Sisak, ali i ova naša Hrvatska treba ve jednom izabrati – ili odbaciti sve totalitarizme, ili jednako veliati sve zloince! Jer po kojemu kljuu su jedni manje zasluni, a drugi – koji su, usput budi reeno, poinili najviše ubojstava nad našim hrvatskim narodom – zasluniji za našu prošlost i našu budunost?



Na kraju homilije biskup je rekao
: Neka ivi i neprestano nam zbori Zrin, ovo mjesto i njegova slavna povijest ali i njegova budunost i da nikada ne izblijedi sjeanje našega naroda na silna ponienja, trpljenja i stradanja – ali ne radi osvete nego radi buduih dobara i velikih duhovnih plodova, dostojnih uskrsnua. Amen.

U ime Zrinjana okupljene je pozdravio fra Ivica Petanjek, i pozvao sve prognane Zrinjane da pomognu ponovnu izgradnju crkve, ma gdje bili, u Domovini ili u Svijetu
.

Projekt obnove-izgradnje crkve Našaša Svetog Kria u Zrinu

Na dva mjesta, na prostoru gdje je sluena misa, bio je izloen Idejni projekt obnove upne crkve Našaša sv. Kria u Zrinu. S lijeve strane pano je slika upne crkve prije razaranja u Drugom svjetskom ratu, a na desnoj strani je, u gornjem dijelu, zapadno i istono proelje, dok je u donjem dijelu, s lijeve strane, katastarski plan s parcelama i upisnim esticama. Crvenom bojom na karti je ucrtana i crkva, kao i pristupni put. Više prema desno je tlocrt crkve iz kojeg saznajemo da joj je površina 81,72 etvorna metra (52,72 laa i svetište 29 m 2), sakristija zauzima prostor od 7,65 etvornih metara i nalazi se sa sjeverne strane svetišta. Crkva je poloena u smjeru istok-zapad, svetište je na istonoj strani, a ulaz na zapadnoj iznad kojeg je toranj (tri x tri metra). Na kor veliine 6 x 2,2 metra ulazit e se krunim stepenicama koje su u jugozapadnom dijelu lae.

Na prostoru gdje je sluena misa upoznao sam i prvog vjernika upe Zrin kojeg je spomenuo i biskup, a koji je kupio kuu u Zrinu. To je Tihomir Peša koji u Zrinu dri pele, inae ivi u Imotskome, a susreo sam i gospodina Stjepana Brlekovia, poklonio mi je A-4 format slike Zrina, a pokazao mi je razglednicu dvorca Zrin koji sam presnimio.

Pozdrav iz Zrinja – razglednica iz doba Austo-ugarske

U gornjem dijelu je fotografija (slika) dvorca Zrinj s pokrivenim krovom kule, na vrhu piše Zrinj. U Sredini je otisnut tekst Pozdrav iz Zrinja.  A u donjem dijelu je slika-fotografija naselja. U sredini dominiraju kue jednokatnice, a u desnoj strani je crkva (Našaše Sv. Kria“ ???). Na poleini, u sredini donjeg dijela otisnut je ig plave boje na kojem piše   „Iz zbirke Fantulin Frane 39000 Šibenik“. Na rubu s lijeve strane otisnuto je ime izdavaa (prva rije, a moda i kratice -  zbog prsta kojim sam drao razglednicu je neitljiva), a u nastavku piše Wuhan, Doberlin. Na poleini razglednice, na desnoj strani gdje se upisuje adresa i lijepi marka, u gornjem dijelu piše DOPISNICA, a uz desni rub nalijepljena je poštanska marka Maarske pošte vrijednosti 10 Filira (10 Filler), a u donjem dijelu marke piše MAGYAR. KIR. POSTA.
Preko poštanske marke udaren je peat pošte Zrin: na vrhu piše ZRIN, u drugom redu u sredini 91. JUL  31 d.e , u treem redu POSTAI UGYN, a u donjem redu POŠTANSKA AGENCIJA





Razglednica je adresirana na: Gospojici, Zlati Mesi, Zagreb, Opatika 10. U dijelu razglednice predvienom za poruke-pisma napisano je: - Sve poznate pozdravlja Ivica, a na dnu je dopisano: - Rukoljub mili mami.

Obilazak utvrde Zrin i crkve Marije Magdalene koja se obnavlja-restaurira

Nakon mise i kraeg zadravanja s ve spomenutim osobama, Franjo rep, Dragutin i ja kreemo prema utvrdi, a ve je prošla i jedan ura, 13 sati. Uz put natoismo vode na izvoru, gdje smo se i okrijepili, a u bocama ponijeli smo i prema utvrdi. Na izlasku iz naselja, prema utvrdi lanovi Bratovštine iz akovca pucaju iz topa, a potom se uz brdo penjemo do ruševina starog grada, nad kojim se vije hrvatska zastava.  Jedan dio hodoasnika zadrao se u podnoju, a mi polako za pola sata stiemo do ulaza u tvravu, tu nam se pridruuje i Ivan Jaklin, obitelj Cesar.



Kod obilaska ostataka tvrave Zrin upoznao sam i Slavka Babia, sina Antuna i Kate, roenog u Zrinu 6. rujna 1943. godine, koji je posljednje roeno dijete u upi koja je nakon toga napadnuta, na Malu Gospu 1943., 8. rujna 1943. , a branitelji poubijani te preivjeli protjerani. Kod obilaska „gornje crkve“, crkve Marije Magdalene, susreo sam i Zdravka Vervegera, potomka Zrinjana, koji ivi u Donjoj Lomnici kod Zagreba. Majka zbog bolesti nije mogla doi, a u dobi je od 91 godine. – objasnio mi je.

Nešto poslije 14 sati kreemo prema crkvi Na obilasku ruševina crkve Marije Magdalene u Zrinu, koja se obnavlja, ali je još uvijek bez krova, a do mogunosti stavljanja krova na crkvu trebat e još dosta poraditi, tek su stavljeni kameni dijelovi prozora. Radove na sanaciji Crkve se izvode, a mišljenja sam da „gradilište“ više mjeseci nije vidjelo radnike. Na tabli stoji zapisano da je investitor obnove  Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, projektant Hrvatski restauratorski zavod, a nadzor nad poslovima vodi Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Konzervatorski odjel u Zagrebu. Ostalo se moe proitati na tabli – gradilište mi djeluje zapušteno i napušteno, a okoliš…

U obilasku unutrašnjosti ruševne lae crkve, koja se obnavlja, zatekao sam i etverolanu obitelj Cepanec (otac Ivica je porijeklom je iz Gornjeg Kneginca, a danas sa suprugom, Katarinom r. Merkaš, i djecom ivi u Kriu u Moslavini). U društvu roditelja su i djeca, najstariji Ivan (11), Jelena (9), Hrvoje (6) i najmlai Krsto (4). I lani su bili tu kako bi dali podršku iseljenim Zrinjanima u elji da ostvare san o povratku oduzete im imovinu i povratak na djedovinu predaka s koje ih je partizanska vojska otjerala, a kasnije im komunistika vlast istu oduzela (konfiscirala).



Oko crkve nekad je bilo groblje, ostaci spomenika još se uvijek mogu pronai, ali naalost nema nikakvog „preivjelog“ spomenika, ili ga ja nisam uspio pronai na kojem bi se moglo proitati podaci o pokopanima. U Borievcu groblje je preivjelo… Ima cijele hrpe naguranog materijala, moda se ispod njega nalazi koji spomenik, pa tako dio povijesti upe i naselja Zrin ostane sauvan.

Odlazak prema Zagrebu i Varadinu – povratak kui

Polazimo natrag prema dolini i oko 16 sati sjedamo pod šator gdje smo se osvjeili te u sreivanju dojmova proveli oko pola sata, a potom smo krenuli prema autobusima i natrag prema Zagrebu i Varadinu. Nešto prije 17 sati dolazimo u Gvozdansko, o stradanju branitelja utvrde Gvozdansko u turskome napadu govori nam damir Borovak, a za polusatne pauze saznali smo i o zloinu koji su nad iteljima naselja na Boi 1941. godine poinili partizani. -
Na sam Boi selo napadaju „partizani“, upravo za vrijeme podnevne mise. Pedesetak hrvatskih stanovnika na okrutan nain je pobijeno, ene i djevojke silovane, kue opljakane, selo i crkva uništeni i zatim spaljeni. Povjesniar Ante Milinovi u svom opisu tih dogaaja donosi i cijelokupan popis ubijenih stanovnika Gvozdanskog, s opisom njihove smrti. Preivjeli su neke detalje tih zloina u Gvozdanskom vidjeli i prepriali, pa je tako i Martin Grabarevi doznao kako su mu okrutno i mueniki stradali otac, majka i drugi lanovi njegove obitelji. Opisao je ta sjeanja u svojoj knjizi.[11] Danas je u Gvozdanskom podignut spomenik upravo na temeljima rodne kue Martina Grabarevia, a na spomeniku se nalaze 55 imena osoba koje su stradale na Boi 1941. Spomenik svjedoi kako su nestale cijele obitelji, primjerice iz obitelji Grabarevi 13 osoba, iz obitelji Vukorep 9 osoba, iz obitelji Bori 8 osoba... I tu nije bio kraj zloinima. Ponovilo se još jednom godine 1991. Zbog osvete svog poginulog druga pri napadu na Vukovar, pijani etnici upadaju u Gvozdansko. Na spomeniku, koji je podiglo Društvo Zrin, slijede imena troje starijih osoba ubijenih 1991. zbog osvete za nekog lokalnog etnika, stradalog u Vukovaru. Ubijeni su opet iz obitelji Grabarevi, brani par Mato i Ane, iz kue preko puta spomenika. Zaklani su u podrumu kue s još jednim roakom, a kua je potom opljakana i zapaljena. Takoer 1991., ponovno je stradala i zapaljena upna crkva sv. Filipa i Jakova.





Posjet ruševinama crkve Sv. Ivana Nepomuka u Glini

Nakon izlaganja i molitve ulazimo u autobuse i polazimo put Gline kamo dolazimo nešto poslije šest sati. Na parkiralištu poastio sam prisutni s hladnim gemištom kojeg sam u rashladnoj škrinji ponio sobom, a nakon što smo se okrijepili krenuo sam do oblinje crkve Svetog Ivana Nepomuka. Na spomen ploi proitah, U Domovinskom ratu Glina je okupirana. U srpskoj agresiji crkva je potpuno srušena 26. lip nja 1991. godine. Nakon Domovinskog rata sagraena je nova crkva na ovome mjestu – posveena je 22. rujna 2002. godine.



Kako sam prvi puta bio u Glini upitah prolaznike gdje se nalazila bivša crkva. Rekli su mi da je nasuprot parka. Pa krenuh u tom smjeru. I dosta našao sam kako su mi rekli. Ostali su samo temelji. Traio sam neki natpis, plou gdje bi mogao proitati nešto o crkvi, njezinim graditeljima, a i rušiteljima… Nisam uspio pronai trag tome. Pa se uputih natrag prema autobusnom kolodvoru, a kako mi je još preostalo 15 minuta vremena od pauze koju je voditelj puta najavio prije zaustavljanja krenuo sam do oblinjeg kafia na kavu. U sad ve polupraznom lokalu bilo je nekoliko domaih na piu. Lijep gradi, djelovao mi je mirno i tiho. Rat i kriza osjea se iako mi sve izgleda obnovljeno. Kau moji sugovornici da nema posla, mladi odlaze prema Zagrebu, a neki i dalje. Kako je za mog školovanja i nekoliko aka iz Gline polazilo sa mnom školu u Zagrebu, a Ivo Šoštari iz Dvorišta je bio jednom i kod mene u Kriovljanu, Stjepanu se više ne sjeam prezimena, upitao sam prisutne da li ga tko poznaje. Javio mi se jedan mladi, nešto mlai od mene i rekao da Ivo stanuje u blizini. Kako je vrijeme pauze-odmora isticalo nisam mogao prihvatiti poziv da ga posjetimo, ali se nadam da e na slijedeem susretu maturanata Tekstilne tehnike škole Zagreb, generacije 1977. i Ivo Šoštari biti prisutan.
U Zagreb kod dvorane Lisinski autobusi su pristigli poslije osam sati, a u Varadin na poetnu stanicu, iza katedrale stigli smo oko 22 sata.

Zapisao u srijedu, 12. rujna 2012. godine Franjo Talan,
predsjednik Društva za obiljeavanje grobišta ratnih i poratnih rtava  Varadin

 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!