www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Naslovnica > In memoriam > In memoriam > IN MEMORIAM - ZVONIMIR TRUPKOVI (1929.-2012.)
etvrtak, 17 Listopad 2019
 
 
IN MEMORIAM - ZVONIMIR TRUPKOVI (1929.-2012.)
Subota, 22 Rujan 2012
U spomen Zvonimira Trupkovia (12. 06. 1929. + 17. 09. 2012.), suradnika Komisije za utvrivanje ratnih i poratnih rtava Drugog svjetskog rata – Istraivako središte Varadin i jednog od osnivaa Društva za obiljeavanje grobišta ratnih i poratnih rtava osnovanog u Varadinu 20. rujna 2000. godine. Pokopanog na groblju u Varadinu 19. rujna 2012. godine

i v o t o p i s

Zvonimir Trupkovi sin Ivana i Franjice roene Gotal, roen u Varadinu  12. lipnja 1929., a uz Zvonimira u obitelji su još bile sestre Marija (06. 12. 1927. ) i Nadica (1933.) kasnije udana Vrdoljak, te braa Ivica (1924. – 2011.) i  Zlatko (1947. – 2009.).

Djetinjstvo i osnovnu školu završava u rodnom gradu gdje je izuio i zanat za preciznog mehaniara te se zapošljava u tvornici Kalnik gdje je radio jednu godinu nakon ega odlazi u Varteks gdje radi 35 godina, odnosno do odlaska u mirovinu 1. srpnja 1985. godine. Za popravak  šivaih strojeva tijekom radnog vijeka završava razne specijalizacije i osposobljavanja u Hrvatskoj i u inozemstvu te postaje poslovoa  mehanike radione i s tog radnog mjesta odlazi u mirovinu.


Oenio se 7. lipnja 1952. godine sa Sidonijom Sklepi, kerkom Petra i Elizabete roene Doleni. U braku dobivaju troje djece Krešimira (roen 17. rujna .1952.), Zvonimira (roen 28. prosinca 1954.) i ker Karmen (roena 08. svibnja 1956.). S vremenom i odrastanjem djeca su se poenila i udala te su formirajui vlastite obitelji odlazila u vlastite stanove i kue, a obitelj se ubrzo i proširila na unuke, a poslije i praunuke. Prvog unuka Davora dobiva 16. listopada  1973. godine, sin Krešimira i Verice. Karmen se udaje za Vladimira Stanko i dobiva dvije keri, Ines  je roena 27. svibnja 1980. godine, a Mirta 24. veljae 1983.godine. U braku sina Zvonimira i Marine rodio se unuk Ivan, 2. svibnja 1982. godine, a šest godina poslije i Goran, rodio se 17. sijenja 1988.godine.

Potomci Zvonimira i Sidonije su i praunuci, djeca Davora - najstariji Lovro roen je 15. veljae 2000., a potom slijede  Luka (roen 04. kolovoza 2004.), Tia (roena 29. kolovoza 2007.), Tin (roen 01. oujka 2010.), Petar (roen 25. srpnja 2010.) i Mila roena 14. studenoga 2011. godine.
U Mladosti Zvonko se bavio planinarenjem, kao i supruga mu Sidonija, bili su lanovi Planinarskog društva "Varadin" s kojim su 1950-te godine sudjelovali u izgradnji planinarsko doma na Ravnoj gori za što su obojica dobila i priznanje.

Zvonko je bio i preko pedeset godina lan pjevakog zbora, a zbornim pjevanjem poeo je u crkvenom zboru. Pjevao je u zboru Radnikog kulturnog umjetnikog društva „Sloboda“, a zbornim pjevanjem nastavlja u pjevakom zboru "Zanatlija" u kojem, s malim prekidima ostaje 50 godina. Uz pjevanje lan  je i  "AMD Varteks" kao i Rukometnog kluba "Varteks" gdje je bio lan Uprave, a kasnije je potpredsjednik kluba. U radu kluba proveo je preko dvadeset godina, a sudjelovao je u organizaciji raznih  turnira i prvenstva. Za svoj predan dugogodišnji i aktivan rad dobiva i mnogobrojna priznanja u organizacijama u kojima je djelovao i ijem radu je dao osobni doprinos.

S posebnom ljubavlju obitelj Trupkovi ureivala je vrt i njegovala cvijee u Graberju gdje su cvjetne plohe ispunjene raznim cvijeem od kojeg su mi u uspomeni ostali prekrasni tulipani, a i razgranata glicinija sa svojim velikim plavim cvjetovima. Prekrasne cvjetne plohe mamile su poglede brojnih namjernika koji su prolazili na putu prema groblju i kasnije dvorani i školama prema kojima su se kretali srednjoškolci i studenti na prenom putu do srednjih i viših škola smještenih u Hallerovoj ulici, a s posebnom ljubavlju odlazio je s obitelju u vinograd na predjelu
Jakopovec koji je obraivao dok su mu snage dopuštale.  

Osnivanjem Istraivakog središta Varadin Komisije za utvrivanje ratnih i poratnih rtava Drugog svjetskog rata, odnosno otvaranjem Ureda za Varadinsku upaniju, u prizemlju vodotornja, Vrazova 4, tjedno triput, utorkom i etvrtkom od 10-14 sati i srijedom od 16-19 sati radi na zaprimanju popisnih kartona stradalih. Zajedno s brojnim suradnicima Istraivakog središta Varadin sudjeluje u prikupljanju podataka o grobištima i stratištima te sudjeluje na komemoracijama i odavanju poasti stradalima. Kako je poetkom 2000-te godine Komisija prestala s radom sudjeluje u osnivanju Društva za obiljeavanje grobišta ratnih i poratnih rtava osnovanog u Varadinu 20. rujna 2000. te godine, a dok su mu zdravstvene prilike dopuštale sudjelovao je u skoro u svim aktivistima Društva. Bio je prisutan i kod potpisivanja Povelje o suradnju koja su 2001. godine u Varadinu potpisala Društva za obiljeavanje grobišta iz Varadina i Društvo za ureditev zamolanih grobov iz Ljubljane, a zajedno s lanovima Društva sudjelovao je i na komemoracijama u Crngrobu u Sloveniji, kao i na grobištima od Pancerice u Virje Otoku do Hrašana, Štrigove, ukovca kod Ludbrega do Dravske šume u Varadinu….. Sudjelovao je i u zajednikoj posjeti djelom ekshumiranih posmrtnih ostataka rtava grobišta Sep u Gornjem Hrašanu, kojeg je tog dana, 7. travnja 2009. godine posjetio i biskup Josip Mrzljak, a potom smo sudjelovali na misu koju je biskup sluio u upnoj crkvi u Macincu.

Za doprinos utvrivanju rtava Drugog svjetskog rata i poraa primio je priznanje povodom obiljeavanje pete i desete obljetnice Društva, a 2004. godine prisustvovao je i uvodnom dijelu Treeg hrvatskog rtvoslovnog kongresa koji se od 18 do 20. lipnja odravalo u Zagrebu te 4. studenoga iste godine bio u izaslanstvu Društva na prijemu kod varadinskog biskupa mons. Marka Culeja (u izaslanstvu bio i Stanko Lazar i franjo talan).
U sklopu Istraivakog središta Varadin Komisije Sabora za utvrivanje ratnih i poratnih rtava Drugog svjetskog rata suraivao je s opinskim i gradskim komisijama za popis i utvrivanje grobišta na podruju Varadinske upanije, a do prestanka rada Komisije bio i na grobištima koja su tih godina utvrene od Dravske šume Varadin do okolnih mjesta.

S ponosom je isticao lanstvo u „malim kriarima“ u djetinjoj dobi, a s ljubavlju se posvetio radu na prikupljanju podataka o rtvama Drugog svjetskog rata i poraa, kako u doba dok je djelovala Komisija RH i ured za istraivanje stradanja u Vrazovoj ulici. S ljubavlju je primao svjedoenja o stradanjima i zajedno sa svjedocima još jednom proivljavao patnje progonjenih i svirepost progonitelja. Kao svjedok zbivanja osjetio je svu patnju i ponienje kroz koje su prošle rtve, a bolna su mu bila i sjeanja na brojne logore i zatvore u poratnim danima Drugog svjetskog rata na podruju Varadina. (Krišom odnosio kruh zarobljenicima smještenim u gimnazijskim podrumima, dao kruh zarobljenom Nijemcu kojeg su partizani drali zatvorenog u bivšem ustaškom stoeru u Varadinu blizu kojeg je obitelj Trupkovi stanovala, a iz kojeg su prethodno „nestale“ enske koje su bili zatvorili).
Uz Boju pomo probijao se kroz ivot odgojio troje djece, posebno je bio ponosan na unuke i praunuke, a unato brojnih poteškoa koje je komunistiki sustav provodio ostao je vjeran Bogu i Domovini.
Odrastanjem djeca su formirala vlastite obitelji i napustila roditeljski dom u kojem su nastavili ivjeti suprunici Sidonija i Zvonimir Trupkovi, u Graberju. Pod budnim okom bake njegovali su vrt u kojem je bio prekrasan cvijetnjak, a cvijea je bila i puna kua, naroito predsoblje. U vrtu, na junoj strani rasla je visoka višnja koju je Zvonko redovito brao, pa tako i 2007. godine kada je nesretno pao i slomio nogu poslije ega je završio u varadinskoj bolnici, te jedno vrijeme nije mogao sudjelovati u aktivnostima Društva, ali se po oporavku natrag ukljuio, iako je za hodanje koristio štap o koji se oslanja, sve do modane kapi koja ga zadesi na Dan domovinske zahvalnosti 8. listopada 2009. godine. Posjetio sam ga u bolnici u Varadinskim Toplicama iz kojih se sretno vratio bolesnoj supruzi u Graberje 50, a sad bolesnog gotovo svakodnevno posjeivala su ga i djeca i unuci i tako roditeljima, djedi i baki zahvalila za dio ljubavi i portvovnosti koju su Sidonija i Zvonimir Trupkovi u njih ugradila i na njih prenijela.
Upoznali smo se na prigodnoj sveanosti povodom otvaranja Ureda za rtve u prizemlju vodotornja koji je otvoren zalaganjem elimira Mance, a intenzivnije poeli suraivati mojim imenovanjem na mjesto voditelja Istraivakog središta Komisije za Varadinsku upaniju, od 1997.. godine. Za poslove u uredu Istraivakog središta Varadin bio je zaduen upravo Zvonimir Trupkovi, a esti susreti prešli su u prijateljstvo koje se nastavilo i slijedeih godina. Tako sam upoznao i suprugu, dragu baku Sidoniju, Zvonko ju je zvao moja Sidika, a kako sam esto boravio i na adresi u Graberju upoznao sam i djecu, pa potom i unuke, a znali smo izmijeniti i posjete. Baka Sida i Zvonko dok je mogao voziti „jugiem“ su se dovezli do nas u Kriovljan, a ponekad smo i mi u „kompletu“ navratili u Graberje (djeca Ana, Bla i Valentin, i supruga Andreja). Za posjeta upoznali su i moje roditelje… Znali smo otii i do klijeti na Falini Bregu. Tamo smo bili i zadnji puta u 2011. godini, 9. listopada, baka Sida, Zvonko i sin Krešimir koji ih je dovezao… 
Teško ga je pogodila smrt supruge koja je preminula 17. prosinca 2011. godine. O bolesnom i alosnom ocu brigu su preuzela djeca koja su ga svakodnevno posjeivala i s njim boravila. Uslijed bolesti i starake iznemoglosti od 27. sijenja 2012. godine dobio je smještaj u Domu za starije i nemone Novi ivot u Radovcu odakle je 3. rujna dopremljen vozilom hitne pomoi u varadinsku bolnicu  s ozljedama glave koje je zadobio padom niz stepenice te je podvrgnut operacijama. Tu ga je posjetio i sveenik koji mu je podijelio bolesniko pomazanje, a zdravstveno stanje nije se unato naporima lijenika i medicinskog osoblja mijenjalo te je 17. rujna preminuo. – „Postoperacijski pacijent je nepromijenjenog neurološkog statusa u odnosu na neposredno prijeoperacijsko stanje, dakle u dubokoj modanoj komi, širokih areaktibilnih zjenica. Osmog dana boravka u JIL-u pacijent je traheotomiran te potom premješten u jedinicu za poslijeintenzivno lijeenje pododsjeka za neurokirurgiju. 17. rujna u 06,30 h umire pod slikom centralnog zatajenja vitalnih funkcija“ – stoji u otpusnici Odjela za kirurške bolest potpisane od lijenika.
U prisutnosti brojnih prijatelja i rodbine Zvonimir Trupkovi (Varadin 12. 06. 1929. + Varadin 17. 09. 2012.) pokopan je na varadinskom groblju u srijedu 19. rujna, a obred sprovoda ispred mrtvanice u 14 sati vodio je vl Stjepan Najman, upnik upe Sveti Nikola Varadin. Od lanova Društva za obiljeavanje grobišta ratnih i poratnih rtava kojeg smo zajedno s pokojnim Zvonkom osnovali u Varadinu 20. rujna 2000.te godine bili su prisutni Jasenka Zdelar, Ivan Pavlovi, Stjepan Borak – Peki i Stanko Lazar, a tu je bila i supruga bolesnog Pavla Kancijana iz ukovca kod Ludbrega. Od lanova koji su se poslije ukljuili u rad Društva oprostit su se došli Barbara Turk, Miljenko Poakal, Franjo rep, Stanko Cecelja ….. Na oproštaju bili su i lanovi zbora Zanatlija koji su izveli etiri skladbe Ave verum, Milost, Blie o Boe moj  i Popevke sem slagal, a nakon sprovoda, misu zadušnicu je u crkvi Svetog Nikole sluio Alexandre Djivoedo Adjimon, upni vikar upe Sv Nikole.

 Zvonku hvala za sve dobro što uini blinjima, hvala za svaku ispjevanu pjesmu, a posebno za strpljivost i suosjeajnost s kojom je radio s ljudima na prikupljanju podataka o stradalima u ratnim i poratnim rtvama Drugog svjetskog rata. Hvala za prijateljstvo.

Zahvalni smo Bogu što smo s pokojnikom Zvonimirom (i suprugom mu Sidonijom) mogli podijeliti jedan dio ivota na zemlji. Bila im laka hrvatska gruda rodnog Varadina i ponovni susret kod Gospodina kamo se i mi nadamo doi.

Poivao u Miru Bojem!

Tekst napisao i fotografije pripremio Franjo Talan
(iz arhiva Društva od 1999. godine) 
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!