www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
etvrtak, 17 Listopad 2019
 
 
ELJKO TOMAEVI: ZATAJENA GROBITA
Nedjelja, 02 Prosinac 2012

http://hr.radiovaticana.va/Articolo.asp?c=644062

Zatajena grobišta

Zagreb, 02.12.2012



udno se ponaša vlast u Hrvatskoj. Dok se veina hrvatskih itelji nadala da e dravnom neovisnošu napokon stei mogunost otkriti mnoštvene grobnice i obiljeiti grobove svojih najmilijih koje je u porau zatukla etniko-komunistika kubura, pala je gusta magla i još ih više gurnula u tajnovitosti, a to je danas tabu tema zbog koje netko, ako se i usudi o tomu prozboriti, ostaje bez posla. Pretpostavlja se da je cijela Hrvatska i Bosna i Hercegovina posuta tim tajnim mnoštvenim grobištima, tako da se s pravom moe pitati: ima li više tajnih grobišta koja kriju etniko-komunistike zloine iz poraa ili mina koje su posijali srbo-etnici tijekom agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. O jednoj takvoj grobnici, otkrivenoj tako rei u današnjem središtu Zagreba, govori eljko Tomaševi, lan Hrvatskog rtvoslovnog društva. RealAudioMP3

Hrvatskoj javnosti je u listopadu 2012. upuena vijest o ekshumiranju prve od mnogobrojnih mnoštvenih grobnica u Graanima, nekadašnjem selu na obroncima Zagrebake gore, a danas zagrebakom gradskom naselju.
U prikrivanoj jami na Krivievom brijegu su pronaeni zemni ostatci 30 maloljetnih rtava za koje je potvreno da pripadaju polaznicima Domobranske škole, srednjoškolskoj djeci u dobi od 16-17 godina.
Selo Graani je nakon partizanskog zauzimanja Zagreba u svibnju 1945. postalo mnoštveno stratište na kojem je poinjen strašan srbo-komunistiki pokolj nad zarobljenim vojnicima i civilima, pod vodstvom dragovoljakog egzekucijskog odreda VI. like proleterske brigade, iji su pripadnici bili Srbi koji su do 1944. veinom pripadali etnikim hordama.
Uz zloine u Graanima partizani su poinili i pokolj nemonih bolesnika u oblinjoj Plunoj bolnici „Brestovac“ na Medvednici.
Prema dostupnim pokazateljima, u Zagrebu je nakon II. svjetskog rata ubijen 4741 bolniki pacijent, što vjerno upuuje na jednaku zloinaku narav tih jugopartizana iz 1945. i srpskih okupatora Vukovara iz 1991., koji su primjerom svojih prethodnika i pod istim komunistikim znakovljem, na Ovari muili pa pobili bolesnike i osoblje Vukovarske bolnice.
O partizanskim zloinima u Graanima i na Medvednici pronaena je vjerodostojna dokumentacija tzv. „organa narodne vlasti“.
Izvještajem o pokapanju leševa i njihovoj dezinfekciji koji je osobno potpisao ljekarnik Miroslav Haramija za grobišta njegove odgovornosti, navedeno je 25 mnoštvenih stratišta i 779 rtava. Prema njegovom svjedoenju, osim ovih stratišta postojala su i druga stratišta pa je toan broj rtava još uvijek nepoznat.
Egzekucije su u Graanima zapoele 19. svibnja 1945., dva dana nakon naredbe šefa OZNE Aleksandra Rankovia, kojom se rad OZNE u Zagrebu ocijenio nezadovoljavajuim, a bilo je reeno da rade brzo i energino i da sve svrše u prvim danima.
Zapovjednik VI. like proleterske brigade je bio general oka Jovani koji je 1941. kao jedan od etnikih zapovjednika proveo genocid nad Hrvatima Borievca, Brotnja i ostalih naselja jugoistone Like i zapadne Bosne. Prema navodima oevidaca, osobno je silovao pa potom ubijao djevojice, klao i komadao icom vezane ljude. Nakon osamostaljenja Hrvatske 1990. godine je pobjegao u Beograd, gdje se do smrti skrivao bez oznake imena na kunim vratima. Tadašnji ministar unutarnjih poslova bio je Ivan Krajai zvan Stevo, a naelnik OZNE za grad Zagreb, poznati partizanski psihopatski ubojica Marijan Cvetkovi.
Nakon što je VI. lika proleterska brigada u Graanima uspostavila svoj stoer i vojni zatvor, zapoela su kanibalska muenja, masakriranja, silovanja i ubijanja nevinih rtava. Svjedoanstva o podsljemenskim muilištima i stratištima su desetljeima neuvjerljivo proglašavana „neprijateljskom propagandom“. Partizanski milicionari koji su upadali u obiteljske kue i stanove, odvodili su na likvidacije cjelokupne obitelji zajedno s djecom, a u njihove domove useljavali su predstavnike nove vlasti.
U graanskim kuama su privedene osobe muili i tjelesno sakatili, a ene i djevojice silovali i drali za seksualno roblje pa potom ubijali. Sve su to proslavljali pjesmom i partizanskim kolom u „štapskom“ dvorištu.
Prema navodu „oficira“ OZNE Dragutina Rafaja, u Graanima su uglavnom ubijane itave obitelji i vee skupine djece iz domova u Zagrebu, poput preko 500 djece u dobi od 7 do 15 godina koji su bili štienici Dravnog zavoda za odgoj djece koja su u ratu izgubila oba roditelja.
Prema svjedoenju Miroslava Haramije koji je po nalogu „organa narodne vlasti“ provodio sanaciju dijela mnoštvenih grobišta, izgled trupala ukazivao je na bolesno stanje uma i zvjersko ponašanje krvnika. Stratišta su bila puna strahovito unakaenih i raskomadanih rtava kojima su bile odsjeene ili sjekirama raskoljene glave, prerezani grkljani, odsjeeni udovi, spolni organi i dojke. Veini rtava su zaivotno bili vaeni utrobni organi, veinom srca, jetra i maternice.
Nakon provedene dezinfekcije, pregled grobnica su obavili sanitarni inspektori Higijenskog zavoda u Zagrebu, gospoda Sabadoš i Farkaš, uz opunomoenike Zavoda dr. Berlotom i dr. Sindikom. Dr. Berlot se tijekom oevida onesvijestio, a dr. Sindik je dobio ivani slom nakon kojeg se lijeio na psihijatriji.
Tijela muenika morali su zakapati sami mještani Graana da bi neki od njih potom takoer bili pobijeni, tobonjom „greškom“ partizanskih krvnika.
Unato strahotnom otkriu mukog pokolja djece na Krivievom brijegu u Graanima, javna glasila u Hrvatskoj su o tomu prenijela tek šturu i bezosjeajnu vijest.
Novinar Tihomir Dujmovi se u svojem lanku objavljenom u Veernjem listu zgroeno pitao je li mogue da u Hrvatskoj nema baš nikoga tko bi Dnevnik, Vijesti ili prvu stranicu novina posvetio likvidiranom djeaku u ijoj je ruci, svega 35 cm ispod površine zemlje, naen stisnut krii i izrekao duboki prijezir prema onim zlikovcima pod „lijepom partizanskom kapom“ koji su mogli tako ubijati djecu? Nakon takvog lanka dobio je otkaz u „Veernjem listu“.
Ako je šutjeti o tim pokoljima u komunistiko doba znailo preivjeti, ako je neotkrivanje i neosuivanje zloinaca do današnjega dana ivue pravilo, pitamo se kako je mogue da dostojan javni spomen i otkrivanje nevinih rtava komunistikoga terora u Hrvatskoj, i 2012. godine, bude dovoljan razlog za otkaz radnog odnosa novinaru, uz ve ranije prioritetno pokrenut postupak za ukidanje samostalnosti Ureda za pronalaenje, obiljeavanje i odravanje grobova komunistikih zloina nakon II. Svjetskog rata i njegovo podvoenje pod okrilje politikog odluivanja.
Štoviše, ukazuje li to na bolest našeg društva na osnovnoj moralnoj i etikoj razini?

Za Hrvatski program Radio Vatikana pripremio eljko Tomaševi

Pjesma Ratimira Mlinaria kojem je otac jedan od ubijenih i baenih u jednu od jama u Graanima:

''GRAANSKE JAZOVKE''

Te su jame u vjeitoj sjeni,
do njih sunani ne dopiru zraci,
lee mnogi tu neznani junaci
što nevini bješe tada pobijeni.

Nema ovdje kria, nema spomenika,
ovdje nitko više ne zapali svijee,
ovdje nitko ne ostavlja cvijee,
a koliko mnogo tu je pokojnika!

Pokatkada ipak ovdje tiho stigne
netko blizak od njihovih ivih
pa izmoli više molitava tihih,
pritom svaki tuan glavu prigne.

Boe, hoe l' ikad vrijeme jednom doi
da e ove jame oznait se moi,
da se koja ploa, kri postavi,
da se pale svijee, da se cvijee stavi?

Ratimir Mlinari

 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!