www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Utorak, 15 Listopad 2019
 
 
IMUN PENAVA: ODGOVOR FRA STJEPANU LOVRIU NA NJEGOVO "PISMO PETRU LOVRIU"
etvrtak, 31 Sijeanj 2013
Šimun Penava
Odgovor fra Stjepanu Lovriu na njegovo „Pismo Petru Lovriu u povodu njegovih istupa o ramskim fratrima“ objavljeno na portalu www.prometej.ba

Štovani gospodine Lovriu!

Ovako poinje tvoje pismo mr. Petru Lovriu, a koje si uputio Ramskoj zajednici da ga objavi na svom portalu http://www.ramska-zajednica.hr/ Predsjednik Šimun Babi zajedno s predsjedništvom nije to htio objaviti. Kaeš da je to tvoj odgovor i na pisanje Petra Lovria u kako ti kaeš „opskurnom“ Hrvatskom slovu, ali to pismo do danas nisi poslao uredništvu „Hrvatskog slova“. Tako mi ree urednik. Odluio si pismo staviti na portal http://www.prometej.ba/, i tako svima u svijetu ponuditi na itanje. Znamo u kojem vremenu globalnih medija ivimo.

Koliko sam shvatio ovo pismo je upueno nekomu drugom. Evo zašto?


U pismu pišeš: “Ovog pisanja uope ne bi bilo da se nije dogodio Vaš Simpozij u Zagrebu o etnikom zloinu… Vi ste za par dana upriliili nekakav skup u Zagrebu,“ a u poetku pisma pišeš: „na nedavnom tzv. Simpoziju o rtvama etnikog pokolja u Rami,“ pa opet ponavljaš mr. Petru Lovriu: „U svojim razgovorima objavljenim na portalu Ramske zajednice i u opskurnom Hrvatskom slovu, kao i na spomenutom tzv. Simpoziju, sluite se krivotvorenjem injenica, notornim laima, a u pozadini svega jest nepoznavanje odreenih elementarnih fakata…“

Dakle, ovog tvog pisma, u kojem si oklevetao mr. Petra Lovria i iznio toliko lai o njemu, ne bi bilo da se nije dogodio tzv. Simpozij. Fra Stjepane Lovriu ti si napao nevina ovjeka. Kao mali od organiziranja Okruglog stola u Prozoru dobio si zadatak da napadneš organizatore Znanstveno-strunog skupa koji su se usudili organizirati  simpozij o etnikim zloinima prije  onoga u Prozoru.

Ja, Šimun Penava, roen 1953. godine, organizirao sam 10. listopada 2012. Znanstveno-struni skup „etniki pokolj u Rami 1942. godine“ u ime Hrvatskog rtvoslovnog društva iji sam lan Predsjedništva, a zatim sam od predsjednika Ramske zajednice Šimuna Babia dobio odobrenje da suorganizator bude i Ramska zajednica. Zamislio sam da skup ima etiri teme: 1. Openito o etnikom pokretu i zloinima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. 2. etniki pokolj u Rami 1942. 3. Posljedice zloina – odvoenje ratne siroadi na prehranu u Zagreb. 4. Obiljeja ove tragedije – Ramski kri i drugi spomenici. Za prvu temu zamolio sam dr. sc. Zdravka Dizdara iz Hrvatskog instituta za povijest, doktorirao na temu etniki zloini u BiH, (Zdravko Dizdar: etniki zloini u Bosni i Hercegovini 1941.-1945.: doktorska disertacija, Zagreb: Z. Dizdar, 2000.), najplodniji hrvatski znanstvenik o etnikom pokretu i djelovanju. O etnikom pokolju u Rami govorio sam ja (Šimun Penava) jer sam o ovoj temi dosta istraivao i objavljivao. U Saborskoj komisiji za rtve rata i poraa bio sam zaduen za Vukovarsko-srijemsku upaniju, Vojvodinu i Ramu, sve do njenog ukinua. Napisao sam Ramski rtvoslov. Više o tomu proitaj u Ramskom zborniku 2001. u Pismu ocu provincijalu fra Miši Dolanu i u Pismu ocu gvardijanu fra Mati Topiu, str. 51-54. Popis poginulih na disketi osobno sam dao kiparu Mili Blaeviu za spomen-ploe. Kasnije e fra Mato Topi lektorirani tekst, koji je lektorirao Andrija Tutiš, doslovce prenijeti u knjizi “Rama i Ramljaci u zaviaju i iseljeništvu“. Usporedi Ramski zbornik 2000. tekst Maglice i knjigu: Mato Topi: Rama i Ramljaci u zaviaju i iseljeništvu. Rama : Franjevaki samostan Rama-Šit, [2007]-., objavljenu dakle sedam godina kasnije. Mr. don Pavao Crnjac zamoljen je da govori o sudbini ratne siroadi koja je odvedena na prehranu u Zagreb. Don Pavao je prekopao Hrvatski dravni arhiv, istraio sudbinu djece. Na ovu temu izlagao je na Hrvatskom rtvoslovnom kongresu u Zagrebu, kao i na simpoziju Mudrost Rame na Šitu. Objavio je struni rad i pripremio knjigu s dokumentima i fotografijama. Traio sam od mr. Petra Lovria da govori o spomen obiljejima stradalima u Rami, Ramskom kriu i spomen ploama jer je najupueniji u to kao i pokojni mr. Ante Lovri. Petar Lovri je 1998. godine na I. Hrvatskom rtvoslovnom kongresu izlagao na temu „etniki pokolj u Rami  u listopadu 1942.“ Rad je objavljen u zborniku: Hrvatski rtvoslov : zbornik radova Prvog hrvatskog rtvoslovnog kongresa, Zagreb, 19. do 21. lipnja 1998. Zagreb : Hrvatsko rtvoslovno društvo, 1998-2000. Prije desetak godina mr. Petar Lovri dao mi je kopije dokumentacije o predloenim idejnim rješenjima za spomenik stradalima od etnika, zapise sjednica, odluka, ugovora kao i popise darovatelja. Dio dokumentacije pripremio sam za Ramski zbornik br. 3 koji naalost još nije objavljen.

Nakon skupa 10. listopada 2012. bila je predviena sv. Misa zadušnica za sve stradale. Skup je trebao biti odran u Zlatnoj dvorani Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu ali kako tamo nije radio ureaj za prijenos na link Znanstvenog portala onda sam zamolio rektora Hrvatskog katolikog sveuilšta u Zagrebu dr.sc. eljka Tanji za dvoranu koju je besplatno i radosno  ustupio. I njemu su etnici ubili djeda po majci. A dr.sc. Goran Ravani, rodom iz Orašca, docent na istom Sveuilištu, omoguio nam je i video link i prijenos uivo. Evo, fra Stjepane mladih znanstvenika rodom iz Rame ima na najvišim znanstvenim institucijama koji marljivo rade, objavljuju i ne napadaju nevine ljude po portalima kao što vas nekoliko ini na portalu http://www.prometej.ba/

Na znanstveno-strunom skupu bio je prikazan dokumentarni film o ratnoj siroadi. Nazoan je bio i biskup mons. dr. Valentin Pozai koji je na moju zamolbu izmolio molitvu za sve stradale u etnikom pokolju u Rami 1942. Snimak cijelog skupa ustupljen je na više portala kao na http://www.viktimologija.com.hr 
 i  http://www.rama-prozor.info/ Moe se vidjeti i uti sve što se govorilo na tom skupu.

U nastavku odgovaram na tvoja udna predavanja, neistine i klevete.

Pišeš da je Petar Lovri rekao: „kako je Rama nekada bila na granici Osmanskog i Mletakog teritorija“. Ti ga poduavaš da pojma nema o povijesti. Malo je udno da nesvršeni student povijesti ui magistra Petra Lovria dokle je sezala turska vlast. Koliko si godina predavao povijest visokim acima bez diplome? Upuuješ Petra Lovria da proita: „… izvrstan lanak Vašeg komšije i visokog aka Ante Šoljia, a naslov je Duh Visokog“. Kao povjesniar trebao si navesti barem naslov knjige u kojoj je spomenuti lanak.

Gospodine fra Stjepane, ti Petru Lovriu odaješ tajnu smrti oca, kaeš: „Druga injenica koju Vi apostrofirate odnosi se na smrt Vašega oca. U ovakvim sluajevima, kad je o pokojnicima rije, svatko normalan zastaje i s pijetetom razmišlja o ljudskim tragedijama. Vi, naprotiv, bogzna iz kojeg razloga, licitirate s roenim ocem. Ako do sada niste znali, Vašeg oca nisu ubili etnici. On je poginuo 25. svibnja 1942. u sukobu sa Srbima iz Vukovskog, u eprljaama na Zahumu. A zbog ega su se Ramljaci u to vrijeme a i nešto ranije sukobljavali s Vukovljanima, pitajte preivjele svjedoke tih dogaaja.“

Mislio sam da eš ga uputiti na dokumente ili zapise o pogibiji, ti drsko „…pitajte preivjele svjedoke tih dogaaja.“ Da pita preivjele nakon 70 godina.

Prema mom istraivanju Antu Lovria – uljkušia, oca Petra Lovria, ubili su etnici, pripadnici etnikog odreda Dušana Duvnjaka Delijia. Jovo Baji iz Donjeg Vukovskog napisao je monografiju o etnikom odredu na prostoru od Malovana do Vukovskog pod nazivom: „Malovanjski etniki odred Dušana Duvnjaka Delijia“ u izdanju Srpskog kulturnog društva „Zora“, Knin-Beograd, 2006. (U prilogu naslovnica monografije). etniki odred je ve 5. prosinca 1941. napao talijansku autokolonu, „...ubili jednog, ranili 11, a zarobili sedam talijanskih vojnika... Zaplijenili su 5 teških mitraljeza, 5 sanduka municije, tri sanduka runih bombi… Malovani su mitraljeze razdelili drugim etama po srpskim kupreškim selima…“. Drugi veliki napad bio je 22. travnja 1942. kad su napali jednu formaciju kupreških ustaša, „... u ovu akciju ukljuili su se i rilike naoruane strae, meu kojima je bilo i Vukovljana, koje su bile na poloajima na suprotnoj strani…“ (str. 42). U monografiji se konstatira: „… sve do sredine leta 1942. godine kupreški ustanici, meu kojima je bilo pristalica ravnogorskog pokreta Drae Mihailovia, ali i partizana, delovali su kao jedinstvena srpska ustanika vojska …“ (str. 19.). A 25. svibnja 1942. ubijen je Petrov otac. Podatke o pogibiji objavio sam u Ramskom zborniku 2001. objavivši tekst koji je napisao fra Mladen Luci, str. 88-93. Original tekst pisan pisaim strojem dobio sam od oca gvardijana Miše Dolana. Pokojni fra Mladen Luci zapisao je: „Kad su Zahumljani na Duhove otišli na tradicionalni proljetni dernek u Prozor (25. V. 1942.), Vukovljani i njihovi pomonici su napali zorom na Konj Dolac i na Zahum i traili da se straari predaju i da im izrue sve oruje. Nastalo je puškaranje pa su na Zahumu poginuli Jozo Paponji, Jozo Brki, Šimun Nikoli, Ivan Šarevi – Sandal i Boo Ivi, dok je njegov otac Matan umro u mostarskoj bolnici od posljedica ranjavanja. U eprljaama su poginuli Orašani Anto Lovri – uljkuši i Mato Brki. Vukovljani su odveli Nikolu Beškera, Ivana Dolana, Peru Kovaevia, Miška Franjia – Pulia i Matka Ostojia i pobili ih u Omaru kod Rilia. Vukovljani su bili pustili starca Matka Ostojia, ali su na Latifievu primjedbu da bi on mogao ispriati što se dogodilo, pošli za njim i ubili ga na putu“. Dakle, Vukovljani su ranom zorom napali hrvatske strae u Konj Docu i na Zahumu i ubili šest straara, a zarobili još šest i odveli na svoj posjed Omar kod Rilia i tamo ih ubili“. U danu na Duhove 25. svibnja 1942.  na sv. Misi na Šitu fratar je prozvao straare koji su u crkvi da odu pomoi napadnutima. Odazvao se Petrov otac Anto Lovri zvani uljkuši i Mato Brki koje su u eprljaama doekali etnici i ubili. Koliko znam i Konj Dolac i eprljae su uvijek bili hrvatski i nastanjeni Hrvatima. Obišao sam sva ova mjesta i fotografirao. Kolika je udaljenost od Vukovskog do Konj Dolca? Istraujui stradanje Uzdola 1993. zapisao sam jedno svjedoenje kako je sveenik u prozorskoj crkvi pozvao mlade hrvatske branitelje zvane Kinder vod da pou braniti napadnuti Uzdol od pripadnika Armije BiH. Pitam te, hoe li netko nakon 70 godina, dakle 2063. godine kazati da nisu pripadnici Armije BiH napali Uzdol i pobili hrvatske civile u svojim kuama na spavanju?

U pismu nastavljaš: „Naime, ramski su fratri odluili komemorirati tragediju iz listopada 1942. pa su upriliili Okrugli stol u Prozoru sredinom listopada ove godine. A kako Vama sve fratarsko opasno zaudara, Vi ste za par dana upriliili nekakav skup u Zagrebu...“

Koliko ja znam ramski fratri i ramski puk svake godine od 1990. komemoriraju tragediju iz listopada 1942. Na Ramskim susretima 2011. u Voloderu ocu gvardijanu fra Tomislavu Brkoviu predloio sam da u listopadu 2012. za 70. obljetnicu etnikog pokolja organiziramo znanstveni skup, a poslije objavimo zbornik radova. Suorganizatori bi bili Hrvatski institut za povijest i Hrvatsko rtvoslovno društvo. Ree mi: „Dogovorit emo se, duga je godina.“ Na Ramskim susretima u Sesvetskoj Sopnici u rujnu 2012. kaem ocu gvardijanu da se dogovorimo oko skupa na koji bi došli dr. Zdravko Dizdar iz Hrvatskog instituta za povijest, dr. Zvonimir Šeparovi, predsjednik Hrvatskog rtvoslovnog društva i ja iz Hrvatskog instituta za povijest – podrunica iz Slavonskog Broda, a nato mi on kae, u svom stilu, da je ve dogovoren Okrugli stol na kojem e biti otac i sin Goldstein i još neki. Pitao sam ga moemo li se prikljuiti Dizdar i ja, a on „Ma sve je ve dogovoreno. Ne moe više nitko“. Nastavim: „Ako je organizator Ramski samostan a ti si gvardijan, ti si glavni“. Nato e „Neki hoe da se uje i druga strana. To je tako.“ Ubrzo me zove fra Andrija Jozi, upnik u Doljanima i predlae da napravimo monografiju o Doljanima. „Dok sam upnik da ostane nešto napisano“. Kaem mu da je na godinu 20 godina od zloina pripadnika Armije BiH nad civilima i vojnicima u Doljanima, da sam na sjednici predsjedništva Hrvatskog rtvoslovnog društva predloio da se HD dostojno ukljui u komemoraciju u Doljanima i Uzdolu. Usput mu kaem što mi ree gvardijan o Okruglom stolu, a on: „Prvi glas. Ne znam ja ništa o tome.“ Subrat iz istog samostana ne zna za dogaanja koja samostan organizira. Kasnije vidim na stranicama Opine Prozor-Rama oglas o Okruglom stolu.

Ovo što slijedi ne mogu vjerovati da je napisao ramski fratar.

„A Vaše samopromoviranje u nekakvog dobrotvora Rame i nedavno u autora putopisne knjiice, koja Vas usput razotkriva kao velikog diletanta, odavno je prešlo sve granice dobrog ukusa“.

Ako je itko pomogao Ramcima u Zagrebu, od zapošljavanja
do materijalne pomoi, onda je to bio Petar Lovri. Pomogao je zaposliti u socijalizmu pa i kad je poeo rat u Rami. Tako je zaposlio dr. sc. Ivana Markešia u uglednu znanstvenu kuu u Zagrebu, kad je pobjegao iz Rame u vrijeme najveih borbi. U Hrvatskoj gospodarskoj komori u Zagrebu osamdesetih godina prošlog stoljea mr. Petar Lovri je traio da Hrvatska pomogne Rami kad ve pomae tolike nerazvijene po Jugoslaviji. Hrvatski gospodarski strunjaci su sa Petrom došli u Ramu, istraili i napisali struni elaborat o gospodarskom razvoju Rame, ali su ubrzo došle demokratske promjene, a onda rat. Elaborat o razvoju Rame pripremio sam za Ramski zbornik broj 3. Osobno sam bio na sv. Misi na Šitu kad je proitano da Petar Lovri za spomenik daruje 3000 njemakih maraka. U njegovom uredu pune dvije godine odvijale su se sve aktivnosti Odbora, irija i Umjetnikog savjeta za podizanje Spomenika. U nekoliko navrata vozio je poznate hrvatske kipare da vide Ramu. Sve troškove je sam plaao te mu je, uz plaanje gotovine od 3.000 njemakih maraka i predoene raune fra Mijo Dolan pismeno potvrdio ukupnu donaciju od 9.000 njemakih maraka. U prvom zapisniku dobrotvora za Ramski kri piše: Ante Dolan daruje 1000 maraka. Popis je podugaak. Ovaj dokument sam pripremio za objavljivanje. Usput uitelj Ante Dolan je kao prvi zapovjednik obrane Rame na Zahumu gdje su slabo naoruani ramski branitelji branili Ramu od dobro naoruani Srba iz kupreškog sela Vukovsko, tamo su bili i vojnici JNA s najmodernijim orujem, uspio zadrati postrojbu da hrvatska mladost ne pogine. Bilo je to 1992. nakon punih 50 godina od pogibije oca Petra Lovria. Istraio sam i dokumente i zapovjedi i svjedoenja. Nešto od dokumenata objavio sam u Ramskom zborniku 2000.

Kaeš da je Petar autor putopisne knjiice, a ne navodiš naslov, godinu i mjesto izdanja. Jeli naslov knjige „putopisna knjiica“ ili se radi o knjizi: Petar Lovri: Svetim tragom : osam stotina kilometara preko Pireneja. Zagreb : Kapitol, 2012. Sav prihod od prodaje ove knjige darovao je Ramskom samostanu i za obnovu crkve u rodnom Orašcu. Ramski samostan mu je dao zahvalnicu na kojoj piše da je darovao 15.600 KM. Zahvalnica je datirana sa 12.12.2012. Znakovite tri dvanajstice kako to zgodno napisa i potpisa gvardijan dobri fra Tomislav Brkovi. Evo preslike zahvalnice.  

Na tvoju reenicu „Ne znam koliko ste bili bliski bivšoj partiji i zagrebakim komitetima, ali znam da sitne duše Vašega profila vješto i profitabilno koketiraju sa svakim tko više plati“. Odgovorit u ti jasno i glasno: Petar Lovri nikad nije bio lan komunistike partije, a bio je jedan od najuspješnih direktora i gospodarstvenika. Nastavljaš: „... oni koji su se ogriješili o velike i svete stvari, jer na taj nain peru neistu savjest…

Dalje te neu citirati jer ti fra Stjepane laeš i kleveeš. A cijela konstrukcija ovih reenica upuuje da ti je netko pomagao pisati.
Što ti znai ova tvrdnja? „Bosanski i ramski fratri bili su i još su uvijek mete puno preciznijih strijelaca nego što ste Vi.

Tvoje pismo komentirala su dosada dvojica itatelja. Prvi te pita: Tko je taj Petar Lovri? Koje je godište? Ne vidim da si mu odgovorio. Prvi komentar glasi: Dane Calis Top Commenter Mananging Director at PREMICO GHANA LIMITED Tko je taj Petar Lovric, Koje godiste?)

Po portalima konstatirate: Pokrovitelj ove veeri bila je Opina Prozor-Rama, a medijski pokrovitelji su bili Radio Rama, http://www.prometej.ba i http://www.prozor-rama.org. Ako je pokrovitelj Opina Prozor-Rama jasno mi je da su medijski pokrovitelji Radio Rama i www. prozor-rama.org ali mi nije jasno zašto je tu i  http://www.prometej.ba/?

Na navedenim portalima objavili ste govore sudionika u cijelosti,  a izlaganje dr. Ive Goldsteina u tri nastavka. U opširnom radu dr. sc. Ivo Goldstein ima 98 citata, od toga su ak 42 citati iz knjiga dr. sc. Zdravka Dizdara. A naš skup nazivaš tzv. Simpozij, a na njemu izlae toliko citirani dr. sc. Zdravko Dizdar.

Citirat u dio obraanja naelnika opine Prozor-Rama dr. Jozo Ivanevi:  “… u spomen na etniki pokolj koji se dogodio prije 70 godina. Obljetnica je to koja je zajednika svakom stanovniku naše opine, bilo da je rije o katoliku ili bošnjaku, obljetnica je to koja na poseban nain trai svaki puta novo preispitivanje uloge politike u svakodnevnom društvu.”
Nije mi jasno zašto “katolik i bošnjak”, a ne Hrvat i Bošnjak? Koliko ja znam, gospodine naelnie na vlast te je dovela Hrvatska demokratska zajednica, a ne Katolika demokratska zajednica. Je li to “novo preispitivanje uloge politike u svakodnevnom društvu” ili po uputama fra Luke Markešia, sponzora portala prometej, da se treba izjašnjavati i kao Bosanac i kao Hercegovac, a onda valjda i kao Ramac., kako bi što manje bilo izjašnjenih kao Hrvati. U tomu se u svojim pisanjima na portalu prometej zlurado nada dr. Ivan Markeši. Osobno sam se s njim susreo u Hrvatskoj nacionalnoj i sveuilišnoj knjinici prije dvadesetak dana pa ga pitam, emu tolika mrnja prema svemu što je katoliko i hrvatsko, koliko za to dobiva novaca? Kako se moete rugati prozorskim srednjoškolcima što su spontano nakon oslobaajue presude hrvatskim generalima svi otišli  pomoliti se u katoliku crkvu u Prozoru? Puno toga pišete s mrnjom i namjernim izazivanjem na svau. Na portal prometej stavio je grbove gradova i opina u BiH koji u sebi imaju nacionalna i vjerska obiljeja. Kaem mu: “ A sada slijedi napad na grb Opine Prozor-Rama?” Odgovori mi: “Što se tie portala prometej tu se sami financiramo. Meni uskoro Synopsis izdaje knjigu i  dobivam 25 tisua kuna”, a onda nastavi kako je “…neodriv dan Opine Prozor-Rama na Malu Gospu, treba biti kad je ban Tvrtko izdao darovnicu… Neodriv je ramski kri i hrvatski grb u grbu opine. U Rami je trideset posto druge konfesije… Uskoro ja o tomu pišem…“ i napisao je u dva nastavka, a u treem je zastao i samo zakljuak napisao. Pitao sam ga: “Za koliko judinih eura ovo pišeš?“

„Šimune, to ti krivo shvaaš? Nema tu nikakve mrnje nego narod treba pripremiti, treba mu objasniti. Ne moe biskup Koši pozivati narod na molitvu za oslobaajuu presudu hrvatskim generalima iz BiH, jer …?“ Ovdje sam zastao i ve dugo razmišljam zašto ovako govore i pišu neki hrvatski intelektualci rodom iz Rame. Znam da je kmetstvo u Hrvatskoj ukinuo ban Jelai 1848. godine, a znam da je kmetstvo u Rami ukinuto gotovo sto godina kasnije, ukinuo ga je kralj Aleksandar 1933. godine donijevši Zakon o izmjenama i dopunama zakona koji se odnose na agrarnu reformu u Bosni i Hercegovini. SL. novine KJ broj 21. 1933. godine.

Izgleda da je taj kmetski duh u nekima ostao i kad su završili visoke škole. Ne znam zašto ga uporno nameu onima koji su slobodni!

Pitam te fra Stjepane, hoeš li ti dignuti ruku za izbacivanje ramskog kria i hrvatskog grba iz grba Opine Prozor-Rama? Jesi li svjestan u koje kolo su te upregli, a sve u okviru velikog projekta „Kultura sjeanja i zaborava“. Jesam li u pravu?

Prvo je bilo klevetniko pismo na neduna ovjeka. Što sada slijedi?

Bio sam na sveanosti blagoslova grba Opine Rama na Šitu kad je dr. sc. Jerko Pavlievi, naelnik Opine Rama darovao grb fra Miši Dolanu, gvardijanu ramskog samostana. Fotografirao sam i plakao od radosti i tu radost prenosio na svoje sinove. Sjeaš li se koje je godine to bilo?

Rama je rodila puno Lovria na koje je hrvatski narod ponosan. Jedan od njih je tvoj brat Ivo Lovri, koji je napisao najljepše pismo dr. Franji Tumanu koji sam proitao u Pismohrani Predsjednika RH u Hrvatskom dravnom arhivu u Zagrebu. Kao mladi se odazvao na predsjednikov poziv da doe u Hrvatsku, ivi i radi. I došao je iz Njemake, zaposlio se i sad je uglednik hrvatski novinar i kolumnist Glasa koncila. I ovo pismo sam pripremio za objavu u Ramskom zborniku.

Ima i jedan drugi Lovri, Ilija Lovri, na ijem spomeniku u Varvari piše:
SLOBODNA ZEMLJO GRLIŠ DJECU, ŠTO PO TEBI HODALI SU USPRAVNO KAD SE PREIVLJAVALO PUZEI. HODIMO U ZAHVALNOSTI PREMA NJIMA.
I on je 1972. došao u Ramu da na svoj nain napravi put u slobodu od komunistikog ropstva. Prilaem fotografiju koju sam snimio 2000., a objavio u Ramskom zborniku 2000. Nadam se da je spomenik još tamo.

Fra Stjepane Lovriu, neu te poslati na „onaj svijet“ kao što si ti poslao Petra Lovria pokojnim fratrima. Predlaem ti da u dolazee korizmeno vrijeme razmisliš o pismu koje si napisao i stavio na itanje svima u svijetu, zatim pogledaš portale koje pišu mlai fratri: http://dnevnikmladogsvecenika.blog.hr/ kao i portal franjevake mladei http://www.frama.hr/hr/, a oni se raduju ivotu i ne stide se svojih hrvatskih i ramskih korijena.

Ovaj odgovor fra Stjepanu Lovriu šaljem svima onima koje sam spomenuo u ovom tekstu kao i portalima i Hrvatskom slovu.




     
    
    
U prilogu nekoliko preslika i fotografija.

U Zagrebu, u sijenju 2013.

Šimun Penava
lan Predsjedništva Hrvatskog rtvoslovnog društva

 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!