www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Nedjelja, 17 Sijeèanj 2021
 
 
SLUGA BOŽJI VLÈ. IVAN BURIK I NEDAVNA PROŠLOST TOVARNIKA
Ponedjeljak, 04 Veljaèa 2013

Željko Tomaševiæ, èlan Predsjedništva Hrvatskoga žrtvoslovnog društva, o sluzi Božjemu vlè. Ivanu Buriku i nedavnoj prošlosti hrvatskoga sela Tovarnik


Hrvatsko selo Tovarnik u zapadnom Srijemu širom je svijeta znano i kao rodno mjesto velikana hrvatskog pjesništva i domoljublja Antuna Gustava Matoša. 

RealAudio    MP3

Nakon što je u II. svjetskom ratu, a posebno poraæu i Križnim putovima, pretrpjelo veliki gubitak stanovništva, Srbi su tijekom oružane agresije i okupacije toga dijela Hrvatske, od 1991-1996. u njemu ponovo poèinili najteže oblike ratnih zloèina nad civilnim stanovništvom i braniteljima, koji zloèini do današnjeg dana nisu u potpunosti istraženi i primjerno kažnjeni.
U povodu 15. obljetnice dostojnog ukopa ovozemnih ostataka 53 mještana Tovarnika koji su bili pronaðeni u otkrivenoj mnoštvenoj grobnici i dostojno ukopani 31. sijeènja 1998, u èetvrtak 31. sijeènja 2013. na poticaj mjesne Udruge „Dr. Ante Starèeviæ“, u Tovarniku je postavljeno spomen obilježje svim ubijenim, poginulim i nestalim mještanima u Domovinskom ratu, èija su imena upisana na velikoj kamenoj stijeni koju je darovala tvrtka „Markam-G“ iz Donjeg Dolca kod Splita. 
Dan 31. sijeènja 1998., kada je nad dugim nizom kovèega poredanih na mjesnom groblju Svetog Križa, preživjela rodbina oplakivala mnogobrojne èlanove svojih obitelji, nevine civile i branitelje, meðu njima i mjesnog župnika vlè. Ivana Burika i najmlaðeg muèenika koji je imao svega 17 godina, trajno se spominje kao „Dan kada je Tovarnik plakao“.
Nakon otkrivanja spomen obilježja, uslijedio je mimohod sjeæanja seoskim ulicama do mjesnog groblja, gdje su položeni vijenci i održana molitva za pokojne. U sklopu Domoljubne veèeri, klapa Levanda je premijerno izvela pjesmu „Sjeæanje na Ivana Burika“. 
Stradanja mještana Tovarnika poèela su veæ u rujnu 1991. godine. Pobunjeni Srbi su uz pomoæ snaga tzv. „JNA“ i pristiglih srbijanaca, nakon muèenja i masakriranja, ubili ukupno 72 mještana i sedam nepoznatih osoba. 
Ubijanja, premlaæivanja do smrti, izgladnjivanja, svakovrsna tjelesna i psihièka muèenja, koja zdravi ljudski um teško može i zamisliti, bila su stravièna svakodnevica u kuæi-logoru pok. dr. Ðorða Cvejiæa, kroz koju je krajem 1991., prošlo najmanje 300 hrvatskih branitelja i civila, pretežno iz Tovarnika i okolnih mjesta. Ljudi koji nisu ubijeni u toj kuæi, nakon muèenja su odvoðeni pa ubijani i bacani u mnoštvenu grobnicu, u koju je baèen i ubijeni mjesni župnik vlè. Ivan Burik, koji je najveæi dio svoga sveæeništva, punih 28 godina proveo u Tovarniku. 
Vlè. Burik je roðen 8. studenoga 1928. u srijemskom selu Neštin, koje je u sastavu župe Ilok, a veæ je u djetinjstvu trpio jer su mu partizani 1943. muèki ubili oca, a nakon povratka s Križnoga puta, obitelj se nije smjela vratiti u rodni Srijem. U narodu je zapamæen kao vrijedan i razborit sveæenik, iskreni zagovaratelj ekumenskog dijaloga i suživota razlièitih vjera, naroda i rasa, koji je jednako pomagao i pravoslavnom stanovništvu Tovarnika, a posebno je njegovao dobre odnose s Pravoslavnom crkvom, kojoj je u oporuci ostavio dio svoga novca. U teškim trenutcima jeseni 1991., odluèio je ostati sa svojim narodom u Tovarniku, u kojem je 8. listopada 1991., podnio muèeništvo koje je msgr. Dr. Marin Srakiæ prigodno oslikao rijeèima Krista Gospodina: „pastir dobri život svoj polaže za ovce“ i rijeèima pjesnika Ivana Mažuraniæa: „dobar pastir i što kaže inom, i sam svojim potvrðuje èinom“. Zato po zalogu njegovog nasljedovanja Krista, molimo za plod skore beatifikacije sluge Božjeg vlè. Ivana Burika.
Osim ubijanja, Srbi su protjerali više od 95 posto od 2.500 Hrvata, koliko ih je prije rata živjelo u Tovarniku. Srušili su ili oštetili više od 70 posto mjesnih kuæa i gospodarskih zgrada. Ono malo Hrvata koje su ostavili živjeti na svojim ognjištima, veæinom starce i žene, prisiljavali su, da poput Židova za vrijeme nacizma, nose oznake na rukavu - bijele krpe kao znak predaje. Istim su znakom bile obilježene i njihove kuæe. 
U pronaðenoj dokumentaciji tadašnjeg Doma zdravlja Šid i Ambulante Tovarnik, svjesno je lažno upisivano da su svi Tovarnièani stradali od eksplozije pa je to upisano i u matici umrlih. Rad ambulante u okupiranom Tovarniku je poèetkom listopada 1991. organizirao dr. Vojislav Stanimiroviæ, tada prièuvni oficir tzv. „JNA“ i „šef sanitetske službe i glavni za zdravstvo za zapadni Srem“, koji je javnosti posebno poznat po izjavi nakon pada Vukovara kada je rekao: „Tog 18. studenoga 1991. pao je posljednji bastion, poslednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru - vukovarska bolnica. Njenim padom osloboðen je i sam grad Vukovar, nekada grad lepotan“, a potom i po primanju odlikovanja od èetnièkog voðe Radovana Karadžiæa na okupiranim Palama 1995., da bi zadnjih godina èak postao zastupnikom u Hrvatskom saboru. 
Sve dokumente s lažnim uzrocima smrti, potpisivala je njegova žena dr. Ljeposava Stanimiroviæ, voditeljica ambulante i dr. Dragan Martinoviæ. Prema njihovim potvrdama o smrti i uzrocima, matièar Zdravko Opaèiæ je æirilicom upisivao podatke u maticu umrlih. U maticu umrlih su bili upisivani èak i živi ljudi, koji su to doznali tek povratkom iz progonstva 1998., kada su u upravnom postupku morali dokazati svoj identitet i poništavati upis o vlastitoj smrti. 
Županijski sud u Vukovaru je 13. travnja 2010. zapoèeo postupak protiv Miloša Stanimiroviæa i još 13 osoba, koji su optuženi da su nakon okupacije Tovarnika, 22. rujna 1991., raseljavali, ubijali i fizièki zlostavljali civilno stanovništvo hrvatske i drugih nacionalnosti, prisvajali i uništavali imovinu. Meðutim, optužnica nije ukljuèila i odgovorne zapovjednike tzv. „JNA“ i milicije tzv. „SAO Krajine“, prije svih puk. Dušana Lonèara, zapovjednika 2. Proleterske mehanizirane brigade „JNA“, Borislava Bogunoviæa, ministra unutarnjih poslova u Vladi tzv. „SAO Slavonije, Baranje i zapadnog Srema“, Ljubomira Jorgiæa, zapovjednika logora u Tovarniku i njegovog zamjenika Savu Ivanoviæa, kao ni druge poznate muèitelje i ubojice. 
Nakon suðenja u odsutnosti optuženika, jer oni nisu dostupni hrvatskim pravosudnim tijelima, Vijeæe za ratne zloèine Županijskog suda u Vukovaru je 23. travnja 2012., objavilo prvostupanjsku presudu, kojom su: na trojicu okrivljenika primijenili Zakon o opæem oprostu, èetvoricu okrivljenika oslobodili optužbe zbog nedostatka dokaza, a sedmoricu zloèinaca su osudili na neprimjereno blage kazne, zbog kojih je Udruga „Dr. Ante Starèeviæ“ iz Tovarnika, uputila prosvjedno pismo najvišim državnim tijelima vlasti, u kojem je izreèene kazne s pravom usporedila s kaznama koje se uobièajeno izrièu kradljivcima ili pljaèkašima, a ne monstruoznim ratnim zloèincima.

Za Hrvatski program Radio Vatikana pripremio Željko Tomaševiæ, èlan Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva
 
« Prethodna   Sljedeæa »
 
Top! Top!