www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Subota, 21 Rujan 2019
 
 
SLUGA BOJI VL. IVAN BURIK I NEDAVNA PROLOST TOVARNIKA
Ponedjeljak, 04 Veljaa 2013

eljko Tomaševi, lan Predsjedništva Hrvatskoga rtvoslovnog društva, o sluzi Bojemu vl. Ivanu Buriku i nedavnoj prošlosti hrvatskoga sela Tovarnik


Hrvatsko selo Tovarnik u zapadnom Srijemu širom je svijeta znano i kao rodno mjesto velikana hrvatskog pjesništva i domoljublja Antuna Gustava Matoša. 

RealAudio    MP3

Nakon što je u II. svjetskom ratu, a posebno porau i Krinim putovima, pretrpjelo veliki gubitak stanovništva, Srbi su tijekom oruane agresije i okupacije toga dijela Hrvatske, od 1991-1996. u njemu ponovo poinili najtee oblike ratnih zloina nad civilnim stanovništvom i braniteljima, koji zloini do današnjeg dana nisu u potpunosti istraeni i primjerno kanjeni.
U povodu 15. obljetnice dostojnog ukopa ovozemnih ostataka 53 mještana Tovarnika koji su bili pronaeni u otkrivenoj mnoštvenoj grobnici i dostojno ukopani 31. sijenja 1998, u etvrtak 31. sijenja 2013. na poticaj mjesne Udruge „Dr. Ante Starevi“, u Tovarniku je postavljeno spomen obiljeje svim ubijenim, poginulim i nestalim mještanima u Domovinskom ratu, ija su imena upisana na velikoj kamenoj stijeni koju je darovala tvrtka „Markam-G“ iz Donjeg Dolca kod Splita. 
Dan 31. sijenja 1998., kada je nad dugim nizom kovega poredanih na mjesnom groblju Svetog Kria, preivjela rodbina oplakivala mnogobrojne lanove svojih obitelji, nevine civile i branitelje, meu njima i mjesnog upnika vl. Ivana Burika i najmlaeg muenika koji je imao svega 17 godina, trajno se spominje kao „Dan kada je Tovarnik plakao“.
Nakon otkrivanja spomen obiljeja, uslijedio je mimohod sjeanja seoskim ulicama do mjesnog groblja, gdje su poloeni vijenci i odrana molitva za pokojne. U sklopu Domoljubne veeri, klapa Levanda je premijerno izvela pjesmu „Sjeanje na Ivana Burika“. 
Stradanja mještana Tovarnika poela su ve u rujnu 1991. godine. Pobunjeni Srbi su uz pomo snaga tzv. „JNA“ i pristiglih srbijanaca, nakon muenja i masakriranja, ubili ukupno 72 mještana i sedam nepoznatih osoba. 
Ubijanja, premlaivanja do smrti, izgladnjivanja, svakovrsna tjelesna i psihika muenja, koja zdravi ljudski um teško moe i zamisliti, bila su stravina svakodnevica u kui-logoru pok. dr. ora Cvejia, kroz koju je krajem 1991., prošlo najmanje 300 hrvatskih branitelja i civila, preteno iz Tovarnika i okolnih mjesta. Ljudi koji nisu ubijeni u toj kui, nakon muenja su odvoeni pa ubijani i bacani u mnoštvenu grobnicu, u koju je baen i ubijeni mjesni upnik vl. Ivan Burik, koji je najvei dio svoga sveeništva, punih 28 godina proveo u Tovarniku. 
Vl. Burik je roen 8. studenoga 1928. u srijemskom selu Neštin, koje je u sastavu upe Ilok, a ve je u djetinjstvu trpio jer su mu partizani 1943. muki ubili oca, a nakon povratka s Krinoga puta, obitelj se nije smjela vratiti u rodni Srijem. U narodu je zapamen kao vrijedan i razborit sveenik, iskreni zagovaratelj ekumenskog dijaloga i suivota razliitih vjera, naroda i rasa, koji je jednako pomagao i pravoslavnom stanovništvu Tovarnika, a posebno je njegovao dobre odnose s Pravoslavnom crkvom, kojoj je u oporuci ostavio dio svoga novca. U teškim trenutcima jeseni 1991., odluio je ostati sa svojim narodom u Tovarniku, u kojem je 8. listopada 1991., podnio mueništvo koje je msgr. Dr. Marin Sraki prigodno oslikao rijeima Krista Gospodina: „pastir dobri ivot svoj polae za ovce“ i rijeima pjesnika Ivana Maurania: „dobar pastir i što kae inom, i sam svojim potvruje inom“. Zato po zalogu njegovog nasljedovanja Krista, molimo za plod skore beatifikacije sluge Bojeg vl. Ivana Burika.
Osim ubijanja, Srbi su protjerali više od 95 posto od 2.500 Hrvata, koliko ih je prije rata ivjelo u Tovarniku. Srušili su ili oštetili više od 70 posto mjesnih kua i gospodarskih zgrada. Ono malo Hrvata koje su ostavili ivjeti na svojim ognjištima, veinom starce i ene, prisiljavali su, da poput idova za vrijeme nacizma, nose oznake na rukavu - bijele krpe kao znak predaje. Istim su znakom bile obiljeene i njihove kue. 
U pronaenoj dokumentaciji tadašnjeg Doma zdravlja Šid i Ambulante Tovarnik, svjesno je lano upisivano da su svi Tovarniani stradali od eksplozije pa je to upisano i u matici umrlih. Rad ambulante u okupiranom Tovarniku je poetkom listopada 1991. organizirao dr. Vojislav Stanimirovi, tada priuvni oficir tzv. „JNA“ i „šef sanitetske slube i glavni za zdravstvo za zapadni Srem“, koji je javnosti posebno poznat po izjavi nakon pada Vukovara kada je rekao: „Tog 18. studenoga 1991. pao je posljednji bastion, poslednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru - vukovarska bolnica. Njenim padom osloboen je i sam grad Vukovar, nekada grad lepotan“, a potom i po primanju odlikovanja od etnikog voe Radovana Karadia na okupiranim Palama 1995., da bi zadnjih godina ak postao zastupnikom u Hrvatskom saboru. 
Sve dokumente s lanim uzrocima smrti, potpisivala je njegova ena dr. Ljeposava Stanimirovi, voditeljica ambulante i dr. Dragan Martinovi. Prema njihovim potvrdama o smrti i uzrocima, matiar Zdravko Opai je irilicom upisivao podatke u maticu umrlih. U maticu umrlih su bili upisivani ak i ivi ljudi, koji su to doznali tek povratkom iz progonstva 1998., kada su u upravnom postupku morali dokazati svoj identitet i poništavati upis o vlastitoj smrti. 
upanijski sud u Vukovaru je 13. travnja 2010. zapoeo postupak protiv Miloša Stanimirovia i još 13 osoba, koji su optueni da su nakon okupacije Tovarnika, 22. rujna 1991., raseljavali, ubijali i fiziki zlostavljali civilno stanovništvo hrvatske i drugih nacionalnosti, prisvajali i uništavali imovinu. Meutim, optunica nije ukljuila i odgovorne zapovjednike tzv. „JNA“ i milicije tzv. „SAO Krajine“, prije svih puk. Dušana Lonara, zapovjednika 2. Proleterske mehanizirane brigade „JNA“, Borislava Bogunovia, ministra unutarnjih poslova u Vladi tzv. „SAO Slavonije, Baranje i zapadnog Srema“, Ljubomira Jorgia, zapovjednika logora u Tovarniku i njegovog zamjenika Savu Ivanovia, kao ni druge poznate muitelje i ubojice. 
Nakon suenja u odsutnosti optuenika, jer oni nisu dostupni hrvatskim pravosudnim tijelima, Vijee za ratne zloine upanijskog suda u Vukovaru je 23. travnja 2012., objavilo prvostupanjsku presudu, kojom su: na trojicu okrivljenika primijenili Zakon o opem oprostu, etvoricu okrivljenika oslobodili optube zbog nedostatka dokaza, a sedmoricu zloinaca su osudili na neprimjereno blage kazne, zbog kojih je Udruga „Dr. Ante Starevi“ iz Tovarnika, uputila prosvjedno pismo najvišim dravnim tijelima vlasti, u kojem je izreene kazne s pravom usporedila s kaznama koje se uobiajeno izriu kradljivcima ili pljakašima, a ne monstruoznim ratnim zloincima.

Za Hrvatski program Radio Vatikana pripremio eljko Tomaševi, lan Predsjedništva Hrvatskog rtvoslovnog društva
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!