www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Subota, 21 Rujan 2019
 
 
ELJKO TOMAEVI: ETNIKO IENJE DERVENTE
Ponedjeljak, 11 Veljaa 2013
http://hr.radiovaticana.va/Articolo.asp?c=663738

Grad Derventa je središte istoimene opine koja je površinom i brojem stanovništva, jedna od najveih u Bosanskoj Posavini. Sjevernom granicom na rijeci Savi, u duini od 10 km, granii s Republikom Hrvatskom.
Nakon odlaska Turaka, cijela Bosna i Hercegovina pa tako i grad Derventa, postala je dio Austro-Ugarske monarhije, u kojem vremenu se o Derventi moe govoriti kao o gradu Hrvata katolika i muslimana, a pravoslavni puk je nastanjivao sela po okolnim brdima. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, Derventa je bila u sastavu Vrbaske i Banovine Hrvatske, a za vrijeme Drugoga svjetskog rata u sastavu Nezavisne Drave Hrvatske.
RealAudio        MP3
Nakon što su Srbi na svim podrujima koja su tijekom posljednjeg rata u BiH oruano zauzeli, i u bosanskoj Posavini proveli ratni zloin tzv. „etnikog išenja“ koje je po svojoj naravi i posljedicama ravno zloinu genocida, Derventa je danas dio umjetne, na zloinu uspostavljene politiko-upravne tvorevine u sklopu BiH, tzv. „Republike Srpske“. 



Prema popisu stanovništva iz 1991., Hrvata je u Derventi bilo 22.952, i bili su veina. Ve od trenutka uspostave prve višestranake opinske vlasti, nakon prvih parlamentarnih izbora na kojima je pobijedila HDZ-a, srpski zastupnici su traili podjelu opine radi osnivanja „Srpske opštine Derventa“ sa sjedištem u mjestu ardak. U tomu im je najviše pomagala tzv. JNA, ije su jake snage bile smještene u derventskoj vojarni i u vojnoj bazi juno od grada, u kojoj je od 1990. bilo uskladišteno sve naoruanje teritorijalne obrane veeg broja bosanskoposavskih opina. Tzv. „JNA“ je to oruje, ve 1991., u cijelosti podijelila iskljuivo Srbima s podruja sjeverne Bosne, uz istodobna nasilnika ponašanja, zastrašivanja i ubijanja tamošnjeg nesrpskog puka.
Potkraj oujka 1992., veina Srba je svoje obitelji iselila iz Dervente, što je svima bio pouzdan znak da e uskoro uslijediti oruani napad. Nakon što su 3. oujka 1992. Srbi napali Bosanski Brod i presjekli vezu toga dijela s ostatkom Posavine, ve sutradan, 04. travnja 1992., su napali grad Derventu i okolna hrvatska naselja. Zbog svoje oruane nadmoi, uspjeli su zauzeti grad 07. srpnja 1992. godine. 
Odmah nakon zauzimanja Dervente, Srbi su u gradu i okolici poinili mnoštvene ratne zloine. Ubili su veliki broj civila i zarobljenih branitelja grada. Hrvate katolike i muslimane su odveli u logore i zatvore, u kojima su ubijani i zlostavljani na najokrutnije naine, gonjeni na prinudni rad i kopanje rovova na bojišnicama, pri emu su mnogi pogibali. Svu njihovu imovinu Srbi su opljakali, a veinu kua zapalili. Grad Derventu su granatiranjem gotovo sravnili sa zemljom. Sve katolike i islamske vjerske graevine su potpuno uništili. 
Do temelja su srušili i najveu katoliku svetinju u Bosanskoj Posavini, crkvu Svetog Marka evaneliste i samostan na Plehanu, koje su franjevci zapoeli graditi 1855. i uspjeli dovršiti u drugoj polovici 19. stoljea. Crkva i samostan na Plehanu su zbog svoje ljepote opjevani i u narodnim pjesmama. Srušili su ih pripadnici Jedanaeste dubike brigade srpske vojske, a predvodio ih je ratni zlocinac Brane Mijatovi. 
Srbi su takvim genocidnim zloinom, tim tzv. „etnikim išenjem“, u kojem su ubili i protjerali oko 28 000 ljudi katolike i islamske vjere, podruje Opine Derventa u potpunosti „etniki oistili“. 
Ipak, pune razmjere stradanja Hrvata toga podruja je mogue spoznati i utvrditi tek kada se broju ubijenog i prognanog hrvatskog ljudstva u posljednjem ratu u BiH, pribroji iznimno veliki gubitak hrvatskog ljudstva koje je ubijeno, nestalo i prognano tijekom II. svjetskog rata, njegovog poraa i po svim Krinim putovima hrvatskoga naroda. 
Primjerice, svjedoenjem srpske partizanke Mare Došen iz Sanskog Mosta, danim pred sudsko-lijenikim povjerenstvom u Prijedoru 24. srpnja 1942., potvrena je narodu znana istina da su partizani ve u prvoj polovici 1942., dovodili skupine od po 40 do 60 uhienih uglednih graana Hrvata katolike vjere iz Dervente u srpsko selo Kamenica pokraj Dervente, i tamo ih skupno strijeljali. 
Zbog takvih mnoštvenih srpskih zloina poinjenih nad Hrvatima tijekom i izmeu dva prošla rata, Derventa, Plehan i okolna Posavina su na kraju europskog 20. stoljea, u potpunosti iseljeni, njihova sela opustjela, kue, crkve i škole porušene, a putovi i oranice zarasle. I dok je prije posljednjeg rata u Derventskom dekanatu Vrhbosanske nadbiskupije ivjelo oko 50 000 vjernika, u njemu ve 1992., od ive crkve nije bilo traga. 
U prigodi obiljeavanja 20. godišnjice izgnanstva Hrvata iz Dervente, reeno je da sveenici u njoj danas biljee tek 1.072 ivuih vjernika, što je gorka istina koju nitko ne smije staviti „pod tepih“, jer bi šutnja o toj stvarnosti bila teški grijeh. 
Prvi povratnici u Derventu i Posavinu su bili naši hrabri sveenici. Razlog iznimno malog broja hrvatskih povratnika, izvire iz svjesnih administrativnih i financijskih spletki koje provode tijela vlasti tzv. „Republike Srpske“, ali i iz nebrige dravnih vlasti Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koje propuštaju ili ne ele djelotvorno utjecati na stvaranje uvjeta za njihov povratak i siguran ivot. 
Kardinal Vinko Pulji je tom prigodom sve pozvao da ne napuste Gospodina i Njegovu Rije, ukazavši na potrebu i zahtjev sadašnjeg vremena, u kojem nuno moramo postati sloni i svjesni sebe, svoga prava i dostojanstva pa se odgovornije postaviti prema svojim korijenima, prema grobovima svojih predaka i kolijevki koja nas je odnjihala, da nas se ne stide naši pokojnici pored ijih grobova hodamo, ve da im pokaemo svoj ar, svoju vjernost, svoju postojanost i svoju ustrajnost. Naglasio je da se Kristom ne širi mrnja, nego ljubav i vjernost za opstanak i budunost Hrvata na svojim ivotnim prostorima. 

Za Hrvatski program Radio Vatikana pripremio eljko Tomaševi,
lan Predsjedništva hrvatskog rtvoslovnog društva


 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!