GDJE SU NAŠI NAJMILIJI?

Nedjelja, 17 Veljaèa 2013

U dvorani Kulturnog centra u Borovu (selu) održana je 8.veljaèe javna tribina s nakanom da graðani pomognu svojim saznanjima gdje su naši najmiliji koji se vode kao nestali u Domovinskom ratu. Takvih je u Hrvatskoj još 1704. osobe. Sudbina više od 80 posto nestalih veæ je riješena. Ovo je èetvrta takva javna tribina. Do sada su održane takve tribine u Kninu, Drnišu, Negoslavcima i ova u Borovu selu sa ciljem da graðani pomognu u pronalaženju takvih grobišta. U Vukovarsko-srijemskoj županiji i u Osjeèko-baranjskoj do sada su pronaðene takvih 505 osoba. Tribinu je organiziralo Ministarstvo branitelja odnosno njegova uprava za zatoèene i nestale. Namjera je Ministarstva organizirati  istovjetne tribine na svim podruèjima Republike Hrvatske koja su bila zahvaæena ratnim zbivanjima. Skup je pozdravio pukovnik Ivan Grujiæ, koji je suorganizator zajedno s ministrom Hrvatskih branitelja Predragom Matiæem. Potom je govorio naèelnik opæine Borovo. Svoj poziv u pomoæ nazoènima su uputile  i dvije supruge, odnosno majke èiji se muževi odnosno oèevi vode kao nestali. Na tribinu su pozvane i osobe iz politièkog i javnog života. Skupu su se obratili i zamolili svaku pomoæ i po jedan predstavnik Katolièke i Pravoslavne Crkve, koji, kako stoji u pozivnici,  imaju neupitan moralni autoritet u hrvatskom društvu, a u duhu potpore u procesu traženja kojeg su javnosti uputili predstavnici  Katolièke Crkve u Hrvata i Srpske pravoslavne Crkve. U Zagrebu su se susreli  zagrebaèki nadbiskup Josip Bozaniæ i patrijarh Irinej . Biskupi obiju Crkava uputili su poziv odgovornima u politièkom i društvenom životu, ali i svakom èovjeku  koji ima neka saznanja o još uvijek nepronaðenim osobama, nestalim u ratnim stradanjima devedesetih godina prošlog stoljeæa, da pomognu u njihovu pronalaženju ili u informiranju o njihovim grobovima. U ime mjesne  Katolièke Crkve govorio je fra Ante Perkoviæ, danas župnik i gvardijan u Cerniku kod Nove Gradiške, koji je obnašao u  ratnom vihoru službu župnika u Vukovaru-Borovo naselje i borovski paroh protojerej Èedomir Lukiæ. U ime politièara progovorio je i èesto prozivani dr. Vojislav Stanimiroviæ, koji je bio gradonaèelnik Vukovara i ravnatelj vukovarske bolnice, upravo u ratnom vihoru. Mnogi ga povezuju u svezi  s odvoðenjem  hrvatskih ranjenika iz vukovarske bolnice. Odgovoran je, zajedno sa svojom suprugom Ljeposavom, i za mnoge žrtve u Tovarniku. Svoj poziv nazoènima, a bilo ih je puna dvorana, uputila je s hrvatske strane majka Jozefina Lada, Vukovarka, koja je, zajedno sa svojom kæerkom, sreæom preživjela zlostavljanja upravo u Borovu selu. Nakon tri dana muèenja i izgladnjivanja u ovdašnjoj školskoj sportskoj dvorani nju i kæerku su pustili, a njezinu 72 godišnjem ocu i mužu gubi se svaki trag. Potom je govorila kao predstavnica srpske strane gospoða Jelica Pajiæ èijeg su muža ubile hrvatske postrojbe  20. kolovoza 1991.godine. Otišao je na posao, ali se više nije vratio. Baèen je u Dunav, ali je otkriven i dostojno pokopan na mjesnom groblju u Negoslavcima. Pri samome kraju govorio je i kontraverzni dr. Vojislav Stanimiroviæ, koji je sve donedavna obnašao i dužnost saborskog zastupnika u ime srpskog naroda. Njega se tereti da je sudionik odvoðenja ranjenika iz vukovarske bolnice, ali i za nekoliko ubojstava u Tovarniku, nedaleko Vukovara. U svom obraæanju na tribini Stanimiroviæ je rekao: «Moj se ugled blati po mnogim tiskovinama, u elektronskim medijima i na  portalima i pripisuje mi se ono zašto nisam kriv! Umjesto da mi kažu hvala, jer mirne reintegracije  Hrvatskog Podunavlja 1995. godine bez mene ne bi bilo!» Neka Vašem izvjestitelju, poštovani èitatelji, bude dozvoljeno citirati bivšeg predsjednika Republike Hrvatske gospodina Stjepana Mesiæa, kad je govorio o hrvatskim generalima Gotovini i Markaèu da svoju nevinost trebaju dokazati pred meðunarodnim sudom. Neka se i u sluèaju dr. Stanimiroviæa i njegove supruge Ljeposave primjeni isti princip. Autor: fra Vjenceslav Janjiæ, objavljeno: 9.2.2013.g.

 

« Prethodna		Sljedeæa »