www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Subota, 17 Kolovoz 2019
 
 
RADIO VATIKAN -TEKA POVIJEST HRVATA U SRIJEMU
Nedjelja, 17 Veljaa 2013

http://hr.radiovaticana.va/Articolo.asp?c=665904

Hrvati nastanjuju Srijem od vremena prvog doseljenja Hrvata na svoje današnje ivotne prostore. Prema navodu iz Supetarskog kartulara, Srijem je ve u ranom srednjem vijeku bio u sastavu hrvatske drave, a njime je upravljao ban Srijema (banus Sremi), jedan od sedam banova u Hrvatskom Kraljevstvu. 

RealAudio        MP3

ivot u tom graninom hrvatskom podruju, koje je kroz dugu povijest bilo razdjelnica i spoj vjera i civilizacija, za Hrvate je znaio stalnu izloenost ugrozi ivotnog opstanka.
 
Nakon prvih sukoba s Bugarima, kasniji turski prodori u Europu prouzroili su velike politike i društvene promjene, ukljuujui prisilno iseljavanje Hrvata u sigurnije zapadne i sjeverne krajeve, sve do Austrije, Slovake i Moravske, uz istodobni prijelaz dijela Hrvata na kalvinizam (pr. Grgurevci, Srijemski Karlovci, Petrovaradin) i pravoslavlje koje je u Otomanskom carstvu bilo povlašteno (pr. Velika Remeta, Manelos, Voganj, Dobrinci, Golubinci).
 
I u takvim teškim uvjetima opstanka toga doba, u Srijemu su se ipak ouvale velike skupine Hrvata, posebno na podrujima Srijemske Mitrovice, Morovia, Rume, Erdevika, Golubinaca, Petrovaradina, Slankamena, Srijemskih Karlovaca i Srijemske Kamenice.
 
Nakon što je 1745. obnovljeno upanijsko ureenje, prvi srijemski upan Marko Pejaevi je poticao nova naseljavanja, a tijekom XVIII. i dijelom XIX. stoljea, doselili su se veinom njemaki i maarski kolonisti, uz Slovake, Rusine i druge narode.
 
Tijekom druge polovice XIX. stoljea, u nekim je sredinama Srijema i susjednih Bake i Banata, posebno meu višim društvenim slojevima radi ouvanja društvenoga statusa došlo do velike asimilacije Hrvata u Maare i Nijemce. Više o tomu eljko Tomaševi.

Unato svim prisilnim iseljenjima, stradavanju i asimilaciji, Hrvati su sve do završetka I. svjetskog rata, u mnogim srijemskim podrujima opstali kao narodna veina, a u nekima su kao veina uspjeli opstati do kraja II. svjetskog rata pa i kasnije, sve do njihovog protjerivanja devedesetih godina XX. stoljea, nakon ega Hrvati u Srijemu gotovo nestaju.
Tako se prema injeninim pokazateljima moe ustvrditi da je pod srpskom vlašu, u razdoblju od 1918. do 1995., s izuzetkom etverogodišnjeg ratnog razdoblja od 1941. do 1945. kada je Srijem bio u sastavu hrvatske drave, nad srijemskim Hrvatima poinjen istinski i to mirnodopski genocid.
 

Ve uspostavom Kraljevine SHS, srpska vlast je upravnom podjelom drave na oblasti pa potom banovine, svjesno promijenila granice povijesnih pokrajina, što je za Hrvate u Srijemu, ali i u Bakoj i Banatu, imalo teške posljedice. Hrvati su smjenjivani sa svih poloaja u upravi i školstvu, a sve politike, gospodarske i kulturne mjere, bile su usmjerene ugrozi njihove opstojnosti. Posebno je agrarna reforma i kolonizacija provoena na štetu Hrvata. Ranija maarizacija je zamijenjena srbizacijom, nametanjem irilice i ekavice u školama, promjenama naziva mjesta i ulica, kao i imenovanjem Šokaca, ali i Bunjevaca u Bakoj i Banatu, „katolikim Srbima“ ili osporavanjem njihove pripadnosti hrvatskom narodu, što srpske vlasti ine i sustavno potiu sve do današnjega dana.
 

Unato takvim pokušajima potiskivanja, podjele i asimilacije u toj tzv. Prvoj Jugoslaviji, Hrvati su u Srijemu uspijevali preivjeti pa je primjerice grad Petrovaradin, još 1939. bio gotovo 100% hrvatski grad, nazivan i „hrvatskim Gibraltarom“, u kojem se rodio i hrvatski ban Josip Jelai i u kojem je osnovana najstarija itaonica i Jezuitska gimnazija na podruju današnje Vojvodine. Nakon II. svjetskog rata, vlasti su u Petrovaradin smišljeno doselile Srbe i Crnogorce pa su ve 1984., umjesto latinice u osnovne škole uveli irilicu.
 

Nakon II. svjetskog rata, srijemski su Hrvati doivjeli strašne progone jugokomunistikih, odnosno u naravi srpskih vlasti, kada su pobijene brojne tisue srijemskih Hrvata.

Ipak, ono što Srbi nisu uspjeli u potpunosti provesti za trajanja tzv. Druge Jugoslavije, bezobzirno su zapoeli provoditi tijekom oruanog napada na Hrvatsku od 1991. do 1995. godine.
 
Tada su u Srijemu, u kojem nije bilo ni rata ni oruanih sukoba, niti su Hrvati bilo ime napali dravnu opstojnost ili ugrozili pripadnike drugih naroda, zapoeli neskriveno protjerivanje Hrvata, uz dodatno mijenjanje nazivlja svega što je imalo poveznicu s hrvatstvom toga kraja, elei time skriti i uništiti tragove ivljenja Hrvata u Srijemu. Nakon što su Srbi proveli tzv. „etniko išenje“ koje je u naravi mirnodopski genocid nad Hrvatima Srijema, u spomenutom Petrovaradinu danas ivi manje od 10% Hrvata.

Posebno je strašan primjer srpskog genocidnog zloina poinjenog nad Hrvatima u hrvatskim srijemskim mjestima Kukujevci i Gibarac, smještenima uz cestu prema gradiu Šidu.
 
Kukujevci se spominju još 1275. i bili su jedno od 14 isto hrvatskih naselja u Srijemu, u kojemu je do poetka prošlog rata ivjelo tek 1% pravoslavnog puka. Mjesni Hrvati i ranije u selo doseljeni Nijemci, trpjeli su strašne progone ve završetkom II. svjetskog rata, kada su partizani srušili i velebnu crkvu Presvetoga Trojstva sagraenu 1770. godine.
 
Nakon što su mjesni Hrvati od 1991. do 1995. bili izloeni strašnim prijetnjama, otpuštanjem s posla, okrutnim premlaivanjima, muenjima i ubojstvima, nonim klanjima cijelih obitelji, Srbi su 1995. iz Kukujevaca protjerali sve Hrvate. U tim zloinima su sudjelovale i redovne policijske snage Srbije, a MUP Srbije je o tomu odbijalo provesti bilo kakvu istragu. U Kukujevcima je do poetka prošloga rata ivjelo 500 hrvatskih obitelji, koje su danas raseljene po 120 hrvatskih mjesta, dok u Kukujevcima danas ivi tek 5 hrvatskih obitelji. U elji zatiranja svakog traga hrvatstva toga sela, novonaseljeni Srbi su 2007. odluili promijeniti ime sela u Lazarevo, a nazive mjesnih ulica, u ulice cara Lazara, Miloša Obilia, srpskih vladara, Svetog Save i vojvode Putnika.
 

Srijemsko selo Gibarac je prije rata takoer bilo naseljeno gotovo iskljuivo Hrvatima, koji su inili 91.43% mjesnog puka. Danas je Hrvata u Gibarcu manje od 7 %. Jednako kao i u susjednim Kukujevcima, novonaseljeni Srbi su 2007. odluili promijeniti ime sela u Dušanovo.

Danas u Srijemu nema ni jednog naselja u kojem su Hrvati stoljeima ivjeli, a da ih Srbi tijekom 1991-1995., iz njih nisu u veem dijelu ili gotovo u potpunosti prognali. Zlo koje su pretrpjeli Hrvati Petrovaradina, Kukujevaca i Gibarca, pretrpjeli su i Hrvati Zemuna, Hrtkovaca, Nikinca, Rume, Iriga, Srijemske Mitrovice, Srijemske Kamenice, Srijemskih Karlovaca, Slankamena, Novih Banovaca, Beške, Golubinaca, Šida i drugih srijemskih mjesta. Teško je ne spomenuti Hrtkovce, oduvijek veinsko hrvatsko mjesto, u kojemu su Hrvati još 1981. bili veina, a danas ih gotovo i nema meu 600 preostalih katolika uglavnom Maara, ili Zemun u kojem je prije II. svjetskog rata ivjelo 70% Hrvata, a danas tek 5%, pa Šid iz kojeg je od 7.000 Hrvata, tijekom posljednjeg rata istjerano njih 5.000.
 
U srijemskom dijelu biskupije je u 28 upa do rata 1991. ivjelo oko 50.000 Hrvata koji su javno ivjeli kao vjernici, uz još nekoliko desetaka tisua Hrvata katolika koji su zbog politikih pritisaka vlasti, ivjeli kao kriptokatolici. Procjenjuje se da je tijekom posljednjeg rata, iz Srijema protjerano više od 30.000 Hrvata. Prema demografskoj studiji dr. Anelka Akrapa, koja je 2008. objavljena u asopisu “Pilar”, broj Hrvata u Vojvodini se od 1961. do 2002. smanjio sa 145.341 na 56.546 ili ak za 61,1%.
 
Takvo naglo smanjenje broja Hrvata na podruju na kojem nije bilo rata, ne moe se oznaiti nikako drugaije nego kao genocid, za koji još uvijek nitko nije odgovarao.
Što je još zaprepašujue, hrvatske dravne vlasti, dravne i društvene institucije, kao ni uveno istinoljubivi tzv. „hrvatski mediji“, ne iskazuju nikakvo zanimanje za taj genocidni zloin, za povratak Hrvata u svoje stoljetne domove i osiguranje njihovih osnovnih ljudskih i narodnih prava na današnjem dravnom podruju Srbije.
 
Istodobno se krivotvorenjem povijesnih injenica i medijskim nasiljem, eljelo prikazati da su Hrvati poinili etniko išenje nad Srbima u Hrvatskoj.
 

Uz takvo stanje svijesti i morala hrvatskih dravnih i društvenih struktura, nije se uditi, što Srbi nakon poinjenog genocida na podruju Republike Hrvatske i današnje Vojvodine, trae uvoenje irilice i u znamen gradu Vukovaru, dok su u dojuerašnjim isto hrvatskim gradovima i mjestima Srijema, Bake i Banata, ali i u multietnikom Novom Sadu, vjekovnu latinicu ve zamijenili irilicom, a povratak latinice, na sablazan svijeta, gotovo da i nema tko traiti.
Za Hrvatski program Radio Vatikana pripremio eljko Tomaševi, lan Predsjedništva Hrvatskog rtvoslovnog društva
 

 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!