ŠPORTSKA PARANOJA U HRVATSKOJ

Utorak, 05 Ožujak 2013

Piše: Rudi Tomiæ Režimski mediji u Republici Hrvatskoj dovele su ljude, odnosno graðane do ludila zbog nogometne utakmice reprezentacija Hrvatske i Srbije koja æe se 22. ožujka 2013. godine odigrati u Zagrebu u kvalifikacijama  Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu 2014. godine. Pod naslovima: ''Utakmica godine'', ili ''Utakmica stoljeæa'' mjesecima se reklamira u medijima s najprovokativnijim naslovnicama: ''Svi žele na Srbiju'', ''Kako odmah 'namirisati' Srbina''? (jutarnji.hr), ''Smije li uopæe Srbija zabiti gol u Zagrebu?'' (veèernji.hr) I još bezbroj dugih naslova s kojima ne bismo htjeli zamarati èitateljstvo jer su veæ prezasiæeni vulgarnim ''žurnalistièkim'' izazovima zlobnih i dobro plaæenih kolumnista i autora u elektronskim i tiskovnim priopæavanja. UEFA je zabrinuta zbog nasilja na utakmicama hrvatskih klubova, što je ponukalo predsjednika Uefe Michel Platinia da pošalje pismo premijeru Zoranu Milanoviæu kako Vlada da pomogne u rješavanju problema s huliganima na hrvatskim športskim stadionima. Platini je dobro upuæen da su problemi tek posljedice uzroka koje upravo treba tražiti u Milanoviæevoj. Hrvatskom je narodu zabranjeno isticanje vidljivih oblika manifestiranja nacionalnih budnica i simbola. Samo šport brusi hrvatstvo! Pripreme u Hrvatskoj za dvoboj sa Srbijom važniji su od pregovora s Europskom unijom o neriješenim poglavljima, ili pregovori sa Slovenijom o dugovima  Ljubljanske banke, ili pregovori sa BiH o prolazu kroz Neum u RH. Dapaèe, utakmica je važnija za ''graðane'' od gospodarske krize, financijskog poslovnog ''smeæa'', zdravstvenog odgoja; važnije je i od uvoðenja æirilice u Vukovar, takoðer i od lokalnih izbora -  gradonaèelnika u Zagrebu, Splitu i drugim gradovima u RH. Fenomen na hrvatski naèin! Ništa u RH nije toliko podiglo ''moral'' kod ljudi koliko skori dvoboj sa Srbijom, kojeg mediji usporeðuju sa ''D-day'' (iskrcavanje na Normandiju), kao da od ovog športskog ishoda ovisi suverenitet Hrvatske. Ako Srbi (ne daj Bože!) pobjede na Maksimiru, Hrvatskoj ne preostaje ništa drugo nego ''proglasiti izvanredno stanje u zemlji''! Bilo bi uputno prije utakmice provesti anketu u Hrvatskoj i ustanoviti zbog èega vlada toliki interes za nogometni susret sa Srbijom: je li ih volimo, ili ih se bojimo!?   Niti ih volimo - niti ih se bojimo!       Bez obzira kakvi smo vjernici i koliko smo predani katolièkoj vjeri koja nas uèi da opraštamo neprijateljima, vjerojatno ni Bog od nas ne traži da oprostimo Srbima za sve zloèine koje su poèinili nad hrvatskim narodom u prošlom stoljeæu, jer se za svoje gnjusne zloèine nisu isprièali, nisu se pokajali i nisu se odrekli svojih agresorskih nakana. Ignosce fatenti! Dakle, s hrvatske strane nije rijeè o primarnoj ljubavi naspram Srbiji nego de facto rijeè je o komunistièkoj solidarnosti i jugonostalgiji politièkih èelnika i državnih predstavnika u RH, koje se skriva u sredstvima javnog priopæavanja. U skladu s intenziviranjem  rodoljublja u duši hrvatskog èovjeka. Nije u pitanju ni strah od Srba. Hrvatski je narod dotukao velikosrpstvo i srpsku agresiju u dva navrata: 1941. godine srušena je srpska kraljevska Jugoslavija, a 1991. godine raskomadana je velikosrpska komunistièka Jugoslavija. Nota bene! No, šport je danas jedini ventil za izljev nezadovoljstva s postojeæim režimom u Hrvatskoj. Na takvim javnim skupovima, kao što su športski stadioni, gdje se može okupiti veæi broj gledatelja, ljudi oèituju svoje nacionalne osjeæaje i simbole, ponekad  krajnje emotivno i grubo. Državne vlasti èesto toleriraju takve euforije - ako nemaju kruha neka imaju igara! Utakmica sa reprezentacijom Srbije vjerojatno æe proæi bez veæeg izgreda, jer srpskim navijaèima nije dozvoljen dolazak u Zagreb. Ali, kako æe se zaštititi od srpskih navijaèa nacionalne manjine u RH?  U èijoj æe loži na Maksimiru sjediti Milorad Pupova, Srbin kojeg se odmah može ''namirisati'', i s kime æe navijati za Srbiju? ''Hrvati žele samo hrvatsko-srpsku ligu!'' ''Ulaznice se kupuju da se dobije stolac u velikoj 'vrijeðaonici' jer je od svih kultura na ovim meridijanima najrazvijenija kultura mržnje, a najèešæa metafora je pljuvaèka… narod se je zaželio srpskih nogometnih simbola u Zagrebu. Sve ulaznice su za pet sati bile rasprodane. Na crno se mogu prodati èak i za 2000 kuna, a ima ih koji æe kupiti kartu i po toj cijeni pa makar ne imao sutra ni za kruh.''( veèernji.hr, 24.02.2013.) Primjera radi, nedavno je u Zagrebu portugalski Porto došlo vidjeti 4638 gledatelja, a francuski Paris St. Germaniea, u kojem igra svjetska nogometna zvijezda Zlatko Ibrahimoci, došlo je na stadion jedva 6465 gledatelja. Nije bila velika potražnja za ulaznicu ni kada je dolazilo  najbolji klub na svijetu Real Madrid s Cristianom Ronaldom. Dakle, ove èinjenice dokazuju da Hrvati nisu nogometni fanatici, nego su iritirani nacionalisti s agresijom Srbije i privilegiranim Srbima u RH. Dok ti isti èetnici pale hrvatske zastave, ruše hrvatske spomenike i svetinje u Vukovaru i diljem Lijepe naše, onda ne možemo zamjeriti ljudi koji traže duši odušaka na športskim stadionima! Športski okršaj sa Srbijom na travnjaku u Maksimiru ima dvostruko znaèenje: a) kompleks – uvjeriti Srbe i svijet da je hrvatska nogometna reprezentacija bolja od srpskog sastava, te kako je svakom Hrvatu važna ta spoznaja, važnija od pobjede nad Španjolcima, prvacima svijeta; b) kuražnost  -  jedinstvena prilika da hrvatska mladež izrazi svoje nezadovoljstvo s vladajuæom klikom, koja je  uništila sve perspektive njihove buduænosti. Ovo su udarci s bijele toèke! Ovakvi ''rivalski'' susreti su vezani s velikim rizikom za otvorene sukobe, teroristièke pokušaje i zategnute meðudržavne odnose. Ali, kada su Srbi u pitanju onda nikakva cijena nije prevelika. Usput reèeno, nitko se nije raspitao koliko æe RH koštati osiguranje na Maksimiru i u gradu Zagrebu za vrijeme gostovanja srpske reprezentacije i delegacije? Hoæe li æe trebati pojaèati osiguranje u drugim gradovima u Hrvatskoj? Troškovi æe uglavnom biti podmireni iz proraèuna, odnosno troškove æe ex usu platiti hrvatski poreznici, koji su veæ ugroženi s niskim plaæama i visokim cijenama.

 

« Prethodna		Sljedeæa »