www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Subota, 17 Kolovoz 2019
 
 
NOVE POSTAJE KRINOG PUTA HRVATSKOG NARODA
Ponedjeljak, 11 Oujak 2013
http://hr.radiovaticana.va/news/2013/03/10/hrvatska_je_umre%C5%BEena_kri%C5%BEnim_putovima_svoje_djece/cro-672026

Hrvatski gradovi i sela koji su se 1991. našli na putu srpskog oruanog osvajanja hrvatskih podruja, postali su svojevrsne postaje novog krinog puta hrvatskoga naroda. 

RealAudio        MP3

Jedna od takvih hrvatskih krinih postaja je i prigradsko vukovarsko naselje Sotin, smješteno uz cestu Tovarnik-Vukovar, kojom su iz smjera Šida prema Vukovaru pristizale srpske oruane horde tijekom osvajanja Hrvatskog Podunavlja, inei sustavne zloine nad Hrvatima usputnih srijemskih mjesta poput Kukujevaca, Gibarca, Šida, Tovarnika, Berka, Lovasa, Opatovca, Mohova, Šarengrada, Bapske i drugih mjesta.
Sotin se prvi put spominje 1289., u ispravi bekog Kaptola, kao utvrda Zatha, koju su nastanili Hrvati. Ve u vrijeme turskih osvajanja, mjesto se u crkvenim dokumentima i putopisima naziva današnjim hrvatskim nazivom Sotin. Sjedište je upe Svete Marije pomonice kršana, a meu vjernikim narodom je posebno poznat po štovanju udotvorne slike Gospe Sotinske, još od 1747. godine, kada su na blagdan Sv. Marka, pojave na slici Majke Boje posvjedoili dvojica franjevaca, o. Bernardin Jugovi i o. Antun Tomaševi. Više o tome govori poslušamo i glas eljka Tomaševia.
Sotin je u XX. stoljeu dva puta pretrpio velike gubitke stanovništva. Ve pred kraj II. svjetskog rata, kada je istono od Sotina bila crta tzv. „srijemskog fronta“, iz mjesta je iselila veina Nijemaca. Nakon što je mjesto zauzela jugoslavenska vojska, koja je u naravi uistinu postupala kao srpska, ubijen je i proganjan velik broj Hrvata i preostalih Nijemaca, a srušen je i mjesni Hrvatski dom. Drugi veliki gubitak stanovništva Sotin je pretrpio za vrijeme srpske okupacije 1991. godine. Zato se zloini u Sotinu, Vukovaru i Hrvatskom Podunavlju, kao i na svim hrvatskim podrujima koje su Srbi oruano zauzeli 1991., osnovano smatraju ponovljenim srpskim zloinima nad hrvatskim narodom.
U Sotinu je 1991. ivjelo 59,6% Hrvata, 28% Srba i 3,3% Maara. Unato izrazito manjinskom udjelu, Srbi su Sotin svojatali za „srpsko selo“. Prve znaajnije srpske oruane prijetnje u Sotinu su se dogodile ve u svibnju 1991., nakon srpskog pokolja 12-orice mladih hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu 02. svibnja 1991., kada su iz Šida u Sotin pristigli pripadnici tzv. „JNA“, s veim brojem tenkova i oklopnih vozila, izmišljajui potrebu stvaranja tzv. “tampon zone“ izmeu „ustaša“, kako su nazvali Hrvate i hrvatske redarstvenike, i „ugroenih“ mjesnih Srba.
Prema svjedoenjima preivjelih Sotinjana, srpske okupacijske postrojbe sastavljene od tamošnjih domaih Srba i pripadnika tzv. „JNA“, najtee zloine nad mjesnim Hrvatima su poinile izmeu 14. i 20. listopada 1991., kada su velik broj mještana nasilno odvele u logor u oblinjem selu Negoslavci koje nastanjuju Srbi, gdje su ih zlostavljali, muili i pljakali. Dio Hrvata zatoenih u logoru u Negoslavcima, potom su odvezli u logore na podruju Srbije, najviše u mjesto Begejci. Hrvate koje su ostavili ivjeti u Sotinu, srpski okupatori su drali u pritvoru ili u radnim logorima, tjerajui ih na prisilni rad i postupno ih ubijajui. 
Dana 27. prosinca 1991., ubili su 13-oro sotinskih Hrvata, a sve ostale protjerali. Tijekom srpske okupacije Sotina, ubijeno je ukupno 65 mještana, odnosno 10% stanovništva, a još uvijek se ne zna sudbina 31 osobe. Dio zemnih ostataka ubijenih sotinskih Hrvata je nakon prestanka rata pronaen u 14 grobnica na mjesnom groblju, a dio u mnoštvenoj grobnici kod Vuedolskih vinograda. Za ratni zloin poinjen u Sotinu, još nitko nije odgovarao. 
upanijski sud u Vukovaru je sudio 17-orici optuenika za ratni zloin u Sotinu, od kojih su tek dvojica optuenika, ivko Opai i Milan Bjedov, bili dostupni sudu. Obojica su, jednako kao i ostalih 14-ero optuenika, osloboeni zbog nedostatka dokaza, a osuen je jedino sudu nedostupni eljko Mijakovi, koji slobodno ivi u Srbiji. S kakvom je ozbiljnošu pripremana optunica, svjedoi podatak da je jedna optuena osoba ve bila pokojna.
Obiljeavajui Dan sjeanja na rtve srpskog zloina u Sotinu svakog 14-og listopada, rodbina ubijenih i nestalih upuuje poruku da se ne e umoriti u traenju istine i zadovoljštine za patnje i stradanja nevinih rtava, pitajui se, hoe li zbog neuinkovitosti nadlenih hrvatskih dravnih tijela, morati ekati još dvadesetak godina da bi barem pronašli zemne ostatke svojih najmilijih. U mjestu ivui Srbi, u pravilu otklanjanju svako znanje o ubijenima i nestalima, odnosno i o samom poinjenju zloina. 
Tuiteljstvo za ratne zloine Srbije, tek je 04. veljae 2013., naredilo provoenje istrage protiv arka Miloševia i Dragana Lonara, zbog sumnje da su 27. prosinca 1991., na nepoznato mjesto odvezli pa ubili 16-ero hrvatskih civila iz Sotina. Zloine poinjene u Sotinu i drugim hrvatskim podunavskim mjestima, zbog njihove naravi nije mogue i prihvatljivo oznaiti tek kao zloine pojedinaca, kako se to esto pokušavalo predstaviti. Pojedinci nisu mogli provesti takvo sustavno etniko išenje, pravi genocid nad Hrvatima toga podruja, ukljuujui uništenje njihove baštine. 
Pojedinci nisu mogli osnovati i upravljati tolikim brojem logora na hrvatskom okupiranom podruju i u Srbiji, u kojima su zarobljenike i civile sustavno zlostavljali, muili i ubijali. Pojedinci nisu mogli proizvesti ni tolike mnoštvene grobnice i do današnjega dana ih tako uspješno skrivati, kao što pojedinano nisu mogli provoditi uvedene rasistike mjere, pljake i druge oblike zloina nad civilnim stanovništvom.
Sustavnost i opseg poinjenih ratnih zloina koje su poinile srpske oruane postrojbe u Hrvatskom Podunavlju, nedvojbeno je plod unaprijed smišljenih i pripremljenih oblika i naina zatiranja drugih naroda i tragova njihova postojanja na podrujima koje su Srbi, u sklopu ostvarivanja srpske nacionalne politike, bili odluili uiniti srpskima.
To potvruje i izostanak iskrenog kajanja tamošnjih mjesnih Srba i drave Srbije za poinjene zloine i razaranje Hrvatske, izostanak osjeaja obveze pomaganja u otkrivanju sudbine nestalih osoba, pronalasku zloinaca, kao i za pravinu nadoknadu ratne štete. Tim više je razumljivo ogorenje i protivljenje hrvatske javnosti, uvoenju irilinog pisma u javnu uporabu u gradu Vukovaru, kojemu je Sotin prigradski dio, a koje se trai na osnovi dokazano spornog udjela Srba u broju stanovništva, uz providna politikantska obrazloenja i bez ikakvog moralnog i etikog obzira prema veliini vukovarske rtve i teini u njemu poinjenih zloina genocida i urbocida. 
irilica je za vrijeme srpske okupacije Vukovara, nesumnjivo bila uvedena kao jedan od oblika i javnih znakova nasilnog posrbljivanja Vukovara. Zato sadašnji zahtjevi za njezinim uvoenjem, stvaraju opravdane sumnje, da istinski razlozi i svrha njezina uvoenja ne izviru iz objektivnih potreba mjesnih Srba za ouvanjem narodnog identiteta ili njegove bilo kakve ugroze, nego radi mirnodopskih postignua koja se nisu uspjela ostvariti ratom, a koja su osmišljena tzv. „novim srpskim memorandumom“.

Za Hrvatski program Radio Vatikana pripremio eljko Tomaševi,
lan Predsjedništva Hrvatskog rtvoslovnog društva
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!