www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Utorak, 17 Rujan 2019
 
 
KRINI PUT NA MACELJSKOJ GORI
etvrtak, 14 Oujak 2013
upa Sv. Juraj urmanec, u suradnji s Društvom hrvatskih katolikih mueva i Udrugom „Macelj 1945“., u subotu 16. oujka 2013., tradicionalno pred V. korizmenu nedjelju, odrava IV. krini put „Stopama pobijenih urmanec-Ilovec-Macelj“ 

RealAudio            MP3

Molitva Krinog puta poinje u 09.00 sati na prvoj krinoj postaji – eljeznikom kolodvoru u urmancu, do kojeg su partizani u svibnju 1945. dovozili ve teško izmuene zarobljene hrvatske civile i vojnike pa ih od tuda pješice tjerali do prethodno im ve iskopanih grobnih jama u Maceljskoj gori.
Krinim postajama na mjestima pogubljenja rtava, nakon otprilike 8 km, dolazi se do posljednje 14. postaje Macelj, gdje e u crkvi Muke Isusove, Svetu Misu sluiti predvoditelj krinoga puta, mjesni upnik o. Vlado Musta.
Pred postajama i kapelicama du krinog puta hrvatskih muenika iz 1945., molit e se „Krini put Gospodina našega Isusa Krista – na spomen rtvama Krinoga puta“, koji je napisao o. Bonaventura Duda. Više o tomu govori eljko Tomaševi.
Maceljsko gorje kod Krapine je najvee do danas otkriveno stratiše sveenika, redovnika, hrvatskih civila i vojnika na podruju Republike Hrvatske.
 
Krini put razoruane hrvatske vojske i civila je zapoeo na Bleiburškom polju, gdje su ih Englezi izruili partizanima, koji su ih potom okrutno ubijali i tjerali do nebrojenih stratišta, uskraujui im hranu i vodu. 
Veliko mnoštvo Hrvata je smjerom preko Dravograda dotjerano u 60-ak km udaljeni Maribor, gdje su ih prema procjenama pobili ak do 60.000, a preostale su razvrstali u kolone krinih putova, od kojih su jednu usmjerili prema Maclju, urmancu, Krapini i sabirnim logorima u Mirkovcu i Oroslavlju. 
Prema svjedoenju zapovjednika Vojne OZNE u Krapini i jednog od glavnih osumnjienika za poinjenje zloina, partizanskog porunika Stjepana Hršaka, koje je objavljeno u listu „Nacional“, br. 27 od 24. svibnja 1996. (str. 22), ti muenici nisu ni u zagorskim logorima dobili vode ni hrane, ve su pojeli svu travu na poljani i sve liše po granama. Smrtnom kaznom se prijetilo svakomu tko bi im pokušao dobaciti komadi kruha ili dati vodu. 
Na poljani kod urmanca su bile zaustavljene prve kolone zarobljenika, a u selu je bilo i sabiralište na pilani izmeu groblja i crkve, kao i na proplanku uz šume s obje strane sela. 
Partizanski zloinci su izmuene ljude tjerali do grobnih jama iskopanih u šumama Maceljske gore, ak i na visokim vrhovima poput Ilovca, gdje su ih potom na najokrutnije naine ubijali. Nad ljudima su se iivljavali pucajui im u prepone pa ih zatrpavali u jame, još ive i u mukama. Ipak, partizani su veinu maceljskih rtava ubili sjekirama i drugim hladnim orujem. 
Zloin na Maceljskoj gori je ve u lipnju 1945., prvi zabiljeio gvardijan franjevakog samostana o. Ostijan Ostrugnaj u „Kronici Franjevakog samostana u Krapini“, i to kao „najbolniju ranu u Krapini“, „klaonicu tolikih nevinih rtava“ –stratište na gori Macelj. Zapisao je imena 11 sveenika i bogoslova i 9 redovnika franjevaca, ubijenih na mjestima Lepa Bukva, na Ilovcu i u Smiljanovoj grabi. 
Uz gvardijanovu Kroniku, za otkrivanje maceljskoga zloina je najzasluniji gospodin Fran ivinjak, koji je nakon 1990., uspio nagovoriti partizanskog vodnika i djelatnika Vojne OZNE Mladena Šafranka da za ivota otkrije mjesta mnoštvenih grobnica. 
Tako je 1992. otvorena prva jama pod oznakom „IVd“, u koju su partizanske ubojice bacile pobijene sveenike, bogoslove i civile, a potom su otvorene još 22 jame. 
U njima su pronaeni ostatci ukupno 1.163 rtve, koji su potom zbog nebrige dravnih tijela, punih 12 godina bili odloeni na Zagrebakom medicinskom fakultetu, a dostojno su na Maclju pokopani tek 22. listopada 2005. godine. Hrvatski mediji su pokop ak 1.163-oje ljudi, sramno oglasili tek kao sporednu vijest. 
Samo prema spoznajama partizana Šafranka, na Maceljskoj gori je pobijeno oko 13. 000 ljudi, ija su tijela zakopana u još 130 neotkrivenih jama. Šafranko je otkrio i imena 15 ubojica, dok se imena ostalih 45 ubojica, nije mogao sjetiti. 
Nakon objave njegova imena u listu „Nacional“ 1996., svjedok Šafranko je umro pod udnim okolnostima. 
Naknadno su na Maceljskoj gori otkrivene još 32 mnoštvene grobnice, koje još nisu otvorene.
Svjedoenja i druge dokaze o nainu i mjestima poinjenja zloina, rtvama, muiteljima i ubojicama, gospodin Fran ivinjak je objavio u knjizi „U vjeni spomen“, posveujui je svojim prijateljima i muenicima, kao trajni zapis njihove neopisive patnje i stravine smrti.
 
Primjerice, svjedoenja i prikupljeni dokazi upuuju na Stjepana Hršaka kao krvnika 20-orice sveenika i franjevca. Unato podnesenoj kaznenoj prijavi, nadlena dravna tijela nisu protiv njega pokrenula kazneni postupak pa on slobodan ivi u vili na zagrebakom Tuškancu. 
Optuenom Hršaku je javnu zaštitniku podršku osobno pruao i bivši predsjednik Stipe Mesi, jednako kao i 2011. uhienom Josipu Boljkovcu, dok je istodobno, zajedno s tzv. „antifašistima“, zagovarao progon hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, hinei jednak odnos prema zloinu. 
Svjedoenja o Ivanu Fiziru kao o najpismenijem istraitelju Civilne OZNE, nakon ijeg ispitivanja su ljudi odvoeni u smrt, zanimljiva su zbog znakovitosti društvenog stanja 1993., kada je u slobodnoj Hrvatskoj, Fizir postao gradonaelnik Krapine.

Za partizanske zloine na Maceljskoj gori, koji su strašni po mnoštvenosti i nainima ubijanja rtava, do današnjega dana nije nitko odgovarao.

Meutim, nedugo nakon objave knjige „U vjeni spomen“ 1998., i njezin autor Fran ivinjak je naen mrtav u svom stanu u Zagrebu.

Za Hrvatski program Radio Vatikana pripremio eljko Tomaševi, lan Predsjedništva Hrvatskog rtvoslovnog društva

Udruga „Macelj 1945“ je za sve koji ele hodoastiti na Krini put na Maceljsku goru, osigurala prijevoz iz Zagreba, s polaskom u 7.30 sati ispred Koncertne dvorane „Vatroslav Lisinski“, za koji se potrebno predbiljeiti gosp. Damiru Borovaku, na broj
mob. 091-2539039
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!