www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Utorak, 17 Rujan 2019
 
 
MISA ZADUNICA U ZAGREBAKOJ KATEDRALI 17.OUJKA 2013. U 18 SATI
Subota, 16 Oujak 2013

Misa zadušnica povodom 11. obljetnice smrti profesorice Ljubice Štefan

Ljubica Štefan pregarala je za istinom o Stepincu

U nedjelju 17. oujka navršava se 11. obljetnica smrti Ljubice Štefan. Neki se još sjeaju njezinih tekstova, njezine upornosti u obrani istine. Profesorica slavistike Ljubica Štefan bila je hrabra Hrvatica, koja je stjecajem ivotnih okolnosti krajem '80-ih godina ivjela u Beogradu. Godine 1987. susree se s paterom Vladimirom Horvatom, isusovcem, koji je tada bio upnik na slubi u Beogradu. U mirovini, od 1988. godine, neprekidno se bavi povijesnim istraivanjima u beogradskim knjinicama i arhivima, gdje u tajnosti i napetosti prikuplja raznu povijesnu grau. U svojim nastojanjima traganja za istinom imala je duhovnu podršku p. Horvata. Zapoinje pisati knjige kojima svjedoi ono što je pronašla istraivanjima. Godine 1989. pod pseudonimom joj izlazi prva knjiga u Sloveniji. Zatim joj 1991. i 1992. izlaze i druge dvije knjige Mozaik izdaje i Pregled srpskog antisemitizma, obje takoer pod tuim imenom. U njima je opisala utjecaj Srpske pravoslavne crkve na srpsku politiku i vezu Srpske pravoslavne crkve i fašizma u Srbiji. U knjigama Mitovi i zatajena povijest i Istinom i injenicama za Hrvatsku pisala je o rtvama u poslijeratnom Titovom logoru Jasenovac od 1945. - 1948.g. U prilog svoje tvrdnje istraila je i navela više imena svjedoka, uz desetak navedenih bibliografskih izvora. Tvrdila je da je Jasenovac poslije svibnja 1945., pa sve do 1948., bio komunistiko stratište za mnoge hrvatske muenike s Krinoga puta. Postkomunistiki, reimski kritiari i novinari zbog toga su je izvrgnuli cijelom nizu uvredljivih medijskih napada, no Štefan je ostala neumorna, pregarajui do smrti za istinom.



Zbog osobne sigurnosti morala je u srpnju 1992. urno napustiti Beograd, gdje je ostavila svu svoju imovinu. Kao izbjeglica stigla je u Zagreb. Uz nevienu energiju u osmom desetljeu ivota, nastavila svoj istraivaki i publicistiki rad, kojem se je u potpunosti posvetila. Piše idovskim organizacijama i dokazuje da su njezin stric i ona pomagali idovima u Drugom svjetskom ratu. Godine 1993. dodijeljeno joj je najviše idovsko priznanje – povelja i medalja Pravednice meu narodima za spašavanje idova u Drugom svjetskom ratu, što je inila kao mlada djevojka zajedno sa svojim stricem Lujom u Karlovcu. Osobno prima ta najviša idovska priznanja u Izraelu. Njezino ime i ime njezinog strica uklesano je na Zidu poasti u Vrtu pravednika. Ona je prva u Memorijalnom centru Yad Vashem u Izraelu uz ije ime stoji Croatia, umjesto ranijeg naziva Yugoslavia. Tako je po prvi puta, uz ime Ljubice Štefan i njezinog pokojnog strica Luju Štefan, uklesan naziv hrvatske drave.

Naalost Ljubica Štefan, prije 11 godina umrla je negirana i nepriznata po komunistikim mutikašama, srbofilima i mrziteljima Hrvata, iako je pronašla mnoge vjerodostojne dokumente i svjedoke, a i sama je spašavala idove u tom vremenu. Uz ve spomenute knjige, profesorica Štefan je napisala i knjigu Srpska pravoslavna crkva i fašizam (Nakladni zavod Globus, 1996. g.), zatim Istinom i injenicama za Hrvatsku (HKZ - Hrvatsko slovo, 1999.g.) i Mitovi i zatajena povijest (izdanje Krešimir – SlovoM, 1999.), iji sadraji pojašnjavaju okolnosti i navode imena nekih koji su lairali, onemoguavali i neasno se ponijeli prema istini o Stepincu i Hrvatskoj. U posljednjih desetak godina svog ivota napisala je i objavila ukupno sedam knjiga povijesnih svjedoanstava i istraivanja.

U ivotu, Ljubica Štefan bila je i ostala do kraja vrlo skromna. Kao vjernica arko je molila za hrvatsko ope dobro. Bila je lanica Molitvene skupine za hrvatske domoljubne uznike širom svijeta. Pod kraj ivota, u bolnici krunica joj je stalno bila na dohvat ruke, što je potvrda njene iskrene vjere – po rijeima patera Vladimira Horvata. Po posljednjoj elji kremirana je i njezin je pepeo razasut na Sunanoj poljani u Gaju urni na Krematoriju na Mirogoju. To je mjesto gdje se posipa pepeo neidentificiranih hrvatskih branitelja i rtava Domovinskog rata, siromašnih i beskunika, to je mjesto skromnosti gdje se više nikakvim natpisima ne obiljeavaju imena pokojnika. Tu, kako je i ivjela, završava pravednica Ljubica Štefan, svoje ovozemaljsko poslanje. Svojim ivotom potvrdila je skromnost kao vrlinu, ta velika štovateljica istine, Stepinca i hrvatske domovine.

Damir Borovak

 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!