www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Utorak, 17 Rujan 2019
 
 
NEPOBITNA JE INJENICA DA PUPOVAC I STANIMIROVI VODE PROTUHRVATSKU POLITIKU
Subota, 23 Oujak 2013

http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/najnovije-vijesti/7052-verbalni-delikt-milanovicev-obrana-stanimirovica-je-obrana-teze-o-gradanskome-ratu

VERBALNI DELIKT – Milanovieva obrana Stanimirovia je obrana teze o graanskome ratu - Sloboda medija je bitna pretpostavka demokratskoga društva. Meutim, kako je sloboda uvijek uvjetovana i ograniena slobodom drugih i sloboda medija je ograniena te mediji ne smiju širiti lai, klevete, neistine a pogotovo ne smiju suditi umjesto suda, provoditi medijski lin pojedinih osoba te ne smiju biti u slubi nikakvih politikih interesa i vlasti bilo ona politika ili gospodarska. Dakle, zalaem se za slobodu pisanja istine, estoku kritiku ali argumentiranu a ne pravo medija da sude umjesto suda kako se to esto kod nas radi.

Sloboda medija podrazumijeva pravo da razliite politike opcije i razliiti svjetonazori imaju priblino jednako mogunost sudjelovanja. Sloboda medija nije sloboda ako se daje prostora samo ljudima jedne politike opcije i jednog svjetonazora. Novinar – voditelj i uredništvo moraju imati pravo izabrati sugovornike i ne smije se bojati dovesti pred kamere nekoga tko drugaije misli, tko je estoki kritiar vlasti, koji zastupa drugaiju politiku strategiju, koji se bori za drugaiji svjetonazor od vladajueg. Nedavno sam imao priliku slušati uvaenu profesoricu Nadedu ainovi koja je pozvana u trei Dnevnik HRT-a kako bi, autoritetom profesorice, opravdala kritiku  i kanjavanje onih novinara i urednika koji daju prostor kritiarima vlasti pa i zagovornicima drugaijega svjetonazora od liberalno-ateistikoga. Ona je, parafraziram, rekla da smo mi pluralistiko društvo i da na televiziji treba uti razliita mišljenja, razliite svjetonazore, razliite politike, ali je onda dodala da to donosi i opasnost da se legitimiraju i propagiraju mišljenja koja nisu napredna, koja nisu dobra, koja su štetna. To je klasian ostatak staljinistikog modela da se u javnost ne smiju pustiti mišljenja koja su suprotna partijskome da partija odluuje što je štetno a što korisno.

Nakon što je u nas ve prešutno prihvaena praksa stvaranje lista nepodobnih gostiju kojima treba onemoguiti govoriti na televiziji, ovih dana suoili smo se s novim terorom vladajuih uvoenjem politike odgovornosti novinara – voditelja za ono što govori gost. Novinari se kanjavaju ako se nisu dovoljno suprotstavili nekoj tezi i mišljenju za koje policajci ljudskih duša smatraju da je govor mrnje. To znai da se uvodi nova krivnja novinara i voditelja i urednika, ne za ono što je novinar sam rekao nego i za ono što je rekao njegov gost odnosno, uvodi se krivnja zbog nedovoljne oštrine i nedovoljne kritike nepoudnih i neprihvatljivih stavova gosta prema mišljenju policajaca ljudskih duša. To je opasan put ukidanja slobode i demokracije, to je povratak na totalitarno društvo, to je širenje straha i nesigurnosti kod novinara.

Skandal nad skandalima

Jedan me je novinar nedavno pozvao u jednu radijsku emisiju. Prije nego što je poela emisija me zamolio: "Vidim da vi oštro kritizirate predsjednika Josipovia, nemojte to uiniti u mojoj emisiji, vodite rauna da imam enu i troje djece." Smjena novinara zbog toga što su pozvali Ruu Tomaši u trei Dnevnik HRT-a je skandal nad skandalima. Jer tko ima pravo zastupnici koja je od naroda izabrana u Hrvatski sabor, predsjednici parlamentarne hrvatske stranke i osobi koja se je vratila iz inozemstva u Hrvatsku, da brani svoju hrvatsku dravu!? Tko ima pravo tu visoko moralnu osobu, koja je u borbi protiv droge dovela u pitanje i svoj ivot i ivot svoje obitelji, proglasiti politiki nepodobnom osobom kojoj se ne smije dati prilika da javno obrazloi svoje stavove zbog kojih je bila izloena javnom linu!?

Tko su ti koji si uzimaju pravo da kanjavaju novinare zato što su dali priliku da saborska zastupnica, predsjednica hrvatske stranke i asna i poštena osoba odgovori javno na optube i diskvalifikacije. Taj primjer tjera strah u kosti svim novinarima koji e sada jako paziti da ne dozvole nikome da javno nastupi koji je na crnoj listi aktualne politike? Moram rei da me zaprepašuje stanje u Hrvatskoj. Da ne govorim o drugima govoriti u o sebi.

Bio sam potpredsjednik ratne Vlade, lan najueg sastava Dravnoga vrhovnog vijea, kada je Hrvatska stvorena i obranjena. Obnašao sam i druge vane dunosti u Hrvatskoj. Mislim da sam to obavljao odgovorno i asno. Branio sam istinu o Domovinskome ratu i zbog toga sam bio optuivan i proglašavan ne samo nacionalistom nego i ustašom. Traile su se moje smjene i bio sam na listi nepodobnih a i danas spadam u one kojima je zabranjen pristup u neke najvanije medije. Neki su mi ljudi ak rekli da su razgovarali s nekim svojim prijateljima koji se boje doi na moje tribine i predstavljanje knjiga da ne bi li i oni bili svrstani na listu neprijatelja i nepodobnih. Zato imam pravo pitati tko su ti ljudi danas, koji si uzimaju pravo odreivati tko je podoban a tko nepodoban, tko smije govoriti u medijima a tko ne smije, tko su ljudi koji danas prave liste onih koji mogu nastupati i onih koji ne mogu nastupati ili koje treba izbjegavati?

Kako to da u Hrvatskoj na dravnoj televiziji i drugim medijima uvijek nastupaju jedni te isti ljudi kao tumai hrvatske politike? esto se radi o ljudima koji su cijelo razdoblje stvaranja i obrane hrvatske drave bili estoki protivnici Hrvatske kao suverene, samostalne i nacionalne drave koji i danas ale za Jugoslavijom, koji se nisu pomirili da je Hrvatska suverena drava hrvatskoga naroda te ju na razliite naine pokušavaju osporavati i destabilizirati. Danas se u Hrvatskoj ne smiju javno kritizirati politiari koji su cijelo vrijeme radili protiv današnje Hrvatske, koji su Hrvatsku eljeli zadrati pod svaku cijenu u nekakvoj Jugoslaviji, regiji, koji su cijelo vrijeme osporavali pravo hrvatskomu narodu na vlastitu dravu, koji šire la o Domovinskome ratu, koji lano optuuju Hrvatsku.

Zašto u vlasti nema više Srba koji vole svoju domovinu?

Takve se ne smije napadati, takvima se ne smije rei da ne vole Hrvatsku, da vode antihrvatsku politiku, za takve se ne smiju iznositi argumenti o njihovom politikom djelovanju, pogotovo ako se radi o Srbinu. Uvijek sam bezbroj puta, od ratnih dana do danas govorio da se ništa ne smije generalizirati. Uvijek sam nastojao govoriti o velikosrpskoj agresiji i agresiji JNA, koju je na alost podrao i znatan broj Srba u Hrvatskoj i isticati da imamo Srbe heroje koji su branili Vukovar, da smo imali u SDP-u veliki broj Srba koji nisu otišli za Miloševiem nego su djelovali domoljubno i doprinijeli stvaranju i obrani hrvatske drave. Govorio sam i o tome kako je neprimjereno što zaboravljamo te Srbe i što smo uveli u vlast one Srbe koji su ratovali protiv Hrvatske koji nisu nikada voljeli niti danas vole hrvatsku dravu, koji su je mrzili i danas ju mrze.

Tu dolazimo do novoga problema. Pokušaja da se i dalje krivotvori istina o Domovinskome ratu. Predsjednik Milanovi je estoko napao Ruu Tomaši jer je rekla da je Vojislav Stanimirovi bio s etnicima a Vojislav Stanimirovi ju je proglasio šovinisticom, srbofobom, homofobom i ak je rekao da ona ne bi smjela biti kandidat za Europsku uniju. Najgore je što je Predsjednik Vlade po ne znam koji puta strašno pogriješio kada je stao u obranu Vojislava Stanimirovia a estoko napao najgrubljim rijeima Ruu Tomaši, ali ne samo nju nego je smijenio novinare koji su omoguili Rui Tomaši da se brani od krivotvorina i da objasni svoje politike stavove.

 Znai, dolazimo do kljunog pitanja: Smije li se prosvjedovati protiv prakse da se ljudi sotoniziraju i da se medijski linuju? Smije li se zabraniti da taj koji je osuen i medijskih linovan ima pravo rei svoju istinu, smiju li se smjenjivati novinari koji su omoguili saborskoj zastupnici da kae svoju obranu od presuda po kratkom postupku, koji su cijeli njezin ivot i djelo bacili u smee i od nje napravili najnegativniju politiarku.

Smije li se s druge strane dozvoliti da premijer drave uzdigne na rang tobonjeg domoljuba Vojislava Stanimirovia koji je izmeu ostaloga napisao da je vukovarska bolnica posljednji bastion ustaštva, znai koji je hrvatske branitelje proglasio ustašama i zloincima. Smije li si predsjednik Vlade dozvoliti krivotvorenje istine o Vukovaru? Kako moe braniti ratnog gradonaelnika Vukovara i lana vlade kvislinške tzv. republike srpske krajine koji je ratovao protiv Hrvatske zajedno sa etnicima. Je li u Hrvatskoj dozvoljeno govoriti istinu i etniku rei etnik a ljudima koji rade protiv Hrvatske, argumentima rei kako to rade? Smije li se rei u Hrvatskoj da smo ponovno suoeni s etnikom agresijom, kao i da postoji Memorandum 2 u kojemu je napravljen plan kako od Vukovara napraviti srpski grad, kako destabilizirati Hrvatsku, kako i dalje nametati lai da je u Hrvatskoj bio graanski rat a ne velikosrpska agresija? Smije li se rei ministru Jovanoviu da mnogi njegovi postupci dokazuju da ne voli Hrvatsku da se slui govorom mrnje? Ali što je još vanije da namee zakonskom silom i autoritetom vlasti politiku i rješenja koja ne prihvaa hrvatski narod.

Prema Pupavcu, kardinal Kuhari je pokrštavao srpsku djecu!!!

 Je li zato što je Srbin ne smijemo rei da vodi protuhrvatsku politiku? Za mene on vodi protuhrvatsku politiku kao što ju vodi i Milorad Pupovac koji je optuio kardinala Franju Kuharia da je kriv za pokrštavanje srpske djece, koji kao predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskoga sabora i dalje tvrdi da je Oluja bila zloinaki pothvat i da treba utvrdili krivnju Hrvatske, koji isto govori kao i velikosrpski politiari. Smije li se rei u Hrvatskoj istina o Vesni Pusi? Smiju li se navesti injenice o njezinoj antihrvatskoj politici? Smije li se pitati premijera Milanovia zašto je ona – istoga dana kada su osloboeni naši generali – unaprijeena nakon oslobaajuih presuda Gotovini i Markau umjesto da je smijenjena. Jer po svim demokratskim pravilima trebala je biti smijenjena jer je njezina politika propala. Ili, moda nije propala pa je zbog toga unaprijeena? Jer moda se eli vratiti povijesni kota unazad, jer moda se oekuje da e Hrvatska ponovno biti optuena u procesu Slobodanu Praljku i ostalima.

Dakle, smije li se u Hrvatskoj govoriti istina? Smije li se rei protiv koga smo ratovali, tko nas je napao? Smije li se rei da u našoj policiji u Vukovaru nisu danas branitelji Srbi nego agresori Srbi, ak i neki koji su pjevali onu uvenu pjesmu: "Drue Slobo pošalji salate, bit e mesa klat emo Hrvate!"

Došlo je vrijeme da se stavi na dnevni red Sabora stanje u Republici Hrvatskoj i da se raspravi kakvu politiku vodi Hrvatska, što se dogaa u Hrvatskoj? Tko vodi antihrvatsku politiku a tko brani nacionalne interese Hrvatske? Posebno sam ogoren na djelovanje policajaca ljudskih duša koji medijskim linem i politikim hajkama i presudama mogu zbog jedne pogrješne izjave ili neije procjene da se recimo novinar nije dovoljno suprotstavio govoru mrnje i neprihvatljivim izjavama svojega gosta, zaboraviti sve dobro što su ti ljudi napravili i trajno im presuditi i onemoguiti im da rade, staviti ih na stup srama. Premijer Milanovi je u ovih godinu i nešto dana, rekao toliko pogrješnih izjava koje se mogu protumaiti kao govor mrnje ak i kao veleizdaju, ako se zlonamjerno tumai. Kada se on i njegovi ministri istaknu govorom mrnje pa budu napadnuti onda imaju priliku da se brane ili ih drugi brane. Ali, ako Rua Tomaši po interpretaciji drugih kae neku izjavu koja se moe razliito tumaiti, pa i zlonamjerno, trai da objasni svoju izjavu, onda se skidaju glave novinarima koji su to omoguili.

Milanoviev graanski rat nije omaška

Predsjednik Milanovi i ministar Jovanovi davno bi ve bili višekratno optueni za govor mrnje temeljem svojih izjava kada bi se na njih primijenila ista pravila po kojima se po kratkom postupku presuuje Rui Tomaši. Zato sam nastojao i nastojim kritizirati i jednoga i drugoga na temelju onoga što rade, što su uradili ili nisu uradili a trebali su, ali ne samo na temelju pojedinih izjava. Bez sumnje, izjava Milanovia o graanskome ratu je skandalozna i nije samo omaška. Ona pokazuje nain razmišljanja i mišljenje Milanovia o Domovinskome ratu koje nadopunjuje izjava o Stanimiroviu. Jer obrana Stanimirovia je obrana teze o graanskome ratu. Ja kritiziram Milanovia zbog njegove politike zbog toga što ima na kljunim mjestima u vanjskoj politici Vesnu Pusi i Milorada Pupovca koji cijelo ovo vrijeme ne samo da govore o Domovinskome ratu kao graanskom ratu nego i vode politiku koja velikosrpsku agresiju pretvara u graanski rat.

Predlaem premijeru Milanoviu da usporedi tekst Deklaracije o Domovinskome ratu u kojoj je Sabor jasno rekao sve što je trebalo rei o tome što je taj Domovinski rat i da usporedi izjave svoje prve potpredsjednice o toj Deklaraciji pa e mu biti jasno zašto je kriv. Kriv je zbog svoje politike jer mu vanjsku politiku vodi osoba koja je cijelu svoju karijeru izgradila na politici da nema velikosrpske agresije da nema Domovinskog rata, da je Hrvatska agresor na Bosnu i Hercegovinu, da se je u stvari radilo ne samo o graanskome ratu nego i o ratu velikosrpskog i velikohrvatskog nacionalizma radi komadanja Bosne i Hercegovine i da je jednaka krivnja Tumana i Miloševia, i tako dalje.

Dakle, apeliram da ocijenimo ljude po onome što rade a ne po onome što govore. Ocijenimo Stanimirovia po onome što je radio u agresiji na Vukovar, na isti nain ocijenimo i Ruu Tomaši i sve druge u sporu. Ne mogu prihvatiti da se agresori koji su ratovali protiv Hrvatske danas nagrauju u Hrvatskoj a da se branitelji sotoniziraju. Ne mogu prihvatiti pokušaj da Rua Tomaši bude zlo a Stanimirovi dobro.

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac

 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!