www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Utorak, 17 Rujan 2019
 
 
STRADANJE ILOKIH HRVATA TIJEKOM SRPSKOG OSVAJANJA HRVATSKOG PODUNAVLJA
Nedjelja, 24 Oujak 2013
RealAudio         MP3

 Grad Ilok je jedan od etiri grada Vukovarsko-Srijemske upanije. U vrijeme srpskog ratnog osvajanja Hrvatskog Podunavlja 1991., upravno je pripadao opini Vukovar. Svojim poloajem na obroncima Fruške Gore u plodnomu Srijemu, koji se uzdiu nad obalom Dunava, najistoniji je grad Republike Hrvatske.
 
Podruje grada Iloka je poznato po iznimno bogatim povijesnim nalazištima i zaštienoj sakralnoj i drugoj kulturno-povijesnoj baštini. Grad Ilok je sjedište upe Svetog Ivana Kapistrana, koji je u Iloku obavljao svoju apostolsku slubu do preminua 1453. godine. Iloka upa i sveenik Jakob se spominju ve 1332., a 1.700. godine je odlueno da zaštitnik crkve bude Sveti Ivan Kapistran. O vjernikom štovanju ovog apostola Europe i predanju njegovom zagovoru, svjedoe popisi udesa koja su se dogodila na grobu sv. Ivana Kapistrana, koji su ouvani u “Kodeksima”, od kojih je najpoznatiji “Pariški kodeks” iz 1460. godine.
Franjevci u Iloku djeluju ve od 1343., kada je vojvoda Ugrin izgradio današnju crkvu Svetog Ivana Kapistrana koja je bila posveena Majci Bojoj na Nebo uzetoj, a uz nju i današnje zapadno krilo samostana. U tom razdoblju je Ilok bio znaajno središte, u kojemu je 1399. prebivao ak i dubrovaki konzul.
Za vrijeme turskog zauzea Iloka od 1526-1688, franjevci su morali izbjei iz grada. Nakon osloboenja od Turaka, u Ilok su došli franjevci iz Olova. U srednjem vijeku se u Iloku spominje više crkava: upna crkva sv. Petra iji su temelji nalaze u današnjem parku u duljini od 60m i širini od 17.5m, Sv. Jelene, Sv. Ladislava sa bolnicom, Sv. Ane sa samostanom redovnika augustinaca, Sv. Klare sa samostanom sestara klarisa i crkva Sv. Stjepana.
 
Najvei razvoj grada je ostvaren za vrijeme vladanja Nikole Ilokog, koji je bio ban Hrvatske, Slavonije i Mave, vojvoda sedmogradski, a od 1471. i kralj Bosne. Umro je 1477., a pokopan je u ilokoj franjevakoj crkvi, u kojoj je bio i grob Sv. Ivana Kapistrana, ijem tijelu se izgubio trag za vrijeme turske vladavine. uveni „Statut Grada Iloka“ je 1525. potvrdio kralj Ludovik II., a uz Grb grada, likovno ga je opremio najvei svjetski minijaturist Julije Klovi.
 
Hrvatskom gradu Iloku, danas upravno pripadaju tri okolna naselja - Bapska, Mohovo i Šarengrad. Prema popisu stanovništva iz 1991., u Iloku je ivjelo 4.248 Hrvata i 484 Srba, U Bapskoj 1478 Hrvata i 33 Srba, u Mohovu 218 Hrvata i 115 Srba, a u Šarengradu 904 Hrvata i 48 Srba. Sva ova naselja su kao i sam grad Ilok, tijekom srpskog osvajakog razaranja zapoetog 1991., pretrpjela velika razaranja, a njihovi stanovnici su ubijeni ili prognani iz svojih domova. Iloki kraj je velike rtve pretrpio i tijekom II. svjetskog rata, posebno u porau i vremenu od 1945-1991., kada je zbog stradanja i iseljavanja stanovništva, posebno Hrvata i Nijemaca, znatno izmijenjeno demografsko stanje, a time i društveni odnosi.
upna crkva Sv. Ivana Kapistrana je bila teško ošteena u II. svjetskom ratu pa obnovljena 1954., a tijekom Domovinskog rata je više puta bila raketirana i minirana.
Srpska nacionalna politika je radi postignua eljenih granica Srbije, osmislila zlodjela kojima e se stvoriti dojam o ugroenosti Srba, a koja su bila uvod u tzv. „balvan revoluciju“. Tako je skupina ilokih Srba, uz pomo suradnika iz Vojvodine, ve 27. oujka 1990., u vrijeme priprema za prve demokratske izbore, srušila nekoliko nadgrobnih spomenika na ilokom pravoslavnom groblju, nakon ega su pred unaprijed spremnim snimateljima novosadske televizije, za takvo svoje zlodjelo optuili Hrvate kao „genocidan narod“.
Nakon prvog mnoštvenog srpskog zloina u Hrvatskom Podunavlju, poinjenog nad hrvatskim redarstvenicima 02. svibnja 1991. u Borovu Selu, tzv. JNA“ je ve 07. svibnja 1991., tenkovima i vojnim brodovima zauzela most na Dunavu izmeu Iloka i Bake Palanke, nakon ega su poeli uhiivati ljude pa ih odvoditi u srpske zatvore i logore, gdje su ih potom zlostavljali i muili. Sutradan 08. srpnja su bez ikakvog povoda pucali na policijsku ophodnju MUP-a llok, koja je bila udaljena oko 100 m od mosta, i ubili jednog, a ranili trojicu hrvatskih redarstvenika. Dana 17. srpnja, ratno zrakoplovstvo tzv. „JNA“ je napalo postrojbu ZNG-e i ubilo dva hrvatska vojnika, a dvojicu su ranili. Potom je ta tzv. „JNA“, 30. srpnja najprije na zaravan kod lloka, a potom na oblinji Principovac udaljen samo 2 km od grada, dovezla nove tenkovske snage s oko 50 tenkova, transportera, minobacaa i mitraljeza.
 
Grad Ilok je branilo tek oko 50-120 pripadnika ZNG, 30-60 pripadnika MUP-a llok i oko 250-400 pripadnika Priuvnog sastava ZNG iz bataljuna "Nikola Šubi Zrinski". Dana 06. listopada je 2.500 ilokih ena došlo na most prosvjedovati pred snage tzv. „JNA“ zbog ubijanja ljudi i razaranja grada.
 
Nakon dulje od tromjesene opsade, tzv. „JNA“ je u potpunosti okruila grad i postavila ultimatum za predaju oruja i omoguavanje ulaska njihovih snaga u grad. S obzirom na potpuno okruenje, u kojem bi svaka daljnja borba ugrozila ivote civilnog stanovništva, meu kojim je bilo nekoliko tisua ena i djece, gradski elnici su odluku o predaji grada prepustili graanima na referendumu. Dana 13. listopada 1991., u vrijeme kada je prvo slobodno podruje bilo udaljeno 50 km, 71% graana Iloka se izjasnilo protiv sporazuma o predaji naoruanja, a 73% se radije izjasnilo za progonstvo nego za ivot pod srpskom vlašu.
 
Nakon što je tzv. „JNA“, u Šidu 14. listopada 1991., pred predstavnicima meunarodne zajednice izdiktirala uvjete ultimatuma, zapoelo je progonstvo Hrvata iz Iloka, Bapske, Mohova i Šarengrada, u patnikoj koloni od oko 10.000 ljudi. Uhienjima, ubijanjima i odvoenju u logore su bili izloeni i Hrvati koji su odluili ostati u svom domu. Oni su na rukavima morali nositi bijele rubce, a kue su im oznaene bijelim krpama, a sva vrijedna imovina im je opljakana. Uvedena im je zabrana kretanja bez propusnica i "policijski sat", a podrumske prostorije policijske postaje, SDK-a i privatnih kua, postali su muilišta. U studenom i prosincu 1991., poela su useljavanja Srba u hrvatske kue koje nisu bile srušene.
Progonstvo Hrvata ilokoga kraja je potrajalo sve do okonanja tzv. „mirne reintegracije“, odnosno uspostave hrvatske vlasti u Hrvatskom Podunavlju, nakon ega se u svoje domove vratio tek dio prognanika. Slino stanje je i s povratkom Hrvata u Vukovar i druga podunavska mjesta. Zato je tim vea odgovornost hrvatskih vlasti za donošenjem odluka kojima e sprijeiti one koji su smišljeno i sustavno rušili, razarali, ubijali i izgonili stanovništvo Hrvatskog Podunavlja, da u miru ostvare ono što nisu uspjeli u ratu, a što danas pokušavaju postii i zahtjevom za uvoenjem irilinog pisma i srpskog jezika u slubenu uporabu u Gradu Vukovaru, koji je gradu Iloku još nedavno bio opinsko središte.
 

Za Hrvatski program Radio Vatikana pripremio eljko Tomaševi,
lan Predsjedništva Hrvatskog rtvoslovnog društva
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!