www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Srijeda, 20 Studeni 2019
 
 
KOMISIJA ZA UTVRIVANJE RATNIH I PORATNIH RTAVA
Utorak, 02 Travanj 2013
 http://www.dnevno.hr/kolumne/vice-vukojevic/78218-biskup-bogovic-preuzeo-na-sebe-veliku-obvezu.html

Kolumne > Vice Vukojevi > Biskup Bogovi preuzeo na sebe veliku obvezu


Biskup Bogovi preuzeo na sebe veliku obvezu

A da je posljednje izvješe Komisije iz rujna 1999. godine kojim sluajem bilo prihvaeno - u kojemu je Josip Broz Tito bio proglašen ratnim zloincem a zatraena je i lustracija u Republici Hrvatskoj - da je za to bilo društvene i politike mudrosti i odvanosti, mnoge bi se stvari u ovoj našoj zemlji odvijale daleko drukije, znatno jasnije i plodonosnije, i to na svim podrujima – od objektivnijeg tumaenja povijesnih injenica do svakodnevnice u kojoj neokomunistike, zastarjele i neuspješne strukture još uvijek imaju nezasluenu i opasnu mo i dominaciju.



Autor: Vice Vukojevi                    Photo: Pixsell                          Ponedjeljak, 11. veljae 2013.

U Zagrebu su prije nekoliko dana, 7. veljae, predstavnici udruga Poasni bleiburški vod iz Klagenfurta i Hrvatski krini put iz Zagreba, Gordana Turi, Vice Vukojevi, Bruna Esih i Boe Vukuši predali predsjedniku Komisije za hrvatski martirologij Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, biskupu Mili Bogoviu, materijale nekadašnje dravne Komisije za utvrivanje ratnih i poratnih rtava. Tonije, predani su DVD (s uputama) na kojem je pohranjena cjelokupna radna baza podataka o ratnim i poratnim rtava Drugog svjetskog rata nastala tijekom rada Komisije od poetka 1992. do kraja 1999. godine te glavno završno izvješe i tri sekundarna završna izvješa Komisije - u digitalnom obliku - o njenom radu od osnivanja poetkom 1992. do rujna 1999. godine.

U bazi se nalazi nešto više od 260.000 imena, a podatke je mogue pretraivati prema svim ukljuenim kriterijima - prema imenu, prezimenu i nadimku rtve, imenu oca i imenu majke, danu, mjesecu i godini roenja, mjestu, opini i dravi roenja, nacionalnosti, branom statusu, spolu, danu, mjesecu i godini smrti, pripadnosti oruanim jedinicama, poiniteljima, uzroku smrti, vjeri, zanimanju, broju djece, jesu li pronaeni ostaci ili ne, izvoru podataka itd. Meutim, naglašeno je, s obzirom da je posrijedi nedovršena radna baza, da je podatke nuno uskladiti te ih provjeriti i nadopuniti, koristei u prvom redu matice roenih/krštenih i umrlih po upama te knjige roenih i umrlih u matinim uredima.

Prilikom primopredaje uz biskupa Milu Bogovia bili su nazoni lanovi Komisije za hrvatski martirologij, ugledni hrvatski povjesniari i istraivai Jure Krišto, Mato Rupi, Mario Jareb, Stjepan Razum te Ante Beljo.

Potaknuvši osnivanje Komisije za hrvatski martirologij Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i došavši na njeno elo, gospiko-senjski biskup Mile Bogovi - nakon izgradnje Crkve hrvatskih muenika na Udbini - preuzeo je na sebe još jednu veliku zadau i obvezu. Cilj ove Komisije je, meu ostalim, popisati sve hrvatske ratne i poratne rtve Drugog svjetskog rata.

Biskup Mile Bogovi u meuvremenu je osobno posjetio Hrvatski dravni arhiv i izvršio uvid u grau bivše dravne Komisije za utvrivanje ratnih i poratnih rtava koja je tamo pohranjena, a još cjelovitiji uvid u rad i rezultate Komisije mogao je stei nakon izlaganja Gordane Turi, Boe Vukušia i moga osobnoga prilikom spomenute primopredaje.

Istoga dana uveer predstavljena je u Domu hrvatske vojske, Staniieva 4 u Zagrebu, izuzetno vrijedna knjiga Ivana Kozlice „Krvava Cetina“, u kojoj su opisani ratni i poratni zloini u Cetinskoj krajini i poimenino navedene sve ratne i poratne rtve iz tog kraja. Knjigu su predstavili upravo biskup Mile Bogovi te prof. dr. Zvonimir Šeparovi i poznati hrvatski povjesniari Anelko Mijatovi i Vladimir Geiger. Tijekom svoga izlaganja biskup Bogovi smatrao je potrebnim istaknuti zasluge bivše dravne Komisije za utvrivanje ratnih i poratnih rtava na istraivanju te problematike te njene rezultate koji su omoguili da se, i nakon što je ukinuta, ta istraivanja nastave, pa e biti vrlo korisni i u radu Komisije za hrvatski martirologij. Nazoni su, njih preko pet stotina, predvoeni prof. dr. Zvonimirom Šeparoviem, gromkim pljeskom pozdravili ovo javno odavanje priznanja bivšoj dravnoj Komisiji za utvrivanje ratnih i poratnih rtava, njenim dunosnicima i slubenicima koji su esto, u ne tako davnoj prošlosti, doivljavali omalovaavanja i neosnovane klevete.

Komisija za utvrivanje ratnih i poratnih rtava

Prvi višestranaki izbori u Hrvatskoj u svibnju 1990. donijeli su sa sobom dašak slobode i demokracije. Mnoge zabranjene teme iz razdoblja komunistike Jugoslavije postale su predmet javne rasprave. Jedna od najznaajnijih meu njima svakako je bila tema ratnih i poratnih rtava drugog svjetskog rata. Jugoslavenski reim, s jedne strane, desetljeima je manipulirao brojem tih rtava u politike svrhe. S druge strane, postojale su rtve o kojima se nije smjelo govoriti, niti o okolnostima njihova stradanja, niti o mjestu poivanja njihovih zemaljskih ostataka. Malo je obitelji bilo u Hrvatskoj koje nisu bile pogoene tim problemom.

Potreba provedbe sustavnih istraivanja i utvrivanju objektivnog i stvarnog broja rtava rata i poraa koji nee podlijegati politikim, ideološkim ili nacionalnim okvirima pojedinaca, pojavila se kao jedan od prioriteta ve sa samim naznakama dravne samosvojnosti 1990. godine a dobila je naelni poticaj i potvrdu najširih slojeva hrvatskoga društva.

U svom govoru još na I. Opem saboru HDZ-a u dvorani Lisinski, 25. veljae 1990., osobno sam meu ostalim naglasio: ‘’Moramo napokon javno progovoriti i o pokolju Hrvata kod Bleiburga, a i prije. (...) Ogriješili bismo se kada ne bismo upozorili na tragine sudbine hrvatskih politikih emigranata pobijenih i pokopanih širom svijeta. Simbolom je svih tih sudbina usud Ante Bruna Bušia.(...) Sav ovaj govor o mrtvima izreen je ne kao poziv za odmazdu, nego kao poziv na uspostavu hrvatske slobode i obranu nepovredivosti svakog ljudskog ivota’’.

Gospoa Gordana Turi, na predizbornom skupu HDZ-a, na Cvjetnu nedjelju 8. travnja 1990., istaknula je za ovu temu najvanije: ‘’Povijest otvara koveg mranih tajni koje su drale u okovima zatoeno hrvatsko bie, pa danas ide u susret slobodi najavljenoj s horizonata svjetske savjesti.(...) Nek se zna da su Hrvati davali krv za ljubav. Nek se zna da su ovdje zabranjeni grobovi. Nek se zna da e se sve znati! (...) Zna se da emo obnoviti spomenike i upoznati grobove! Zna se da emo sve tajne prenijeti djeci, da saznaju što je to mrak!’’

Snaan val demokracije i otvorena mogunost javnoga govora o malformacijama povijesnih dogaaja, njenih tumaenja i rezultata, nametnule su logian slijed dogaaja. Potreba za osnivanjem središnjeg dravnog tijela koje bi se napokon na objektivan i ideološki neoptereen nain suoilo s problematikom istraivanja rtava rata, dobila je i snanu potporu u razliitim politikim i graanskim inicijativama. Uslijedilo je donošenje odgovarajueg zakona.

Zakon o utvrivanju ratnih i poratnih rtava II svjetskog rata prihvaen je u Hrvatskom  Saboru 8. listopada 1991., a istoga je dana proglašen u Narodnim novinama br. 53/A/91. Vano je napomenuti da se to dogodilo na izvanrednoj sjednica Hrvatskog Sabora koja se nije odrala u njegovim prostorijama na Markovom trgu, nego u podrumskim prostorijama INA-e u Šubievoj ulici u Zagrebu, nakon granatiranja Banskih dvora i pokušaja ubojstva predsjednika drave dr. Franje Tumana. Na istoj sjednici Hrvatskog Sabora, pod prvom tokom dnevnog reda, donesena je odluka o „razdruivanju“ RH od ostalih republika SFRJ. To govori o vanosti koju je tadašnji dravni vrh, pa i ukupna hrvatska politika, davala problematici koju je regulirao Zakon o utvrivanju ratnih i poratnih rtava, odnosno nacionalnoj i dravnoj potrebi da se ona na zakonski i pravedan nain uredi kako bi se stvorili nuni preduvjeti za svehrvatsko pomirenje i opi otpor veliko srpskoj agresiji. 

Tono mjesec dana kasnije, 8. studenoga 1991. na temelju tog Zakona imenovani su predsjednik, tri potpredsjednika i lanovi Komisije za utvrivanje ratnih i poratnih rtava. Tom odlukom predsjednikom je imenovan Vice Vukojevi, a za potpredsjednike mr. Gordana Turi, Kazimir Sviben i mr. Ivan Matija te 65 lanova Komisije iz redova Saborskih zastupnika i iz redova povjesniara, pravnika, lijenika i drugih znanstvenih, strunih i javnih radnika, predstavnika svih vanijih društveno-politikih i graanskih opcija.

Sve do 'zamrzavanja' rada Komisije nakon promjene vlasti 2000. godine, Komisija je ostvarivala zavidne rezultate. Oni su prikazani u Izvješu o radu Komisije od osnutka 11. veljae 1992. do rujna 1999. godine. Komisija je obraujui sve dostupne izvore evidentirala 153.700 ratnih i poratnih rtava na podruju Republike Hrvatske. Takoer je poimenino utvrdila 99. 228 rtava s podruja Bosne i Hercegovine, te oko 8. 487 rtava s podruja drugih drava. Dakle, Komisija je tijekom svog postojanja evidentirala sveukupno 261.415 rtava drugog svjetskog rata i poraa. Naravno, potrebno je naglasiti da zbog naprasnog prekida rada Komisija nije mogla utvrditi konaan broj ratnih i poratnih rtava te da dovršenje tog posla tek predstoji.

Najvei dio svoga rada Komisija je posvetila otkrivanju i utvrivanju masovnih grobova i grobišta. Komisija je došla do podataka da na podruju Republike Hrvatske postoji oko sedam stotina lokacija s masovnim grobištima iz Drugog svjetskog rata i poraa. Za podruje Bosne i Hercegovine Komisija je prikupila saznanja o postojanju oko 90 masovnih grobišta u kojima su likvidirani hrvatski vojnici i civili, kao i da se na podruju Republike Slovenije nalazi oko dvije stotine takvih masovnih grobišta.

Komisija je na velikom broju masovnih grobišta uspjela provesti i antropološka istraivanja, primjerice u sluajevima Maceljske gore, Velikog Trgoviša, Slatinskoga Drenovca, Graiša kod Patina, Jazovke, Šume lug kod Bjelovara, jame Podi kod Trilja, i drugima.  Vano je napomenuti, da su postupak iskapanja, istranih radnji, pohrane kostiju i upisnika grobišta raeni potpuno u skladu s tadašnjim zakonskim odredbama (Zakon o kaznenom postupku, Zakon o sanitarnoj inspekciji itd.), pod nadzorom policije, dravnog odvjetništva i istranih odjela mjerodavnih sudova, a sama iskapanja i tretman pronaenih kostiju prema pravilima i propisima iz djelokruga rada Odjela patologije Medicinskog fakulteta u Zagrebu. U tom dijelu ingerencije Komisije odnosile su se, a sukladno samom Zakonu o utvrivanju ratnih i poratnih rtava, samo na koordinaciju izmeu policijsko-pravosudnih tijela i ostalih dravnih institucija i javnih poduzea u cilju osiguranja potrebnih organizacijskih, logistikih i financijskih preduvjeta za uspješan rad.

Takoer, Komisija je tijekom svog postojanja, u suradnji s lokalnim vlastima, udrugama graana i rodbinom rtava podigla više spomenika i spomen-obiljeja rtvama Drugog svjetskog rata i poraa. U suradnji s udrugom Hrvatski domobran, na oko 100 mjesta stradalih hrvatskih vojnika i civila postavljena su spomen-obiljeja u znaku kria.

Komisija je tijekom svih godina, uz udrugu Poasni bleiburški vod iz Austrije, bila organizator obiljeavanja obljetnica Bleiburških rtava i rtava Krinog puta, a u tu svrhu od 1995. godine osnivan je Odbor za obiljeavanje obljetnice Bleiburških rtava i rtava Krinog puta. lanstvo u takvom Odboru podrazumijevalo je sve lanove Komisije, brojne zastupnike u Hrvatskom Saboru iz redova veine parlamentarnih politikih stranaka, ministre dravnih ministarstava, upane i druge predstavnike tijela dravnih vlasti, predstavnike sveenstva, predstavnike društva politikih zatvorenika i drugih slinih udruga, predstavnike javnih medija radi praenja prigodnih manifestacija i predstavnike nekih veih poduzea radi mogueg sponzorstva. Predstavnici sveenstva predloeni su zbog pretpostavke da su povijesno i moralno vezani za patnje i stradanja svoga naroda.

Komisija je, nadalje, bila organizator brojnih znanstvenih skupova o Bleiburškoj tragediji kao i izvor spoznaja za mnogo publikacija koje su na temu Bleiburga u iduim godinama objavljene. Takoer, sva istraivanja koja su se i nakon ukidanja Komisije poduzimala, kako malobrojna antropološka tako i brojnija historiografska, odvijala su se upravo na temelju rada i spoznaja Komisije, iako se ta injenica nerijetko prešuivala, pa i tako i nedavno prilikom iskapanja nekoliko grobnica od strane Ureda za pronalaenje, obiljeavanje i odravanje grobova rtava komunistikih zloina nakon Drugog svjetskog rata poraa, a koji je takoer vrlo brzo, na specifian nain zaustavljen u radu 'utapanjem'  u rad Ministarstva branitelja RH.

Komisija je od svojeg je osnutka radila na uspostavljanju meudravne suradnje s Njemakom, Austrijom, Italijom te Slovenijom, u smislu postojanja zajednikog interesa onih drava koje su bile ukljuene u ratne dogaaje da se utvrdi povijesna istina te da se riješi pitanje ratnih grobova, neovisno o ijem se dravnom teritoriju radilo. Vodstvo Njemakog narodnog saveza za skrb o ratnim grobovima prigodom pojedinih antropoloških istraivanja u kojima su pronaeni posmrtni ostatci njemakih vojnika izrazili su zadovoljstvo radom hrvatskih institucija te je ve 9. 12. 1996. godine izmeu Vlade Republike Hrvatske i Vlade Savezne Republike Njemake potpisan Ugovor o njemakim ratnim grobovima u RH. U isto vrijeme Komisija je uspostavila i dobre odnose i suradnju s austrijskom udrugom Crni kri (Schwartze Kreuz) koja je bila (i još uvijek jest) zaduena za brigu o austrijskim vojnim grobljima. Sve uvjete za suradnju Komisija je postigla i s predstavnicima Talijanske Republike i Republike Slovenije.

Neprijatelji Komisije

Uskraivanje financijskih sredstava neophodnih za istraivanja i otkapanja masovnih grobišta, još na samim poetcima rada Komisije, bio je tek jedan od udaraca koji e Komisiji jasno dati do znanja da je dirnula u još vrlo ivo i aktivno ‘osinje gnijezdo’. Udarci Komisiji i upuivani su s raznih strana, od razliitih ljudi i s razliitim opravdanjem, no s istim motivom – prikrivanjem tragova zloina i zadravanjem vlastitih pozicija po njemu osiguranih, te s krajnjim ciljem – skretanjem tek stvorene drave s puta samosvojnosti i svakog budueg samoodreenja.
 
Razumijevanje navedenog, odnosno razumijevanje problematike statusa rtava u RH iznimno je bitno. Ono osigurava jasan i neprijeporan uvid u tijek odreenih zbivanja, koji je radi vremenskog odmaka te uplitanja razliitih politikih interesa (dravnih, naddravnih, meudravnih, stranakih, grupnih i pojedinanih) esto puta zamagljen, naješe s jasnom manipulativnom namjerom. Meutim, dok su izazivanje problema i opstrukcija rada Komisije od pojedinaca i odreenih politikih opcija bili logini i oekivani, najneugodniji udarci dolazili su neoekivano, od pojedinaca koji su se predstavljali kao hrvatski domoljubi i zagovaratelji otkrivanja potpune povijesne istine.

Tako je s pogledom na rad Komisije nemogue ne osvrnuti se i na pojedince, sudionike vremena i dogaaja, a njih moemo svrstati u nekoliko kategorija. Jedni su oni koji su zasluni -  zaetnici i motivatori, te sudionici istraivanja od prvog dana do danas. Drugi su oni koji su prvima to osporavali, potaknuti razliitim eljama i motivima - smatrajui istraivanja rtava rata i poraa nepotrebnim, ili (po sebe, svoje partnere i ideologiju) ak opasnim. Trei su se nametali povremeno, u skladu s politikim ozrajem i sitnim osobnim interesima ili, pak, koji su kasno shvatili ovu problematiku vanom, kako u nacionalnom tako i u meunarodnim okvirima, mogue tek potaknuti Rezolucijom Vijea sigurnosti o meunarodnoj osudi zloina totalitarnih komunistikih sustava iz 2006. No, posljedice za ukupnu problematiku istraivanja ratnih i poratnih rtava u Republici Hrvatskoj kao i njihovog komemoriranja još uvijek su prisutne a šteta na planu konanog politikog sazrijevanja i konsolidacije - nesaglediva je.

Komisija, dakle, nije doivljavala samo napade izvan svojih redova. Zapravo, najpodmukliji su bili oni iz redova lanova Komisije. Nakon sjednice predsjedništva Komisije 11. listopada 1999., kada je usvojeno najnovije izvješe Komisije, lan Komisije Slavko Goldštajn napisao je 'izdvojeno mišljenje' te predloio Hrvatskom saboru da ne prihvati izvješe Komisije. Zanimljivo je napomenuti da je Goldštajnov zahtjev podrala i ura Adleši, tadašnja dopredsjednica Komisije, koja do tada nije iznijela nijednu pritubu na rad Komisije, nego je štoviše u njemu sudjelovala. Ona je, u ime Kluba zastupnika Hrvatske socijalno liberalne stranke, 12. studenoga 1999. zatraila raspuštanje Komisije. U tom posljednjim Izvješu o radu Komisije, meu ostalim bilo je predloeno Hrvatskom Saboru proglašenje Josipa Broza Tita ratnim zloincem i provoenje lustracije u Republici Hrvatskoj. Tadašnja saborska veina, HDZ-ova na alost, odluila je poslati Izvješe na „doradu“, ali do njega naravno nikada nije došlo - nova ''treejanuarska'' garnitura neposredno nakon preuzimanja vlasti poetkom sijenja 2000. godine 'zamrznula' je rad Komisije, a novoizabrano predsjedništvo Hrvatskog sabora zapeatilo je prostorije Komisije s pismohranom. Poetkom veljae 2001. godine saborski zastupnik Socijal-demokratske partije (SDP) Nenad Stazi podnio je prijedlog Hrvatskom saboru za konano ukidanje Komisije, a 22. svibnja 2002. zastupnici Hrvatskog Sabora predvoeni SDP-ovcima udovoljili su Stazievom zahtjevu i izglasali ukidanje Komisije.

A da je posljednje izvješe Komisije iz rujna 1999. godine kojim sluajem bilo prihvaeno - u kojemu je Josip Broz Tito bio proglašen ratnim zloincem a zatraena je i lustracija u Republici Hrvatskoj - da je za to bilo društvene i politike mudrosti i odvanosti, mnoge bi se stvari u ovoj našoj zemlji odvijale daleko drukije, znatno jasnije i plodonosnije, i to na svim podrujima – od objektivnijeg tumaenja povijesnih injenica do svakodnevnice u kojoj neokomunistike, zastarjele i neuspješne strukture još uvijek imaju nezasluenu i opasnu mo i dominaciju.

 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!