www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Subota, 21 Rujan 2019
 
 
UMRO JE NA IVAN BONUS
Nedjelja, 28 Travanj 2013


HRVATSKI PUKI PJESNIK, ISTAKNUTI LAN HRVATSKOG RTVOSLOVNOG DRUŠTVA

Ivan Bonus - Dobri, roen je 4. oujka 1943. u ribarskoj, poljoprivrednoj obitelji u starom Slankamenu, na obalama Dunava, u pitomom srijemu. Završio je etiri razreda osnovne škole, za više od toga u tim vremenima nije bilo prilike. Bio je takorei samouk. Kao vrlo mlad poeo je pjevati i pisati stihove. Kao mladi ukljuio se u rad KUD Stjepan Radii u Novom Slankamenu, u dramskoj, glazbenoj i literarnoj sekciji, koju je osnovao. Odigrao je veliki broj uloga kao glumac i pjeva i skladao je nekoliko tamburaških pjesama. Ima velike uspjehe u javnim nastupima cijeloga ivota. Jedan je od osnivaa Demokratskog saveza Hrvata Vojvodine i na prvim parlamentarnim izborima u onoj dravi, bio je kandidat te stranke i samo 13 glasova mu je nedostajalo da bude izabran. Bio je jedan od prvih Hrvata srijema prognanih sa svoga domaeg ognjišta. Zbog prijetnje ubojstvom odselio se u Zagreb 1991. gdje je sa istomišljenicima utemeljio Zajednicu, a nešto kasnije i Zaviajni klub Slankamenaca.

U svome knjievnom opusu objavio je 22 knjige, lan je urednikog vijea Zov Srijema i njegov stalni kolumnist. Dubravko Horvati uvrstio ga je u antologiju srijemskih pisaca HRVATSKA RIJE U SRIJEMU ,,oni svjedoe o neprekinutoj hrvatskoj nazonosti na srijemskom tlu, napisao je sada pokojni Dubravko Horvati u toj antologiji u koju je uvrstio i našeg Ivana. Meu njegovim djelima su, izmeu ostaloga: Miris oranice (1979.), Sretan vam Boi aneli i Sremica (1988.), Bitko kod Slankamena i druge pjesme (1991.), Vapaj Domovine (1992.), Sunce moje malo: pjesnik klincima, i Progonstvo naše (1995.), Uskrsnue (1996.), Vinovita (1997), emer u grlu (2000.), A zašto visosti? Prie iz Srijema (2002.), Cvjetii ljubavi (2003.), Prosuti biseri (2004.), 10000 godina Hrvata, poema (2006.)

Dvije su njegove knjige osobito vrijedne. Imao sam ast promovirati ih u Zagrebu. Jedna je „MOJ VOLJENI I KIENI SRIJEME“, knjiga njegovih memoara izašla kao dio biblioteke ,,Srijemski Hrvat“ u povodu obiljeavanja dvadesete obljetnice Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bake i Banata. Na više od 350 stranica stvorio je djelo koje je nadišlo njegov ivot i postalo temeljiti zapis o stradanjima nedunih Hrvata u Srijemu, njihovom progonu, prognanikom ivotu i nalaenju novih domova. Bonus naglašava antologijskom reenicom: „da se svaki ovjek samo u svom rodnom kraju osjea kao dijete u toplom krilu svoje majke, pripadati nekom narodu znai ivjeti i promicati njegovu cjelovitu ljudsku i domoljubnu baštinu i dijeliti sudbinu svih onih koji su hrabro koraali vizijom vlastitog srca.

Druga knjiga koju ovdje elim posebno istai je ona neobina naslova: „A ZAŠTO VISOSTI ? – PRIE IZ SRIJEMA“. Naslov je uzeo iz rijei ranjenog Ivana Pernara, suradnika Stjepana Radia, ranjenog u srpskom parlamentu1928. godine, koji je upitao kralja Aleksandra koji ga je došao posjetiti u bolnicu. „A zašto visosti, zašto ste nam to uinili.? Mali ribar sa Dunava, daroviti seljak, na ovaj nain pita Srbe zašto su nam to uinili, zašto su prognali 45000 Hrvata iz Vojvodine. Bonus u knjizi poruuje Hrvatima da budu oprezni, pa i onda kad ponu mirovni pregovori, jer nikad nije gotovo. Srijem je krvavo hrvatsko krilo. Ja sam tada rekao: „Srijem nije tuina, ali je danas izvan Hrvatske. Izmeu Dunava i Save bila je granica civilizacija, a i predzie kršanstva. Ovu je knjigu napisao ovjek malih škola ali velike ljudske i ivotne mudrosti, koji pati hrvatsku sudbinu.“

Za vrijeme domovinskog rata pati, pjeva, podie moral, putuje po bojišnicama kao hrvatski dragovoljac s perom u ruci i gromkim glasom rasnog recitatora diljem cijele Hrvatske, jer kako je zapisao: „ivotno ga je iskustvo nauilo da je vlastita drava najsvetija za koju se treba moliti i boriti.“

On je gorljivi govornik vlastitih stihova, koji plijene svojom jednostavnošu, duhom zaviaja, domoljubljem i zagovaranjem temeljnih ljudskih vrijednosti.

On je rtvoslovac - viktimolog. Stalno mu je na pameti ranjena domovina. S nama je bio na kongresu u Vukovaru, objavio je zapaeni referat Srijem i Srijemska fronta 1944.-45. rtve Slankamena, a svoju pjesmu VUKOVAR USKRSNULI PRINC govorio je pod Kriem, na ušu Vuke u Dunav, glasno da su ga mogli uti i na drugoj obali europske rijeke (navodimo samo dvije kitice):

Naš golube tuno rtvovani / Puno te je branilo sinova
Kraj Dunava bolno uspavani / Ti uzdahu djevojakih snova

Uspavani ljepotane Srijema / Ti si rtvu otrpio svoju
Na Ovari ostala ti krema / Koja treba bit no Mirogoju.



Na kraju jedna njegova misao izreena na rtvoslovnom kongresu: „
ivio sam i disao sa svojim srijemskim pukom dobro i zlo. Prouavajui materijal zapazio sam da su sve civilizacije išle za suncem, pa i mi iz Srijema išli smo prema zapadu, za svojim suncem.“

U Rugvici na Ivanovoj grobnoj  ploi  uklesani su ovi njegovi stihovi:

   „Nek bije zvono tuno,
tu iznad groba mog.
Umiranje je nuno,
Tako je htio Bog.“
                         Bonus

 

Otišao je veliki pjesnik i snaan ovjek! Brojili su mu da je imao samo etiri razreda osnovne škole, a svojim obrazovanjem, itanjem i svojim izvornim razborom bio je velika pjesnika duša. Domoljub i bogoljub. Ima nešto i u njegovu prezimenu – BONUS lat. DOBAR. Franjevci imaju poznati pozdrav Pax et Bonus – Mir i dobro! Našem Ivanu Bonusu Dobrom  elimo vjeni mir u svijetu kamo je otputovao. Neka mu je laka hrvatska zemlja. Pokoj vjeni daruj mu Gospodine i svjetlost vjena svijetlila mu!

prof. Zvonimir Šeparovi
predsjednik Hrvatskog rtvoslovnog društva

Oproštaj od Ivana Bonusa na mjesnom groblju Rugvica, 27. travnja 2013.

     
    
    

    
 Obitelj Bonus, supruga Ana, s djecom i desetero unuadi  
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!