www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
etvrtak, 21 Studeni 2019
 
 
UBIJENO JE 400 ALEKSANDRI ZEC
Subota, 11 Svibanj 2013
Datum objave: 8. svibnja, 2013.

U Hrvatskoj je tijekom Domovinskog rata ubijeno 400 djece, a više od tisuu (teško) ranjeno ili osakaeno. No samo jedno od ubijene djece ima medijsko ime i prezime. To je malena Aleksandra Zec, aneo kojeg su na pragu ivota ubili nitkovi poetkom devedesetih u Zagrebu. O srpskoj djevojici Aleksandri napisan je roman (Pavii), snimljen je film (Brešan), autori se proslavili, napisane su tone novinskih lanaka, televizijskih priloga i emisija, novinari se nadobivali nagrada, nevladine udruge se nadrale konferencija i skupova o “suoavanju s prošlošu”, preivjeli lanovi obitelji dobili su i novanu odštetu od Republike Hrvatske. I neka.

Ubijenih nema u novinama

Prošli je tjedan u mukoj šutnji prošla jedna jednako tuna obljetnica. Tijekom bombardiranja Slavonskog Broda od strane tzv. JNA i etnikih postrojbi ubijeno je petero djece. Evo, neka se uje i za njihova imena: Andrijana Marinkovi, Dalibor Marinkovi, Marinko Marinkovi, Ivan Petrovi, Marko Petrovi, te njihova majka eljka i baka Kata Marinkovi. Samo je udo da više djece nije poubijano, jer su bombardirani gotovo svi vrtii, škole. Nema sumnje, sustavno se išlo na infanticid, to nije bio izolirani zloin sumanutih pojedinaca bez dravnog ili vojno-zapovjednog pokroviteljstva kao u sluaju malene Aleksandre. U Slavonskom Brodu ubijeno je ukupno 28 djece. Njih nema u novinama, pisci se ne natjeu tko e o njima napisati roman, reiseri se ne otimaju da bi o njima snimili film, novinari se ne guraju da svojim istraivakim radom rasvijetle okolnosti, poinitelje i liniju odgovornosti, nevladine udruge ne organiziraju konferencije o “suoavanju s prošlošu”, drava njihovim obiteljima ne isplauje odštete, pravosue se ne trudi procesuirati odgovorne, Dravno odvjetništvo šuti… Zašto? Premda mi, doslovno, drhte ruke dok ovo pišem (i moj neak Josip je ubijen tijekom bombardiranja akova), maleni aneo Aleksandra i njena smrt je medijski i “umjetniki” instrumentalizirana za potreba odraslih, za rješavanje njihovih ideoloških frustracija i nostalgija, za ideološke obraune, a sasvim prosjean roman, autorov prvijenac koji ga je afirmirao, i još prosjeniji film zasuti su nagradama. Neka, Bogu hvala, sva ta buka bar je dovela da se ubojstvo ove djevojice i njezine obitelji rasvijetli, da se mogui krivci konano privedu pravdi, da se preivjelima, koliko je mogue, novcem restituira bol i tuga.

Osjeaj nepravde i gorine

No, unato svemu, osjeaj nepravde i gorine ostaje nad onih 399 djece ija smrt nikoga ne interesira. Kakva licemjerna šutnja i ignoriranje! Dijeliti ubijenu djecu na srpsku i hrvatsku, na rusku i eensku, na njemaku i francusku, na “našu” i “njihovu” odvratno je. No ako je zbog malene Aleksandre doveden u pitanje cijeli ondašnji politiki, vojni i pravosudni sustav RH, zašto to nije uinjeno i zašto se to ne ini danas zbog ostalih 399 anela? Odgovor mi se ini istovremeno jednostavan i odvratan: Oni nisu dostatno politiki, ideološki pa i lukrativno atraktivni, kao ni nekim nevladinim udrugama, jer uz pomo njih bi puno tee, za razliku od malene Aleksandre, dolazili do svojih treih ciljeva koji, u krajnjoj liniji, nemaju veze s djecom, rtvama. Zato i ovo podsjeanje, u Hrvatskoj je ubijeno još 399 Aleksandri Zec.

Autsajderske bilješke Piše: Ivica Šola
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!