www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
etvrtak, 21 Studeni 2019
 
 
IZLAGANJE NA TRIBINI "U OEKIVANJU HAAKE PRESUDE SKUPINI HRVATA"
Srijeda, 22 Svibanj 2013

 Hvala organizatorima što su me pozvali. ast mi je biti uz tako cijenjene predavae, uz sve vas u dvorani. Ne moram biti Hrvatica da bih generala Praljka i ostale Hrvate u Haagu podravala. Dovoljno je biti novinarka kojoj je stalo do pravde i istine.

Usmjerit u moje kratko izlaganje na 3 bitne toke.

Prva, uloga medija u sluaju „Suenje Praljku i ostalima". Nepobitna, neosporna injenica je da mediji imaju odluujuu ulogu u stvaranju javnog mijenja. U sluaju „Praljak" godinama hrvatski (a i neki strani) mediji prešuivali su istinu i širili lai o ulozi Hrvata u ratu u BIH. Ali su rado i na veliko prenosili niz izjava politiara iz tzv. "Novo, novo vrijeme" – Mesia, Vesne Pusi i da sad ne nabrajam tko još ne. Još tada kao strani novinar znala sam ono što je danas svima jasno: da je ta negativna kampanja imala za cilj ne samo obezvrjeivanje hrvatskog Domovinskog rata.

Ona je proizvedena, financirana i reirana od meunarodnih centara moi kao dio globalistikog plana stvaranja stanja izopaenih vrijednosti u društvu. Pogotovo, ali i ne samo, u bivšim socijalistikim zemljama. Dugorono – cilj je bio da se u ljudsku svijest usadi i ulije u glavu kult izdaje, osobnog materijalnog bogaenja, konzumerizma, nasilja, seksualiziranja kako bi se lakše upravljalo i manipuliralo društvom te se nesmetano opljakalo nacionalno bogatstvo niza zemalja.

O tome sam itala još 1994. godine u ruskom dnevnom listu Pravda (11.03.1994.g.). Nacionalna drava je u principu prepreka uvoenju globalne diktature te nije poeljna. Zato je uništenje tkz. hrvatskog nacionalizma cilj globalistikom lobiju u zadnjih 20 i nešto više godina. Informiranje javnosti pretvoreno je u oruje kojim se mijenja svijest ovjeanstva. Sada o tome piše puno autora diljem svijeta. Spomenut u dvije knjige – „Trei svjetski informacijsko-psihološki rat" („Третья мировая информационно-психологическая война") i „Globalna imperija Zla" („Глобальная империя Зла") ruskih autora prof. Vladimira Lisikina i prof. Leonida Šelepina. U Hrvatskoj najbolji poznavatelj tematike informacijskog rata je svakako prof. dr. Miroslav Tuman, a njegova knjiga „Programiranje istine" trebala bi biti udbenik svakom današnjem novinaru.

Nevladine udruge i kreiranje mitova

Druga toka, uloga udruge civilnog društva. Od samog poetka svog djelovanja, te udruge nisu podravale niti Domovinski rat, niti hrvatske generale. Nisu, naravno, podravale niti šestoricu Hrvata. ak su aktivno sudjelovale u stvaranju mita o agresiji Hrvatske na BiH. A pod krinkom zaštite ljudskih prava stvarale su ozraje netolerancije i uvjete za progon hrvatskih branitelja. Obilato financirane iz Europe plasirale su u društvo parolu „Svaka rtva je rtva". Ali ta parola nije se odnosila na hrvatske civilne rtve.

Popis hrvatskih rtava je jako, jako dugaak i ne mogu sve nabrojiti, no elim bar spomenuti moga, ve pokojnoga, prijatelja iz Lovasa Antuna Štrangarevia. On je u minskom polju izgubio ker i unuicu, a kako mi je rekao, sam je imao „tu nesreu da preivi". Nakon toga etnici su ga više puta pretukli te su mu bubrezi otkazali i do kraja ivota bio je na dijalizi. Naalost, hrvatsko društvo, zaokupljeno problemom pukog preivljavanja, šutilo je, a šuti i danas.

Hrvatski stradalnici i braniteljske udruge nisu pokušali „oteti" bar dio teritorija civilnog društva. Tek poetkom 2012. godine registrirana je udruga Concordia Rediviva iji osnivai istiu jedan od svojih identiteta kao posebno znaajan – identitet branitelja u obrani od agresije. Ova udruga eli biti alternativa u dubokoj podijeljenosti onoga što nazivamo 'civilnom scenom' i u „jazu" izmeu udruga proisteklih iz Domovinskog rata i udruga koje proistjeu iz tzv. mirotvornih aktivistikih inicijativa. Naravno, za Concordiju nema novca niti iz Europe, niti iz hrvatskog dravnog prorauna, pa se ona mora snalaziti kako zna i umije.

Dopisnici

Trea toka, internacionalizacija sluaja „Suenje Praljku i ostalima". Što su uinili predstavnici hrvatske drave, novinari, aktivisti društvenih i javnih tijela? Osim nekih rijetkih primjera osobnog zalaganja (novinarka Višnja Starešina) nije organizirana bilo kakva kampanja za upoznavanje vanjskog svijeta s injenicama i istinom. Veina u Hrvatskoj smatra da je dovoljno biti u pravo. I da oni vani to moraju znati. Peticije ili otvorena pisma do stranih veleposlanstava u Zagrebu ili do nekih institucija u Europi isto tako bili su više-manje primjeri osobnog ina (Hrvatsko rtvoslovno društvo i osobno prof. Šeparovi) ili zalaganja nekih namjerno marginaliziranih organizacija i udruga.

Stranih dopisnika nakon rata gotovo da i nema u Hrvatskoj ili se bave temama gospodarstva, trgovine, turizma – tj. dre se što je mogue dalje od vruih tema. Ali to se prije desetak godina nije odnosilo na kolege iz BBS-ija koji su nekim udom dobili pravo na uvid, snimanje i iznošenje dokumenata iz arhiva prvog predsjednika Tumana, usprkos oznaci „Strogo povjerljivo". Smatrajui da je pitanje asti i dostojanstva svakog novinara iznositi istinu objavila sam u Bugarskoj veliki intervju s generalom Praljkom, ma koliko da je moja Domovina i danas, kao i za vrijeme Jugoslavije, od strane veine hrvatskih novinara ignorirana i podcjenjivana.

I na kraju – bilo mi je bitno, za razliku od hrvatskih kolega, saznati tko je tko u trolanom sudskom vijeu koje sudi generalu Praljku i ostalima. Internacionalizirajui ovo pitanje došla sam do maarskih kolega i do informacije o jednom lanu sudskog vijea – maarskom sucu Arpadu Prandleru. Saznala sam da je poslije sloma maarske revolucije u studenom 1956. Prandler „izabran" (zapravo imenovan, ali nije jasno od koga) za glavnog tajnika Maarske Unije studenata (MEFESZ-a).

Godinu dana kasnije predstavljao je Maarsku Komunistiku ligu mladih u Komunistikom Internationalu Studenata u Pragu. Znam da svim pravovjernim komunistima (neovisno o nacionalnosti) je Jugoslavija draa nego samostalna Hrvatska. Zato sam danas umjereni optimist, nadam se i oekujem 29.-tog svibnja oslobaajuu presudu Praljku i ostalima, pa makar ona bila podijeljena 2:1 (kako je rekao jedan hrvatski politiar u sluaju Gotovine i Markaa – odluka je bila podijeljena 3:2).

Diana Glasnova

 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!