www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Ponedjeljak, 21 Listopad 2019
 
 
DEKLARACIJA HRVATSKE AKADEMSKE ZAJEDNICE KRALJ TOMISLAV
Srijeda, 05 Lipanj 2013
DEKLARACIJA
HRVATSKE AKADEMSKE ZAJEDNICE – KRALJ TOMISLAV
O STANJU U DRAVI I DRUŠTVU


Polazei od toga da bi politika trebala biti sam vrh empirijske mudrosti koja usmjerava narod prema prosperitetu, prema boljitku i njegovoj nacionalnoj i socijalnoj sigurnosti u budunosti, ouvanju nacionalnog suvereniteta i dostojanstva naroda, jaanju njegove patriotske i socijalne svijesti, a u skladu s humanistikom filozofijom i kršanskim svjetonazorom koje je nadivjelo sve drave i reime svijeta – jer stavlja ovjeka i njegovu društvenu, nacionalnu i socijalnu dobrobit u središte panje!

Polazei od toga da se, gotovo sve politike garniture koje su se izredale na vlasti na vrhu hrvatske drave do sada, nisu drale toga principa, pa su esto postupale suprotno nacionalnim, patriotskim i socijalnim interesima hrvatskog naroda, poesto su sluili interesima monog globalistikog kapitala i njihovim gospodarima, a zanemarivale su nacionalne patriotske i socijalne interese svog naroda i svih graana u RH, a posebno zanemarivale i interese hrvatskog nacionalnog korpusa razasutog diljem svijeta, koji se silom prilika i pod  utjecajem razliitih kultura i svjetonazora sve više udaljava od svog matinog naroda. Dakle, politike garniture koje nisu stavljale u iu interesa hrvatskog ovjeka, njegov prosperitet, nacionalnu i socijalnu sigurnost, stoga – Hrvatska akademska zajednica – kralj Tomislav, kao zajednica uglednih hrvatskih intelektualaca iz domovine i iseljeništva, elei pomoi domovini i njenom narodu, kao i njenom iseljeništvu, objavljuje sljedeu -  Deklaraciju o stanju u dravi i društvu!

Nacionalno-patriotsko, gospodarsko-socijalno, kulturno-svjetonazorsko, a posebno i moralno stanje u hrvatskoj dravi postalo je krajnje zabrinjavajue. Politike garniture nisu u stanju ni sagledati to stanje, a kamoli povui strateške i taktike politike i gospodarske poteze da se to stanje razriješi. U narodu i iseljeništvu ivi svijest da to i ne ele, ili da se barem dovoljno ne trude.

Politike stranke, gotovo beziznimno, ponašaju se kao zatvoreni “feudi” i ne ele se ujediniti na nacionalno-patriotskom, gospodarskom i svakom drugom prosperitetnom programu od interesa za cijeli narod, a rukovodstva tih stranaka nisu se sposobna odrei svojih sitnih “feuda” u korist opeg dobra, pae i kvalitetne kadrove unutar samih sebe guraju dalje od svakog utjecaja, da ne bi bile ugroene njihove rukovodne pozicije.

Socijalna raslojenost hrvatskog društva je znatno vea nego u doba feudalizma i kmetstva. Dok jedni jedva da imaju i zalogaj kruha da prehrane svoje obitelji, drugi se razmeu bogatstvom i imovinom koju naješe nisu stekli kao rezultat svog vlastitog rada. U Hrvatskoj je javno pogaen moral i dostojanstvo naroda. Stoga bi trebalo ubudue u Ustav RH ugraditi odredbu da ono što nije moralno i pravedno da je istovremeno i  protupravno i protuustavno, (mislei pri tom na zakonske propise i nie akte koji daju privid zakonitosti neemu što je suprotno javnom moralu i pravednosti).

Gotovo cjelokupno hrvatsko bankarstvo je predano u ruke tuinu od strane politikih garnitura koje su do sada bile na vlasti, nerijetko i po principu - “ rtvuj cijeloga vola da bi se osobno dobio jedan šnicl”. To je, kako se ini, bio i princip rasprodaje najprofitabilnijih hrvatskih gospodarskih subjekata i nacionalnih vrijednosti. Svakoj daljnjoj rasprodaji treba stati na kraj! I svaki pokušaj prodaje strancima dravne imovine od strateških i nacionalnih interesa - treba  proglasiti  aktom neprijateljstva i podrivanjem narodnog gospodarstva.

elimo obnoviti hrvatsko bankarstvo, to jest da sve one djelatnosti gdje se zarauje prevrui novac za novac, da sva dobit ide u ope dobro – u dravni proraun. To se isto odnosi i na osiguravajua društva i sl. elimo vratiti u ruke Hrvatske drave monopol nad energetikom i strateškim sirovinama i prateom djelatnosti. Rasprodaja nacionalnih dobara pokazala se najpogubnijim potezom politikih garnitura kojima patriotizam ništa nije znaio. U našem društvu više nikada niti jedan pojedinac koji stavlja svoj osobni interes ispred zajednikoga, ne bi se u društvenom poloaju smio pomaknuti naprijed niti jedan milimetar.

Hrvatsko selo, a time i poljoprivredna proizvodnja posebno su  zapušteni. Polja su neobraena, mnoge kue su prazne ili je u njima starako stanovništvo. Naše selo umire! Umire ponajprije zbog mauhinskog odnosa vlasti prema poljoprivrednicima, a posebno i prema stoarima, mljekarima i sl. Zbog uvoznog lobija nestaju naše farme, s trišta nestaje zdrava domaa hrana, a preplavljuje ga uvozna hrana sumnjive kvalitete. Hrvatsku poljoprivredu treba staviti pod posebnu zaštitu drave unapreujui tehnologiju i interes mladih ljudi da ostanu u svojim selima, na svojim imanjima i da tamo proizvode kvalitetnu hranu za široko europsko trište.

Braniteljska populacija je ugroena što je pokazala i manifestirala svojim brojnim suicidima (dosad oko dvije tisue braniteljskih suicida) koji nisu samo rezultat bolesti ve prvenstveno i kao rezultat lošeg i zapuštenog društvenog poloaja i guranja branitelja na margine društva.

Zemlja nam je još uvijek dobrim dijelom zasijana minama što vrlo esto odnosi brojne ljudske ivote, poesto i djece, pa se razminiranje ukazuje prioritetnim u pogledu rasporeda sredstava iz društvenog prorauna ispred financiranja kojekakvih udruga koje nisu u skladu s svjetonazorom najveeg dijela naroda, a prioritetno im se dodjeljuju neprimjerno visoka sredstva iz prorauna. A zanemaruju se gubitci ljudskih ivota zbog zasijanih minskih polja. Oni idu izravno na savjest vladajuih struktura, ali naalost  i cijelog naroda.

Politike stranke, gotovo sve, vide spas nacionalnog gospodarstva u ulasku Hrvatske u  EU. Upitno je koliko je to realno argumentirano mišljenje, jer još nigdje nisu javno objavljene analize troška i dobiti ulaskom Hrvatske u EU, te njihovog omjera. Ali, i poloaj  Hrvatske kao kasnodolazee lanice, kad se stol s jelom (fondovima) ve dobrano ispraznio. A posebno kod tog ulaska nije vrednovano zabrinjavajue recentno stanje gospodarstva kod mnogih lanica EU. Raunice pokazuju da emo ve u ovoj godini prema EU biti u negativnoj bilanci, tj da emo morati više dati nego što emo  primiti, a da se tome i ne pridodaje propast oko 2000 špeditera zbog ukidanje carine, što znai da nekoliko tisua obitelji ostaje bez prihoda.

Zato moramo biti vrlo oprezni, jer nismo se udruili u EU da bismo moebitno izgubili ili ograniili svoje gospodarstvo, slobodu i suverenost, da ne bismo više bili svoj na svome, i ne elimo biti nikome sluge i podinjeni. Imamo gorko povijesno iskustvo Bea, Budimpešte, Beograda, Berlina, a sada nas eka i Bruxelles. Zar mi uvijek moramo traiti od nekoga dopuštenje što emo initi u svojoj vlastitoj kui i u svojoj obitelji. Kao suvereni narod to ne smijemo dopustiti.” Regnum regno non praescribit leges. (Kraljevstvo kraljevstvu ne propisuje zakone)!” Tako je  uzviknuo naš  asni  hrvatski ban Ivan Erdodi isukavši sablju na Pounskom (danas Bratislava) saboru godine 1790. g. Hrvatski narod i hrvatska politika u EU visoko trebaju dii svoj stijeg, ponos i dostojanstvo. Jedan smo od najstarijih naroda u Europi, imali smo dravu i parlament kad mnogi drugi (koji s nama sada ele gospodariti) nisu ni znali što je to.

Perspektiva i budunost mladih ljudi u vlastitoj domovini je nikakva. Zar vam to ne ilustrira injenica da niti jedan predsjednik hrvatske drave do sada nije nikada podnio godišnji izvještaj o stanju društva i nacije. Da se na nijednoj sjednici dravnog sabora nikada nije raspravljalo o sve veem, masovnijem odlasku mladih ljudi iz Hrvatske, što predstavlja pravu moru za cijeli narod. Unutarnjim razarateljima Hrvatske je to oito dobro došlo, pa ne dopuštaju o tome javno govoriti. Kao narod moramo sauvati svakoga pojedinca i osigurati mu kruh u vlastitoj domovini. Mi smo iseljenika drava, samo iz razloga što se njome loše upravlja, a kroz povijest,  jer su s nama upravljali stranci samo zbog naše nesloge. Danas, nakon više od tisuu godina, ima nas tek duplo više nego što nas je bilo za vrijeme kralja Tomislava. Hrvatska je danas najviše ugroena natalitetno, vlast o tome šuti, umjesto da se po tom pitanju organizira rasprava u saboru, u strunim institucijama sl. i da se poduzmu sve mjere da se natalitet popravi. Mi moramo takvoj politici koja to provodi ve jednom rei - dosta! Trebamo uspostaviti organizaciju drave i njenu vrstou po uzoru na jake drave zapada. A posebno po pitanju zajedništva domovinske i iseljene Hrvatske.

Hrvatske znanstvene i kulturne institucije, i hrvatska tzv. kulturna i znanstvena elita u cijelosti su zakazali na nacionalnom, patriotskom i gospodarskom planu, kao da ih se ne tie pogubno stanje u dravi i društvu i sve izvjesniji nazirui sunovrat gospodarstva  s teškim posljedicama za narod i dravu, ali i cijeli nacionalni korpus u svijetu. Kao da sudbina naroda i njegova budunost ne spadaju u njihovu znanstvenu i kulturnu opservaciju, pa makar i onu sporadinu.

elimo pokrenuti, u što veem broju, povratak naših iseljenika i njihove djece u domovinu. elimo da Hrvatska postane zemlja useljeništva, (prvenstveno povratkom naših iseljenika) i zemlja opeg prosperiteta, da nam ponovno na opustjelim selima oive stara ognjišta. Mi imamo za to sve uvjete, ali do sada niti jedna politika garnitura za to nije mnogo marila. Mi smo jedinstven narod i gdje god se nalazi koji njegov pripadnik u svijetu treba biti pod zaštitom svoje matine domovine i drave. Domovinsku i iseljenu Hrvatsku elimo povezati svim moguim vezama, pa i institucionalno, kako bi cjelokupni naš narod disao i osjeao se kao jedno tijelo, kao jedinstven hrvatski organizam. A svakako napose elimo zaustaviti svako daljnje iseljavanje naših mladih i strunih ljudi, naših radnika i sl. U tome emo zasigurno uspjeti ako se organiziramo i udruimo! Ve i snana elja da se u neemu uspije je pola uspjeha. Bol jednog hrvatskog ovjeka (na pr. sluaj Veljko Mari) treba biti opa bol, kao i radost i uspjeh svakog ovjeka treba biti opa radost i uspjeh cijeloga naroda. Samo s takvim stupnjem solidarnosti moemo biti uspješan i na svakom planu prosperitetan narod.

Hrvatski nacionalni korpus u povijesno hrvatskim zemljama koje sticajem politikih okolnosti nisu ušle u sastav RH, nalazi se u degresiji, prvenstveno u BiH, ali i drugim dijelovima bivše Jugoslavije. Ta degresija se i ubrzava, a politika iz matine zemlje ne poduzima nikakve ozbiljnije politike poteze da se ta degresija barem zaustavi. Nezainteresiranost  vlasti matinog hrvatskog naroda za njihovu sudbinu, kao i za sudbinu iseljenih Hrvata je naprosto zabrinjavajua. ini se da smo zemlja u svijetu koja ima jednu od najveih dijaspora u odnosu na broj stanovnika u domovini, ali koja se najmanje brine o njihovom nacionalnom opstanku, a da posebno ne govorimo o njihovom eventualnom povratku u Hrvatsku. Pae, što je potpuno suprotno zdravom razumu, od strane politike se forsira iseljenje mladih strunih ljudi i iz Hrvatske. Sve više im se javno s politikih govornica nude nova trišta rada u EU  ali jednako tako i u prekooceanskim zemljama. Nigdje nema nikakvog poziva da ostanu u svojoj domovini i na svojim ognjištima. Anacionalna politika je u punom usponu s nesagledivim traginim posljedicama za narod i njegovu opstojnost.

Pozivamo mlade intelektualce da ostanu u domovini, da se društveno i politiki organiziraju i ujedine i da sami grade svoju budunost u vlastitoj domovini, da grade Hrvatsku po mjeri svojih potreba, a jednako tako  Hrvate u BiH i drugim susjednim dravama  da ostanu na svojim vjekovnim ognjištima i da grade suivot s drugim narodima.

Protiv naše domovine i našeg naroda ve više od stotinu godina vodi se bespoštedna agresija lai, sve do naših dana. Prešuuje se junaka povijest kakvu je rijetko koji narod imao, a poglavito manji. Iskrivljuju se povijesne injenice, na svakom koraku. Naš mirni, vjerniki, marijanski narod pokuša se prikazati kao narod zla, narod mranjaštva, fašizma i sl. I na taj nain se pravda golemo zlo koje je uinjeno našem narodu u novijoj povijesti i iznutra i izvana. Mi se ne bojimo istine i kadri smo je svugdje i u svakom detalju iznijeti pred javnost i oi svijeta. Jedini smo narod u Europi koji je, pored ratnih agresija, izloen i kontinuiranoj agresiji lai i to frontalno – in continuo - još od poetka prošlog stoljea, bez realne šanse da se ta agresija lai na Hrvatsku prekine u doglednoj budunosti. Ta la dolazi izvana i iznutra. Izvana od susjednih i agresorskih naroda na Hrvatsku, a iznutra od ideoloških protivnika i nevladinih antihrvatskih udruga koje se izdašno financiraju iz Dravnog prorauna

Kako se boriti protiv te, toliko široke i toliko dugotrajne frontalne agresije lai na našu domovinu, na naš narod, na našu povijest, na našu kulturu, na našu Crkvu – ukratko na našu prošlost, na našu sadašnjost i na našu budunost? Odgovor glasi – strpljivo istinom, i samo istinom, vrstom argumentiranom, boriti se u svakom segmentu, boriti se frontalno, ne samo braniti se, ve boriti se – agresijom istine. Ona mora izlaziti iz usta svakog našeg školarca i studenta, svakog radnika, inovnika i intelektualca, a posebno povjesniara i diplomata, ona mora izlaziti iz svih medija priopavanja, iz svih znanstvenih, vjerskih i kulturnih,  i dravnih institucija, iz svih vjerskih zajednica, iz svih politiki stranaka – ona mora biti dugotrajna, uporna svenarodna fronta – Fronta istine. Jer - samo nas istina moe osloboditi, ali i spasiti! Od te agresije lai na naš narod i hrvatska drava trpe velike, pa i meunarodne štete i ugled.

Naša je povijest junaka, ali ona zbog prešuivanja nije duboko ušla u svijest hrvatskog ovjeka. U školskim povijesnim knjigama glavne aktere te povijesti se prešuuje, pa sve do naših dana kad se eli zamagliti i sam  obrambeni Domovinski rat, ne bi li se što prije zaboravio.

Ne elimo ponoviti politike greške naših oeva i djedova iz naše povijesti koje su  imale tragine posljedice za cjelokupni nacionalni korpus, a posebno one u dvadesetom stoljeu. elimo objektivno utvrditi našu sadašnjost u kojoj je duboko ugraena i naša gorka prošlost, ije posljedice još itekako osjeamo na svakom koraku. I nakon sedamdeset godina ne dopuštaju nam da bar prebrojimo svoje mrtve iz najtraginijeg segmenta svoje povijesti. Kao narod ne zatvarajmo knjigu svoje prošlosti da bismo mogli i znali itati i njegovu – knjigu budunosti. uvajmo i spoznajmo svoje korijene da bismo znali uiti iz povijesnih grešaka  da ih više nikada ne ponovimo. Hrvatska je došla pred situaciju da se jednostavno mora okrenuti prema budunosti, a to znai izvršiti dekomunizaciju i dejugoslavenizaciju društva i s javne scene maknuti sve njihove preostale relikvije.

Vlast uvijek treba dolaziti u ruke snanih intelektualnih linosti, s velikim iskustvom, ponajprije u gospodarstvu, ali uvijek onih koji su prije svake politike karijere - napravili karijeru poštenja i moralnosti. Moralni ljudi su stupovi svakog društva. Moral u politici je temelj dobre politike, tamo gdje nema morala nema ni nacionalnog prosperiteta.

Pozivamo hrvatske intelektualce iz domovine i iseljeništva da se poveu, umree I organiziraju, da što više rade u interesu svoje domovine ma gdje bili u svijetu. Svaki pa i najmanji doprinos je dobrodošao. Kao narod elimo opstati u budunosti, pa time svojim mlaim naraštajima pod svaku cijenu elimo osigurati ivot dostojan ovjeka u vlastitoj domovini.

Prava politika je mudrost, ali narod tu mudrost kod svojih politiara rijetko kada osjeti – jer te mudrosti u hrvatskoj politici gotovo da i nema. Briga je pratilac savjesnih ljudi. Gdje ima morala ima i brige za svakog ovjeka i za sav narod. Kao intelektualci osjeamo brigu i odgovornost za sudbinu svoje - jedine nam i najdrae domovine Hrvatske i cjelokupnog nacionalnog korpusa.

I stoga diemo glas razbora, jer zbog neodgovorne i nesposobne politike gotovo da smo na putu postupnog gubitka i naroda i domovine i drave. Na hrvatskoj inteligenciji je velika povijesna odgovornost i zato pozivamo intelektualce iz Domovine i iseljeništva, kao I njihove institucije da se pridrue nakani da gradimo pravednu Hrvatsku, da je pretvorimo u zemlju patriotizma, pravde, ravnopravnosti, prosperiteta, a napose povjerenja i svake socijalne sigurnosti njenog naroda.

U Zagrebu, 10. svibnja 2013

Za
Hrvatsku akademsku zajednicu – kralj Tomislav

Predsjednik
dr. sc Petar Vui v.r

 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!