www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Naslovnica > In memoriam > In memoriam > JUNAK DOMOLJUB
Utorak, 23 Travanj 2019
 
 
JUNAK DOMOLJUB
Utorak, 03 Rujan 2013

Jato hrvatskih ptica odletje širom svijeta,
Ogromno tuno jato,  s rodne hrvatske grude.
Otjera ga nepravda komunistika, kleta
Pod tue nebo, nek tui sluga bude.

U tom alosnom jatu sokol doletje sivi,
Naš Zvonko Buši, sin s Herceg Bosne, kama.
Slobode plamen u njemu buktao ivi,
Lik pradjedova, hrvatska zastava sama.

Pred dolarom Zvonko nije na koljena pao
Nit ga osvojiše rudnici amerikog zlata.
Za Hrvatsku je dis'o, srce joj na dar dao,
Osluškivao jauke zatoenih Hrvata.

Pripremajui letke bdio je mnoge noi,
Planove kovao ne ele nikom smrti.
Hrvatski narod plae, mora što prije poi,
Neprijateljski jaram treba zbaciti, strti.

Nadmonom smjelošu uz pomo prijatelja,
Zrakoplov „Boeing“ jedini spas mu bio.
Naalost, propade arka Zvonkina elja
Plan zlatnih snova, nije se ostvario.

Predade se mirno vlastima u Parizu,
Ne strahuju od kazne kol'ko god teška bude.
Tek bolna rana ga pekla: bijaše tako blizu,
Re bi na dohvat ruke, patnike rodne grude.

Ona e plakat i dalje, on e u zatvoru patit,
Oboje e ih boljet okova hladnih stisak.
Moda se nikad nee u krilo majke vratit,
Moda e vjeno slušat njezin pravedni vrisak.

Zvonko, hrvatski sokole, rtva ti prošlost kiti,
Trnjem si ukrasio staze zemaljske doli.
Poput pravednog Krista ispaštao si i ti,
Podnose strpljivo tisue muka i boli.

Nisi uivao potpunu branu radost,
Ni iskusio zagrljaj malog roenog eda.
Amerike tamnice ukradoše ti mladost,
Tuinska sila na nemilost te preda.

Trideset dva proljea sudba ti grubo uze,
Trideset i dva uvenula su cvijeta.
Trideset dvije Juliane suze,
Potekoše bolno diljem slobodnog svijeta.

Ta silna ena, aneo ivota tvoga,
Pratila te vjerno stazom teškoga kria.
Spajala vas ljubav darovana od Boga;
Što ste više patili, bješe ti srcu blia.

Vapila je za pravdom, a rugahu se sile:
„Opet slobodu trai ništavni Hrvat-ovjek?
Tim udnim ljudima muke su kanda mile.
Nek trunu u samici, nek sunca ne vide do vijek“.

Jest, trunio si, al' zaplakao nisi,
Jaala te snaga Zrinskoga, Frankopana.
Stepinev ponos osje'o u sebi ti si,
Ostao domoljub-junak, sve do zadnjega dana.

O sretnog li ovjeka što pravdu cijenit znade,
Što svoje ideale vjerno je slijedit htio.
Domovini majci srce i dušu dade;
Zvonko, hrvatska dušo, ti si taj ovjek bio.

Nek Bog blagoslovi hercegovaku grudu
I majku ti dragu, jer elik-junaka rodi.
Nek tvoje muke Hrvatu uzor budu,
Tvoja smionost, ko zvijezda nek nas vodi.

Brao Bugojanci, Andrii, Glavašu, Vegaru,
Mladi Ilija Lovriu, jedini majin sine.
Pjevajte danas u nebu slobode himnu staru,
Nek poklik Brune Buši, dijasporom se vine!

Nestao komunizam, neman paklena, gadna,
Nestao grozni reim Jugoslavije klete.
Ostala za njim djela grešna, krvava, smradna -
Jata odbjeglih ptica, rodnome gnijezdu lete.

Krasna Hrvatska zemljo, daj povratniku groba,
Izlijei rane njeg've, svij ga na tople grudi.
Ne daj da itko više uini od njeg roba,
Tvoje majinsko krilo najljepša plaa mu budi.

Marija Dubravac
Brisbane
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!