OTVORENO PISMO - ODGOVOR PREDSJEDNIKU VLADE RH

Subota, 14 Rujan 2013

Trg Hrvatskih branitelja 1, 32 000 Vukovar Tel/mob: 091/7230 969, 099/2254 630    e-mail: Ova email adresa je zaštiæena od spam robota, nije vidljiva ako ste iskljuèili Javascript  Vukovar, 12. rujna, 2013.g Predsjedniku i VLADI  REPUBLIKE  HRVATSKE PREDSJEDNIKU RH PREDSJEDNIKU SABORA RH SABORSKIM KLUBOVIMA MEDIJIMA OTVORENO PISMO – ODGOVOR PREDSJEDNIKU VLADE RH Potaknuti nedavnim medijskim istupima predsjednika Vlade Republike Hrvatske, gosp. Zorana Milanoviæa, Stožer za obranu hrvatskoga Vukovara smatra svojom obvezom upoznati i upozoriti najširu hrvatsku javnost na krajnje neprimjerene, društveno izuzetno štetne i provocirajuæe tvrdnje koje su u tim istupima izreèene. Premda od svojega osnutka Stožer stalno i iskreno poziva na društveni dijalog o problemu uvoðenja dvojeziènosti u službenu uporabu u Gradu Vukovaru, jer smatra da je rijeè o nastavku memoricida i kulturocida koji je nad ovim gradom i njegovim stanovništvom izvršen 1991. godine, predsjednik Vlade Republike Hrvatske svojim neprimjerenim rjeènikom i arogantnim stavom pokazuje izostanak, barem, elementarnog poznavanja konteksta, tijeka i posljedica dogaðaja u Vukovaru iz 1991. godine te zabrinjavajuæi nedostatak osnovnog ljudskog i moralnog/pijetetnog odnosa prema trpljenju, muèeništvu i žrtvi Vukovara i Vukovaraca, ali i svih onih koji su iz razlièitih krajeva naše Domovine i svijeta došli braniti istoène granice hrvatske države. Predsjednik Vlade Republike Hrvatske svojim istupima ne vrijeða samo dostojanstvo branitelja i stradalnika Vukovara, nego i dostojanstvo Hrvatskoga domovinskog i obrambenog rata i svih njegovih sudionika, kao i svih hrvatskih graðana koji Hrvatsku vole i poštuju kao svoju Domovinu. Rat u Vukovaru formalno jest završio, ali pravedan mir utemeljen na istini i kažnjavanju onih koji su poèinili zloèine, nije postignut. To je jedini preduvjet stvarnog mira i zajednièkog života. A ne nasilna realizacija manjinskih prava. Ali to predsjednik Vlade Republike Hrvatske ne želi ili ne može razumjeti i prihvatiti. Jer, on nema empatije prema majkama koje su izgubile djecu, ne zanimaju ga žene koje su izgubile svoje muževe ili su bile silovane, potpuno je neosjetljiv prema djeci koja su izgubila svoje roditelje. On ne želi na razgovor primiti branitelje okupljenje u Stožeru. On nije sudjelovao u ratu. Njemu je obrana Domovine bila daleko od oèiju i još dalje od srca. On ne razumije što se postavljanjem dvopismenih natpisa zbiva u srcima branitelja i stradalnika, kakve to potrese i bol izaziva. Njega iritiraju hrvatski branitelji, on æe na hrvatske branitelje i stradalnike poslati hrvatsku policiju bez imalo srama. Nedavno je izjavio da je dobro što tijekom nedavnih prosvjeda u Vukovaru nije bilo poginulih. Znaèi li to da je i takva zapovjed bila spremna? Je li predsjednik Vlade Republike Hrvatske spreman zapovjediti policiji da puca na hrvatske branitelje i stradalnike? Je li bio, zapravo, razoèaran što nitko nije stradao? Je li mu žao što se na vukovarskim, krvlju natopljenim ulicama iz 1991., ponovno nije prolila hrvatska krv i 2013. godine? Je li predsjednik Vlade Republike Hrvatske „sišao s uma“? O kakvom trijumfu hrvatske države govori predsjednik Vlade Republike Hrvatske? Zna li predsjednik Vlade Republike Hrvatske kojim su pismom bili napisani natpisi na ustanovama, institucijama ili, primjerice, hotelima u Vukovaru kada su se prvi povratnici poèeli vraæati u grad? Jesu li oni možda bili dvojezièni i dvopismeni? Zna li predsjednik Vlade Republike Hrvatske što su zarobljenim vukovarskim franjevcima u koncentracijskom logoru na Veleprometu govorili srpski vojnici u svezi æirilice? Je li se današnji predsjednik Vlade Republike Hrvatske javno založio svojedobno za prava Hrvata na Ovèari, Veleprometu, ali i u Škabrnji, Æelijama...? Predsjedniku Vlade Republike Hrvatske to nije bitno, on ne želi za to znati, njemu je do pijeteta prema žrtvi stalo „kao i do lanjskog snijega“. Nema nikakve sumnje da svojim medijskim istupima ali i politikom koju provodi, predsjednik Vlade Republike Hrvatske snažno provocira i produbljuje ionako velik i za hrvatsko društvo nemjerljivo važan problem. Stožer je veæ u više navrata naglasio da kompleksno pitanje službene dvojeziènosti u Gradu Vukovaru nije samo pitanje prava nacionalnih manjina, u ovom sluèaju srpske, na realizaciju svojih Ustavnim zakonom definiranih prava, nego ono ima puno dublje korijene. Ti korijeni sežu i u pitanje primjene odgovarajuæeg modela odgoja i obrazovanja za pripadnike nacionalnih manjina. I tu dolazimo do kljuènog nerazumijevanja koje pokazuje predsjednik Vlade Republike Hrvatske. Hrvatska država ne provodi segregaciju srpske nacionalne manjine po pitanju školstva. Mi, branitelji i stradalnici, bili bi prvi koji bi se suprotstavili takvoj politici. Na djelu su samosegregacija i samogetoizacija srpske nacionalne manjine, jer nju nitko i nikada nije pitao kakav model odgoja i obrazovanja želi za svoju djecu, to su u ime njih odluèili njihovi politièki predstavnici koji sada ubiru plodove svojega rada. Konaèno, to pitanje uopæe nije bitno sa stajališta realizacije prava na službenu uporabu srpskog jezika i æiriliènog pisma u Gradu Vukovaru. Stožer i dalje èvrsto stoji na stajalištu da je postavljanje dvopismenih natpisa (pri èemu se, i to valja naglasiti, nije poštivalo službeno nazivlje institucija i ustanova, pa je Ministarstvo unutarnjih poslova postalo Ministarstvo unutrašnjih poslova, koje u Hrvatskoj ne postoji) protuustavno i protuzakonito s èime je upoznao i meðunarodne institucije, od Europske komisije do Ujedinjenih naroda. Na kraju, izjave predsjednika Vlade Republike Hrvatske, njegov ponižavajuæi ton prema braniteljima i stradalnicima, na tragu su sve izraženijih elemenata totalitarizma pa se s pravom pitamo – je li Hrvatska uopæe izašla iz komunistièkog i totalitarnog svjetonazorskog jednoumlja ili se još uvijek nalazi duboko u njemu? Nažalost, sve više nam se èini da osloboditeljski i obrambeni rat za slobodnu, pravednu i bolju Hrvatsku još nije završio. Na kraju, hrvatska javnost ima pravo na istinu pa istièemo. Predsjednièe hrvatske vlade. Zatajili ste, da ste za razgovor vlade RH i stožera, uvjetovali nazoènost samo Tomislava Josiæa. Zatajili ste važnost èlanka 8. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Ne želite ga èitati. Zatajili ste dokazano sumnjive rezultate popisa stanovništva. Zatajili ste hrvatski okupirani teritorij. Zatajili ste srpski fašizam tijekom europskog košarkaškog prvenstva za juniorke,unatoè dokazima. Zatajili ste srpski fašizam tijekom nogometne utakmice Srbija –Hrvatska. Zatajili ste 7 kvartala konstantnog gospodarskog pada. Zatajili ste svoj ratni put. Zatajili ste destrukciju u istraživanju žrtava komunistièkog režima. Zatajili ste Perkoviæa i UDBU. Zatajili ste nenamjensko trošenje silnih milijuna u Vukovaru u „odlazne“ ceste, kojima je u zadnje tri godine Vukovar napustili više od 2000 ljudi mlaðih od 35 godina. Zatajili ste iluzornost plana 21. Velika je hrpa toga što ste zatajili i pokušavate zamagliti otvaranjem žarišta kaosa. Osvijestite se, kaos nikome nije donio dobro. S vjerom u Boga i hrvatski narod za hrvatski Vukovar i Republiku Hrvatsku STOŽER ZA OBRANU HRVATSKOG VUKOVARA

 

« Prethodna		Sljedeæa »