MLADEN PAVKOVIÆ: ZAR SU ZBOG OVAKVE VLADE HRVATSKI BRANITELJI DALI SVOJE ŽIVOTE?

Nedjelja, 22 Rujan 2013

U Hrvatskoj, prije svega vodeæi politièari, žele da se zaboravi Domovinski rat, te da se okrenemo "svjetlijoj buduænosti". Od onih koji su kroz ratne godine prošli daleko od bojišta i bilo kakve opasnosti, koji nisu dali ni kapljicu krvi za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu, to se može i oèekivati. Zamislite samo da Izraelci kažu "za nas je Drugi svjetski rat završena prièa". Ne, to se ne može dogoditi, sve dok ima nade da i posljednji ratni zloèinac iz tog vremena ne bude osuðen ili mrtav. Oni æe se i nakon toga vraæati na godine strave i užasa, a mi se odrièemo žrtava, ne tražimo ratnu odštetu, a još nismo uspjeli ni pravno dokazati, poglavito svijetu, tko je bio žrtva, a tko agresor. Kad se spomene bilo koja hrvatska vojno-redarstvena akcija, ili bolje reèeno obrana Republike Hrvatske, skaèu Srbi, ali skaèu i pojedini naši visoki politièari i ukazuju nam na èinjenicu da je žrtava bilo na jednoj i drugoj strani, a da pri tom uopæe ne spominju (zar je to važno?) tko je kome prvi ušao "u dvorište". Lukavo, nema što. Osim toga, svako malo dogodi se neki "incident" koji nas odvraæa od životnih problema. Ljudi nemaju posla, radnici štrajkaju, a u nemalom broju tvrtki mjesecima ne isplaæuju plaæe, svaki dan barem pet ili deset ljudi izvrši suicid, a isto toliko ih jednostavno – nestane. Ne, o tome se ne prièa, veæ je glavna tema je li se Severina pomirila s ocem njihova djeteta, odnosno hoæe li skromna estradna diva Nives Celzijus dobiti natrag svog "Kiklopa" za "najbolju" knjigu. I dalje nam prièaju prièe (kao o Ivici i Marici) o udbašima, štite razne perkoviæe kao da su oni, a ne hrvatski branitelji, najzaslužniji za hrvatsku državu. Nameæu nam æirilièno pismo, nekakve ploèe s dvojeziènim natpisima u Vukovaru. A baš u tome gradu-junaka ima iznimno mnogo gospodarskih i inih problema. Veæ je odavno Vukovar morao biti grad od posebne državne skrbi, trebali su ga obnoviti da izgleda kao "mali Pariz". Meðutim, oni tamo popravljaju kuæe, "krpaju" ceste, strepe od zaostalih mina, a posla niotkuda. Ljudi žive na rubu egzistencije. A propatili su za cijelu Hrvatsku! Obièno se jednom godišnje, 18. studenoga, na dan okupacije, u tom gradu okupi nekoliko desetaka tisuæa ljudi. Politièari su i tada u prvom planu, a pogledaj što su uèinili od Vukovara! Tamo su svaki dan prosvjedi - ne žele æirilicu. Netko je izmislio (HDZ?) da tamo gdje pripadnici srpske manjine èine više od treæine stanovništva moraju ploèe biti i na æiriliènom pismu. A zašto taj postotak ne bi bio malo veæi, pa da se recimo kaže da se tamo gdje je 50 posto Srba, postavljaju dvojeziène ploèe? To bi nekako bilo logiènije i pravednije. I tako dok su Vukovarci protestirali i protestiraju protiv æirilice, oni u Vladi smislili su novi plan – udri po mirovinama. Malo je tko to primijetio, sve do današnjih dana. Nije dosta što dobar dio umirovljenika živi na rubu egzistencije, što nemali broj kopa po kantama za smeæe, sad ih još treba lupiti po glavi. Rekli su da æe "rezati" povlaštene mirovine, a u njih ubrajaju i one koje primaju hrvatski branitelji. Kako je to jadno i žalosno. Branitelji, zamislite, primaju povlaštene mirovine!?(sic!) Da nisu dali krv za Domovinu, kakve bi primali onda? A tko još pored njih prima takve mirovine? Saborski zastupnici, akademici, suci, partizani, pa èak i Stjepan Mesiæ! Predlažemo Vladi da ukine povlaštene mirovine – svima. Neka svatko prima mirovinu prema radnom stažu, ili tako nekako. Što se tièe hrvatskih branitelja, odnosno ljudi koji su puškom branili i obranili hrvatsku državu, oni ne traže i nikada nisu tražili povlaštene mirovine. Za to se nisu borili. Ali, za razliku od svih ostalih, oni i èlanovi njihovih obitelji trebaju živjeti životom normalnih ljudi, što kod veæine njih nije sluèaj. Tako danas ima èak i veliki broj nezaposlenih branitelja. Zvonko Èulina iz Nove Gradiške bio je sudionik Domovinskog rata od 1991.-1996. Bio je pripadnik MUP-a, prošao mnoga ratišta. Predsjednik je i Udruge Domovinskog rata hrvatske policije Brodsko-posavske županije u svome gradu. Meðutim, veæ nekoliko godina bori se s brdom životnih problema, pa je odluèio, iako se to ne smije, prodati i svoj bubreg, samo da mu obitelj ima kruha. I njega smo zapazili u Vukovaru kako protestira protiv æirilice. Koliko ima još takvih Èulina, odnosno koliko držimo da onih koji su krvlju stvarali državu? Ovih dana obilježili smo i petu obljetnicu smrti legendarnog vukovarskog ratnog lijeènika dr. Juraja Njavre. Što je sve prošao možete proèitati u njegovoj knjizi "Glava dolje, ruke na leða". Bio je ministar zdravstva, ministar branitelja, saborski zastupnik. Legenda je Vukovara. I što? Gotovo ni jedne novine to nisu zabilježile. A taj humanista, veliki èovjek, zaslužio je i spomenik usred Zagreba. Èak ni jedna zdravstvena ustanova ne nosi njegovo ime. A po bivšim partizanima još se uvijek zovu škole, bolnice, trgovi. Zloèinac Josip Broz ima najljepši trg u Zagrebu. Prije æe dobiti spomenik Perkoviæ nego Tuðman! Eto, takvi smo mi. O hrvatskim braniteljima sve se više govori kao o neèem negativnom, problematiènom, pa i sramotnom. Jedan Pupovac u Hrvatskoj predstavlja neki "autoritet"!? E, da to znaju oni koji su dali svoje živote u Domovinskome ratu, vjerojatno bi tražili da ih još jednom ubiju! Branitelji nisu odlazili u rat zbog nekih prizemnih interesa ili privilegija, kakve danas recimo ima taj Pupovac i njemu slièni, veæ iz najviših ideala, tim prije što je na bojišnici jedina privilegija bila smrt i neizvjesnost. Suicid je uèinio i Zvonko Bušiæ. Tim èinom želio je "prodrmati" Hrvate, ukazati im da tako više ne može. Ali, još æe se malo govoriti o njemu i njegovoj žrtvi, pa æe ponovno biti sve po starom. Sava æe i dalje teæi. Dragi Zvonko, nisi to smio uèiniti, oni to nisu zaslužili! Mladen Pavkoviæ

 

« Prethodna		Sljedeæa »