www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Ponedjeljak, 24 Lipanj 2019
 
 
PREDSTAVLJANJE KNJIGE AKADEMIKA JOSIPA PEARIA: VUKOVAR I NJEGOV STOER
etvrtak, 12 Prosinac 2013
Govor biskupa dr. Vlade Košia

Zagreb, 11.XII.2013.

Najprije bih rekao da mi je velika ast biti ovdje veeras sa svima vama - koje sve od srca pozdravljam, na prvom mjestu Vas, dragi akademie Peariu, takoer hrvatske generale Mladena Markaa, g. Domazeta-Lošu, g. Lukia i Tomu Medveda te domainagosp. J. Klemma, kao i sve hrvatske branitelje, kojima dugujemo slobodu naše Domovine, gu Karolinu Vidovi Krišto, sve Vukovarce i branitelje Vukovara, g. Tomislava Josia i g. Vladu Iljkia te lanove Stoera za obranu hrvatskog grada Vukovara i sve vas, sudionike ove veeri - uti vaša promišljanja i podijeliti s vama svoja razmišljanja o ovoj knjizi, ali i o Vukovaru i njegovu Stoeru. Vukovar je za mene uvijek bio grad posebnog pijeteta – kao što su to i naša povijesna mjesta poput grada Zrina, uništenog 1943. ili Gvozdanskog, kojeg su branili 1578. hrabri hrvatski vojnici i u toj obrani junaki svi do jednoga izginuli. Vukovar je poput Sigeta, koji je branio „moj“ Nikola Šubi Zrinski 1566. – rekao sam za hrvatskog junaka, branitelja Sigeta da je moj, jer je roen 1508. u Zrinu, upi moje Sisake biskupije. Vukovar je naša suvremena epopeja, mjesto stradanja ogromnih razmjera, budui da je na nj navalila ogromna mrnja i vojna mašinerija, ali i mjesto ogromne ljubavi iskazane u snazi rodoljuba kojisu ga branili. Pred tom rtvom stojim bez rijei, u dubokoj molitvi za sve koji su poginuli, kao i za sve koji su u toj obrani izgubili svoje zdravlje bilo tijela bilo duše, koji su doivjeli neviena ponienja, zatvore, silovanja i progonstvo te – konano nerazumijevanje i stalno uskraivanje osnovnog poštovanja društva, a na kraju i slubene drave, sve više i više – do eskalacije krize s postavljanjem dvojezinih odn. dvopismenih ploa u Vukovaru poam od 2.rujna ove god. na dalje.

Ne mogu a da se ne spomenem prvog predsjednika RHi jedinog pravog hrvatskog dravnika dr. Franje Tumana, ija je 14.obljetnice smrti bila juer. Samo bih istaknuo kako mi je neshvatljivo da se od 2000.godine njega ne samo zaobilazi, nego se nasilno i smišljeno provodi i tzv. detumanizacija. Zato je dravni vrh ignorirao njegov grob, pa i juer, kao i druge njegove obljetnice i nije mu elio iskazivati nikakvo poštovanje, premda je narod plebiscitom njega i birao i doivljavao ne samo formalno prvim predsjednikom nego i stvarno nacionalnim liderom. Tu se opet nalazim pred enigmom kako je to mogue da naš narod ide – štono se veli - drumom, a naši politiari šumom. Mislim da dok ne bude Tuman poštovan tako da mu na grob dolaze ne tek stranake delegacije nego najviše dravne delegacije, nee biti sree za našu dravu i naš narod.

Upravo je akademik Peari tako hrabro orijentiran da bi morao biti nezaobilazan putokaz svim Hrvatima i hrvatskim graanima. U emu? U domoljublju, u poštivanju svetinja našeg puka.

Kad spominjem „svetinje“, tada ne mislim na svece Katolike crkve, ve na ono što je narodu sveto i veliko, što mu je neophodno, što ne eli i ne moe dovoditi u pitanje, ne eli li dovesti u pitanje sam sebe i svoj identitet, svoju prošlost, sadašnjost i budunost.

Jedna od takvih svetinja je nesumnjivo obitelj. ovjek se raa u obitelji, raste i izgrauje se, napreduje i stjee sve ivotne spoznaje i prva najvanija iskustva - u obitelji. Kako onda ne bi obitelj cijenio, poštovao i smatrao svetinjom? Pa ipak naši se tzv. prvaci, poduprti medijima-plaenicima potrudiše da svima koji cijene obitelj, koja po svojoj naravi koju joj je takvu Bog dao, poiva na braku kao zajednici muškarca i ene, u lice kau da su glupi, nazadni, ajatolasi, da su nacisti, fašisti, netolerantni, ak su nam neki govorili da je poštovanje obitelji– nekršansko ponašanje! I  kad je narod na referendumu, usprkos tim strašnim i nevienim pritiscima, ipak u velikoj veini rekao što misli – a to je da mu je obitelj svetinja, kao da se ništa nije nizbilo. Nitko ne odgovara od aktera te kampanje protiv obitelji, nitko! Zar ne postoji ni politika odgovornost, zar ne postoji moralna odgovornost, pa i pravosudna? Naš kardinal Bozani rekao je, nakon susreta s Papom koji je izrazio zadovoljstvo što je ustavno zaštien brak u Hrvatskoj, kako je bio iznenaen da je institucionalna vlast bila protiv toga – citiram: „kršei tako neutralnost drave“. I za to nitko ne odgovara! No ipak, narod je pobijedio i on sada ima tu svijest da moe izvojevati pobjedu usprkos nemoralnim politiarima, usprkos veleizdajicama i prodanim dušama.

Jednako se tako na alost dogaa i sa svetinjom koje se zove Vukovar. Vukovar je neviena epopeja, Vukovar je naša suza najgora, Vukovar je naša rana nezacijeljena, Vukovar je naš ponos i naša najvea nacionalna svetinja. I što ovi bezdušnici uradiše od njega? Umjesto da vidaju rane, umjesto da pomau i organiziraju itavu Domovinu da pomogne tom našem simbolu i svetinji, oni su pošli izmom na njega. Šalju specijalne snage reda, u oklopnim odijelima, sa štitovima i kacigama, oboruane dugim cijevima, da kao neki agresori napadnu. Koga? Hrvatske branitelje. Gdje to? U Vukovaru! Boe, smiluj se ovoj jadnoj bezdušnoj vlasti i istrgni im ma iz ruku, jer njime mogu ozlijediti djecu, njime mogu raniti majke, njime mogu oskvrnuti duše iste i malene, Boe, njime mogu oneistiti i upropastiti sebe. Ne dopusti da se to dogodi!

Vjerujem da e ova knjiga, i ovaj naš veerašnji skup pomoi da se ne dogodi daljnje poniavanje Vukovara, a to znai cijele Hrvatske, to znai svih Hrvatica i Hrvata, svih ranjenih duša u ovoj napaenoj zemlji.

U analizi stanja i dogaaja, pitamo se: gdje su bili i što su rekli, inili i radili pojedinci i ustanove ove zemlje kad se tako bezdušno pokrenula nova agresija na Vukovar. To bi se pitanje moglo postaviti i s obzirom na dogaanja oko agresije na obitelj. Prozivam institucije ove zemlje i pitam ih: zašto ste šutjeli? Vi, akademici naše najviše kulturne i znanstvene ustanove HAZU! Vi, lanovi Matice hrvatske, Vi, rektori naših hrvatskih sveuilišta! Ako su mediji zaluivali naciju, skrivajui istinu i sipajui lai u uši, u oi i u duše naših ljudi koji nisu mogli znati ono što im nije bilo reeno, zašto ste vi šutjeli, vi koji biste trebali znati i biti moralni stupovi našeg društva, vi koji predstavljate glas razuma?

Jednako tako prozivam i pitam sve vas, isti imenovani adresati: zašto šutite i dopuštate da se vrši nova agresija na Vukovar? Zar nije Vukovar spasio obraz i vama, zar nije zaustavio krvoednu soldatesku koja je htjela prodrijeti i vas, zar ne osjeate zahvalnost i zar ne vidite da vas ne bi bilo bez Vukovara? Pa kako moete sad šutjeti, kako moete i dalje samo promatrati?

Evo, spomenuo sam i Akademiju i Sveuilište, a naš je autor ove knjige o Vukovaru i akademik i sveuilišni profesor. Meutim, on je jedini! Ili jedan od veoma rijetkih kako akademika tako i sveuilišnih profesora koji die glas, koji govori istinu, koji ima hrabrosti boriti se i prkositi monicima ovoga svijeta. Nije njihov ma jai od pera!

Rije je snanija od svakog maa, kako to opisuje i Sveto pismo, kada kae da je „iva Rije Boja i djelotvorna; oštrija od svakoga dvosjekla maa; dijeli dušu i duh, zglobove i modinu te prosuuje nakane i misli srca…“ (Hb 4,12)

Neka bude više Pearia, da bude Vukovara, da sloboda više nikada ne uzmakne pred ropstvom da nam ivi Hrvatska!
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!