NIJE POŠTENO NITI JE KOLEGIJALNO ODRICATI SE SVOJIH KOLEGA

Ponedjeljak, 16 Prosinac 2013

(Ba-bo, de-do, a-midža, da-idža ) Udarni tv termin, u èim god rukama ta televizija bila, ima veliku moæ. Pokazuju to i odjeci tv nastupa, docenta  Nine Raspudiæa koji je, znanstveno argumentiranim odgovorima, znalaèki, u mali džep stavio voditelja Acu Stankoviæa. No, kao da se sva pitanja iz te emisije, mogu svesti pod zajednièki nazivnik, u jedno prosto prošireno pitanje. Zašto se Nino Raspudiæ ogradio od starog hrvatskog pozdrava Za dom spremni, i zašto mu je Aco Stankoviæ uopæe postavljao to, Hitlerom zakiæeno pitanje, o kojem su, kao našoj bolnoj temi, vjerojatno razgovarali i uz zajednièku kavu poslije emisije. Iz oportunistièkih razloga. Zato da bi obadvojica, i po cijenu svoga zdravog razuma, pjevajuæi pjesmu onoga èiju èorbu srèu, zadržali nekakve svoje društvene pozicije. Zdravo razumsko pitanje bi bilo. Kako Stankoviæ sada nije spreman za svoj dom, a 1991.godine je kao hrvatski branitelj, zajedno s Tuðmanom, Gotovinom, Lošom, Kotromanoviæem i mnogim drugima bio spreman za svoj dom. Bio je ustanik. Hrvatskim, i ne samo hrvatskim jezikom reèeno, bio je ustaša. Znaèi, hrvatski ustanici - ustaše su 90 - ih godina  bili; i Tuðman, i Gotovina, i Lošo, i Kotromanoviæ, i svi drugi hrvatski branitelji, jer su se ustali protiv velikosrpskog èetnièkog agresora i njegove okupacije hrvatske zemlje, istog onog agresora protiv koga su se ustale i njihove kolege iz 1940-ih godina. Zaista nije pošteno, niti je kolegijalno odricati se svojih kolega, koji su, za jedan te isti dom bili spremni. U pravu su svi oni koji sve hrvatske branitelje nazivaju pravim hrvatskim imenom. Nisu u pravu (Beogradska skupština i drugi), koji ih nazivaju fašistima i nacistima, jer su to talijanski i njemaèki pojmovi i proizvodi, a nikako hrvatski. - Oni su bili dragovoljci i treba ih izdvojiti od režima. Kaže Nikola Štedul autor popularnog i traženog romana "Križar ili duh slobode", kome niti šest udbometaka nije moglo ništa. - Oni su se izdigli iznad nacizma. (dr. Slobodan Lang). - Njima je zapovijedalo i 28 generala židova. (Žarko Puhovski). - Ustaša je, kada te trojica napadaju a ti ustaneš i braniš se. (Braco Cigan, tv Noæna mora ). - Ustaše su spasile i Milku Mesiæ, roðenu Duduniæ. (www.hrvatski-fokus.hr, 20.12.2011.) Ne samo da je nekolegijalno, nego je i strašno, da su se i branitelji povijesne hrvatske zemlje, današnje BIH, odrekli svojih kolega iz 40 - ih godina, boraca protiv istog èetnièkog agresora i okupatora. Iskaz maloga Muje ostaje vjeèito kao neoborivi dokaz. Kaži ti meni Mujo, pita ga poslijeratni uèitelj. Tko su bili ustaše? Ba-bo, de-do, a-midža, da-idža... Otegnuto je nabrajao Mujo. Hrvatske ustaše su nastale kao revolucionarni odgovor na Velikosrpsku vojnu diktaturu kralja Aleksandra, èiji žandari su masovno; ubijali, pendreèili, šamarali i zatvarali hrvatske ljude. Toj diktaturi su i tadašnji komunisti dodali fašistièki pridjev, pa su po njima, ustaše nastale kao naš prvi antifašistièki pokret. "Podržimo borbu ustaša u Lici. Dolje velikosrpska, vojno fašistièka diktatura. Za nezavisnu Hrvatsku. CKKPJ. (Proleter 1932.) Lièko-velebitska ISKRA iz 1932.godine razbuktala se, 1995.godine, u OLUJNI PLAMEN. No, britanski vjeèiti imperijalizam nema oèiju niti srca. Njemu kao da odgovaraju nekakve nove i iskre i oluje, pa ih ponovo priziva upornim radom na uspostavi starog, neprirodnog jugostanja. Dakle, Ivo na novo. Ne. Dolje svi imperijalizmi. Neka živi svaèiji kuæni prag. Neka živi svaèiji dom i njegova domovina. Neka svak bude za svoj dom spreman. Neka niko ne poseže za tuðim, jer æe naiæi na prirodan otpor. Neka što prije u RH padne Berlinski zid, i krene solarni proces izlaska povijesne istine na sunce. Dolje silne hrvatske podjele. Dok se Europa ujedninjuje mi se dijelimo. Globalisti možemo biti samo ako u nama kucaju nacionalna srca. Na evropskim i svjetskim sportskim natjecanjima se vijore tisuæe nacionalnih zastava. Žute i crvene kartone dobivaju oni, koji se ne ponašaju sportski. Sportski se ponašajmo i u svim drugim podruèjima nacionalnog i internacionalnog života, sa što manje napada na tuðe domove i domovine, i što manje dobivenih žuto crvenih kartona i iskljuèenja. ŽARKO MARIÆ

 

« Prethodna		Sljedeæa »