Tužan Božiæ u braniteljskoj obitelji: 'Moj muž, bolesni branitelj, plaèe skriveæki kad iz trgovine donesem samo kruh!'

Eto, rekla sam, sada mi je lakše, nekome sam se požalila. Mi slavimo Božiæ tako što se ispovjedimo, idemo na svete mise, polnoæku i poslije taj dan ja plaèem skriveæki da ga ne povrijedim, da njega ne boli, mada mislim da i on èini isto. Više smo gladni nego siti, cijeli mjesec jedemo samo krumpire i veselimo se kada stigne skrb jer si kupimo frišling i najedemo – završava tužnu prièu Suzana Šunjiæ, supruga bolesnog branitelja

Prièa koja dolazi iz Slavonskog Broda, sve je samo ne blagdanska. U njoj nema lampica, poklona, blještavih kuglica, a naroèito nema blagdanskog stola. U njoj je samo ogoljeni, oboljeli branitelj kojem je preostala samo molitva, koje se on ni u trenucima gladi ne odrièe. Božidar Šunjiæ, ipak, ne želi prièati o tome jer mu je neugodno i jer smatra da ima ljudi kojima je teže.

"Ima ljudi s èetvero ili petero djece, bez ikakvih primanja, ima teško bolesne djece... Njima pomozite...", jedino je što je kazao Božidar. I da je želio više kazati, ne bi mogao jer je teško bolestan. To nam je potvrdila njegova supruga Suzana Šunjiæ:

- Ratovao je doslovno od prvog dana. Sjeæam se kad je kuæi donio tada "milicijsku" uniformu s koje sam ja skidala petokraku i prišila šahovnicu. Tada još nije ni bilo ZNG-e, samo plavci. Èim su se formirale brigade, Božidar je pristupio 118. rijeèkoj, nakon toga 108. brigadi u Slavonskom Brodu. S koliko volje i žara je odlazio na bojišnice... I tako, sve do kraja rata. Punih pet godina. Sada? Evo, leži u krevetu, spao je na 50 kilograma, skleroza kostiju, PTSP, depresija, aneksioznost i da ne nabrajam dalje – upuæuje nas za poèetak u samo dio problema supruga branitelja.

- Mi živimo samo od 1.100 kuna skrbi koje on, kao takav dobiva od države, jer kažu, nema pravo na mirovinu. Svugdje, na svim komisijama proglašen je nesposobnim, ali u mirovinu mu ne daju. U registru mu je upisan samo mali dio, ne znamo kako je to moguæe. Iz oèaja sam pisala i Ranku Ostojiæu koji mi je odgovorio da "moj suprug treba otiæi u Rijeku i pronaæi suborce s kojima je ratovao". Ma, za poèetak, otkud nam novac? Dobro, otišli bi do tamo auto-stopom, ali tražiti ljude po Rijeci trajalo bi dva-tri dana, treba nešto jesti, treba i spavati. I, kakvo traženje suboraca? Kome su pripisani dani ratovanja mog muža? Pa, dobro se sjeæam predsjednika HVIDRA-e u èijem sam kafiæu jedno vrijeme radila kako je potpisivao ranjavanja i ratne puteve kojekakvim tipovima. Samo bi sparkirali mercedese i BMW-e pred kafiæem, pružili mu kovertu punu eura i tako si kupili status – prièa nevjerojatnu prièu Suzana Šunjiæ, pa tek onda priznaje u kakvim mukama žive:

- Dolazi Božiæ, za mene i mog supruga veliki dan. Ali, mi nemamo ništa. Ovog trena imamo 20 kuna u džepu i to nam je sve do 15.1.2014. Nekom èarolijom uspijemo s tom skrbi platiti režije, ali ovaj mjesec smo morali kupiti drva. Branitelji koji teško žive inaèe imaju pravo na besplatna drva, ali smo odbijeni upravo zbog te skrbnine od tisuæu kuna. Sad hodam Kauflandom s kruhom u ruci i gledam ljude s punim kolicima. Èitav mjesec jedemo samo krumpire, a psu dajemo krumpirovu ljusku. Sramim se sebe, ali znam da ne bih trebala. Imamo još nekog ponosa, vjerujemo u Boga koji æe nam pomoæi, volimo Hrvatsku i dalje iako ona nikako to da prepozna. I pored sve muke, sa veseljem sam bila angažirana na štandu za referendum protiv æirilice. Znam, pregladovat æemo ovaj Božiæ, stisnule su nas ovrhe, naša mala kuæica samo što se ne sruši koliko je trošna, krov curi... Želim da znate kako živi branitelj i to dragovoljac iz 1991. god. Evo još jedan Božiæ u bijedi, neimaštini s 3 izreke: prihvati situaciju, zahvali Bogu za tu situaciju i zamoli Ga da se proslavi kroz tu situaciju. Svjesni smo da mirovinu ne može dobiti, iako svugdje piše da je nesposoban, svjesni smo da nema izlaza za naš krov, financije, bolje sutra, ali imamo ljubav jedno prema drugom i gutamo. Koliko æemo još moæi gutati, samo Bog zna. Ovi dani oko Božiæa, Uskrsa su nam najteži, najgori, bole, peku, gledamo one kojma je gore i tješimo se. Eto, borci do smrti. Eto, rekla sam, sada mi je lakše, nekome sam se požalila. Mi slavimo Božiæ tako što se ispovjedimo, idemo na svete mise, polnoæku i poslije taj dan ja plaèem skriveæki da ga ne povrijedim, da njega ne boli, mada mislim da i on èini isto. Više smo gladni nego siti i veselimo se kada stigne skrb jer si kupimo frišling i najedemo se – završava tužnu prièu Suzana Šunjiæ koja i dalje smatra kako ima ljudi kojima je pomoæ potrebnija.

Za one koji ipak žele na bilo koji naèin pomoæi ovoj obitelji branitelja, mogu to uèiniti preko sljedeæeg kontakta:

Suzana i Božidar Šunjiæ, Lj. Posavskog 44 35000 Slavonski Brod,

mob: 091/ 253 17 16

Objavio: Dnevno.hr

http://www.dragovoljac.com.hr/index.php/novosti/novosti/1570-tuzan-bozic-u-braniteljskoj-obitelji-moj-muz-bolesni-branitelj-place-skrivecki-kad-iz-trgovine-donesem-samo-kruh