www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Nedjelja, 18 Kolovoz 2019
 
 
BOI U OBITELJI UNJI...
Ponedjeljak, 23 Prosinac 2013

Tuan Boi u braniteljskoj obitelji: 'Moj mu, bolesni branitelj, plae skriveki kad iz trgovine donesem samo kruh!'


1 204987Eto, rekla sam, sada mi je lakše, nekome sam se poalila. Mi slavimo Boi tako što se ispovjedimo, idemo na svete mise, polnoku i poslije taj dan ja plaem skriveki da ga ne povrijedim, da njega ne boli, mada mislim da i on ini isto. Više smo gladni nego siti, cijeli mjesec jedemo samo krumpire i veselimo se kada stigne skrb jer si kupimo frišling i najedemo – završava tunu priu Suzana Šunji, supruga bolesnog branitelja

Pria koja dolazi iz Slavonskog Broda, sve je samo ne blagdanska. U njoj nema lampica, poklona, blještavih kuglica, a naroito nema blagdanskog stola. U njoj je samo ogoljeni, oboljeli branitelj kojem je preostala samo molitva, koje se on ni u trenucima gladi ne odrie. Boidar Šunji, ipak, ne eli priati o tome jer mu je neugodno i jer smatra da ima ljudi kojima je tee.

"Ima ljudi s etvero ili petero djece, bez ikakvih primanja, ima teško bolesne djece... Njima pomozite...", jedino je što je kazao Boidar. I da je elio više kazati, ne bi mogao jer je teško bolestan. To nam je potvrdila njegova supruga Suzana Šunji:

- Ratovao je doslovno od prvog dana. Sjeam se kad je kui donio tada "milicijsku" uniformu s koje sam ja skidala petokraku i prišila šahovnicu. Tada još nije ni bilo ZNG-e, samo plavci. im su se formirale brigade, Boidar je pristupio 118. rijekoj, nakon toga 108. brigadi u Slavonskom Brodu. S koliko volje i ara je odlazio na bojišnice... I tako, sve do kraja rata. Punih pet godina. Sada? Evo, lei u krevetu, spao je na 50 kilograma, skleroza kostiju, PTSP, depresija, aneksioznost i da ne nabrajam dalje – upuuje nas za poetak u samo dio problema supruga branitelja.

- Mi ivimo samo od 1.100 kuna skrbi koje on, kao takav dobiva od drave, jer kau, nema pravo na mirovinu. Svugdje, na svim komisijama proglašen je nesposobnim, ali u mirovinu mu ne daju. U registru mu je upisan samo mali dio, ne znamo kako je to mogue. Iz oaja sam pisala i Ranku Ostojiu koji mi je odgovorio da "moj suprug treba otii u Rijeku i pronai suborce s kojima je ratovao". Ma, za poetak, otkud nam novac? Dobro, otišli bi do tamo auto-stopom, ali traiti ljude po Rijeci trajalo bi dva-tri dana, treba nešto jesti, treba i spavati. I, kakvo traenje suboraca? Kome su pripisani dani ratovanja mog mua? Pa, dobro se sjeam predsjednika HVIDRA-e u ijem sam kafiu jedno vrijeme radila kako je potpisivao ranjavanja i ratne puteve kojekakvim tipovima. Samo bi sparkirali mercedese i BMW-e pred kafiem, pruili mu kovertu punu eura i tako si kupili status – pria nevjerojatnu priu Suzana Šunji, pa tek onda priznaje u kakvim mukama ive:

- Dolazi Boi, za mene i mog supruga veliki dan. Ali, mi nemamo ništa. Ovog trena imamo 20 kuna u depu i to nam je sve do 15.1.2014. Nekom arolijom uspijemo s tom skrbi platiti reije, ali ovaj mjesec smo morali kupiti drva. Branitelji koji teško ive inae imaju pravo na besplatna drva, ali smo odbijeni upravo zbog te skrbnine od tisuu kuna. Sad hodam Kauflandom s kruhom u ruci i gledam ljude s punim kolicima. itav mjesec jedemo samo krumpire, a psu dajemo krumpirovu ljusku. Sramim se sebe, ali znam da ne bih trebala. Imamo još nekog ponosa, vjerujemo u Boga koji e nam pomoi, volimo Hrvatsku i dalje iako ona nikako to da prepozna. I pored sve muke, sa veseljem sam bila angairana na štandu za referendum protiv irilice. Znam, pregladovat emo ovaj Boi, stisnule su nas ovrhe, naša mala kuica samo što se ne sruši koliko je trošna, krov curi... elim da znate kako ivi branitelj i to dragovoljac iz 1991. god. Evo još jedan Boi u bijedi, neimaštini s 3 izreke: prihvati situaciju, zahvali Bogu za tu situaciju i zamoli Ga da se proslavi kroz tu situaciju. Svjesni smo da mirovinu ne moe dobiti, iako svugdje piše da je nesposoban, svjesni smo da nema izlaza za naš krov, financije, bolje sutra, ali imamo ljubav jedno prema drugom i gutamo. Koliko emo još moi gutati, samo Bog zna. Ovi dani oko Boia, Uskrsa su nam najtei, najgori, bole, peku, gledamo one kojma je gore i tješimo se. Eto, borci do smrti. Eto, rekla sam, sada mi je lakše, nekome sam se poalila. Mi slavimo Boi tako što se ispovjedimo, idemo na svete mise, polnoku i poslije taj dan ja plaem skriveki da ga ne povrijedim, da njega ne boli, mada mislim da i on ini isto. Više smo gladni nego siti i veselimo se kada stigne skrb jer si kupimo frišling i najedemo se – završava tunu priu Suzana Šunji koja i dalje smatra kako ima ljudi kojima je pomo potrebnija.

Za one koji ipak ele na bilo koji nain pomoi ovoj obitelji branitelja, mogu to uiniti preko sljedeeg kontakta:

Suzana i Boidar Šunji, Lj. Posavskog 44 35000 Slavonski Brod,

mob: 091/ 253 17 16

Objavio: Dnevno.hr

http://www.dragovoljac.com.hr/index.php/novosti/novosti/1570-tuzan-bozic-u-braniteljskoj-obitelji-moj-muz-bolesni-branitelj-place-skrivecki-kad-iz-trgovine-donesem-samo-kruh

 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!