PROPOVIJED ŠIBENSKOG BISKUPA MONS. ANTE IVASA

Ponedjeljak, 13 Sijeèanj 2014

Propovijed šibenskog biskupa mons. Ante Ivasa održana u nedjelju 12. sijeènja 2014. na Gvozdanskom u župnoj crkvi Sv. Filipa i Jakova Gvozdansko II 1.Iako je veæ zaèeæem po Duhu Svetom i roðenjem od Djevice Marije ušao u sve naše ljudske ruševine, Isus Krist je svojim krštenjem objavio da je „došao ispuniti svu pravednost i uspostaviti pravo narodima; i to pravo po istini.“ I „da neæe smalaksati dok na zemlji ne uspostavi pravo.., dok ne otvori oèi slijepima, sužnje izvede iz zatvora i iz tamnice one što žive u tami.“ (Iz 42). Apostol Petar svjedoèi kako je „Isus iz Nazareta prošao zemljom èineæi dobro i ozdravljajuæi sve kojima bijaše ovladao ðavao“ (Dj 10,38)… Krist je krštenjem ušao u sva ljudska sužanjstva, zatvore, tame i mrkline, u sve laži, mržnje, u sve ljudske grijehe… A zato je morao uæi i u križ svijeta, u sve smrti i grobove.., morao je ustrajati na Oèevu Putu Ljubavi i Istine, i dati svoj život i uskrsnuti.., za „život svijeta“, da imamo „život u izobilju“, kako je govorio… Sakramentom sv. Krštenja svi smo mi, kao i velika veæina našega hrvatskog naroda, ne po našim zaslugama nego po Božjem daru, ušli u Otajstvo Kristova života: u njegovo „izobilje života“, u njegovu Crkvu, u njegov Put, Istinu.., ali i u njegov križ, križni put i raspinjanje, u njegovu smrt… Hvala Bogu, i u njegovo ( i s njime i naše) uskrsnuæe… 2. Nije èudo da povijest naše Crkve i naroda, kao i povijest mnogih kršæanskih naroda, protièe u znaku Kristova života, Istine i Puta koji je on živio, i njegove Crkve koju je on ustanovio da na njegovoj Rijeèi gradi bolji svijet i Kraljevstvo Božje na zemlji… Zahvalni smo Bogu za bogatu kršæansku kulturu na kojoj je i Hrvatski narod vjekovima gradio svoj kršæanski, katolièki i nacionalni identitet… Ponosni smo na velika kulturna materijalna i još više na duhovna dobra i bogatstva našega naroda, koja smo vjerno i herojski, èesto puta i muèenièki stvarali i èuvali, branili i saèuvali sve do naših dana. I što vjerujemo da nam i danas Krist i nauk nauk i primjer može biti èvrst i pouzdan temelj za mudru izgradnju naše sadašnjosti i buduænosti, „pa i kad navale bujice i vihori, ta kuæa ostaje i ne ruši se, jer je utemeljena na stijeni“, obeæao je Isus. Jednako tako, nije èudo da je cijela naša narodna povijest i u znaku križa njegova, pod kojim je i naš narod prolazio svoje teške, Getsemanske ure i krvave križne putove.., živio vremena teških pitanja, koja je postavljao sebi, svijetu i Bogu. Onako kako je Isus pitao Oca u krvavom znoju pod maslinama: „Da li je moguæe da me mimoiðe èaša ova, Oèe?“... Postavljali smo ih i u vremenima teških narodnih lutanja nesnalaženja.., nesloge, razdora, izdajnièkih Judinih poljubaca, teških borbi i lažnih optužbi od svoje vlastite djece i roda, a još više od izroda.., od svojih glavara narodnih i sveæenièkih… U vremenima kad su ga izvodili na sudove Pilatima, tuðincima, nasilnicima i lopovima svjetskim: i optuživali ga kao zloèinaèki, genocidan, teroristièki.., fašistièki, klerofašistièki, ustaški narod, sa „živom ustaškom gujom u njedrima“, kako i danas neki kažu. 3. Puno puta u svojoj povijesti hrvatski je narod morao postavljati to bolno Isusovo pitanje: „Zašto, Oèe?“.., i ono sluzi velikog sveæenika: „Zašto me udaraš…? Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo, ako li pak pravo i istinito, zašto me udaraš?“… Zašto, tisuæe zašto.., muèe nebrojene hrvatske generacije, do danas? … Zašto, Avarima i Ugrima? Zašto Osmanlijama i Turcima? Zašto Krbava i Udbina, naša krvava sudbina? Zašto naš vapaj i krik Europa nije htjela èuti…? Ni Austrija ni Mleci? Tek Papa hrvatskim junacima poruèuje: vi ste„antemurale Christijanitatis“… I pod Sigetom, Zrinski pita: „O zašto moram ja, ah, žrtvovat dijete, ženu,?… I odgovara ponosno: „U boj, u boj! Tako meni Boga velikoga, braniti æu Siget svojom krvlju. Ostavit vas braæo nikad neæu, dok u meni živo srce bije… Junaci moji vrijede, Hrvati vijek su prvi: Za dom, za rod ne štede prolijevat svoje krvi.., za dom, za rod… !“ I poðoše na još jednu Kalvariju, na križ, u smrt, vjerujuæi da se tako ulazi u slobodu uskrsnuæa, kako nas je Krist uèio i prvi pokazao put! Njegov Sveti Duh je bio naša snaga i nadahnuæe. Zrin, Zrinski, i opet zlokobni zašto? Zašto nas opet nitko u Europi ne èuje ozbiljno? A Božiæ je 1577. Turèin opsjeda Gvozdansko… Ne može naprijed. S tisuæama vojnika Beg opsjeda utvrdu. Brani je 300 hrabrih branitelja… Opkoljeni su. Nestaje hrane, vode, baruta. Led okovao zemlju i ljude. Glad, žeð, studen. Branitelji umiru jedan za drugim, ali nitko ne uzmièe! Odbijaju predaju, iako im Turèin nudi slobodan prolaz. U noæi 12. na 13. sijeènja 1578. ugasile se sve vatre u gradu. Turèin napada. Iz grada nema ni pucnja. Bez otpora provaljuju u grad. Pred njima prizor nad kojim nisu mogli likovati ni klicati pobjedi. 30-orica preostalih branitelja na svojim položajima, smrznuti, mrtvi. Zadivljeni junaštvom branitelja, turski zapovjednik nareðuje da se naðe sveæenik da ih pokopa kršæanski… (za razliku od nekih drugih koji tisuæama muèenika neæe ni priznati junaštvo, ni dopustiti pokopa ni groba, ni spomena, ni spomenika…) Zašto o muèeništvu i junaštvu tih branitelja tako malo znamo..? I zašto ne slavimo njihovo muèeništvo? To je pitanje svima nama! A muèenici Zrinski i Frankopani veæ vjekovima nude odgovor, nadahnut vjerom u Kristovo uskrsnuæe i život vjeèni te poruèuju iz Beèkog Novog mjesta gdje su smaknuti i iz zagrebaèke Katedrale, gdje poèivaju: „Na vik on živi ki zgine pošteno!“ 4. Taj hrvatski zašto postaje sve zlokobniji: Beè, Pešta, Beograd… Srljanje u Jugoslaviju, u diktature, revolucije i strahovlade: kraljevska-srpska, nacistièka, fašistièka, i najduža i najokrutnija komunistièka, partizanska..? Svi su se oni suludo nadali da æe na zgarištima kršæanskog humanizma podiæi novi svijet i novu religiju. Strašan je bio taj zašto: Logori, progoni, masakri, stravièna „brisanja“ s lica zemlje. I zašto, opet Božiæ 1941.? Gvozdansko napadaju „partizani“, u vrijeme podnevne sv. Mise 50-tak hrvatskih stanovnika ubijeno, žene i djevojke silovane, kuæe opljaèkane, crkva i cijelo selo zapaljeno… I tako tisuæe Gvozdanskih, diljem Hrvatske, sve do Bleiburga, križnih putova, znanih i neznanih stratišta.., stotine jama bezdanki, kako piše suvremenik: „Tisuæe su pale i padaju, razmrskani i podavljeni, razapinjani po križevima, klani kao janjci, jezovito vješani, potkivani kao konji, peèeni na ražnjima, izmrcvareni kao pseta, živi pokapani. Zato je naša tuga za njima, naša bol nad njima rasla do ludila…“ (Nikoliæ). Crvena revolucija je igrala svoj „dence macabre“, zadojena bezbožnom ideologijom i mržnjom protiv svega što je sveto, vjersko kršæansko, crkveno i hrvatsko. Iz „krvave komunistièke kupelji“, kako je govorio Bl. Alojzije Stepinac izišli su nebrojeni hrvatski muèenici. I još ih nismo sve ni popisali… I zašto opet 1991. godina? I opet rušenje svih hrvatskih kuæa i crkve, i 20 ubijenih, ovdje u Gvozdanskom?... I zašto 2008., na ulazu u grad na zemlji baèen poderan i otrcan hrvatski barjak i u gradu slomljeno i kamenjem zasuto koplje hrvatskog stijega? I zašto je Zrinj sravnjen sa zemljom, stanovnici poubijani, raseljeni, imovina im oduzeta „u ime naroda, narodnim neprijateljima“. Zašto nitko od potjeranih do danas nije ostvario povrat oduzete imovine? … I koliko takvih užasnih zašto, diljem Hrvatske.., od Vukovara, Škabrnje, Šibenika do Dubrovnika…? „ Ako govorim pravo, Zašto me udaraš!?“ 5. I danas se hrvatski narod nalazi pred novim i muènim istim pitanjima, Zašto? Susreæemo ih posvuda? U selu i gradu, na trgovima i ulicama, na poljima i moru, posvuda… Mnogi pod njima stenju i umiru… Poznata su nam ta pitanja, èujemo ih, osjeæamo i nosimo u sebi. Teško na njih nalazimo racionalne i uvjerljive odgovore: Zašto se u našoj državi tako bezoèno ruši (i vlada sprema još opasnije rušenje) naših obitelji , kad je upravo obitelj bila i jest temeljna zajednica svakoga pa tako i našega hrvatskog naroda i jedina garancija njegova daljnjeg opstanka? Zašto obitelj i njezine potrebe, raðanje, podizanje i obiteljski odgoj djece i mladih nemaju prvenstvo pred svim drugim potrebama hrvatskog naroda: gospodarstva, vlasti, politike, Crkve i svih institucija? Zašto se u naše škole nasilno nameæe opasno poguban ideologizirani tzv. zdravstveni, rodni i spolni odgoj..? Zašto su vladajuæi sa svojim medijima i udrugama tako oèito stali na suprotnu stranu od veæine svoga naroda? (A i protekle godine je u Hrvatskoj smrt bila jaèa od života.., pa je bilo više grobova nego kolijevki?) Zašto je opet ime Hrvatske države postalo nepoželjno, gotovo sramotno, ustaško, a sve hrvatsko se sve više naziva ustašoidnim… I pjesme, pjevaèi i športaši, i pozdravi i slova i novac. Domoljubi su opasni desnièari. Vjernici, kler, biskupi se miješaju u politiku i u narod.., izlaze u javnost, „podržavaju referendume“ umjesto da šute i mole u crkvama i sakristijama, gdje im je mjesto. Tako nam je decenijima ponavljao i CeKaHa… I zašto se, u isto vrijeme gotovo nesmetano rehabilitira èetništvo, memorandumska propaganda o ugroženosti srpskog naroda u Hrvatskoj.., èak i zloglasna i zloèinaèka UDBA? Zašto naši branitelji postaju „opasni i sumnjiv element, udruge zloèinaca, ubojica, kradljivaca, ološ i izrod naroda“, kako ih sve èešæe prozivaju plaæeni i dirigirani mediji i portali… Zašto je gotovo 3000 sebi oduzelo život.., i nikome ništa?! Nisu ovo politikantska pitanja, kako æe neki bijesno vikati, ali jesu ozbiljno sudbonosna životna pitanja ove zemlje, svim politièarima, ali i svima nama. Moralna je i kršæanska dužnost ne šutjeti, isto kao i moliti i raditi.(Ora et labora!) 6. Jer najveæi je i najzlokobniji zašto bio: Zašto je desetljeæima cijeloj naciji bila nametana potpuna šutnja o istini? I zašto se to pokušava i danas…? „Istina je da su uvijek prevratnici i pobjednici pisali svoju slavodobitnièku povijest, obojenu njihovim ideologijama. Izokretanjem povijesnih istina prekrajala se i preoblikovala povijest hrvatskog naroda. Uvijek po poznatoj shemi: „Uništi povijesne dokumente jednog naroda, isprazni sjeæanja i pamæenje, izbriši znanje, o njegovim preðima i dostignuæima njihove povijesti, uništi knjige i kulturu i vjeru… Onda ispražnjene posude njihovih duša možeš lako puniti novom poviješæu. Prešuti ili obešèasti i osramoti junake, svece i muèenike jednog naroda.., naði i plati da se napišu nove knjige, da se proizvodi nova kultura, izmišlja novu povijest. Tako æe narod zaboraviti što jest i što je bio. Ostat æe bez imena i prezimena, na rasprodaju svakome…“Nisu ti ni bili, tad æe reæi svima!“ Puno puta smo se osvjedoèili u našoj hrvatskoj zbilji da su se zloèinci slavili kao junaci i sveci, a sveci bili svedeni na sramotno zloèinaèko ime. „Tvorci takvih povijesnih prevrata i etièkih sunovrata živjeli su meðu nama, njihova su djela bili reklamirana u medijima, širili se institucijama i uèilištima, doma i po svijetu… Mnogi od njih žive i danas meðu nama. I ne stide se svoje sramote, a mi se skanjujemo da im njihovu sramotu i zlodjela jasno stavimo pred oèi“ (Rošæiæ)…Istine radi, ne iz osvete i mržnje, kako su to oni uèili i èinili. Pitamo se, zašto u našoj domovini mnoge obuzima tako zastrašujuæe panièan strah i bijeg od istine, od cjelovite istine o našoj povijesti, dalekoj, bliskoj i sadašnjoj? Zašto toliko kukavièluka, mržnje i bijesa, javnog vrijeðanja i medijskog linèa? Onih koji postavljaju pitanja o Istini i istinitosti u javnom životu i društvu, kao temeljnom pitanju pravde i pravednosti u svakom društvu i državi.., kao i onih koji se na legalan, pošten i pravedan naèin zalažu i bore da se cjelovita istina konaèno oslobodi? Istina i strah od njezinih zahtjeva, proizvodi laži, podvale, politièka i medijska podmetanja, sve do javnog proklinjanja demokracije i slobode… Sve do prijetnje sudom biskupu Mili Bogoviæu i njegovu župniku, koji su se vodili samo kršæanskom ljubavlju prema žrtvama i cjelovitoj Istini, jer je Krist rekao: „Istina æe vas osloboditi!“ “Istina u ljubavi!“ „Veritas in caritate“. Sve to u želji da se konaèno dobije odgovor na taj zlokobni hrvatski Zašto! Da žrtve napokon poèivaju u miru, a živi da u miru žive… 7. Gvozdansko, nam i danas na dan Krštenja Gospodnjega, poruèuje ponovno, nama koji smo krštenjem ušli u Kristovu smrt i uskrsnuæe, na poseban naèin, da se ne smije uzmicati ni bježati. Zabrinjavajuæa je istina da svijet koga vole zvati „napredni“, postaje sve više svijet velikih uzmaka i bjegova.., bjegova od istine, ljubavi, od pravednosti, od odgovorne slobode… Bježimo od sebe, od drugih, od svojih obitelji, od svoga naroda.., bježimo od Boga živoga, od njegove Crkve… I sve više stvaramo iluziju prividne i lažne sigurnosti, koja postaje najveæa nesigurnost od koje sve više u strahu pati cijelo èovjeèanstvo… Uvlaèi se i u naš Hrvatski narod, u nas vjernike. Postajemo li sve više malodušni.., malovjerni, bez vjere životne i djelatne? Istina je da treba bježati od zla i napasti Zloga, od sila i opsjednuæa Ðavolskih, koje kao da sve više zauzimaju maha… Ali, ima vremena kad ne smije biti uzmaka, kad se ne smije bježati, bez obzira na cijenu. To su vremena kad se nasræe na našu vjeru i pouzdanje u Boga, na njegovu Istinu i ljubav, na njegove zakone i zapovijedi. Ne smije biti uzmaka pred napadima na naše obitelji i djecu. Ne uzmièe se kad je napadnuta Domovina, njeni branitelji i graditelji. Naš Gospodin nije uzmicao ni pred križem. Mnogi su ga slijedili, kao i Gvozdanski muèenici, i unatoè smrt, pobijedili! Zahvaljujuæi njima „još smo tu na tvrdoj siki!“ Èujemo li mi danas jeku njihovu i poziv? I kao da slušamo odgovor, kad s Markom braniteljem iz Èavoglava pjevaju tisuæe mladih diljem Hrvatske i svijeta: Zapali vatru, neka gori. Od sebe daj sve najbolje. Nek se srce hrabro bori Nek vatra gori do pobjede, Prijatelju moj. Digni se kad padneš, Roðen si za let, Roðen da se boriš Da bolji bude svijet. Jesi li odluèan i èvrst? Jesi li u sebi slobodan i èist? Digni se kad padneš,            U tebi je snaga,            U tebi je Krist! Bog Otac nam danas evanðeljem poruèuje: „Krist, to je Sin moj ljubljeni. U njemu mi sva milina… Slušajte ga!“ Sveti naši muèenici Gvozdanski, koji niste uzmicali ni pred smræu, molite za hrvatski narod. Amen. Fotografije: Damir Borovèak USKORO REPORTAŽA:  GVOZDANSKO – PLAMEN SLOBODE

 

« Prethodna		Sljedeæa »