www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Utorak, 15 Listopad 2019
 
 
PROPOVIJED IBENSKOG BISKUPA MONS. ANTE IVASA
Ponedjeljak, 13 Sijeanj 2014
Propovijed šibenskog biskupa mons. Ante Ivasa odrana
u nedjelju 12. sijenja 2014. na Gvozdanskom
u upnoj crkvi Sv. Filipa i Jakova

Gvozdansko II

1.Iako je ve
zaeem po Duhu Svetom i roenjem od Djevice Marije ušao u sve naše ljudske ruševine, Isus Krist je svojim krštenjem objavio da je „došao ispuniti svu pravednost i uspostaviti pravo narodima; i to pravo po istini.“ I „da nee smalaksati dok na zemlji ne uspostavi pravo.., dok ne otvori oi slijepima, sunje izvede iz zatvora i iz tamnice one što ive u tami.“ (Iz 42). Apostol Petar svjedoi kako je „Isus iz Nazareta prošao zemljom inei dobro i ozdravljajui sve kojima bijaše ovladao avao“ (Dj 10,38)… Krist je krštenjem ušao u sva ljudska suanjstva, zatvore, tame i mrkline, u sve lai, mrnje, u sve ljudske grijehe… A zato je morao ui i u kri svijeta, u sve smrti i grobove.., morao je ustrajati na Oevu Putu Ljubavi i Istine, i dati svoj ivot i uskrsnuti.., za „ivot svijeta“, da imamo „ivot u izobilju“, kako je govorio…



Sakramentom sv. Krštenja svi smo mi, kao i velika veina našega hrvatskog naroda, ne po našim zaslugama nego po Bojem daru, ušli u Otajstvo Kristova ivota: u njegovo „izobilje ivota“, u njegovu Crkvu, u njegov Put, Istinu.., ali i u njegov kri, krini put i raspinjanje, u njegovu smrt… Hvala Bogu, i u njegovo ( i s njime i naše) uskrsnue…

2. Nije udo da povijest naše Crkve i naroda, kao i povijest mnogih kršanskih naroda, protie u znaku Kristova ivota, Istine i Puta koji je on ivio, i njegove Crkve koju je on ustanovio da na njegovoj Rijei gradi bolji svijet i Kraljevstvo Boje na zemlji… Zahvalni smo Bogu za bogatu kršansku kulturu na kojoj je i Hrvatski narod vjekovima gradio svoj kršanski, katoliki i nacionalni identitet… Ponosni smo na velika kulturna materijalna i još više na duhovna dobra i bogatstva našega naroda, koja smo vjerno i herojski, esto puta i mueniki stvarali i uvali, branili i sauvali sve do naših dana. I što vjerujemo da nam i danas Krist i nauk nauk i primjer moe biti vrst i pouzdan temelj za mudru izgradnju naše sadašnjosti i budunosti, „pa i kad navale bujice i vihori, ta kua ostaje i ne ruši se, jer je utemeljena na stijeni“, obeao je Isus.

Jednako tako, nije udo da je cijela naša narodna povijest i u znaku kria njegova, pod kojim je i naš narod prolazio svoje teške, Getsemanske ure i krvave krine putove.., ivio vremena teških pitanja, koja je postavljao sebi, svijetu i Bogu. Onako kako je Isus pitao Oca u krvavom znoju pod maslinama: „Da li je mogue da me mimoie aša ova, Oe?“... Postavljali smo ih i u vremenima teških narodnih lutanja nesnalaenja.., nesloge, razdora, izdajnikih Judinih poljubaca, teških borbi i lanih optubi od svoje vlastite djece i roda, a još više od izroda.., od svojih glavara narodnih i sveenikih… U vremenima kad su ga izvodili na sudove Pilatima, tuincima, nasilnicima i lopovima svjetskim: i optuivali ga kao zloinaki, genocidan, teroristiki.., fašistiki, klerofašistiki, ustaški narod, sa „ivom ustaškom gujom u njedrima“, kako i danas neki kau.

3. Puno puta u svojoj povijesti hrvatski je narod morao postavljati to bolno Isusovo pitanje: „Zašto, Oe?“.., i ono sluzi velikog sveenika: „Zašto me udaraš…? Ako sam krivo rekao, dokai da je krivo, ako li pak pravo i istinito, zašto me udaraš?“… Zašto, tisue zašto.., mue nebrojene hrvatske generacije, do danas? … Zašto, Avarima i Ugrima? Zašto Osmanlijama i Turcima? Zašto Krbava i Udbina, naša krvava sudbina? Zašto naš vapaj i krik Europa nije htjela uti…? Ni Austrija ni Mleci? Tek Papa hrvatskim junacima poruuje: vi ste„antemurale Christijanitatis“… I pod Sigetom, Zrinski pita: „O zašto moram ja, ah, rtvovat dijete, enu,?… I odgovara ponosno: „U boj, u boj! Tako meni Boga velikoga, braniti u Siget svojom krvlju. Ostavit vas brao nikad neu, dok u meni ivo srce bije… Junaci moji vrijede, Hrvati vijek su prvi: Za dom, za rod ne štede prolijevat svoje krvi.., za dom, za rod… !“ I pooše na još jednu Kalvariju, na kri, u smrt, vjerujui da se tako ulazi u slobodu uskrsnua, kako nas je Krist uio i prvi pokazao put! Njegov Sveti Duh je bio naša snaga i nadahnue.

Zrin, Zrinski, i opet zlokobni zašto? Zašto nas opet nitko u Europi ne uje ozbiljno? A Boi je 1577. Turin opsjeda Gvozdansko… Ne moe naprijed. S tisuama vojnika Beg opsjeda utvrdu. Brani je 300 hrabrih branitelja… Opkoljeni su. Nestaje hrane, vode, baruta. Led okovao zemlju i ljude. Glad, e, studen. Branitelji umiru jedan za drugim, ali nitko ne uzmie! Odbijaju predaju, iako im Turin nudi slobodan prolaz. U noi 12. na 13. sijenja 1578. ugasile se sve vatre u gradu. Turin napada. Iz grada nema ni pucnja. Bez otpora provaljuju u grad. Pred njima prizor nad kojim nisu mogli likovati ni klicati pobjedi. 30-orica preostalih branitelja na svojim poloajima, smrznuti, mrtvi. Zadivljeni junaštvom branitelja, turski zapovjednik nareuje da se nae sveenik da ih pokopa kršanski… (za razliku od nekih drugih koji tisuama muenika nee ni priznati junaštvo, ni dopustiti pokopa ni groba, ni spomena, ni spomenika…) Zašto o mueništvu i junaštvu tih branitelja tako malo znamo..? I zašto ne slavimo njihovo mueništvo? To je pitanje svima nama! A muenici Zrinski i Frankopani ve vjekovima nude odgovor, nadahnut vjerom u Kristovo uskrsnue i ivot vjeni te poruuju iz Bekog Novog mjesta gdje su smaknuti i iz zagrebake Katedrale, gdje poivaju: „Na vik on ivi ki zgine pošteno!“

4. Taj hrvatski zašto postaje sve zlokobniji: Be, Pešta, Beograd… Srljanje u Jugoslaviju, u diktature, revolucije i strahovlade: kraljevska-srpska, nacistika, fašistika, i najdua i najokrutnija komunistika, partizanska..? Svi su se oni suludo nadali da e na zgarištima kršanskog humanizma podii novi svijet i novu religiju. Strašan je bio taj zašto: Logori, progoni, masakri, stravina „brisanja“ s lica zemlje. I zašto, opet Boi 1941.? Gvozdansko napadaju „partizani“, u vrijeme podnevne sv. Mise 50-tak hrvatskih stanovnika ubijeno, ene i djevojke silovane, kue opljakane, crkva i cijelo selo zapaljeno… I tako tisue Gvozdanskih, diljem Hrvatske, sve do Bleiburga, krinih putova, znanih i neznanih stratišta.., stotine jama bezdanki, kako piše suvremenik: „Tisue su pale i padaju, razmrskani i podavljeni, razapinjani po krievima, klani kao janjci, jezovito vješani, potkivani kao konji, peeni na ranjima, izmrcvareni kao pseta, ivi pokapani. Zato je naša tuga za njima, naša bol nad njima rasla do ludila…“ (Nikoli). Crvena revolucija je igrala svoj „dence macabre“, zadojena bezbonom ideologijom i mrnjom protiv svega što je sveto, vjersko kršansko, crkveno i hrvatsko. Iz „krvave komunistike kupelji“, kako je govorio Bl. Alojzije Stepinac izišli su nebrojeni hrvatski muenici. I još ih nismo sve ni popisali…

I zašto opet 1991. godina? I opet rušenje svih hrvatskih kua i crkve, i 20 ubijenih, ovdje u Gvozdanskom?... I zašto 2008., na ulazu u grad na zemlji baen poderan i otrcan hrvatski barjak i u gradu slomljeno i kamenjem zasuto koplje hrvatskog stijega? I zašto je Zrinj sravnjen sa zemljom, stanovnici poubijani, raseljeni, imovina im oduzeta „u ime naroda, narodnim neprijateljima“. Zašto nitko od potjeranih do danas nije ostvario povrat oduzete imovine? … I koliko takvih uasnih zašto, diljem Hrvatske.., od Vukovara, Škabrnje, Šibenika do Dubrovnika…? „ Ako govorim pravo, Zašto me udaraš!?“

5. I danas se hrvatski narod nalazi pred novim i munim istim pitanjima, Zašto? Susreemo ih posvuda? U selu i gradu, na trgovima i ulicama, na poljima i moru, posvuda… Mnogi pod njima stenju i umiru… Poznata su nam ta pitanja, ujemo ih, osjeamo i nosimo u sebi. Teško na njih nalazimo racionalne i uvjerljive odgovore: Zašto se u našoj dravi tako bezono ruši (i vlada sprema još opasnije rušenje) naših obitelji , kad je upravo obitelj bila i jest temeljna zajednica svakoga pa tako i našega hrvatskog naroda i jedina garancija njegova daljnjeg opstanka? Zašto obitelj i njezine potrebe, raanje, podizanje i obiteljski odgoj djece i mladih nemaju prvenstvo pred svim drugim potrebama hrvatskog naroda: gospodarstva, vlasti, politike, Crkve i svih institucija? Zašto se u naše škole nasilno namee opasno poguban ideologizirani tzv. zdravstveni, rodni i spolni odgoj..? Zašto su vladajui sa svojim medijima i udrugama tako oito stali na suprotnu stranu od veine svoga naroda? (A i protekle godine je u Hrvatskoj smrt bila jaa od ivota.., pa je bilo više grobova nego kolijevki?)

Zašto je opet ime Hrvatske drave postalo nepoeljno, gotovo sramotno, ustaško, a sve hrvatsko se sve više naziva ustašoidnim… I pjesme, pjevai i športaši, i pozdravi i slova i novac. Domoljubi su opasni desniari. Vjernici, kler, biskupi se miješaju u politiku i u narod.., izlaze u javnost, „podravaju referendume“ umjesto da šute i mole u crkvama i sakristijama, gdje im je mjesto. Tako nam je decenijima ponavljao i CeKaHa… I zašto se, u isto vrijeme gotovo nesmetano rehabilitira etništvo, memorandumska propaganda o ugroenosti srpskog naroda u Hrvatskoj.., ak i zloglasna i zloinaka UDBA? Zašto naši branitelji postaju „opasni i sumnjiv element, udruge zloinaca, ubojica, kradljivaca, ološ i izrod naroda“, kako ih sve eše prozivaju plaeni i dirigirani mediji i portali… Zašto je gotovo 3000 sebi oduzelo ivot.., i nikome ništa?! Nisu ovo politikantska pitanja, kako e neki bijesno vikati, ali jesu ozbiljno sudbonosna ivotna pitanja ove zemlje, svim politiarima, ali i svima nama. Moralna je i kršanska dunost ne šutjeti, isto kao i moliti i raditi.(Ora et labora!)

6. Jer najvei je i najzlokobniji zašto bio: Zašto je desetljeima cijeloj naciji bila nametana potpuna šutnja o istini? I zašto se to pokušava i danas…? „Istina je da su uvijek prevratnici i pobjednici pisali svoju slavodobitniku povijest, obojenu njihovim ideologijama. Izokretanjem povijesnih istina prekrajala se i preoblikovala povijest hrvatskog naroda. Uvijek po poznatoj shemi: „Uništi povijesne dokumente jednog naroda, isprazni sjeanja i pamenje, izbriši znanje, o njegovim preima i dostignuima njihove povijesti, uništi knjige i kulturu i vjeru… Onda ispranjene posude njihovih duša moeš lako puniti novom poviješu. Prešuti ili obešasti i osramoti junake, svece i muenike jednog naroda.., nai i plati da se napišu nove knjige, da se proizvodi nova kultura, izmišlja novu povijest. Tako e narod zaboraviti što jest i što je bio. Ostat e bez imena i prezimena, na rasprodaju svakome…“Nisu ti ni bili, tad e rei svima!“

Puno puta smo se osvjedoili u našoj hrvatskoj zbilji da su se zloinci slavili kao junaci i sveci, a sveci bili svedeni na sramotno zloinako ime. „Tvorci takvih povijesnih prevrata i etikih sunovrata ivjeli su meu nama, njihova su djela bili reklamirana u medijima, širili se institucijama i uilištima, doma i po svijetu… Mnogi od njih ive i danas meu nama. I ne stide se svoje sramote, a mi se skanjujemo da im njihovu sramotu i zlodjela jasno stavimo pred oi“ (Roši)…Istine radi, ne iz osvete i mrnje, kako su to oni uili i inili.

Pitamo se, zašto u našoj domovini mnoge obuzima tako zastrašujue panian strah i bijeg od istine, od cjelovite istine o našoj povijesti, dalekoj, bliskoj i sadašnjoj? Zašto toliko kukaviluka, mrnje i bijesa, javnog vrijeanja i medijskog lina? Onih koji postavljaju pitanja o Istini i istinitosti u javnom ivotu i društvu, kao temeljnom pitanju pravde i pravednosti u svakom društvu i dravi.., kao i onih koji se na legalan, pošten i pravedan nain zalau i bore da se cjelovita istina konano oslobodi? Istina i strah od njezinih zahtjeva, proizvodi lai, podvale, politika i medijska podmetanja, sve do javnog proklinjanja demokracije i slobode… Sve do prijetnje sudom biskupu Mili Bogoviu i njegovu upniku, koji su se vodili samo kršanskom ljubavlju prema rtvama i cjelovitoj Istini, jer je Krist rekao: „Istina e vas osloboditi!“ “Istina u ljubavi!“ „Veritas in caritate“. Sve to u elji da se konano dobije odgovor na taj zlokobni hrvatski Zašto! Da rtve napokon poivaju u miru, a ivi da u miru ive…

7. Gvozdansko, nam i danas na dan Krštenja Gospodnjega, poruuje ponovno, nama koji smo krštenjem ušli u Kristovu smrt i uskrsnue, na poseban nain, da se ne smije uzmicati ni bjeati. Zabrinjavajua je istina da svijet koga vole zvati „napredni“, postaje sve više svijet velikih uzmaka i bjegova.., bjegova od istine, ljubavi, od pravednosti, od odgovorne slobode… Bjeimo od sebe, od drugih, od svojih obitelji, od svoga naroda.., bjeimo od Boga ivoga, od njegove Crkve… I sve više stvaramo iluziju prividne i lane sigurnosti, koja postaje najvea nesigurnost od koje sve više u strahu pati cijelo ovjeanstvo… Uvlai se i u naš Hrvatski narod, u nas vjernike. Postajemo li sve više malodušni.., malovjerni, bez vjere ivotne i djelatne?

Istina je da treba bjeati od zla i napasti Zloga, od sila i opsjednua avolskih, koje kao da sve više zauzimaju maha… Ali, ima vremena kad ne smije biti uzmaka, kad se ne smije bjeati, bez obzira na cijenu. To su vremena kad se nasre na našu vjeru i pouzdanje u Boga, na njegovu Istinu i ljubav, na njegove zakone i zapovijedi. Ne smije biti uzmaka pred napadima na naše obitelji i djecu. Ne uzmie se kad je napadnuta Domovina, njeni branitelji i graditelji. Naš Gospodin nije uzmicao ni pred kriem. Mnogi su ga slijedili, kao i Gvozdanski muenici, i unato smrt, pobijedili! Zahvaljujui njima „još smo tu na tvrdoj siki!“

ujemo li mi danas jeku njihovu i poziv? I kao da slušamo odgovor, kad s Markom braniteljem iz avoglava pjevaju tisue mladih diljem Hrvatske i svijeta:

Zapali vatru, neka gori.
Od sebe daj sve najbolje.
Nek se srce hrabro bori
Nek vatra gori do pobjede,
Prijatelju moj.
Digni se kad padneš,

Ro
en si za let,
Roen da se boriš
Da bolji bude svijet.
Jesi li odlu
an i vrst?
Jesi li u sebi slobodan i ist?

Digni se kad padneš,
           U tebi je snaga,
           U tebi je Krist!

Bog Otac nam danas evaneljem poruuje: „Krist, to je Sin moj ljubljeni. U njemu mi sva milina… Slušajte ga!“ Sveti naši muenici Gvozdanski, koji niste uzmicali ni pred smru, molite za hrvatski narod. Amen.








Fotografije: Damir Borovak
USKORO REPORTAA: 
GVOZDANSKO – PLAMEN SLOBODE
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!