www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Utorak, 25 Lipanj 2019
 
 
LOJZO BUTURAC: POSLJEDNJI MOJ ZOV HRVATSKOJ JAVNOSTI
etvrtak, 23 Sijeanj 2014

POSLJEDNJI MOJ ZOV HRVATSKOJ JAVNOSTI
ZA UKIDANJE LANOG DANA ANTIFAŠISTIKE BORBE

             Devedeset mi je godina ivota pa je ovo, nakon nekoliko neuspješnih lanaka u tisku, posljednji moj zov hrvatskoj javnosti da se konano napusti obiljeavati i proslavljati 22. lipnja lani Dan antifašistike borbe. Toga dana, 22. lipnja 1941. godine, dvojica istaknutih europskih zloinaca, Hitler i Staljin, prekršili su neki svoj sporazum i zaratili, što nema nikakve veze s Hrvatskom niti postoji neki razlog da mi taj datum još i danas obiljeavamo i proslavljamo.

 

Ante Beljo, dopredsjednik Hrvatskog rtvoslovnog društva i Lojze Butorac - Sisak 15. lipnja 2013. g.

            U Hrvatskoj se za komunistike vladavine proširila jedna la, da je toboe 22. lipnja 1941. godine u šumi Brezovica kod Siska osnovan prvi partizanski odred protiv fašizma, što nije istina. Ta je la ušla i u priznate povijesne knjige, pa ona u knjizi povjesniara Ive Goldsteina „Hrvatska 1918.-2008.“ na str. 79. glasi: „22. lipnja 1941. u šumi Brezovica osnovan je Sisaki partizanski odred pod zapovjedništvom Vlade Jania – Cape i Marijana Cvetkovia sa 77 boraca, a ve sutradan je odred minirao prugu Sisak-Sunja kod Blinjskog Kuta“. Od kuda Goldsteinu ova oita la? Pa prepisuje ju od onih koji su ju izmislili.
            Osjeam se pozvanim prije smrti pozvati hrvatsku javnost da konano odbaci komunistike lai o tobonjem sisakom partizanskom odredu i da o dogaajma oko Siska, u mjesecima lipanj-rujan 1941. godine, usvoji istinu. Nakon što preko 20 godina ivimo u neovisnoj Hrvatskoj dravi, imamo pravo odbaciti lai i ivjeti u istini. Duni smo to uiniti i prema  današnjim i buduim naraštajima. Od kuda meni pravo da upravo ja, nepoznato ime u javnosti, upuujem ovaj poziv hrvatskoj javnosti. Pa otuda što sam ja moda još jedini ivi svjedok, koji sam imao ast o ondašnjim zbivanjima razgovarati upravo s Vladom Janiem, komu se pripisuje osnivanje partizanskoga odreda. 
            Bilo je to daleke 1955. godine, sastao sam se s Vladom Janiem u Sisku u kui njegove sestre i zeta mu zvanoga Pana na jednom poduem razgovoru. Bili smo trojica, Nikola Zei. tada student šumarstva, Vlado i ja, a razgovor je uz kavicu nešto due potrajao. Vlado Jani nam je tada ispriao punu istinu o onim danima: travanja – rujan 1941. godine. Prvih dana travnja 1941. srušen je nou u Sisku spomenik kralja Petra Karaorevia. Za taj su in osumnjieni sisaki komunisti i tako zvani „frankovci“ (kasnije su se prozvali ustašama), jer su im ciljevi bili podjednaki u odnosu na Kraljevinu Jugoslaviju. Na kratko su se našli zajedno u zatvoru. Zbog toga a i radi toga što su Hitler i Staljin potpisali neki svoj sporazum, u vremenu travanj – lipanj izmeu sisakih komunista i ustaša nije bilo nekih veih problema. Meutim, problemi su nastali, i to veoma ozbiljni, kad je Hitler prekršio sporazum sa Staljinom i 22. lipnja 1941. napao Sovjetski savez. Isti taj dan je Jani pošao u Petrinju i to, kako nam je rekao, partijskim biciklom, da se s tamošnjim komunistima dogovori o povlaenju u ilegalnost. Marijan Cvetkovi je po istom zadatku pošao vlakom u Sunju i Kostajnicu. U veer istoga dana, i Jani i Cvetkovi, našli su se u selu abno kod Siska, kod partijskih drugova  Ive Lovrekovia i Jose Lasia. Uz još po nekoga lana partije, koji se tu zatekao, odlueno je da se vieniji komunisti povuku u ilegalnost i u prvo vrijeme da to bude abenska šuma. Ilegalcima treba odmah dopremiti oruje, koje su komunisti u svoje vrijeme spremili na tavan kapele svetoga Fabijana u selu Vurot. Tu u abnu su Jani i Cvetkovi i prespavali. Kao što se vidi, nema toga, dana 22. lipnja 1941., nikakve Brezovice i nikakvoga odreda.

            Sljedeih dana, priao nam je Jani, traili su i našli pogodna skloništa za svoje baze u abenskoj šumi. Jedno su sklonište nazvali „Šikara“, a drugo, 500 metara dalje, „Mali kolievac“. U Šikaru se smjestio Jani i Cvetkovi, a nekoliko dana im se pridruila i Nada Dimi. U Kolievac su se poeli okupljati sljedeih dana, na elu s Mikom Špiljakom, pa ih se za mjesec dana skupilo desetak ustanika. Meutim, tu su nakon mjesec dana bili otkriveni, pa ih je 22. srpnja  napala hrvatska vojska. Sklonište Šikara nije otkriveno, ali je otkriven Mali kolievac, kojom su prilikom dvojica ustanika poginula, a ostali se povukli i Gornju Posavinu. Jani nam ree i da im je u abensku šumu na etiri dana došao iz Zagreba Ivan Rukavina, koji je govorio da bi trebalo osnovati neku vojnu postrojbu, meutim tada nije za tako nešto još bilo uvjeta.

            Odmah drugi dan, nakon vojne akcije na abensku šumu, Jani je poslao Cvetkovia na Banovinu da tamo pronae sigurnije sklonište, jer ovdje blizu grada nisu sigurni. A Nadu Dimi je poslao u Sisak da izvidi tamošnju situaciju i da vidi zašto su im iz abna prestali donositi hranu. Nadu su tom prilikom uhitili, ali je ona uspjela pobjei i to na karlovako podruje i nije se više vraala Janiu. Tako je Jani nekoliko dana ostao sam samcat u abenskoj šumi bez hrane, vode i veze sa selom abno. Konano je i on napustio abensku šumu, vratio se u Sisak i mjesec dana, kako nam ree, skrivao se po savskim vrbacima. Koncem kolovoza je saznao da su se neki ustanici poeli okupljati u šumi Brezovici, pa je uspio i on doi do njih.Sredinom rujna su iz Brezovice uspjeli izvesti i neke diverzije, ime su i tu bili otkriveni. Predusreli su hrvatsku vojsku, koja je oko 20 rujna krenula na Brezovicu, oni su dan ranije u Crncu prešli Savu i preselili se na Banovinu. Tamo ih je doekao etniki voa Vasilj Gaeša, s kojim je Jani prvi dan došao u sukob, napustivši Banovinu i skupinu ustanika koju je tamo doveo.To mi je u grubo ispriao Vlado Jani – Capo, komu se pripisuje da je 22. lipnja 1941. u šumi Brezovica osnovao Prvi partizanski odred u Jugoslaviji.

            Navodim ovdje i literaturu, svakomu dostupnu, koja djelomino ili potpuno potvruje istinu, koju mi je ispriao Jani. Iako je literatura iz komunistikog vremena, pa se pokušava spominjeti neki odred, ona je ipak u svojoj osnovi istinita. U njoj nema Brezovice ni odreda, koji da je tamo osnovan.

            l. Miroslav Matovina i Dragan Boi „Prvi partizanski odred“, Zagreb 1981. Sisaki novinari Matovina i Boi razgovarali su s Vladom Janiem i drugim sisakim prvoborcima pa im je knjiga gotovo u cijelosti istinita.U knjizi se opisuje stanje oko Siska od lipnja do rujna 1941. Dana 22. lipnja 1941. se spominje samo Sisak – Petrinja – Sunja – Kostajnica – abno. Zatim mjesec dana abenska šuma, mjesec dana potpuno zatišje i mjesec dana Brezovica, u koju je Jani došao tek koncem kolovoza.

            2. Muzej Sisak i Turistika zajednica Sisak izdali su letak „Sisak-Brezovica, spomenik Prvom partizanskom odredu“, Turistkomerc Zagreb 1981.  U letku ima istine ali i neistine ili lai. Istina je da se sisaki komunisti u lipnju i srpnju 1941. nisu okupljali u Brezovici nego u abenskoj šumi. A la je da su u nekoj šumi Šikara 22. lipnja 1941. osnovali partizanski odred.

            3. Dragan Boi, „abenska šuma“ lanak u asopisu „Forum“ 1985. i pretiskan u Boievoj knizi „Povijest rijetke ptice“, Sisak 2009. str. 5-36. Boi kao novinar a pomalo i kao knjievnik, nakon što je detaljno razgovarao sa sisakim prvoborcima, jednako je tako detaljno opisao što se je dogaalo 22. lipnja 1941. i sljedeih dana u Sisku, Petrinji, Sunji, Kostajnici, abnu i abenskoj šumi. Bitno je da u tom detaljnom opisu na 30 stranica nema nikakve Brezovice niti partizanskoga odreda.

            4. Konano, uredniku Novog sisakog tjednika od 24. lipnja 2010., eljku Maljevcu, dala je veliki intervju na cijeloj stranici Ljubica ulig, bivša partizanka iz sela abno. Ona za sebe tvrdi da je 1941. godine, kao 19 godišnja djevojka,  bila komunistika aktivistkinja i da je usko suraivala s vodeim komunistima u abnu, Ivom Lovrekoviem i Josom Tuškancem. Poznato joj je da su 22. lipnja 1941. u abno došli Vlado Jani i Marijan Cvetkovi i da su se sljedeih mjesec dana, do 22. srpnja, s još nekoliko drugova, skrivali u abenskoj šumi. Ona je svakodnevno po selu skupljala hranu i druge potrebštine, koje su nošene drugovima u abensku šumu.  Iako je bila veoma aktivno ukljuena u tadašnja zbivanja, ona tvrdi da tada, u to vrijeme, nije ula za nikakvo osnivanje partizanskoga odreda.

            Kad sve ovo znademo, obvezni smo, dunost nam je, odbaciti do sada nam nametane lai i usvojiti istinu. Obveza nam je to prema Europi, iji smo lan, prema RH, u kojoj ivimo ve preko 20 godina, ali i prema današnjim i buduim naraštajima, koji imaju pravo ivjeti u istini. Ne postoji nikakav razlog da lai, koje nam je nametala komunistika vlast, još i dalje podravamo u dravi, koja je osudila zloine komunistikog poretka. Zloine komunistikog poretka je osudila i Europa. Deklaracija Europskog parlamenta od 23. kolovoza 2008. je proglasila 23. kolovoza Danom europskog sjeanja na rtve staljinizma i nacizma, što je potvreno i Rezolucijom Europskog parlamenta od 2. travnja 2009.. Konano, Hrvatski je sabor 30. lipnja 2006. godine donio Deklaraciju o osudi zloina poinjenih tijekom totalitarnog komunistikog poretka u Hrvatskoj 1945.-1999. (NN,76/2006.), u kojoj je navedeno da je totalni komunistiki reim bio, bez iznimke, oznaen masovnim povredama ljudskih prava.

Na kraju, pozivam sve mjerodavna i konano Hrvatski sabor da se iz naših kalendara, naših glava i naših sjeanja briše lani Dan antifašistike borbe 22. lipnja i usvoji istiniti Dan sjeanja na rtve totalitarnih reima – nacizma, fašizma i komunizma 23. kolovoza. Toan naziv praznika i njegov datum neka se odrede prema našim prilikama.

Lojzo Buturac, Sisak

 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!